REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3119/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Republike Burundi, kojega zastupa opunomoćenik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/7320, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 8. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Burundi, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći kako tuženik, usmjeravajući pažnju na trivijalne informacije, gubi iz vida širi kontekst te propušta utvrditi ključni element, a to je njegov strah od Imbonerakure, političke organizacije neposredno povezane sa aktualnom vlasti. Navodi da je u zahtjevu istakao da je na putu iz mjesta Rugombo u Cibitoke zaustavljen od strane nepoznatih osoba, nasilno odveden kombijem na nepoznatu lokaciju, te fizički zlostavljan uz prijetnju njegovim nestankom. Nakon što su nepoznate osobe napustile mjesto spornog događaja, kontaktirao je mlađeg brata, tražeći da dođe po njega u blizini katoličke crkve. Navodi da je pogrešno njegov iskaz ocijenjen neuvjerljivim jer tuženik pretragom nije pronašao katoličku crkvu u Cibitoke. Navodi da su na putu od mjesta Rugombo do Cibitoke dvije katoličke crkve i to Paroisse Christ Roi de Cibitoke i Rugumbo Church. Nadalje pojašnjava da je njegovo obraćanje za pomoć onima koji su povezani s progoniteljima rezultat složene ljudska reakcije na teške i opasne situacije te očaja, straha, vjere i nade u humanost pojedinca koji bi mogao imati nekakav utjecaj na osobe i skupine u čijim rukama je njegov život. Također navodi da posjet ministra obrazovanja privatnoj školi, čije je on osnivač, ne traži njegovo prisustvo. Smatra ključnim razmotriti način postupanja vladajuće stranke prema članovima oporbenih stranaka kako bi se procijenila vjerodostojnost njegovog straha od proganjanja, pozivajući se na dostupna izvješća o stanju u zemlji podrijetla. Smatra da ispunjava uvijete za međunarodnu zaštitu, a podredno za supsidijarnu zaštitu. Predlaže da se provede dokaz njegovim saslušanjem.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Traži trošak za sastav tužbe, podnesak i pristup na dva ročišta, ukupno 4.000,00 eura, uvećano za PDV.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze te potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Ističe kako samo druženje s pripadnicima vladajuće stranke govori u prilog tome da ih se tužitelj nije bojao te da se slobodno kretao, uspješno otvarao nove škole za strane jezike, odnosno radio je i komunicirao s pripadnicima stranke za koju navodi da ga je maltretirala i čiji mu članovi navodno prijete smrću. Nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio da je imao problema s pripadnicima vladajuće stranke ili da je tražio pomoć po tom pitanju. Također odbacuje navode tužitelja da su razlozi koje je naveo u svom zahtjevu osnova za ostvarenje prava na supsidijarnu zaštitu. Pojašnjava kako ozbiljna nepravda u smislu članka 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za stjecanje supsidijarne zaštite. Vezano za prigovor da nije koristio načelo ''non refoulement'', odnosno da uopće ne navodi razloge za ne primjenu tog načela, ističe da je navedeno načelo temeljito ispitano kroz procjenu vjerodostojnosti materijalnih činjenica i valjanosti dokaza te procjenu budućeg rizika gdje je utvrđeno da su informacije koje je davao na zahtjevu i zapisniku međusobno kontradiktorne i neuvjerljive radi čega se nije mogla pokloniti vjera njegovim tvrdnjama da bi ga ubili pripadnici organizacije Imbonerakure povratkom u zemlju podrijetla.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu na kojoj je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

11. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj u 7. mjesecu 2022., legalno, zrakoplovom došao iz [adresa] u [adresa], s presjedanjem u Etiopiji i Turskoj. U Beogradu je dva tjedan boravio u kampu, a nakon toga sa grupom ljudi došao u Bosnu i Hercegovinu gdje je bio u kampu tri tjedna, da bi potom ilegalno pješice u grupi ušao Republiku Hrvatsku gdje je uhvaćen od strane policije. Tada je zatražio azil. Izjavio je da je prije toga, do 18. kolovoza 2022. dva tjedan bio u Dubaiju i raspitivao se gdje dalje da ode.

13. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelj navodi strah od organizacije Imbonerakure (mladež vladajuće stranke CNDD-FDD).

14. U provedenom postupku tužitelj je saslušavan na zapisnike radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti te mu je zahtjev odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznavanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona.

15. Po izvršenom uvidu u isprave koje prileže spisu tuženika i dostupna izvješća te po provedenom saslušanju tužitelja u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja.

16. Naime, polazeći od razloga napuštanja zemlje podrijetla te na temelju procjena budućeg rizika i analize informacija u zemlji podrijetla, nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja u smislu citiranog članka 20. Zakona.

17. Tužitelj je u zahtjevu naveo da su ga u 6. mjesecu 2022. na sastanku Imbonerakure upozorili da mora razmišljati o posljedicama svojeg stava, a u 7. mjesecu 2022. su ga članovi Imbonerakure počeli maltretirati te da su mu prijatelji koji su prisustvovali njihovim sastancima rekli da su ga odlučili ubiti. Kasnije, na zapisniku je izjavio da su mu dva profesora koja su bila prisutna na tom sastanku prenijela informaciju da su odlučili da će ga ubiti. Upitan da objasni nedosljednost između zahtjeva i saslušanja oko toga tko ga je upozorio nakon sastanka da ga Imbonerakure planiraju ubiti, tužitelj je iznio novi iskaz, rekavši da se radi o samo jednom prijatelju koji je član Imbonerakure i koji je bio prisutan na njihovom internom sastanku.

18. Nadalje, u zahtjevu je naveo da ga je potom grupa osoba dočekala u kvartu kad je on došao sa svojim motorom, tukli su ga i prijetili mu smrću ukoliko se ne učlani u njihovu stranku. Vezano za taj događaj ništa više nije iznio u zahtjevu, dok je kasnije u postupku izjavio da je prvi tjedan u 7. mjesecu 2022. na putu iz Rugombo do Cibitoke, po ulasku u ulicu Tr 8., gdje se na kraju nalazi škola, dočekan od grupe osoba koja ga je zaustavila i stavila u kombi te su mu stavili povez na oči i odvezli ga, dok mu je motor ostao na mjestu gdje su ga zaustavili. Odvezli su ga do jednog poljoprivrednog zemljišta i izveli ga van te ga upitali zna li tko su oni, te nakon što im je rekao da ne zna počeli su ga tuči rukama i nogama, te su mu rekli da je to poruka upozorenja i da će idući put nestati. Nakon što su otišli, nazvao je svog mlađeg brata i rekao mu da ode po motor i pošalje vozača po njega kod katoličke crkve u Cibitoke (Eglise Chatholique de Cibitoke) u ulici Tr 9. Tužitelj niti u zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a niti na ročištu, nije spomenuo da su ga članovi Imbonerakure odvezli kombijem na nepoznatu lokaciju gdje su ga istukli i zaprijetili mu, iako ga je Sud izričito upitao da opiše konkretnu situaciju vezano za maltretiranje od strane članova Imbonerakure. Tužitelj je tek površno izjavio da su mu napadači prekrili lice i da ih nije prepoznao niti vidio, ali nije spominjao da je kombijem odvezen na nepoznatu lokaciju, što bi bilo za očekivati da će izjaviti. Također, tužitelj niti u zahtjevu, a niti na ročištu nije izjavio da je nakon toga nazvao brata da ode po njegov motor i pošalje po njega vozača u blizini katoličke crkve u Cibitoke, ulica Tr 9., što je rekao prilikom saslušanja u upravnom postupku, dok je pak u tužbi naveo da je brata tražio da dođe po njega u blizini katoličke crkve (a ne da brat ode po motor, a pošalje po njega vozača). Osim toga, napominje se da niti tuženik, a niti ovaj Sud pretragom nije pronašao na tom mjestu katoličku crkvu. Tužitelj u tužbi pak samo konstatira da su na putu od mjesta Rugombo do Cibitoke dvije katoličke crkve (Paroisse Christ Roi de Cibitoke i Rugumbo Church), međutim ne navodi da bi se radilo o nekoj o njih.

19. Nadalje, tužitelj je izjavio da su mu napadači zaprijetili da nikome ne otkriva što mu se dogodilo, a on je, upravo o događaju obavijestio članove stranke čiji su mu pripadnici navodno prijetili. Naime, iz tužiteljevih iskaza proizlazi da se on obraćao za pomoć u vezi proganjanja samo članovima vladajuće stranke ili dobrim prijateljima upravo tih koji su mu prijetili i proganjali ga, što njegov iskaz čini neuvjerljivim. Također je u nesuglasju odbojnost koju je tužitelj imao prema Imbonerakure i činjenica da je imao prijatelje koji su bili članovi Imbonerakure i da su mu oni prenosili informacije sa internih sastanaka Imbonerakure, poput one da ga planiraju ubiti.

