REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-167/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje ČRB, u upravnom sporu tužitelja ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri, Zagreb, Gundulićeva ulica 31, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo, Rijeka, Ž. fašizma 3, OIB: 36162371878, radi izdavanja odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-03/10648, URBROJ: 511-09-38-25-6 od 2. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-03/10648, URBROJ: 511-09- 38-25-6 od 2. siječnja 2025. odbijen je zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji državljaninu treće zemlje (Republike Srbije) B, ovdje tužitelju (točka 1.) te je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja (točka 2.), uz popratne odluke, a budući da ne ispunjava uvjet iz odredbe čl. 59. st. 1. t. 5. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: ZoS).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnost stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da se zahtjevom traži produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s osnova braka s KR, državljankom Republike Hrvatske, obzirom da mu je prethodni boravak bio odobren u studenom 2022. godine u vremenskom trajanju od dvije godine. Tužitelj da je uz zahtjev za produljenje privremenog boravka priložio svu dokumentaciju za odobrenje produljenja propisanu odredbom čl. 59. st. 1. ZoS-a, a da tuženik navedenu odredbu pogrešno primjenjuje. Uvjet neosuđivanosti da se odnosi na odobrenje prvog privremenog boravka i kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godinu dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku. U konkretnom slučaju, matična država tužitelja je Republika Srbija, a istovremeno je Republika Srbija i država u kojoj je tužitelj boravio godinu dana prije dolaska u Republiku Hrvatsku. Budući se predmetna odredba ne odnosi na pravomoćne osude izrečene u Republici Hrvatskoj, ista se ne može primijeniti na tužitelja. Predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Obrazlaže da je u osporavanom rješenju trebalo navesti točku 7. ZoS-a kao razlog odbijanja, odnosno da samom činjenicom kaznene osuđivanosti tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Tužitelju da je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Uvjeti za odobrenje privremenog boravka moraju biti kumulativno ispunjeni, neovisno radi li se o prvom odobrenju ili produljenju. Tužitelju da je evidentiran ulaz u Republiku Hrvatsku 11. ožujka 2025. te se isti nalazi u nezakonitom boravku. Ističe kako je pravomoćnom presudom osuđen za kazneno djelo krivotvorenja otisnutih štambilja u putovnici kako bi smanjio broj dana provedenih u Republici Hrvatskoj te kako bi izbjegao nezakonit boravak, iz čega da je razvidno da ne poštuje institucije i poravni poredak Republike Hrvatske. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelju 2022. bio odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji na razdoblje od dvije godine, da je tužitelj 29. kolovoza 2024. podnio zahtjev radi produljenja privremenog boravka, ni da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. K-74/2023-2 od 26. srpnja 2023. osuđen za kazneno djelo krivotvorenja javne isprave (otisnutih štambilja u putovnici). Sporno je ispunjava li tužitelj zakonske uvjete za odobrenje privremenog boravka te s tim u vezi zakonitost rješenja tuženika.

6. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZoS državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka (stavak 2.).

9. Povezano, odredbom čl. 63. st. 1. ZoS-a određeno da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. toga Zakona i koji je član obitelji hrvatskog državljanina (t. 1.). Dakle, iz citirane odredbe je razvidno kako državljanin treće zemlje mora kumulativno ispuniti sve uvjete iz čl. 59. istoga Zakona, te zakon ovdje ne radi razliku da li se radi o prvom zahtjevu ili zahtjevu za produljenje.

10. Nadalje, sud je suglasan sa stavom tuženika kako tužitelj ne zadovoljava uvjet propisan odredbom čl. 59. st. 1. t. 7. ZoS-a. Naime, ni ovaj sud ne dovodi u pitanje da je prilikom ocjene predstavlja li osuđivanost pokazatelj nepoštivanja javnog poretka potrebno uzeti u razmatranje sve relevantne okolnosti (odnosno sud uzima u obzir stavove iznesene u odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima br. C-381/18 i C382/18 na koju se poziva tužitelj), no baš obzirom na vrstu počinjenja konkretnog kaznenog djela sud smatra da tužitelj predstavlja opasnost javnom poretku. Naime, obzirom da je konkretno riječ o kaznenom djelu krivotvorenja javne isprave (putovnice) sa svrhom neistinitog prikazivanja ulazaka i izlazaka u Republiku Hrvatsku, a upravo zbog ostvarivanja prava boravka (kako to proizlazi i iz pojašnjenja samog tužitelja na stranici 26 spisa), a reguliranje prava boravka je u konačnici predmet i ove upravne stvari, time je razvidno da tužitelj ne poštuje institucije i pravni poredak Republike Hrvatske. Stoga ni navod kojima tužitelj pravda počinjenje takvog kaznenog djela (kako bi mogao više vremena provoditi s obitelji) nije od utjecaja na drugačiju ocjenu ove pravne situacije te je takvu okolnost eventualno kazneni sud mogao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

11. U odnosu na navod da je točka članka u obrazloženju drugostupanjskog rješenja pogrešno naznačena te da je trebala stajati spomenuta točka 7. članka 59. ZoS-a, unatoč pravilno utvrđenom činjenično stanju, sud ističe da spomenuti nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne povrede na rješavanje upravne stvari. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. ZUP-a). Ponovno vođenje postupka samo radi izmjene i/ili dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita, bilo bi nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, a sud konkretno utvrđuje da sam nedostatak nije bio od utjecaja na pravilnost rješavanja upravne stvari.

12. Iz Zapisnika od 5. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim okolnostima važnim za rješavanje o ovoj upravnoj stvari. Ujedno je vidljivo kako je tužitelj prilikom uzimanje izjave pred službenom osobom tuženika prvotno dva puta izjavio kako nije kažnjavan u Republici Hrvatskoj, a što je u suprotnosti s presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. K-74/2023-2, koja je postala pravomoćna 4. listopada 2023. (prije uzimanja izjave), dakle s njom je tužitelj morao biti upoznat u trenutku davanja iskaza. Ujedno, iz Podataka o prelasku granice koja se nalazi u spisu upravnog postupka proizlazi da je tužitelj ušao u područje Republike Hrvatske 11. ožujka 2025., bez zakonske osnove, a što tužitelj ni ne osporava.

13. Slijedom, cijeneći vrstu počinjenog djela za koje je pravomoćno osuđen i ponašanje tužitelja nakon istog, to pravilno tuženik utvrđuje da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 59. st. 1. t. 7. ZoS-a.

14. S obzirom da tužitelj ne ispunjava jednu od kumulativnih pretpostavki za odobrenje privremenog boravka, to tuženik svojom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

15. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke presude.

16. O trošku upravnog spora, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).