Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-309/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Inkasator d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-169/2024 od 8. siječnja 2025., 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-169/2024 od 8. siječnja 2025. u točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Augustinović iz [adresa], poslovni broj Ovrv-7434/2022, UPP/OS-Ovrv- 1473/2022 od 14. rujna 2023., te je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana plati na ime neplaćenih računa ukupan iznos od 193,88 eur uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, dok je točkom II. izreke ukinut platni nalog u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34,33 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te sadržajno na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U žalbi u bitnome navodi da nije vlasnik niti korisnik nekretnine na koju se odnosi predmetno dugovanje, budući da mu nekretnina nikada nije predana u posjed iako je potpisao kupoprodajni ugovor. S obzirom da u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, smatra da nije obveznik plaćanja predmetnih računa.
2.1. Stoga tuženik predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje podredno preinačiti pobijanu presudu na način da se ukine platni nalog, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja u iznosu od 193,88 eur na ime dospjelih neplaćenih računa koji se odnose na komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda za stambeni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od rujna 2020. do rujna 2022., koje tužitelj naplaćuje u ime i za račun Grada Karlovca temeljem dva ugovora o obavljanju naplate koji se primjenjuju od 1. siječnja 2019.
8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je tuženik 6. ožujka 1996. kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji broj 37/96 s prodavateljem TEMPO d.d., Zagreb, Boškovićeva 5, kojim je kupio nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stan na adresi [adresa], a koji ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama,
- da je rješenjem Grada Karlovca, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, od 15. lipnja 2020. utvrđeno da je tuženik vlasnik stambenog prostora na adresi [adresa], te mu se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade u 2020. godini i nadalje upravo za stambeni prostor na adresi [adresa],
- da iz popisa svih korisnika subvencije troškova komunalija Grada Karlovca proizlazi da je tuženik korisnik subvencije troškova komunalija za stan na adresi [adresa],
- da je tuženik stvarni vlasnik odnosno korisnik predmetnog stambenog prostora,
- da tuženik nije osporio osnovanost niti visinu izdanih računa.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/11., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjnje, zaključuje da je tuženik dužan tužitelju platiti iznose iz navedenih računa u ukupnom iznosu od 193,88 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, stoga platni nalog djelomično održava na snazi.
10. Odluku o parničnom trošku donosi na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).
11. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je djelomično održao na snazi platni nalog te obvezao tuženika na plaćanje utuženih osnova.
12. Prema članku 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje: ZKG) komunalna naknada je novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, odnosno to je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture. Prema članku 93. stavku 1. ZKG-a komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. toga zakona, među kojima se navodi i stambeni prostor, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da korisnik nekretnine iz stavka 1. toga članka plaća komunalnu naknadu ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik. Odredbom članka 94. stavka 1. točke 2. ZKG-a propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje, između ostaloga, danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine.
13. Nadalje, prema članku 13. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj: 153/09., 90/11., 56/13., 154/14., 119/15., 120/16., 127/17. i 66/19. – dalje: ZFVG) naknada za uređenje voda plaća se na sve nekretnine, osim na poljoprivredno zemljište. Člankom 14. ZFVG-a propisano je da je obveznik naknade za uređenje voda vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine, te da je drugi zakoniti posjednik nekretnine najmoprimac, zakupnik, plodouživatelj, nositelj prava građenja, koncesionar, imatelj drugih prava nad nekretninom koja mu omogućuju zakonit posjed i korištenje nekretnine te tijela i pravne osobe koje prema posebnim propisima imaju pravo upravljanja, gospodarenja ili korištenja nekretnine. Prema odredbi članka 16. stavka 1. ZFVG-a naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz članka 17. tog zakona, prema kojem na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.
14. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ponavlja tvrdnje da nije vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine niti da ima ključeve stambenog prostora, ističe se da se radi o osporavanju pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, koji žalbeni razlog nije dopušteno isticati u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavku 1. ZPP-a.
15. Osim toga, u prvostupanjskom je postupku utvrđeno da se u evidenciji tužitelja kao obveznik plaćanja komunalne naknade za predmetni stambeni prostor vodi upravo tuženik, da je isti zaprimio rješenje Grada Karlovca od 15. lipnja 2020., koje je postalo ovršno 6. listopada 2020., kao i račune za objedinjenu naplatu komunalne naknade i naknade za uređenje voda za relevantno razdoblje, te da na iste nije prigovarao.
16. Tuženik ničime tijekom postupka nije doveo u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora za navedeni stambeni prostor bio korisnik istog i kao takav obveznik plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenje voda sukladno citiranim zakonskim odredbama.
17. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. ZPP-a, a što tuženik određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tuženik u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
19. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
20. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 17. lipnja 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