20. Također, tužitelj je spomenuo da su njegovoj supruzi prijetili mjesec dana nakon njegovog odlaska, ali je istovremeno u zahtjevu naveo da ona tek dva mjeseca živi u [adresa], dakle od ožujka 2023. S obzirom na ozbiljnost prijetnji upućenih tužitelju da će nauditi njegovoj obitelji ukoliko išta kaže, nije vjerojatno da bi njegova supruga (s njihovo dvoje male djece) živjela sama šest mjeseci bez njega na adresi koja je poznata Imbonerakure.

21. Po ocijeni ovog Suda, neuvjerljiv je iskaz tužitelja da postoji strah od proganjanja članova Imbonerakure i njihove prijetnje smrću, budući da je tužitelj o napadu članova Imbonerakure obavijestio upravo članove organizacije koja ga želi ubiti. Osim toga, u Burundiju i danas žive njegova supruga i djeca, kojoj su, prema tužiteljevim riječima, također prijetili. Štoviše, tužitelj je bez problema živio i otvarao privatne škole, čak i u vrijeme kad je navodno dobivao prijetnje članova Imbonerakure. Navedeno potvrđuje njegova izjava da je jednu od njegovih privatnih škola u 8. mjesecu 2022. posjetio i ministar. Osim toga, ta je izjava u nesuglasju da se u tom periodu skrivao od V.

22. Konačno, iako je tužitelj izjavio da nije imao ciljanu zemlju, već da mu je ciljana zemlja bilo koja sigurna zemlja, azil je zatražio tek u Republici Hrvatskoj i to nakon što je od strane policije zatečen u ilegalnom prelasku granice, a ne ranije, iako je prije toga boravio i u drugim zemljama. Također, kontradiktorna je njegova izjava da ne može dobiti zaštitu u nekom drugom djelu svoje zemlje, jer da bi ga V svugdje pronašla, dok istovremeno u Burundiju i dan danas živi njegova supruga s djecom, premda su i njoj, prema njegovim riječima, prijetili.

23. Dakle, po ocijeni ovog Suda, tuženik je pravilno ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim iskaz tužitelja vezan za razloge napuštanja zemlje podrijetla jer se njegov iskaz na zahtjevu ne podudara u cijelosti sa iskazom na saslušanju u upravnom postupku, a ne podudara se ni sa iskazom na ročištu.

24. Iz ukupnih iskaza tužitelja, Sud nalazi kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Također, vezano za tužiteljeve osobne okolnosti, s obzirom na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno da bi se povratkom suočio sa prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem.

25. Tužitelj u zemlji podrijetla nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran niti uhićen, a vezano za navodno maltretiranje od strane pripadnika Imbonerakure nije dao dovoljno informacija ili se one u bitnim aspektima razlikuju. Naime, informacije koje je davao na zahtjevu i u zapisniku međusobno su kontradiktorne i neuvjerljive radi čega se nije mogla pokloniti vjera njegovim tvrdnjama da bi ga ubili pripadnici Imbonerakure povratkom u zemlju podrijetla. Naime, samo druženje s pripadnicima vladajuće stranke govori u prilog tome da ih se tužitelj nije bojao te da se slobodno kretao, uspješno otvarao nove škole za strane jezike, odnosno radio i komunicirao s pripadnicima stranke za koju navodi da ga je maltretirala i čiji mu članovi navodno prijete smrću. Također, tužitelj nije priložio nikakav materijalni dokaz kojim bi potvrdio da je imao problema s pripadnicima vladajuće stranke ili da je tražio pomoć po tom pitanju.

26. Vezano za dostavljene dokaze (vlasnički list, vlasnički list za motor, dokazi o vlasništvu vozila, slike kuća i škole, izvadak iz poslovnog registra, prijava poslovne djelatnosti, ugovor o najmu za suprugu i izvodi iz transakcijskog računa za njega i suprugu), osim što se radi o preslikama, isti se, i prema navodu samog tužitelja, odnose na njegovo imovno stanja u zemlji podrijetla, a što je irelevantno za odluku u konkretnom slučaju jer tužitelj nije niti okvalificiran kao ekonomski migrant i niti mu je zbog toga odbijen zahtjev za azil.

27. Analizom izjava tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te nema dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlju podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka u zemlju podrijetla, koju je napustio bez ikakvih problema.

28.Također, utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne ili individualne prijetnje tužiteljevog života zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

29. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

30. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

31. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

32. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Frano Štura, Zagreb, Lovinčićeva 1a

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis