Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-272/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, GHK, izvjestiteljice i GH, članice, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv IV. tuženika NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI. tuženice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi IV.–VI. tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-79/2017-68 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba IV. tuženika NH, V. tuženika MH i VI. tuženice KH kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-79/2017-68 od 6. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo IV. tuženiku, V. tuženiku i VI. tuženici da tužitelju FH solidarno naknade imovinsku štetu u iznosu od 1.714,22 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke.
II. Odbija se zahtjev IV. tuženika NH, V. tuženika MH i VI. tuženice KH za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom suđeno sljedeće:
- nalaže se IV. tuženiku NH, V. tuženiku MH i VI. tuženici ŠH da tužitelju solidarno naknade imovinsku štetu u iznosu od 1.714,22 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. studenog 2024. godine pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),
- odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
''Nalaže se II. tuženiku ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tuženiku NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tuženiku MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI. tuženoj ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno naknade tužitelju FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] materijalnu štetu u iznosu od 2.841,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,75% tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.'' (točka II. izreke),
- nalaže se IV. tuženiku NH, V. tuženiku MH i VI. tuženici ŠH da tužitelju solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 621,67 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. studenog 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke u dijelu u kojem im je naloženo da tužitelju solidarno naknade imovinsku štetu u iznosu od 1.714,22 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke, žale se IV. tuženik NH, V. tuženik MH i VI. tuženica LH zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev IV.–VI. tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 507,72 EUR–a.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 3. ožujka 2021. (list 104-105 spisa), da mu IV. tuženik NH, V. tuženik MH i VI. tuženica LH na ime naknade imovinske štete koja je nastala kao posljedica prometne nesreće od 23. srpnja 2016. solidarno isplate iznos od 2.841,58 EUR–a[1] (21.409,90 kn) u smislu odredaba iz čl. 1045. st. 1., čl. 1056. st. 4. i čl. 1057. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 1046. i čl. 1085. st. 3. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.108,37 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
5. Suprotno žalbenim navodima IV.–VI. tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upiru.
6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike zapisnika o očevidu od 23. srpnja 2016. (list 7-8 spisa), preslike pravomoćnog rješenja Prekršajnog suda u Karlovcu poslovni broj P-2039/16-5 od 19. listopada 2016. (list 9-10 spisa), preslike računa br. 139-POSL01-2 od 9. kolovoza 2016. (list 13 spisa), preslike dopisa od 6. travnja 2017. (list 22 spisa), preslike dopisa od 15. ožujka 2017. (list 25 spisa), iskaza svjedoka OH, svjedoka BH, tužitelja, IV. tuženika NH i V. tuženika MH saslušanih na ročištu od 11. srpnja 2018. (list 66-68 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dipl. ing. ZH, stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila od 20. travnja 2020. (list 84-93 spisa) i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 17. veljače 2021. (list 102 spisa) te izvansudske nagodbe od 13. ožujka 2018. (list 106 spisa), pravilno utvrdio sljedeće:
