REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-2661/22-40
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zrinki Prlić, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika maloljetnog MS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženice maloljetne GS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici IS, a ista zastupana po punomoćniku Nataši Pećarević, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 27. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Karoline Gajski, odvjetnika te punomoćnika I-II tuženika, dana 17. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos iznosa od 1.798,00 eura za korist I-tuženika maloljetnog MS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženice maloljetne GS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine po računu tužitelja RS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tužitelja IS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] te se ukidaju sve pravne radnje.
II. Nalaže se I-tuženiku maloljetnom MS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženici maloljetnoj GS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], solidarno platiti tužitelju RS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 434,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine do isplate, kao i solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.451,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev I-II tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći učinjena podneskom od 23. prosinca 2024. godine.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr Ob-21/22 od 31. ožujka 2022. godine tužitelj upućen u roku 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom i to temeljem presude naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je pravomoćnom presudom naslovnog suda poslovni broj P2-2280/13 od 16. srpnja 2014. godine razveden brak tužitelja i zakonske zastupnice maloljetnih I-II tuženika IS te je naloženo tužitelju plaćati za uzdržavanje maloljetnih I-II tuženika iznos od po 800,00 kuna mjesečno, odnosno sveukupan mjesečni iznos od 1.600,00 kuna počevši od 06. prosinca 2013. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koji iznos dospijeva posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, na ruke majke i zakonske zastupnice TS, sada IS, s time da su I-II tuženik putem majke i zakonske zastupnice IS podnijeli zahtjev za izravnu naplatu po računu tužitelja temeljem te ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P2-2280/13 od 16. srpnja 2014. godine. Iako je tužitelj do studenog 2020. godine u cijelosti podmirio dospjele obveze uzdržavanja Financijska agencija je nastavila s prisilnom naplatom daljnjih obroka uzdržavanja svakog posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, koja prisilna naplata se vršila sve do 28. lipnja 2020. godine kada majka i zakonska zastupnica maloljetnih I-II tuženika ukida tu prisilnu naplatu. Isto tako punomoćnik tužitelja je ističući da je iznos uzdržavanja za maloljetnog I-II tuženika izmijenjeni presudom naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine na način da je tužitelju naloženo plaćati za uzdržavanje maloljetnog I-II tuženika iznos od po 1.260,00 kuna mjesečno, odnosno sveukupan mjesečni iznos od 2.520,00 kuna počevši od 08. lipnja 2020. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, a sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice IS, naglasio da je tužitelj dana 11. prosinca 2020. godine dobrovoljno, samostalno i u roku dospijeća podmirio dospjele iznose uzdržavanja u sveukupnom iznosu od 5.520,00 kuna, zakonske zatezne kamate u sveukupnom iznosu od 95,00 kuna i troškove odvjetnika u iznosu od 2.000,00 kuna, što sveukupno iznosi 7.615,00 kuna uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice IS te je i nadalje izvršavao uplate na ime uzdržavanja sukladno presudi poslovni broj P Ob-428/20, pa je od prosinca 2020, godine do 10. veljače 2021. godine platio ukupan iznos od 7.800,00 kuna. Međutim majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika je dana 28. lipnja 2021. godine podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za obustavu zahtjeva za izravnu naplatu od 08. siječnja 2015. godine po presudi poslovni broj P2-2280/13 te je podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine, kojim je tražila ovrhu na računu tužitelja u cijelosti sukladno navedenoj presudi, iako u trenutku podnošenja tog zahtjeva niti nije postojalo nikakvo dugovanje po osnovi uzdržavanja, koja činjenica majci i zakonskoj zastupnici maloljetnog I-II tuženika nije mogla biti nepoznata. Dakle tužitelju je temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine s njegovog računa zaplijenjen iznos od 13.985,07 kuna te je ovršen iznos od ukupno 33.227,68 kuna i dana 30. kolovoza 2021. godine taj iznos je prebačen na račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tuženika. Nastavno tijekom postupka punomoćnik tužitelja je naglasio da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika izvršila dvije uplate kojima je na račun tužitelja uplatila iznos od 1.790,00 eura i to na način da je dana 04. studenog 2024. godine uplatila iznos od 1.003,00 eura uz opis plaćanja „povrat preplaćenog iznosa uzdržavanja za maloljetnu djecu MS GS“, a dana 09. prosinca 2024. godine je uplatila iznos od 795,00 eura također uz isti opis plaćanja, čime je u smislu odredbe članka 240. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima priznala potraživanje tužitelja, odnosno priznala da su nedopušteni pljenidba i prijenos iznosa od 1.790,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine po računu tužitelja. S obzirom da je dug u preplatu nastupio uplatom 11. prosinca 2020. godine, što znači da su maloljetni I-II tuženik došli u zakašnjenje s povratom preplaćenih iznosa, tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na iznos glavnice plaćene sa zakašnjenjem, s time da zakonska zatezna kamata na iznos od 1.003,00 eura, koji je tužitelju vraćen dana 04. studenog 2024. godine, iznosi 239,54 eura, dok zakonska zatezna kamata na iznos od 795,00 eura, koji je tužitelju vraćen dana 09. prosinca 2024. godine, iznosi 195,37 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 23. prosinca 2024. godine predložio donošenje presude kojom se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos iznosa od 1.798,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine po računu tužitelja, na račun majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tužitelja IS i ukinuti sve pravne radnje te naložiti maloljetnom I-II tuženiku solidarno platiti tužitelju na ime procesnih kamata iznos od 239,54 eura, kao i iznos od 195,37 eura, što ukupno iznosi 434,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine do isplate uz solidarnu naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Punomoćnik majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tuženika se očitovao na tužbu navodeći da je pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine određena visina uzdržavanja koju je tužitelj dužan plaćati za svoju maloljetnu djecu, I-II tuženika, s time da isti nije dobrovoljno platio niti jedan iznos uzdržavanja, pa je podnesen zahtjev za izravnu naplatu kojim je traženo da se provede ovrha dospjelih, a neplaćenih iznosa uzdržavanja i da se ubuduće plijene dosuđeni iznosi uzdržavanja, što znači da ne nema preplaćenih iznosa uzdržavanja, pa ne postoje niti zakonski razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Nastavno punomoćnik majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tuženika je ističući da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 23. prosinca 2024. godine tužba preinačena, kojoj preinaci se protivi, naglasio da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika odmah po saznanju izvršila povrat preplaćenih iznosa uzdržavanju, koji nisu uzrokovali potrebu za vođenjem ovog postupka. Slijedom navedenog punomoćnik majke i zakonske zastupnice maloljetnog I-II tuženika je ističući da osporava izračun procesne kamate predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P2-2280/13 od 16. srpnja 2014. godine (stranica 11-14 spisa), u presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 28. travnja 2017. godine (stanica 15-18 spisa), u presliku potvrde FINA-e od 18. siječnja 2021. godine o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (stranica 19 spisa), u presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P2-2280/13 – MARKO- R-01/21 od 08. siječnja 2015. godine (stranica 20-25 spisa), u presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P2-2280/13-D.Č.-R-02/21 od 08. siječnja 2015. godine (stranica 26-31 spisa), u presliku prometa računa za razdoblje od 16.06.2020 do 17.12.2020. (stranica 32 spisa), u presliku pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine (stranica 34-39 spisa), u presliku podataka HPB d.d. o prijenosu sredstava naloga (stranica 40-44 spisa), u presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 28. kolovoza 2021. godine (stranica 45-48 spisa), u presliku prometa po računu (stranica 49-52 i 76-80 spisa), u presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje POB-428/20 IZNA-MČ od 28. lipnja 2021. godine (stranica 53-65, 81-82 i 86 spisa), u presliku specifikacije izvršenja osnove za plaćanje POB-428/20 IZNA-DČ od 28. lipnja 2021. godine (stranica 67-73 i 83-85 spisa), u presliku platne liste (stranica 75 spisa), u presliku rješenja i zaključka naslovnog suda poslovni broj Ovr Ob-21/22 od 31. ožujka 2022. godine (stranica 87- 93 spisa), u presliku transakcija po računu R (stranica 280-365 spisa), u presliku očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate (stranica 197- 276 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 375-394 spisa), u usmeno očitovanje sudskog vještaka Darka Prpića (stranica 405-406 spisa), u presliku naloga za plaćanje (stranica 414 i 419 spisa) te u obračun zakonske zatezne kamate (list 427- 428 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika dana 28. lipnja 2021. godine podnijela zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine, kojom je povišen dosuđeni iznos uzdržavanja za maloljetnog I-II tuženika i to u ukupnom mjesečnom iznosu od 2.520,00 kuna počevši od 08. lipnja 2020. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s dospijećem svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, u odnosu na ranije dosuđeni iznos uzdržavanja određen pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P2-2280/13 od 16. srpnja 2014. godine, s time da je i u odnosu na tom ovršnom ispravom dosuđeni iznos uzdržavanja FINA-e vodila postupak pljenidbe i naplate potraživanja po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. travnja 2017. godine, a što je razvidno i iz dostavljene dokumentacije (stranica 11-14, 15-18, 19, 34-39 i 45-48 spisa). Isto tako nesporna je činjenica da je tužitelj zaključkom naslovnog suda poslovni broj Ovr Ob- 21/22 od 31. ožujka 2022. godine upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine, nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona, a što proizlazi i iz dostavljene dokumentacije (stranica 87-93 spisa). Nastavno nesporna je činjenica da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika vratila tužitelju preplaćeni iznos na ime uzdržavanja od 1.790,00 eura na način da je dana 04. studenog 2024. godine uplatila na račun tužitelja iznos od 1.003,00 eura, a dana 09. prosinca 2024. godine uplatila je na račun tužitelja daljnji iznos od 795,00 eura, a što je razvidno i iz dostavljene dokumentacije, preslike naloga za plaćanje (stranica 414 i 419 spisa). Naprotiv sporno je pitanje da li je pljenidba i prijenos iznosa od 1.798,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine nedopuštena, iako je nesporna činjenica da je taj preplaćeni iznos uzdržavanja vraćen, uplaćen na račun tužitelja, s time da je ujedno sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva na ime procesne kamate, zakonske zatezne kamate na vraćeni preplaćeni iznos uzdržavanja u ukupnom iznosu od 1.790,00 eura tekućim od 12. prosinca 2020. godine do dana povrata tog preplaćenog iznosa uzdržavanja.
6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 23. prosinca 2024. godine uz postojeći tužbeni zahtjev, odnosno tužbeni zahtjev za proglašenjem pljenidbe i prijenosa iznosa od 1.798,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob- 428/20 od 01. prosinca 2020. godine nedopuštenim, ujedno postavio i tužbeni zahtjev za isplatom procesne kamate u iznosu od 434,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine do isplate, čime je sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a tužba preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da se punomoćnik I-II tuženika toj preinaci protivio. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, jer osim što punomoćnik tužitelja prije povrata preplaćenog iznosa uzdržavanja niti nije mogao postaviti tužbeni zahtjev na ime procesne kamate, ujedno je navedena preinaka tužbe u svakom slučaju svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
7. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika tijekom postupka vratila tužitelju preplaćeni iznos na ime uzdržavanja od 1.790,00 eura na način da je dana 04. studenog 2024. godine uplatila na račun tužitelja iznos od 1.003,00 eura, a dana 09. prosinca 2024. godine uplatila je na račun tužitelja daljnji iznos od 795,00 eura, a što proizlazi i iz preslike naloga za plaćanje (stranica 414 i 419 spisa), time je ujedno sukladno odredbi članka 240. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) priznala da su pljenidba i prijenos iznosa od 1.798,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po ovršnoj presudi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine nedopušteni.
8. Nastavno treba naglasiti da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 375-394 spisa) proizlazi da ukupno evidentirana plaćanja tužitelja na ime zakonskog uzdržavanja maloljetnog I-II tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2020. godine do 15. veljače 2023. godine iznose 101.251,47 kuna, odnosno 13.438,38 eura, dok sveukupno evidentirana plaćanja tužitelja za razdoblje od prve do posljednje evidentirane uplate prema dostavljenoj dokumentaciji, odnosno za razdoblje od 10. ožujka 2015. godine do 15. veljače 2023. godine iznose 237.911,69 kuna. Isto tako sudski vještak je napomenuo da preplata tužitelja na dan posljednje evidentirane uplate tužitelja prema dostupnoj dokumentaciji na dan 15. veljače 2023. godine iznosi 15.347,40 kuna, odnosno 2.036,95 eura. Nadalje sudski vještak je u usmenom očitovanju na iznesene prigovore stranaka na ročištu dana 02. srpnja 2024. godine (stanica 405- 406 spisa) ostajući kod nalaza i mišljenja ujedno istaknuo da je dug u preplatu nastupio uplatom 11. prosinca 2020. godine.
9. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen, a tim više što nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka na iznesene prigovore stranke ne samo da nisu istaknule nikakve daljnje dokazne prijedloge, već je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika vratila tužitelju preplaćeni iznos uzdržavanja od 1.798,00 eura na način da je dana 04. studenog 2024. godine uplatila na račun tužitelja iznos od 1.003,00 eura, a dana 09. prosinca 2024. godine uplatila je na račun tužitelja daljnji iznos od 795,00 eura.
10. U odnosu na tužbeni zahtjev na ime procesnih kamata u iznosu od 434,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Bitno je naglasiti da je odredbom članka 31. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a propisano da na dospjele a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate osim kad je to zakonom određeno, s time da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Drugim riječima procesna kamata može se osnovano zahtijevati samo kad je u cijelosti plaćena glavnica potraživanja i to sa zakašnjenjem, pa se tada na tu vraćenu glavnicu potraživanja sa zakašnjenjem mogu zahtijevati zatezne kamate tekuće od dana kada je tu glavnicu potraživanja trebalo platiti do dana uplate te glavnice, što znači da taj iznos kamata, procesna kamata, sada postaje glavnica potraživanja, na koju se može osnovano zahtijevati zakonska zatezna kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za isplatu te tzv. procesne kamate. S obzirom na nespornu činjenicu da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog I-II tuženika vratila tužitelju preplaćeni iznos uzdržavanja od 1.798,00 eura na način da je dana 04. studenog 2024. godine uplatila na račun tužitelja iznos od 1.003,00 eura, a dana 09. prosinca 2024. godine uplatila je na račun tužitelja daljnji iznos od 795,00 eura, s time da je ta preplata uzdržavanja prema sudskom vještaku financijske struke nastupila dana 11. prosinca 2020. godine, to dakle tužitelj sukladno odredbi članka 31. stavka 1. ZOO-a može osnovano na taj vraćeni, preplaćeni iznos od 1.798,00 eura zahtijevati procesnu kamatu, odnosno zateznu kamatu tekuću na uplaćeni, vraćeni iznos od 1.003,00 eura od 12. prosinca 2020. godine do dana uplate tog iznosa, odnosno do 04. studenog 2024. godine, a na uplaćeni, vraćeni iznos od 795,00 eura od 12. prosinca 2020. godine do 09. prosinca 2024. godine, a koja procesna kamata prema obračunu zatezne kamate (list 427-428 spisa) na iznos od 1.003,00 eura, koji je tužitelju vraćen dana 04. studenog 2024. godine, iznosi 239,54 eura, dok kamata na iznos od 795,00 eura, koji je tužitelju vraćen dana 09. prosinca 2024. godine, iznosi 195,37 eura, a što sveukupno iznosi 434,91 eura. Iako je punomoćnik I-II tuženika osporavao visinu tužbenog zahtjeva na ime procesne kamate, sud je utvrdio da je to osporavanje neosnovano, jer visina obračunate zatezne kamate na nesporno plaćene, vraćene iznose preplate na ime uzdržavanja, koji su plaćeni sa zakašnjenjem, proizlazi iz dostavljenog obračuna, koji je pravilno sastavljen, vidljiv je tijek obračunate kamate, kao i visina same kamate iz kojeg razloga punomoćnik tužitelja niti nije predlagao provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a čime je ujedno smanjio troškove predmetnog parničnog postupka, što je nesporno i u interesu maloljetnog I-II tuženika.
11. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem testu OZ-a), odredbom članka 240. stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 31. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 43. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev za proglašenjem pljenidbe i prijenosa iznosa od 1.798,00 eura za korist maloljetnog I-II tuženika temeljem zahtjeva za izravnu naplatu po pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P Ob-428/20 od 01. prosinca 2020. godine nedopuštenom i ukinuo sve pravne radnje, s time da je usvojio kao osnovan i kondemnatorni tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 434,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
12. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP- a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.451,75 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 06. svibnja 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška pristupa na ročište 23. rujna 2022. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 09. siječnja 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška pristupa na ročište 17. veljače 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 11. travnja 2023. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 09. studenog 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 04. lipnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 02. srpnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška pristupa na ročište 11. srpnja 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 27. studenog 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška pristupa na ročište 12. prosinca 2024. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), troška sastava podneska od 23. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 27. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 425,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 58,89 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,78 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 17. lipnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
13. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška zastupanja na ročištu 23. rujna 2022. godine, na ročištu 17. veljače 2023. godine, zatim na ročištu 11. srpnja 2024. godine i na ročištu 12. prosinca 2024. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, a što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška pristupa na ta ročišta po Tbr. 9. točci 5., što je tužitelju i dosuđeno. Nadalje zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava podneska od 09. siječnja 2023. godine i podneska od 11. travnja 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, s obzirom da je tim podnescima punomoćnik tužitelja ostajući kod svih navoda i dokaznih prijedloga ujedno dostavio dodatnu dokumentaciju, pa tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tih podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazložene podneske, što isti sadržajno i jesu, a što je tužitelju i dosuđeno. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška zastupanja na ročištu 09. listopada 2023. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom čanka 151 stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer ročište u ovom postupku nije niti određeno za dan 09. listopada 2023. godine, što znači da taj trošak tužitelj niti nije imao. Jednako tako zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 235,54 eura, jer je tužitelj obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 68,78 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
14. Nastavno zahtjev I-II tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1 i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer su maloljetni I-II tuženik zastupani po majci i zakonskoj zastupnici, a ista zastupana po punomoćniku, u cijelosti izgubili u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom
IV. izreke presude.
15. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 17. lipnja 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 68,78 eura
2. I-II tuženiku po punomoćniku
U Zagrebu, dana 17. lipnja 2025. godine