- da se 23. srpnja 2016. dogodila prometna nesreća na kolniku državne ceste broj 3, [adresa], kod kućnog broja 2, grad [adresa], u kojoj su sudjelovali mlt. BH (rođen **.**.2000.) s biciklom, mlt. NH (rođen **.**.2000.) s biciklom (u ovom predmetu IV. tuženik) te FH s motociklom registarske oznake [registarska oznaka] (u ovom predmetu tužitelj),
- da je tužitelj platio račun od 9. kolovoza 2016. u iznosu od 42,31 EUR–a (318,75 kn), a koji mu je UH, vl. obrta [obrt] izdao na ime sastavljanja ponude za naplatu štete,
- da je protiv mlt. BH i mlt. NH podnesen optužni prijedlog zbog izazivanja prometne nesreće, a povodom kojeg je Prekršajni sud u Karlovcu donio (pravomoćno) rješenje poslovni broj P-2039/16-5 od 19. listopada 2016. kojim je prema mlt. BH i mlt. NH zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'' broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15) primijenio sudski ukor, budući da je tijekom prekršajnog postupka utvrđeno:
- da su mlt. BH i mlt. NH **.**.2016. u 21,15 sati u [adresa] upravljali biciklima i kretali se nogostupom te su započeli uključivati se u promet na kolnik DC 3 preko obilježenog pješačkog prijelaza i tako skrivili prometnu nesreću u kojoj je sudjelovao i vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] FH, s time da je u prometnoj nesreći na vozilima nastala materijalna šteta,
- da se mlt. BH i mlt. NH za vrijeme vožnje biciklima nisu kretali uz desni rub kolnika, već da su za kretanje koristili nogostup, kao i da za vrijeme vožnje biciklom na cesti nisu nosili na glavi zaštitnu kacigu, niti su prilikom prometovanja na javnoj cesti noću bili označeni reflektirajućim prslukom i reflektirajućom biciklističkom odjećom,
- da se tužitelj, zastupan po punomoćniku Nenadu Mamuli, dopisom od 6. travnja 2017. obratio ĐH (roditelju mlt. BH), a dopisom od **.**.2017. MH (roditelju mlt. NH), u kojima ih je izvijestio da oni kao roditelji maloljetnika odgovaraju za svu štetu koju su njihova djeca prouzročila trećim osobama te ih pozvao da uplate iznos štete na račun punomoćnika tužitelja,
- da je tužitelj postupak u ovom predmetu pokrenuo tužbom od 18. srpnja 2017., a koja je sadržavala tužbeni zahtjev da mu I. tuženik BH, II. tuženik ĐH, III. tuženica VH, IV. tuženik NH, V. tuženik MH i VI. tuženica LH na ime naknade imovinske štete koja mu je nastala na motociklu, kacigi i jakni te zbog plaćanja ponude za naplatu štete solidarno isplate iznos od 3.637,92 EUR–a (27.409,90 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je tužitelj podneskom od 28. ožujka 2018. (list 40 spisa) obavijestio prvostupanjski sud da povlači tužbu i da se odriče tužbenog zahtjeva u odnosu na I. tuženika BH i III. tuženicu VH, s obzirom na to da su tužitelj, I. tuženik i III. tuženica 13. ožujka 2018. sklopili izvansudsku nagodbu kojom su uredili sporna pitanja iz predmetnog postupka, i to na način da se I. tuženik i III. tuženica obvezuju isplatiti tužitelju iznos od 796,34 EUR–a (6.000,00 kn) prilikom sklapanja same nagodbe, a da tužitelj svojim potpisom potvrđuje da je u cijelosti isplaćen i da nema drugih potraživanja prema I. tuženiku i III. tuženici, a povodom kojeg (podneska) je prvostupanjski sud donio djelomičnu presudu na temelju odricanja poslovni broj Pn-79/2017-11 od 17. travnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika i III. tuženicu (list 42-44 spisa),
- da je tužitelj podneskom od 4. svibnja 2018. (list 51 spisa) obavijestio prvostupanjski sud da povlači tužbu i da se odriče tužbenog zahtjeva u odnosu na II. tuženika ĐH, a povodom kojeg je prvostupanjski sud donio djelomičnu presudu na temelju odricanja poslovni broj Pn-79/2017-17 od 8. svibnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika (list 52-53 spisa),
- da je radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, odnosno prometne nesreće od 23. srpnja 2016. provedeno prometno vještačenje od strane dipl. ing. ZH, stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila,
- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 20. travnja 2020. proizlazi:
- da je tužitelj motociklom naletio na lijevu stranu bicikla BH i NH (u ovom predmetu IV. tuženika),
- da se mjesto naleta nalazilo na pješačkom prijelazu, i to na prometnoj traci kojom se kretao motocikl,
- da se u trenutku naleta motocikl kretao praktički sredinom širine pripadajuće desne prometne trake, odnosno nešto bliže lijevoj razdjelnoj crti koja odvaja desnu od središnje trake, i to brzinom od 40 km/h,
- da su se BH i NH u promet uključivali vozeći bicikle po pješačkom prijelazu,
- da pri brzini kojom se motocikl kretao tužitelj nije imao tehničku mogućnost kočenjem izbjeći štetni događaj,
- da su okretanjem glave BH i NH na 16,4 metara, sebi s lijeve strane, mogli vidjeti motocikl te da su radnju uključivanja u promet mogli odgoditi, na koji način bi izbjegli štetni događaj,
- da je na motociklu tužitelja nastala totalna šteta u novčanoj protuvrijednosti od 2.298,45 EUR–a (17.317,65 kn), a da šteta na kacigi i moto jakni iznosi 169,86 EUR–a (1.279,80 kn),
- da su IV.–VI. tuženici podneskom od 18. lipnja 2020. (list 95-96 spisa) prigovorili pisanom nalazu i mišljenju vještaka u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja, odnosno prometne nesreće, dok u pogledu izračuna visine nastale štete nisu imali prigovora,
- da se vještak na ročištu od 17. veljače 2021. dopunski usmeno očitovao na prigovore koje su IV.–VI. tuženici imali na njegov pisani nalaz i mišljenje, i to na način:
- da je bicikl IV. tuženika NH oštećen naletom motocikla na istog, odnosno da su na biciklu savijeni prednji i stražnji kotač i prednja i stražnja vilica te da je oštećen okvir, mehanizam mjenjača i upravljač,
- da su navedena oštećenja mogla nastati jedino naletom relativno nasilne fizičke zapreke na bicikl, a to je u ovom slučaju mogao biti motocikl tužitelja,
- da isključuje mogućnost da bi BH nakon naleta motocikla na njegov bicikl u padu okrznuo bicikl IV. tuženika i na takav način prouzročio oštećenja na njegovom biciklu,
- da nije moguće utvrditi na tehnički siguran način bi li tužitelj izbjegao nalet na bicikl IV. tuženika da prethodno nije naletio na bicikl BH.
8. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj podneskom od 3. ožujka 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev na način da mu IV. tuženik NH, V. tuženik MH i VI. tuženica LH na ime naknade imovinske štete solidarno isplate iznos od 2.841,58 EUR–a (21.409,90 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
9. Prvostupanjski sud je zatim donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. i II. izreke odlučio o glavnom potraživanju tužitelja, obrazlažući svoju odluku pod točkom
I. izreke na sljedeći način:
- da je tužitelj zbog prometne nesreće od 23. srpnja 2016. pretrpio imovinsku štetu na motociklu, kacigi i moto jakni, kao i imovinsku štetu zbog plaćanja računa od 9. kolovoza 2016. izdanog na ime sastavljanja ponude za naplatu štete, u ukupnom iznosu od 2.510,56 EUR–a,
- da navedeni iznos valja umanjiti za iznos od 796,34 EUR–a koji su BH i VH isplatili tužitelju na ime naknade imovinske štete na temelju izvansudske nagodbe od 13. ožujka 2018., a što daje razliku od 1.714,22 EUR–a,
- da je odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO–a propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a da je odredbom iz čl. 1046. ZOO–a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta),
- da je odredbom iz čl. 1056. st. 4. ZOO–a propisano da roditelji odgovaraju za štetu što je prouzroči drugom njihovo maloljetno dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje, a da je odredbom iz čl. 1057. ZOO–a propisano da je, ako pored roditelja odgovara za štetu i dijete, njihova odgovornost solidarna,
- da je tužitelj dokazao da su za nastanak štetnog događaja, odnosno prometne nesreće krivi BH i IV. tuženik NH,
- da su, nakon što se tužitelj zbog sklopljene izvansudske nagodbe odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na BH te ĐH i VH, kao roditelja BH koji je u vrijeme nesreće bio maloljetan, za imovinsku štetu koju je tužitelj posljedično pretrpio, i to u preostalom iznosu od 1.714,22 EUR–a, uz IV. tuženika solidarno odgovorni i V. tuženik MH i VI. tuženica LH, kao roditelji IV. tuženika koji je u vrijeme nesreće također bio maloljetan,
- da je za ocjenjivanje odgovornosti V. tuženika i VI. tuženice, sukladno odredbi iz čl. 1056. st. 4. ZOO–a, ključno vrijeme nastanka štetnog događaja, tako da nije od utjecaja činjenica da je IV. tuženik za vrijeme trajanja postupka postao punoljetan,
- da se V. tuženik i VI. tuženica mogu osloboditi odgovornosti za štetu ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje, dakle da do štete nije došlo zbog zapuštanja njihovog djeteta (NH), sprečavanja nadzora nad njim ili lošeg odgoja, a što isti nisu dokazali,
- da je do prometne nesreće i posljedično imovinske štete došlo krivnjom (tada) mlt. IV. tuženika koji se biciklom kretao po nogostupu te započeo uključivanje u promet na kolnik DC 3 preko obilježenog pješačkog prijelaza, s time da se IV. tuženik prilikom vožnje biciklom nije kretao uz desni rub kolnika, već je za kretanje koristio nogostup, a da na glavi nije nosio zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje biciklom na cesti te prilikom prometovanja na javnoj cesti noću nije bio označen reflektirajućim prslukom i reflektirajućom biciklističkom odjećom, niti je imao neke druge reflektirajuće oznake na biciklu,
- da navedeno ponašanje IV. tuženika valja pripisati lošem odgoju maloljetnika te nedovoljnom nadzoru nad istim, zbog čega se V. tuženik i VI. tuženica, kao roditelji IV. tuženika koji je u vrijeme nesreće bio maloljetan, ne mogu osloboditi odgovornosti za štetu jer nisu dokazali da je šteta nastala bez njihove krivnje,
- da su, slijedom toga, IV.–VI. tuženici dužni tužitelju solidarno naknaditi imovinsku štetu u preostalom iznosu od 1.714,22 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 6. studenog 2024., kada je prvostupanjska presuda donesena pa do isplate, a koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 1086. ZOO–a i čl. 2. st. 1. ZPP–a također pripadaju.
10.1. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu pod točkom I. izreke pobijane presude u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno u ovom predmetu, a na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a.
10.2. Pri tome valja dodati i da maloljetnik s navršenih četrnaest godina života (koliko je IV. tuženik imao u vrijeme nesreće) odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu sukladno odredbi iz čl. 1051. st. 3. ZOO–a.
11. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi IV.–VI. tuženika da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u tome dijelu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo.
12.1. Konkretno, IV.–VI. tuženici pogrešno smatraju da je za predmetnu prometnu nesreću isključivo kriv tužitelj, a podredno da postoji suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku nesreće, budući da iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, i to pisanog nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da su nastanak nesreće (isključivo) krivi upravo BH i IV. tuženik.
12.2. Isto tako, suprotno mišljenju IV. –VI. tuženika, za imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog nesreće uz IV. tuženika solidarno odgovaraju i V. tuženik i VI. tuženica, kao roditelji IV. tuženika koji je u vrijeme nesreće bio maloljetan, a kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 9. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.
13.1. Nadalje, suprotno preostalim žalbenim navodima IV. –VI. tuženika, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane rješenja pravilna je i zakonita, budući da je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi u sklopu Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.
13.2. IV.–VI. tuženicima valja ukazati da se u ovom predmetu uspjeh tužitelja u pogledu glavne stvari ne ocjenjuje prema prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi od 18. srpnja 2017. u iznosu od 3.637,92 EUR–a, već prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 3. ožujka 2021. u iznosu od 2.841,58 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, a kako je prvostupanjski sud i postupio.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.
15. IV.–VI. tuženici nemaju pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nisu uspjeli, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac