Republika Hrvatska
Pn-76/2024-31
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo financija, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel (broj P-DO- 110/2005 i broj P-DO-83/2024), radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice z. z. tužene, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), dana 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo financija, OIB 52634238587, da isplati tužitelju IČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.611,20 EUR (slovima: osamnaesttisućašestojedanaest euraidvadesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:
- na iznos od 3.383,11 EUR od 15. siječnja 2000. do isplate,
- na iznos od 4.183,37 EUR od 15. siječnja 2001. do isplate,
- na iznos od 4.741,89 EUR od 15. siječnja 2002. do isplate,
- na iznos od 5.339,07 EUR od 15. siječnja 2003. do isplate, - na iznos od 963,76 EUR od 15. siječnja 2004. do isplate, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade štete iznad neto iznosa od 18.611,20 EUR do bruto iznosa od 26.186,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 728,60 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji IČ i trgovačko društvo Telmont d.o.o. [adresa] 21. listopada 2005. protiv tužene podnijeli su tužbu radi naknade štete u kojoj tvrde da je tužitelj IČ bio vlasnik obrta " [obrt]" iz [adresa] i da je vlasnik trgovačkog društva Telmont d.o.o. [adresa]. Tužitelji opisuju da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor Zagreb, 20. srpnja 1998. nakon kontrole poslovanja obrta tužitelja IČ za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. izdalo zapisnik o dugovanju iznosa od 561.367,91 kn, a zatim mu je 15. prosinca 1998. izdano rješenje kojim je tužiteljevom obrtu naložena uplata tog iznosa, Porezna uprava blokirala mu je račune i pokrenute su ovrhe tako da je poslovanje obrta onemogućeno, iako je obrt do tada uredno i dobro poslovao i tužitelj IČ ostvarivao je godišnji dohodak od oko 200.000,00 kn. Tužitelju Telmont d.o.o. [adresa] rješenjem Porezne uprave od 19. ožujka 1999. kao solidarnom poreznom dužniku blokiran je račun za iznos od 487.984,77 kn. Zbog toga je tužiteljima potpuno propao posao i onemogućeno im je poslovanje jer se nisu mogli javljati na natječaje s obzirom na to da nisu mogli dobiti potvrde o solventnosti obrta i trgovačkog društva, tužitelj IČ morao je zatvoriti obrt, a tužitelj Telmont d.o.o. [adresa] nije mogao poslovati i zbog blokiranih računa nije mogao podmirivati tekuće obveze. Tužitelji tvrde da u stvarnosti nisu imali dugova i nije im jasno temeljem čega je utvrđeno njihovo dugovanje pa je tužitelj IČ na odluku od 15. prosinca 1998. uložio žalbu. Ta žalba uvažena je i rješenja o postojanju duga poništena su, no unatoč tome tužitelj Telmont d.o.o. [adresa] ostao je blokiran sve do 25. ožujka 2003. kada je Porezna uprava izdala rješenje o obustavi ovrhe. Tužitelji navode da je u upravnom postupku utvrđeno da su grubo povrijeđena pravila Zakona o općem upravnom postupku i da je tužitelj IČ još 1997. izvršio sve svoje obveze. Uslijed svega tužitelji tijekom gotovo šest godina zbog nezakonitog postupka upravnih tijela nisu mogli poslovati i nisu mogli ostvariti zaradu i dobit, izgubili su ustaljeno tržište i poslovne partnere, a tužitelj IČ bez razloga evidentiran je kao veliki porezni dužnik čime su narušeni njegov osobni i poslovni ugled i povrijeđeni čast, sloboda i prava ličnosti. Stoga tužitelji tužbom traže naknadu štete na ime izgubljene dobiti za razdoblje od 1999. do 2003. u iznosu od 50.000,00 kn godišnje svaki, tj. svaki ukupno iznos od 250.000,00 kn, a tužitelj IČ na ime duševnih bolova radi povrede časti i ugleda u istom razdoblju zahtijeva naknadu štete u iznosu od 200.000,00 kn. Predlažu da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženoj naloži plaćanje naknade štete i troškova postupka.
Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelji su preinačili tužbu isticanjem višeg tužbenog zahtjeva, a tužitelj IČ između ostaloga zatražio je isplatu bruto iznosa od 254.726,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti. Tužitelj IČ na ročištu održanom 30. ožujka 2016. obrazložio je da se njegova izgubljena dobit očituje u bruto plaći koja bi mu bila isplaćivana kao direktoru trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. [adresa] u razdoblju od 1999. do 2003., pri čemu zateznu kamatu zahtijeva od 15. siječnja naredne godine za proteklu godinu smatrajući da mu izgubljena zarada pripada istekom kalendarske godine u kojoj bi ostvario izgubljenu dobit. U podnesku od 19. veljače 2025. tužitelj je sukladno provedenom dodatnom knjigovodstveno-financijskom vještačenju zatražio isplatu naknade štete zbog izmakle koristi uvidu neisplaćene neto plaće u iznosu od 18.611,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći da je rješenjem Ministarstva financija, Financijske policije, Postaje financijske policije za Bjelovarsko-bilogorsku županiju od 15. prosinca 1997. poreznom obvezniku IČ, vl. obrta " [obrt]" iz [adresa], za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. utvrđena obveza poreza na dohodak u iznosu od 45.486,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 6. svibnja 1997. do uplate, a porezni obveznik dužne iznose platio je 20. siječnja 1998.. Potom je rješenjem Financijske policije, Centralne službe, Odjela za unutarnji nadzor od 22. listopada 1998. rješenje od 15. prosinca 1997. poništeno u toč. I., a u postupku ponovne kontrole dijela poslovanja tužitelja IČ kao poreznog obveznika u istom razdoblju rješenjem od 15. prosinca 1998. utvrđene su obveza poreza na dohodak za 1995. u iznosu od 298.822,52 kn, obveza kamate obračunate do 20. srpnja 1998. u iznosu od 155.452,51 kn, obveza poreza na promet proizvoda i usluga za 1995. u iznosu od 62.356,25 kn, obveza kamate obračunate do 20. srpnja 1998. u iznosu od 44.736,63 kn i obveza plaćanja daljnjih kamata od 20. srpnja 1998. do isplate. Nakon ovršnosti toga rješenja u informacijskom sustavu Porezne uprave provedena su odgovarajuća zaduženja, a kako tužitelj IČ nije podmirio obveze, rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Bjelovar od 4. ožujka 1999. zabranjeno mu je raspolaganje novčanim sredstvima na žiro-računu u ukupnom iznosu od 485.696,82 kn. Tužiteljeva žalba na to rješenje i tužba Upravnom sudu Republike Hrvatske odbijene su. Tužitelj IČ obrt je odjavio 15. veljače 1999., a izjavom o osnivanju od 23. prosinca 1998. osnovao je trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. [adresa] koje je u Registar poreznih obveznika upisano 23. veljače 1999. i čiji se temeljni kapital u iznosu od 611.100,00 kn sastojao od strojeva, uređaja i drugog inventara koji su služili za obavljanje djelatnosti obrta prije odjave. Porezna uprava, Područni ured Bjelovar rješenjem od 19. ožujka 1999. trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. [adresa] kao solidarnom poreznom dužniku zabranila je raspolaganje novčanim sredstvima na žiro-računima u ukupnom iznosu od 487.984,77 kn. Provedeni su postupci prisilne naplate utvrđenih dugovanja, a zatim je rješenjem Porezne uprave, Središnjeg ureda, od 27. studenoga 2001. poništeno rješenje od 15. prosinca 1998. kojim je utvrđena obveza poreznog obveznika u ukupnom iznosu od 561.367,91 kn. Rješenje od 27. studenoga 2001. u Ispostavi Porezne uprave [adresa] zaprimljeno je 4. srpnja 2002., a dugovi utvrđeni poništenim rješenjem stornirani su u informacijskom sustavu Porezne uprave 17. srpnja 2002. i ostao je evidentiran samo dug poreza na dobit u iznosu od 119.030,88 kn utvrđen po osnovi prijave poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1998.. Rješenjem od 25. ožujka 2003. Porezna uprava, Područni ured Bjelovar, obustavio je ovrhu na žiro-računima solidarnog poreznog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa]. Tužena tvrdi da je izjavom o osnivanju od 25. svibnja 1999. osnovano trgovačko društvo Vestel d.o.o. [adresa] čiji su predmet poslovanja i djelatnosti koje je obavljao obrt tužitelja IČ i djelatnosti koje je obavljao tužitelj Tel-mont d.o.o. [adresa], a jedan od direktora trgovačkog društva Vestel d.o.o. [adresa] je tužitelj IČ. Trgovačko društvo Vestel d.o.o. [adresa] radove je izvodilo sredstvima i opremom u vlasništvu tužitelja Tel-mont d.o.o. [adresa]. Tužena iz navedenog zaključuje da je tužitelj IČ svoj obrt odjavio 15. veljače 1999. i osnovao je trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. [adresa] 23. veljače 1999., a nakon blokade računa tog trgovačkog društva 19. ožujka 1999. tužitelj IČ **.**.1999. osnovao je trgovačko društvo Vestel d.o.o. [adresa]. Trgovačko društvo Vestel d.o.o. [adresa] obavljalo je istu djelatnost kao i obrt tužitelja IČ i kao tužitelj Tel-mont d.o.o., istim sredstvima i istom opremom, slijedom čega u radu djelatnika tužene nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada jer je upravni postupak vođen sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i poreznim propisima, a tužitelj IČ nije trpio štetu u vidu izgubljene zarade jer je bez prekida obavljao djelatnost za koju je njegov obrt bio registriran. Također, tužena smatra da tužitelji nisu dokazali visinu izgubljene zarade i osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva za naknadu štete uslijed duševnih boli radi povrede časti i ugleda. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbene zahtjeve odbije kao neosnovane, a tužiteljima naloži plaćanje parničnih troškova.
3. Ovaj sud presudom broj P-1178/05-30 od 15. veljače 2007. u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljima je naložio da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 28.000,00 kn. Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1697/07-2 od 24. siječnja 2008.. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-1005/08-2 od 7. prosinca 2010. ukinuo je prvostupanjsku presudu od 15. veljače 2007. i drugostupanjsku presudu od 24. siječnja 2008. i predmet je vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. Rješenjem ovoga suda broj P-529/11-72 od 30. studenoga 2012. utvrđen je prekid postupka u odnosu na tužitelja Tel-mont d.o.o. [adresa] jer je nad tim tužiteljem 29. lipnja 2012. otvoren i zaključen stečajni postupak i taj tužitelj brisan je iz sudskog registra. Rješenjem ovoga suda broj P-529/11-74 od 18. srpnja 2014. pozvan je stečajni upravitelj tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. da preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari i određen je nastavak parnice.
5. Presudom i rješenjem ovoga suda broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. tuženoj je naloženo isplatiti tužitelju IČ bruto iznos od 197.301,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama i iznos od 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naloženo joj je isplatiti tužitelju Stečajnoj masi stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] iznos od 941.163,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke presude), kao neosnovan odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja IČ za isplatu razlike iznad bruto iznosa od 197.301,70 kn do bruto iznosa od 254.726,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja IČ za isplatu razlike iznad iznosa od 100.000,00 kn do iznosa od 200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja IČ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 100.000,00 kn u razdoblju od 21. listopada 2005. do 12. svibnja 2016. i kao neosnovan odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] za isplatu razlike iznad iznosa od 941.163,49 kn do iznosa od 1.268.313,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II. izreke presude), dopuštene su preinake tužbe tužitelja IČ i tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] na ime izgubljene dobiti (toč. I. rješenja), tuženoj je naloženo platiti tužitelju IČ parnične troškove u iznosu od 22.656,80 kn (toč. II. rješenja) i tuženoj je naloženo platiti tužitelju Stečajnoj masi stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] parnične troškove u iznosu od 31.683,84 kn (toč. III. rješenja).
Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-860/2016-2 od 16. veljače 2017. prvostupanjska odluka potvrđena je u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju Stečajnoj masi stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] isplati iznos od 617.885,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju IČ isplati iznos od 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja IČ iznad bruto iznosa od 197.301,70 kn do bruto iznosa od 254.726,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja IČ za isplatu razlike iznad iznosa od 100.000,00 kn do iznosa od 200.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja IČ za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 100.000,00 kn u razdoblju od 21. listopada 2005. do 12. svibnja 2016. i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] za isplatu razlike iznad iznosa od 941.163,49 kn do iznosa od 1.268.313,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Također, prvostupanjska odluka potvrđena je u dijelu kojom je dopuštena preinaka tužbe. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-860/2016-2 od 16. veljače 2017. prvostupanjska odluka preinačena je u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju IČ isplati iznos od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju Stečajnoj masi stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] isplati iznos od 323.278,02 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u tim dijelovima tužbeni zahtjevi odbijeni su kao neosnovani. Također, prvostupanjska odluka preinačena je u dijelu koji se odnosi na trošak tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] tako da je tužena tom tužitelju dužna platiti parnični trošak od 5.595,00 kn. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-860/2016-2 od 16. veljače 2017. prvostupanjska odluka ukinuta je u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju IČ isplati bruto iznos od 197.301,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u dijelu kojim je tuženoj naloženo da tužitelju IČ naknadi parnični trošak i u tim dijelovima predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Rev-x-617/2017-2 od 10. veljače 2021. preinačio je dio prvostupanjske presude od 13. svibnja 2016. i drugostupanjske presude od 16. veljače 2017. kojim je tuženoj naloženo da tužitelju Stečajnoj masi stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] isplati iznos od 617.885,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama i kojim je tuženoj naloženo da tom tužitelju naknadi parnične troškove tako da je tužbeni zahtjev tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa] odbijen kao neosnovan i tom tužitelju naloženo je plaćanje parničnih troškova tuženoj u iznosu od 85.750,00 kn.
Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2122/2021 od 12. srpnja 2022. ukinuo je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-617/2017-2 od 10. veljače 2021. i predmet je vratio tome sudu na ponovno odlučivanje. Presudom broj Rev-844/2022-4 od 20. veljače 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je reviziju tužene protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. veljače 2017. kao neosnovanu.
Sukladno iznesenim odlukama ovom presudom i rješenjem trebalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja IČ da mu tužena isplati bruto iznos od 197.301,70 kn (tj. sada iznos od 26.186,44 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama i o zahtjevu tužitelja IČ da mu tužena naknadi parnični trošak.
6. Tužitelj IČ u podnesku od 3. prosinca 2024. preračunao je iznos svoj tražbine u valutu EUR zahtijevajući naknadu štete u bruto iznosu od 26.266,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Ovdje nije riječ o preinaci tužbe isticanjem većeg tužbenog zahtjeva, nego je tužitelj očitom greškom u pisanju brojeva i u računanju naznačio da njegova tražbina za 2003. iznosi 1.409,10 EUR (tj. 10.616,86 kn), umjesto 1.329,47 EUR (tj. 10.016,86 kn), što je dovelo do pogrešnog izračuna ukupne tužiteljeve ražbine (26.266,06 EUR umjesto 26.186,44 EUR).
Tužitelj IČ podneskom od 19. veljače 2025. djelomično je povukao tužbeni zahtjev tako što je zatražio naknadu štete u neto iznosu od 18.611,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužena se o povlačenju tužbe nije izjasnila u roku od 15 dana od dana primitka podneska od 19. veljače 2025. zbog čega se smatra da je pristala na djelomično povlačenje tužbe pa je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u toč. II. izreke ove odluke.
7. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem rješenja od 27. studenoga 2001., rješenja od 19. ožujka 1999., rješenja od 25. ožujka 2003., zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. rujna 2004., rješenja od 15. prosinca 1997., stanja računa poreznog obveznika, rješenja od 22. listopada 1998., zaključka od 29. ožujka 1999., rješenja od 4. ožujka 1999., rješenja od 31. svibnja 1999., dopisa od 6. ožujka 2002., rješenja od 19. ožujka 1999., zapisnika od 27. prosinca 2002., izvatka iz sudskog registra za Vestel d.o.o. [adresa], povijesnog izvatka iz sudskog registra za Tel-Mont d.o.o. [adresa], zapisnika od 20. srpnja 1998., rješenja od 19. ožujka 1999., žalbe od 29. ožujka 1999., dopisa od 30. ožujka 1999., rješenja od 14. lipnja 1999., dopisa od 23. rujna 1999., dopisa od 7. listopada 1999., dopisa od 6. ožujka 2002., rješenja od 25. ožujka 2003., dopisa od 5. svibnja 2006., dopisa od 23. svibnja 2006. s dnevnim izlistom prometa žiro-računa i očevidnikom o danima insolventnosti, dopisa od 29. svibnja 2006., privremenog poreznog rješenja od 24. travnja 2001., prijave poreza na dobit za 2007., prijave poreza na dobit za 2005., prijave poreza na dobit za 2006., uvida u stanje na računima poreznih obveznika od 7. listopada 1999., povijesnog izvatka iz sudskog registra za Vestel d.o.o. [adresa], izvatka iz sudskog registra za Tel-Mont d.o.o. [adresa], tužiteljeve medicinske dokumentacije, dopisa od 20. prosinca 2011., dopisa od 10. veljače 2012. s karticom računa, dopisa od 8. lipnja 2012. s izlistom prometa žiro-računa, dopisa od 12. lipnja 2012. s evidencijom o obvezama za doprinose za zdravstveno osiguranje, dopisa od 8. lipnja 2012., objave sudskog registra od 6. srpnja 2012., dopisa od 20. srpnja 2014., dopisa od 28. siječnja 2016., dopisa od 26. rujna 2024. s podacima o razdoblju osiguranja za tužitelja, dopisa od 8. listopada 2024., podataka Porezne uprave za 2005. ispisanih 8. studenoga 2024. i uvida u stanje računa poreznog obveznika prema obračunima izvršenim 31. prosinca 2000., 31. prosinca 2001., 31. prosinca 2002. i 31. prosinca 2003..
Pročitan je iskaz tužitelja IČ.
Pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Đurđice Smrček- Barjaktar od 21. svibnja 2015. i 30. ožujka 2016. i dopune nalaza i mišljenja od 6. siječnja 2016., od 28. veljače 2016., od 7. ožujka 2016. i od 28. siječnja 2025..
Pročitan je iskaz svjedoka EČ.
Pročitane su isprave priložene spisu u omotnici (pismeno broj P-1178/05-9A). Pročitana je preslika spisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, i Financijske policije, Centralne službe.
8. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.
9. Tužbeni zahtjev je osnovan.
10. Među strankama je sporno ima li tužitelj IČ pravo na naknadu materijalne/imovinske štete u vidu neisplaćene plaće koju je pretrpio nezakonitim radom tijela državne uprave i koja je visina te štete.
11. Čl. 185. i čl. 189. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) propisuju da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je materijalna šteta nastala, a kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće ili kad sud smatra da nije nužno da odgovorna osoba to učini, sud će odrediti da ona oštećeniku isplati odgovarajuću svotu novca na ime naknade štete. Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Isto tako, i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
12. Presudom i rješenjem ovoga suda broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. tuženoj je između ostaloga naloženo isplatiti tužitelju IČ bruto iznos od 197.301,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama, uz obrazloženje da taj iznos predstavlja njegovu izgubljenu dobit koja se očituje u bruto plaći koja bi mu kao direktoru trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. [adresa] bila isplaćena u razdoblju od ožujka 1999. do veljače 2003. da račun tog trgovačkog društva nije bio blokiran. S obzirom na to da je prvostupanjska odluka u tom dijelu ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru od 16. veljače 2017. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, u nastavku postupka bilo je potrebno, uvažavajući činjenicu da se izmakla korist koju bi tužitelj IČ primao u vidu neisplaćene plaće očituje u neisplaćenoj neto plaći (a ne u neisplaćenoj bruto plaći), utvrditi u kojem razdoblju je tužitelj IČ za vrijeme trajanja blokade računa trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. [adresa] radio u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. [adresa], je li primao plaću i u kojem iznosu i postoji li razlika između neto iznosa plaće koju je tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. [adresa] i neto iznosa plaće koju bi tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. [adresa] da žiro-račun nije bio blokiran.
13. Već je odlukom ovoga suda broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. utvrđeno (prethodno utvrđene činjenice ponavljaju se i u ovoj odluci radi cjelovitosti obrazloženja) da je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijske policije, Postaje financijske policije za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, klasa: UP/I- 470-06/97-03/7, ur. broj: 513-10-08-03-MG-MP/97-1, od 15. prosinca 1997. poreznom obvezniku tužitelju IČ, kao vlasniku obrta “ [obrt]” iz [adresa], kao poreznom obvezniku utvrđena za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. obveza poreza na dohotak u iznosu od 45.486,51 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 1997. do dana uplate. Tužitelj IČ kao vlasnik obrta taj iznos poreza na dohodak i zateznu kamatu platio je 20. siječnja 1998.. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijske policije, Centralne službe, Odjela za unutarnji nadzor, klasa: UP/I-470-05/98-04/04, ur.broj: 513-10-01/1-98-1, od 22. listopada 1998. poništeno je rješenje od 15. prosinca 1997. .
Zatim je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, u postupku ponovne kontrole dijela poslovanja tužitelju IČ kao vlasniku obrta “ [obrt]” iz [adresa] za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. rješenjem klasa: UP/I-470-05/98-04/04, ur.broj: 513-10-01/1-98-2, od 15. prosinca 1998. utvrdilo obvezu plaćanja poreza na dohotak za 1995. u iznosu od 298.822,52 kn, kamata obračunatih do 20. srpnja 1998. u iznosu od 155.452,51 kn, poreza na promet proizvoda i usluga za 1995. u iznosu od 62.356,25 kn, kamata obračunatih do 20. srpnja 1998. u iznosu od 44.736,63 kn i daljnjih kamata od 20. srpnja 1998. do dana uplate. Tužitelj IČ kao vlasnik obrta “ [obrt]” iz [adresa] nije podmirio ovu obvezu pa mu je rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostave Bjelovar, klasa: UP/I-415-02/99-001/37, ur.broj: 513-07-07-01/99-1, od 4. ožujka 1999. zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima na žiro računu u ukupnom iznosu od 485.696,82 kn. Protiv ovoga rješenja tužitelj IČ podnio je žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, od 31. svibnja 1999.. Protiv rješenja od 31. svibnja 1999. tužitelj IČ podnio je tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske koja je također odbijena.
Tužitelj IČ **.**.1999. odjavio je obrt “ [obrt]” i izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 23. prosinca 1998. osnovao je trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. [adresa], pravnog prednika tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. [adresa], kao jedini osnivač, s temeljnim kapitalom u iznosu od 611.100,00 kn. Trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. [adresa] kod Financijske agencije Zagreb, Podružnice Bjelovar, otvorio je žiro-račun 29. prosinca 1998.. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Bjelovar, temeljem odredbe čl. 67. i 97. Zakona o porezu na dohodak rješenjem klasa:
UP/I-415-02/99-001/02, ur. broj: 513-07-07/99-01, od 19. ožujka 1999. trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. [adresa] kao solidarnom poreznom dužniku zabranilo je raspolaganje novčanim sredstvima na žiro računima u ukupnom iznosu od 487.984,77 kn. Pri tom je obrazloženo da je rješenje doneseno nakon saznanja da je tužitelj IČ kao porezni obveznik odjavio obrt s danom 15. veljače 1999. i da je 23. prosinca 1998. osnovao trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. [adresa] koje je 23. veljače 1999. upisano u Registar poreznih obveznika, a temeljni kapital toga društva u iznosu od 611.100,00 kn sastoji se od strojeva, uređaja i drugog inventara koji su tužitelju IČ služili za obavljanje djelatnosti obrta prije odjave.
Radi ostvarenja utvrđenih dugovanja provedeni su postupci prisilne naplate, a potom su rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-470-05/01-01/47, ur.broj: 513-07/01-03, od 27. studenog 2001. poništena rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Centralne službe, Financijske policije, Odsjeka za unutarnji nadzor, od 15. prosinca 1998. (kojim je utvrđena obveza tužitelja IČ kao vlasnika obrta u ukupnom iznosu od 561.367,91 kn) i od 22. listopada 1998. (kojim je poništeno rješenje od 15. prosinca 1997. godine o utvrđenoj obvezi poreza na dohotak u iznosu od 45.486,51 kn sa zateznom kamatom) i poništen je zaključak Ministarstva financija Republike Hrvatske, Centralne službe Financijske policije, Odsjeka za unutarnji nadzor od 29. ožujka 1999. (kojim je ispravljeno rješenje od 15. prosinca 1998.). Ta odluka obrazložena je činjenicom da je pri ocjeni zakonitosti pobijanih rješenja utvrđeno da je Odjel za unutarnji nadzor Centralne službe Financijske policije u provedenom postupku grubo povrijedio pravila Zakona o općem upravnom postupku. Rješenje o poništenju po pravu nadzora od 22. listopada 1998. donijelo je nenadležno tijelo jer je prema čl. 264. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku za poništavanje prvostupanjskog rješenja isključivo nadležno drugostupanjsko tijelo (u konkretnom slučaju Ministarstvo financija Republike Hrvatske), a prvostupanjsko rješenje po pravu nadzora od 15. prosinca 1997. poništeno je zbog netočno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iako to ne može biti razlog za primjenu izvanrednog pravnog lijeka poništavanja i ukidanja po pravu nadzora sukladno čl. 263. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. U uvodnom dijelu rješenja od 22. listopada 1998. pogrešno je naveden čl. 268. Zakona o općem upravnom postupku jer ne postoje razlozi ništavosti taksativno nabrojeni u čl. 267. Zakona o općem upravnom postupku, a protiv rješenja o poništavanju po pravu nadzora pogrešno je navedeno da je dopuštena žalba jer sukladno čl. 264. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku žalba u tom slučaju nije dopuštena već se može neposredno pokrenuti upravni spor. Zbog tih razloga, a naročito zbog toga što je rješenje o poništavanju po pravu nadzora donijelo nenadležno tijelo, povrijeđena su pravila upravnog postupka radi čega su poništena rješenja Centralne službe Financijske policije, Odjela za unutarnji nadzor, od 22. listopada 1998. i od 15. prosinca 1998. te zaključak od 29. ožujka 1999. kojim su ispravljane greške u navedenim rješenjima. Zaključeno je da je pravovaljano rješenje Financijske policije za Bjelovarsko-bilogorsku županiju od 15. prosinca 1997. koje ostaje na snazi i po kojem je tužitelj IČ, kao vlasnik obrta “ [obrt]” iz [adresa] već izvršio naložene obveze.
Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske od 27. studenog 2001. nedvojbeno je utvrđena pravovaljanost rješenja Postaje financijske policije za
Bjelovarsko-bilogorsku županiju klasa: UP/I-470-06/97-03/7, ur.broj: 513-10-08-03- MG-MP/97-1, od 15. prosinca 1997. kojim je poreznom obvezniku IČ kao vlasniku obrta “ [obrt]” iz [adresa] utvrđena obveza poreza za dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995. u iznosu od 45.486,51 kn sa zateznom kamatom od 6. svibnja 1997. godine do dana uplate (tu obvezu je tužitelj IČ izvršio 20. siječnja 1998.) i utvrđeno je da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Centralna služba Financijske policije, Odsjek za unutarnji nadzor, pri donošenju rješenja od 22. listopada 1998. i 15. prosinca 1998. te zaključka od 29. ožujka 1999. povrijedio pravila Zakona o općem upravnom postupku. Porezna uprava Bjelovar 4. srpnja 2002. zaprimila je rješenje od 27. studenog 2001., a rješenjem od 25. ožujka 2003. obustavila je ovrhu zabranom raspolaganja novčanih sredstava s računa trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar određenu rješenjem od 19. ožujka 1999., nakon što je tužitelj IČ intervenirao u Poreznoj upravi, kako proizlazi iz njegovog iskaza. Dugovi tužitelja IČ utvrđeni rješenjima koja su poništena rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Središnjeg ureda, od 27. studenog 2001. stornirana su u informacijskom sustavu Porezne uprave 17. srpnja 2002. i ostao je evidentiran samo dug poreza na dobit (u iznosu od 119.030,88 kn za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1998.) koji tužitelj IČ ne osporava, ali ističe da taj dug nije platio jer su računi obrta " [obrt]" i trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. bili blokirani, a taj dug zastario je.
Iz ovih činjenica proizlazi da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, povrijedio pravila Zakona o općem upravnom postupku jer nije bio nadležan za donošenje rješenja od 22. listopada 1998. (sukladno čl. 264. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 53/91 i 103/96) za poništenje rješenja nadležno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Središnji ured Zagreb). Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, nije mogao poništiti rješenje od 15. prosinca 1997. zbog nepotpunog i netočno utvrđenog činjeničnog stanja jer to nije moglo biti razlog za primjenu izvanrednog pravnog lijeka poništenja i ukidanja po pravu nadzora sukladno čl. 263. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku. Također, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, pogrešno u uvodnom dijelu rješenja od 22. listopada 1998. navodi odredbu čl. 268. Zakona o općem upravnom postupku jer ne postoje razlozi ništavosti taksativno nabrojeni u čl. 267. Zakona o općem upravnom postupku. Konačno, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, nije bio nadležan ni za donošenje zaključka od 29. ožujka 1999. kojim je ispravljeno rješenje od 22. listopada 1998. i nije bio nadležan za donošenje rješenja od 15. prosinca 1998. kojim je utvrđena obveza tužitelja IČ kao vlasnika obrta “ [obrt]” iz [adresa] za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 1995.. Dakle, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, nije postupao sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Zbog učinjenih propusta u radu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Financijske policije, Centralne službe, Odjela za unutarnji nadzor, tužitelju IČ zabranjeno je raspolaganje novčanim sredstvima na žiro računu broj 31200-685-14947 kod Financijske agencije (ranije ZAP Bjelovar) za iznos od 485.696,82 kn, a trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar zabranjeno je raspolaganje novčanim sredstvima na računima broj 31200-601-66755 i broj 31200-601-67960 kod Financijske agencije (ranije ZAP Bjelovar) u ukupnom iznosu od 487.984,77 kn. Zabrana raspolaganja novčanim sredstvima na žiro računu trgovačkog društva Tel- mont d.o.o. Bjelovar prestala je 25. ožujka 2003..
Čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 75/93, 48/99, 15/00, 127/00 i 59/01) propisuje da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave naknađuje Republika Hrvatska. Dakle, za štetu uslijed nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave odgovara Republika Hrvatska ukoliko su se ostvarila obilježja nezakonitog ili nepravilnog rada u obnašanju službene dužnosti. Pretpostavke odgovornosti za štetu su nezakoniti i nepravilan rad, postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada i nastale štete, a te pretpostavke moraju se kumulativno ispuniti.
Iz iskaza tužitelja IČ sud utvrđuje da je njegov obrt “ [obrt]“ otvoren 1991. i imao je vlastite strojeve upravo za telekomunikacijsku djelatnost. Tada je započela era telefonizacije, a on je jedini u Bjelovaru imao obrt te vrste pa je imao dosta posla, poslove je dobivao preko javnih natječaja. Njegov obrt jako dobro je poslovao, za 1994. imao je promet preko 2.000.000,00 kn, a za 1995. promet je bio preko 3.100.000,00 kn. Obrt je ispunjavao posebne uvjete za javne natječaje i imao je vlastite strojeve (npr. frezu za kopanje rovova u koje su se polagali telefonski kabeli, umjesto ručnog kopanja, i instrument za mjerenje rezultata izvedenih, tj. spojenih kablova). Krajem 1998. tužitelj je osnovao trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. Bjelovar i onda je od Porezne uprave Bjelovar dobio rješenje da mora voditi dvojno knjigovodstvo. Zbog toga je odjavio obrt i nastavio je s radom trgovačkog društva Tel- mont d.o.o. Bjelovar. Račun trgovačkog društva gotovo odmah je blokiran i poslovanje mu je gotovo u potpunosti onemogućeno jer se više nije mogao javljati na javne natječaje s obzirom na to da zbog blokade računa nije mogao dostaviti traženu dokumentaciju (između ostaloga, i isprave da račun društva nije blokiran). Blokada računa trgovačkog društva prestala je 2003. intervencijom tužitelja IČ. Trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. Bjelovar bilo je pravni sljednik obrta „ [obrt]“ jer se bavilo istom djelatnošću kao i obrt i svi strojevi i inventar obrta preneseni su na trgovačko društvo Tel-mont d.o.o.. Zbog blokade računa trgovačkog društva tužitelj IČ imao je brojne probleme i zbog toga što zaposlenicima nije mogao isplaćivati plaću.
Sve navedeno dovodi do zaključka da su, nakon što je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Financijska policija, Centralna služba, Odjel za unutarnji nadzor, izdao rješenje od 15. prosinca 1998., tužitelju IČ blokirani računi iako je njegov obrt “ [obrt]” uredno i dobro poslovao, a temeljem rješenja od 19. ožujka 1999. blokiran je i račun trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar (koje je osnovao tužitelj IČ i koje je bilo pravni sljednik obrta „ [obrt]“ jer se bavilo istom djelatnošću kao i obrt i jer su svi strojevi i inventar preneseni na njega). Zbog opisanih radnji tijela tužene, utvrđenih dugovanja i blokada računa posao trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. potpuno je propao jer se društvo nije moglo javljati na natječaje i nije mogao podmirivati tekuće obveze. Tužitelj IČ i trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. Bjelovar nisu imali dugova i platili su sve svoje obveze, ali protuzakonito im je utvrđeno dugovanje i naloženo plaćanje velikih iznosa poreznog duga. Zbog nezakonitih propusta tijela tužene tužitelj IČ i trgovačko društvo Tel-mont d.o.o. Bjelovar oštećeni su u razdoblju od 1999. do 2003. tako što im je onemogućeno poslovanje i ostvarivanje dobiti pa su izgubili ustaljeno tržište i poslovne partnere.
14. U ranijem tijeku postupka tužitelj IČ zahtijevao je naknadu štete na ime izgubljene dobiti koja se očituje u bruto plaći koja bi mu bila isplaćivana kao direktoru trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar za razdoblje od 1999. do 2003.. Radi utvrđivanja visine štete koju je tužitelj IČ pretrpio sud je izveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Đurđici Smrček Barjaktar, dipl. oec. iz Bjelovara. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka izrađeni su u skladu s pravilima struke i znanosti, na temelju isprava koje se nalaze u spisu i dostupnih podataka. Na temelju nalaza i mišljenja sud je pri donošenju presude i rješenja broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. utvrdio da su jedini raspoloživi podaci o visini prihoda i rashoda te dohotka za obrt “Telemen” podaci iz 1995. i to podaci koji su prikazani u zapisniku Financijske policije od 20. srpnja 1998. u kojem je prikazano da su u 1995. prihodi iznosili 2.079.492,66 kn, a rashodi 1.851.426,19 kn, dohotak je iznosio 228.066,47 kn, porez iz dohotka iznosio je 76.747,98 kn, a ostatak dohotka nakon oporezivanja iznosio je 151.318,49 kn i to je dio dohotka kojim je tužitelj IČ mogao bez ograničenja raspolagati. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da se obrt tužitelja IČ bavio građevinarstvom – niskogradnjom, tj. radio je na iskopu kanala, polaganju cijevi i telekomunikacijskih kablova za DTK mrežu i montiranju razvodnih kutija. U Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 2000. veoma intenzivno se ulagalo u telefonsku infrastrukturu i oni poduzetnici koji su se radeći za HT telekomunikacijske centre u Republici Hrvatskoj dokazali kvalitetom rada, a zadovoljili su uvjete javnog natječaja, imali su mogućnosti svake godine dobiti nove i veće poslove i uvećati svoju zaradu. Za obrt tužitelja IČ nema podataka o visini dohotka za razdoblje od 1996. do 1999. pa je stalni sudski vještak dohotke za navedeno razdoblje izračunao tako da je uzeo statističke podatke o visini bruto dodane vrijednosti za djelatnost građevinarstva. Podatke o porastu bruto dodane vrijednosti preuzeo je iz priopćenja br. 12.1.3. koje je 29. siječnja 2009. izdao Državni zavod za statistiku. U ekonomskoj znanosti bruto dodana vrijednost predstavlja vrijednost prodaje nekog proizvoda umanjenu za vrijednost “inputa” upotrijebljenih za njegovu proizvodnju, a to znači da bruto dodana vrijednost pokazuje porast ili pad novostvorene vrijednosti ostvarene u industriji odnosno u djelatnostima za koje se izračunava, što direktno dovodi do pada ili porasta dohotka odnosno dobiti. Stoga je bruto dodana vrijednost prihvatljiv pokazatelj koji može poslužiti kao osnova na temelju koje se može procijenjivati dohotak odnosno dobit. U 1997. bruto dodana vrijednost za djelatnost građevinarstva po tekućim cijenama, ako se kao osnova za usporedbu uzme prethodna godina, imala je koeficijent 124,9, a to znači da je novostvorena vrijednost za građevinarstvo za 1997. u odnosu na bruto dodanu vrijednost ostvarenu u 1996. porasla za 24,9 % računajući po tekućim cijenama. U 1998. bruto dodana vrijednost za djelatnost građevinarstva po tekućim cijenama, ako se kao osnova za usporedbu uzme prethodna godina, imala je koeficijent 101,6, a to znači da je novostvorena vrijednost za građevinarstvo za 1998. u odnosu na bruto dodanu vrijednost ostvarenu u 1997. porasla za 1,6 % računajući po tekućim cijenama. U 1999. bruto dodana vrijednost za djelatnost građevinarstva po tekućim cijenama, ako se kao osnova za usporedbu uzme prethodna godina, imala je koeficijent 81,6, a to znači da je novostvorena vrijednost za građevinarstvo za 1999. u odnosu na bruto dodanu vrijednost ostvarenu u 1998. pala za 18,4 % računajući po tekućim cijenama. Stoga, ako se pretpostavi da je u istom postotku porasla bruto dodana vrijednost u građevinarstvu, povećan je i dohotak tužitelja kojim on može slobodno raspolagati. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka procijenjena dobit trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar za 1999. iznosila je 202.755,48 kn, za 2000. iznosila je 203.566,50 kn, za 2001. iznosila je 240.208,47 kn, za 2002. iznosila je 269.754,11 kn i za 2003. iznosila je 352.029,11 kn, što za cijelo sporno razdoblje iznosi 1.268.313,67 kn.
Tužitelj IČ u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. bio je direktor i da je društvo radilo, tj. da računi društva nisu bili blokirani, tužitelj bi ostvarivao plaću. Kako nema podataka o poslovanju društva, sudski vještak bruto plaću tužitelja IČ za razdoblje od 1999. do 2003. izračunao je tako što je primjenio podatke o prosječno isplaćenim bruto plaćama za graditeljstvo koji se objavljuju na službenim stranicama Državnog zavoda za statistiku. Prema tim podacima prosječne bruto plaće u graditeljstvu za 1999. iznosile su 44.045,28 kn, za 2000. iznosile su 45.499,44 kn, za 2001. iznosile su 49.232,04 kn, za 2002. iznosile su 55.848,96 kn i za 2003. iznosile su 60.101,16 kn, što za cijelo sporno razdoblje iznosi 254.726,88 kn.
Sudski vještak u nalazu i mišljenju obrazložio je način i metodologiju načina izračuna, u spisu nema druge relevantne dokumentacije na temelju koje bi se mogla prikazati izgubljena dobit za sporno razdoblje, dok je iz salda konti ispisa koji se nalazi u spisu vidljiv samo promet po računu obrta tužitelja IČ i ta isprava nije pokazatelj kojim bi se mogle utvrditi ostvarena i izgubljena dobit u spornom razdoblju. Računajući dobit trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. sudski vještak pošao je od podataka za 1995. kada je tužitelj IČ bio vlasnik obrta. U tim podacima prikazan je dohodak za 1995. koji je umanjen za plaće i sve ostale troškove koji su nastali u toj godini. Kada se na tako smanjenu osnovu primjenjuju koeficijenti za bruto dodanu vrijednost za građevinarstvo, tada se dobije realan dio neostvarene dobiti. Sudski vještak je metodološki primjenio uobičajeni način izračuna jer je bruto dodana vrijednost najprihvatljiviji pokazatelj koji može poslužiti kao temelj za procjenjivanje dohotka odnosno dobiti.
S obzirom na sve navedeno i vodeći računa o činjenici da je račun trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. bio u blokadi u razdoblju od 19. ožujka 1999. do 25. ožujka 2003., presudom i rješenjem ovoga suda broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. sukladno izračunu knjigovodstveno-financijskog vještaka utvrđeno je da tužitelju IČ na ime izgubljene dobiti koja se očituje u bruto plaći koja bi mu bila isplaćena kao direktoru trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. pripada za 1999. godinu bruto iznos od 36.704,40 kn (za razdoblje od ožujka do prosinca 1999. kada je račun trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. bio u blokadi; taj iznos izračunat je tako da je procijenjena dobit za 1999. od 44.045,28 kn podijeljena na 12 dijelova (kako bi se dobio iznos za jedan mjesec) i dobiveni iznos pomnožen je s brojem pripadajućih mjeseci (44.045,28 kn : 12 = 3.670,44 kn; 3.670,44 kn x 10 = 36.704,40 kn)), za 2000. bruto iznos od 45.499,44 kn, za 2001. bruto iznos od 49.232,04 kn, za 2002. bruto iznos od 55.848,96 kn i za 2003. bruto iznos od 10.016,86 kn (za siječanj i veljaču 2003. kada je račun trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. bio u blokadi; taj iznos je izračunat je tako da je procijenjena dobit za 2003. od 60.101,15 podijeljena na 12 dijelova (kako bi se dobio iznos za jedan mjesec) i dobiveni iznos pomnožen je s brojem pripadajućih mjeseci (60.101,15 kn : 12 = 5.008,43 kn; 5.008,43 kn x 2 = 10.016,86 kn)). Na taj način utvrđeno je da tužitelju IČ na ime izgubljene dobiti koja se očituje u bruto plaći koja bi mu bila isplaćena kao direktoru trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. za vrijeme dok je račun toga društva bio u blokadi pripada ukupan bruto iznos od 197.301,70 kn. Utvrđeno je i da tužitelju IČ pripada pravo na isplatu zatezne kamate počevši od 15. siječnja naredne godine za proteklu godinu.
15. Kako bi se za potrebe ove odluke utvrdilo u kojem je razdoblju tužitelj IČ za vrijeme trajanja blokade računa trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar radio u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. Bjelovar, je li primao plaću i u kojem iznosu i postoji li razlika između neto iznosa plaće koju je tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. Bjelovar i neto iznosa plaće koju bi tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar da žiro-račun nije bio blokiran sud je izveo dokaz dodatnim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem, saslušanjem tužitelja IČ i saslušanjem svjedoka EČ, tužiteljeve sestre, koja je osnovala trgovačko društvo Vestel d.o.o. Bjelovar. Na temelju njihovih iskaza, uzimajući u obzir činjenice koje proizlaze iz isprava dostavljenih u spis i tvrdnje stranaka o (ne)mogućnosti da se određeni podaci pribave zbog proteka vremena, sud utvrđuje da je sestra tužitelja IČ EČ osnovala trgovačko društvo Vestel d.o.o. Bjelovar radi poslovne suradnje s trgovačkim društvom Tel-mont d.o.o. Bjelovar kako bi se kooperativnim radom dovršili poslovi trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar nakon blokade računa toga društva. Tužitelj IČ kao zaposlenik trgovačkog društva Vestel d.o.o. Bjelovar u tom društvu nije primao plaću, nego su iz sredstava pologa društva u tužiteljevu korist plaćani samo porezi i doprinosi. Osim toga, tužitelj IČ na račun trgovačkog društva Vestel d.o.o. Bjelovar polagao je vlastiti novac radi isplate plaća radnicima, a poslovnim karticama društva plaćao je gorivo i „gablec“ za radnike. Trgovačko društvo Vestel d.o.o. sve vrijeme svoga poslovanja nije moglo pristupiti niti jednom javnom natječaju s obzirom na to da nije ispunjavalo tražene uvjete (bonitet, promet od 2.000.000,00 kn u prethodnoj godini, osnovna sredstva za rad) i u biti je obavljalo sitne poslove, tj. poslove daleko manje vrijednosti od onih poslova koje je obavljao tužiteljev obrt „ [obrt]“. Tužitelj IČ opisuje da ne zna koji je bio promet trgovačkog društva Vestel d.o.o., da ostvareni promet nije bio značajan s obzirom na velike troškove društva, da je tamo radio da preživi i da su se u tom trgovačkom društvu zaposlili i neki zaposlenici trgovačkog društva Tel-mont d.o.o., ali četvorica su otišla kada je blokiran račun. Poslovne knjige trgovačkog društva Vestel d.o.o. Bjelovar vodio je sada pokojni ZČ, a nakon njegove smrti dio poslovne dokumentacije društva nije pronađen i dio je, koji se odnosio na račune za različite troškove (telefon, gorivo i slično), uništen protekom godina. Svjedok EČ u iskazu opisuje da je poslovne knjige trgovačkog društva Vestel d.o.o. s vremenom bacila jer je trgovačko društvo ugašeno prije 20 godina i protekao je rok čuvanja poslovnih knjiga. Činjenica da je tužitelj IČ bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. nije odlučna za ovaj postupak.
Uzme li se u obzir da poslovne knjige trgovačkog društva Vestel d.o.o. Bjelovar i druge evidencije o poslovanju tog trgovačkog društva u spornom razdoblju nije bilo moguće pronaći, odnosno da ni tužitelj ni tužena nisu na spis dostavili odgovarajuće isprave kojima dokazuju sporne činjenice, a Porezna uprava i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u ranijem tijeku postupka obavijestili su da ne raspolažu bitnim činjenicama, na temelju dostupnih podataka izveden je dokaz dodatnim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem koje je povjereno istom sudskom vještaku kao i u ranijoj fazi ovog postupka. Dopunom nalaza i mišljenja knjigovodstveno- financijskog vještaka utvrđeno je da bi mjesečna neto plaća tužitelja IČ za 1999. iznosila 2.549,08 kn (tj. 338,32 EUR), za 2000. iznosila bi 2.626,64 kn (tj. 348,62 EUR), za 2001. iznosila bi 2.977,32 kn (tj. 395,16 EUR), za 2002. iznosila bi 3.352,27 kn (tj. 444,92 EUR) i za 2003. iznosila bi 3.630,73 kn (tj. 481,88 EUR). Drugim riječima, knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno je da bi tužitelj IČ za 1999. primio neto plaću od 30.588,98 kn (tj. 4.059,86 EUR), za 2000. primio bi neto plaću od 31.519,64 kn (tj. 4.183,38 EUR), za 2001. primio bi neto plaću od 35.727,79 kn (tj. 4.741,89 EUR), za 2002. primio bi neto plaću od 40.227,29 kn (tj. 5.339,08 EUR) i za 2003. primio bi neto plaću od 43.568,79 kn (tj. 5.782,57 EUR). Prilikom dopune nalaza i mišljenja radi utvrđenja neto iznosa plaća koji su sadržani u bruto iznosima pretpostavljene plaće tužitelja IČ u spornom razdoblju stalni sudski vještak koristio je istu metodologiju kao i prilikom izrade nalaza i mišljenja koji su bili temelj za donošenje presude i rješenja ovoga suda broj P-736/14-32 od 13. svibnja 2016. s obzirom na to da nedostaju relevantni podaci o poslovanju tužiteljevog obrta " [obrt]". Stoga je stalni sudski vještak za izradu dopune nalaza i mišljenja koristio podatke Hrvatskog zavoda za statistiku za djelatnost građevinarstva u spornom razdoblju. Izračun neto tužiteljeve plaće izvršen je tako da su ranije utvrđeni iznosi bruto tužiteljeve plaće umanjeni za iznose doprinosa za mirovinsko osiguranje i za iznose poreza iz plaće. Doprinos za mirovinsko osiguranje u spornom razdoblju iznosio je 20%, a osobni odbici i stope poreza mijenjali su se, pri čemu su stope poreza na dohodak bile razvrstane u više razreda ovisno o mjesečnoj visini bruto plaće. U nedostatku točnih iznosa tužiteljeve bruto plaće u spornom razdoblju valjalo je na procjenjene iznose za djelatnost građevinarstva za 1999. i za 2000. primijeniti stopu poreza od 20% i osobni odbitak od 1.000,00 kn, za 2001. i 2002. valjalo je primijeniti stopu poreza od 15% i osobni odbitak od 1.250,00 kn i za 2003. valjalo je primijeniti stopu poreza od 15% i osobni odbitak od 1.500,00 kn. Na taj način utvrđeni su iznosi mjesečnih i godišnjih neto plaća koje bi tužitelj IČ primio u spornom razdoblju.
Tužitelj IČ tužbom zahtijeva naknadu štete zbog izmakle koristi u vidu neisplaćene neto plaće u razdoblju od ožujka 1999. do veljače 2003., a iz mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi zaključak da bi tužitelj u tom razdoblju primio neto plaću u ukupnom iznosu od 18.611,29 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 18.611,20 EUR), tj. od ožujka do prosinca 1999. ukupni iznos od 3.383,21 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 3.383,11 EUR), za 2000. ukupni iznos od 4.183,38 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 4.183,37 EUR), za 2001. ukupni iznos od 4.741,89 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu toga iznosa), za 2002. ukupni iznos od 5.339,08 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 5.339,07 EUR) i za siječanj i za veljaču 2003. ukupni iznos od 963,76 EUR (tužitelj zahtijeva isplatu toga iznosa). Iznos neto plaće za razdoblje od ožujka do prosinca 1999. izračunat je temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka tako da je procijenjena neto plaća za 1999. podijeljena na 12 dijelova kako bi se dobio iznos za jedan mjesec i dobiveni iznos pomnožen je s brojem od 10 pripadajućih mjeseci, a za siječanj i veljaču 2003. iznos neto plaće izračunat je tako da je procijenjena neto plaća za 2003. podijeljena na 12 dijelova kako bi se dobio iznos za jedan mjesec i dobiveni iznos pomnožen je s brojem od 2 pripadajuća mjeseca. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje vidljivo je da je tužitelj IČ u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. Bjelovar bio zaposlen u razdoblju od 1. lipnja 1999. do 15. svibnja 2005. i da tijekom ožujka, travnja i svibnja 1999. nije bio zaposlenik toga društva, nego je bio zaposlen u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar. Okolnost da je tužitelj IČ tijekom ožujka, travnja i svibnja 1999. bio zaposlen u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar, a ne u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. Bjelovar nije činjenica koja bi negativno utjecala na odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer predmet spora je naknada štete zbog izmakle koristi u obliku neisplaćenih plaća uslijed neopravdane blokade poslodavčeva računa i svejedno je gdje je tužitelj IČ u spornom razdoblju bio zaposlen - odlučna činjenica je to što tužitelj IČ u spornom razdoblju nije primao plaću (jer su računi trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar bili blokirani, a trgovačko društvo Vestel d.o.o. nije imalo sredstava za isplatu plaća).
Tužena je osporila provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje jer, iako ocjenjuje da matematički izračun sudskog vještaka nije pogrešan, smatra da se cjelokupno knjigovodstveno-financijsko vještačenje temeljilo na pretpostavkama o prosječnim prihodima na državnoj razini, a ne na konkretnim činjenicama o tužiteljevim prihodima u spornom razdoblju. Zbog toga tužena tvrdi da se odluka suda ne može temeljiti na nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka i mišljenja je da određivanje ponovljenog knjigovodstveno-financijskog vještaka ne bi ispunilo svrhu jer tužitelj ni na koji način nije dokazao konkretne činjenice o svojim prihodima u spornom razdoblju i nije dostavio bilo kakve podatke na kojima bi se vještačenje moglo temeljiti. Sud je mišljenja da ovaj prigovor tužene nije osnovan jer je sudski vještak u nalazu i mišljenju obrazložio razloge i način svoga rada, tj. metodologiju vještačenja koju je primjenio u nedostatku drugih dokaza, sve kako je već ranije opisano u ovom obrazloženju. Zbog toga se ova odluka temelji na činjenicama utvrđenim provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. Sud ocjenjuje da se za utvrđenje odlučnih činjenica ne mogu koristiti podaci o plaćama tužitelja IČ koje su mu isplaćene tijekom 2005., tj. nakon spornog razdoblja, kao (ponovnom) zaposleniku trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar, kako predlaže tužena, jer nema dokaza o tome da su ti podaci relavantni i za sporno razdoblje, odnosno da ti podaci mogu biti temelj za donošenje zaključka o visini tužiteljeve plaće u spornom razdoblju kod drugog poslodavca.
(Naravno, ako ovakvo shvaćanje suda o provedenom vještačenju nije pravilno, tada je tužbeni zahtjev tužitelja IČ za naknadu štete zbog izmakle koristi u cijelosti neosnovan jer tužitelj u tom slučaju nije dokazao visinu pretrpljene štete. Međutim, time bi nastala situacija u kojoj bi se u istoj parnici istovrsno vještačenje različito tumačilo - u odnosu na tužitelja IČ provedeno vještačenje bilo bi neprihvatljivo, dok je u odnosu na tužitelja Stečajnu masu stečajnog dužnika Tel- mont d.o.o. Bjelovar takvo vještačenje bilo temelj za donošenje presude kojom je prihvaćen tužebeni zahtjev za naknadu štete.)
16. Dakle, tužitelj IČ za vrijeme trajanja blokade računa trgovačkog društva Tel-mont d.o.o. Bjelovar radio je u tom trgovačkom društvu tijekom ožujka, travnja i svibnja 1999., a u trgovačkom društvu Vestel d.o.o. Bjelovar radio od 1. lipnja 1999. pa nadalje, do okončanja razdoblja na koje se odnosi ovaj spor (veljača 2003.). U tom razdoblju tužitelj IČ nije primao plaću tako da razliku između neto iznosa plaće koju je tužitelj IČ primao u trgovačkim društvima Tel-mont d.o.o. Bjelovar i Vestel d.o.o. Bjelovar u tom razdoblju (0,00 kn) i neto iznosa plaće koju bi tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar da žiro-račun nije bio blokiran, predstavlja upravo vještačenjem utvrđeni neto iznos plaće koju bi tužitelj IČ primao u trgovačkom društvu Tel-mont d.o.o. Bjelovar. Taj iznos je imovinska šteta u vidu izmakle koristi koju je tužitelj pretrpio nepravilnim i nezakonitim radom tijela državne uprave i koju mu je tužiteljica tužna naknaditi, sve temeljem propisa citiranih u ovome obrazloženju.
Tužena je tužitelju IČ dužna platiti i zakonske zatezne kamate koje na svaki godišnji iznos izmakle koristi teku od 15. siječnja naredne godine za proteklu godinu po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer bi do toga trenutka nedvojbeno dospjele obveze isplate tužiteljevih plaća za određenu godinu.
17. Zbog navedenih razloga sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja IČ na ime naknade štete zbog izmakle koristi osnovan pa je odlučeno kao u toč. I. izreke.
18. Odluka o troškovima parnice nastalih povodom tužbe tužitelja IČ temelji se na čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku. U postupku dva su tužitelja istaknula tužbene zahtjeve protiv istog tuženika, a tužitelje je pri tom zastupao isti punomoćnik, tj. odvjetnik pa parnični troškovi oba tužitelja predstavljaju njihov zajednički trošak. Čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da se u takvom slučaju vrijednost predmeta spora određuje prema zahtjevu onog tužitelja koji je postavio veći zahtjev, dakle, u takvom slučaju pri uvrđivanju vrijednosti predmeta spora zahtjevi više tužitelja ne zbrajaju se. Sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) sud prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Također, sud odlučuje u okvirima zahtjeva stranaka za naknadu troškova postupka (tužitelj IČ – list 162, tužena – listovi 101, 291, 319, 338 i 464). Sukladno čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do primitka podneska tužitelja 24. ožujka 2016. iznosila je 450.000,00 kn (prema zahtjevu tužitelja IČ, nasuprot istovremenom zahtjevu tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar od 250.000,00 kn). Od primitka podneska tužitelja 24. ožujka 2016. do pravomoćnog okončanja postupka u odnosu na tužitelja Stečajnu masu stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar vrijednost predmeta spora iznosila je 1.268.313,67 kn (prema zahtjevu tužitelja Stečajne mase stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar, nasuprot istovremenom zahtjevu tužitelja IČ od 454.726,88 kn). Nakon toga, u dijelu postupka u kojem se raspravljalo samo o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja IČ vrijednost predmeta spora iznosi 26.186,43 EUR, time da je tužitelj podneskom od 19. veljače 2025. svoj zahtjev smanjio na iznos od 18.611,20 EUR, tužena se tome nije protivila, a sud je o tom djelomičnom povlačenju tužbe odlučio ovom presudom i rješenjem.
Stoga tužiteljima u razdoblju do primitka podneska od 24. ožujka 2016. kao zajednički trošak pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima 1. veljače 2006., 26. travnja 2006., 31. siječnja 2007., 20. listopada 2011., 30. studenoga 2011., 30. svibnja 2012. i 12. prosinca 2014. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište, sastav podneska od 17. studenoga 2011. u iznosu od 1.000,00 EUR, sastav podneska od 28. listopada 2015. u iznosu od 200,00 EUR, sastav žalbe od 8. svibnja 2007. u iznosu od 1.250,00 EUR, sastav revizije od 18. travnja 2008. u iznosu od 1.500,00 EUR i PDV u iznosu od 2.987,50 EUR, što ukupno iznosi 14.937,50 EUR. Ukupan zajednički trošak tužitelja dijeli se na svakog od njih razmjerno veličini zahtjeva koje su postavili. Udio zahtjeva tužitelja IČ je 64 % (450.000,00 kn u odnosu na 700.000,00 kn) pa s obzirom na taj omjer od ukupnih zajedničkih troškova u visini od 14.937,50 EUR pripada mu iznos od 9.560,00 EUR. Tužiteljima u razdoblju od primitka podneska tužitelja 24. ožujka 2016. do pravomoćnog okončanja postupka u odnosu na tužitelja Stečajnu masu stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar kao zajednički trošak pripada trošak za sastav podneska od 24. ožujka 2016. u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištu održanom 30. ožujka 2016. u zatraženom iznosu od 1.000,00 EUR, sastav žalbe od 25. svibnja 2016. u iznosu od 1.250,00 EUR i PDV u iznosu od 812,50 EUR, što ukupno iznosi 4.062,50 EUR. Udio zahtjeva tužitelja IČ je 26 % (454.726,88 kn u odnosu na 1.723.040,55 kn) pa s obzirom na taj omjer od ukupnih zajedničkih troškova u visini od 4.062,50 EUR pripada mu iznos od 1.056,25 EUR. Također, tužitelju IČ pripadaju i troškovi plaćene sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 378,26 EUR i plaćenih predujmova za knjigovodstveno- financijsko vještačenje u zatraženom iznosu od 530,89 EUR (tj. ranije 4.000,00 kn) i troškove ispisa prometa po žiro-računa njegovog obrta u zatraženom iznosu od 100,03 EUR (tj. ranije 753,70 kn).
U odnosu na dio postupka u kojem se raspravljalo samo o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja IČ za isplatu 26.186,43 EUR, tužitelju pripada tošak koji se odnosi na zastupanje punomoćnika na ročištima 19. rujna 2024., 28. listopada 2024., 21. studenoga 2024., 9. prosinca 2024. i 4. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište, sastav podneska od 5. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR i PDV u iznosu od 800,00 EUR, što ukupno iznosi 4.000,00 EUR. Tužitelju IČ nije priznat trošak sastava podneska od 28. listopada 2024. u iznosu od 500,00 EUR i pripadajućeg PDV-a jer je tužitelj navode iz podneska mogao iznijeti na ročištu koje je održano istoga dana i za koje je njegovom punomoćniku odmjerena nagrada. Nije mu priznat ni tošak sastava ustavne tužbe od 12. travnja 2021. u iznosu od 2.000,00 EUR i pripadajućeg PDV-a jer iz sadržaja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. srpnja 2022. proizlazi da je ustavnu tužbu podnio samo tužitelj Stečajna masa stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar, a ne i tužitelj IČ.
Dakle, tužitelju IČ pripada ukupan trošak u iznosu od 15.625,68 EUR (9.560,00 EUR + 1.056,25 EUR + 378,26 EUR + 530,89 EUR + 100,03 EUR + 4.000,00 EUR).
Tužitelj IČ je u parnici uspio u omjeru od 40 % (dosuđeni su mu iznos od 5.308,91 EUR (tj. ranije 40.000,00 kn) i iznos od 18.611,20 EUR, što je ukupno 23.920,11 EUR, a zahtijevao je isplatu ukupnog iznosa od 60.352,63 EUR (tj. ranije 454.726,88 kn). Tužitelju IČ u cijelosti su priznati troškovi plaćenih predujmova za knjigovodstveno-financijsko vještačenje u zatraženom iznosu od 530,89 EUR i troškove ispisa prometa po žiro-računa u zatraženom iznosu od 100,03 EUR jer su ti troškovi bez obzira na uspjeh u parnici bili nužni i neophodni za vođenje postupka. Razmjerno tome, ukupni troškovi tužitelja IČ na čiju naknadu ima pravo iznose 6.628,91 EUR (14.994,97 EUR x 40% = 5.997,99 EUR; 5.997,99 EUR + 530,89 EUR + 100,03 EUR =6.628,91 EUR).
Tuženoj u razdoblju do primitka podneska od 24. ožujka 2016. pripada trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR, zastupanje z.z. na ročištima 1. veljače 2006., 26. travnja 2006. i 31. siječnja 2007. u iznosu od 1.000,00 EUR za svako ročište, zastupanje z.z. na ročištima 20. listopada 2011., 30. studenog 2011., 30. svibnja 2012. i 12. prosinca 2014. u zatraženom iznosu od 929,06 EUR za svako ročište, sastav podnesaka od 23. kolovoza 2012., 28. ožujka 2014., 28. srpnja 2015. i 3. veljače 2016. u zatraženom iznosu od 929,06 EUR za svaki podnesak i sastav podneska od 29. listopada 2015. u zatraženom iznosu od 464,53 EUR, što ukupno iznosi 7.897,01 EUR. Razmjerno udjelu tužitelja IČ u ukupnoj vrijednosti zahtjeva od 64%, na tužitelja IČ odnosi se odgovarajući dio ovoga troška tužene od 5.054,09 EUR.
Tuženoj u razdoblju od primitka podneska tužitelja 24. ožujka 2016. do pravomoćnog okončanja postupka u odnosu na tužitelja Stečajnu masu stečajnog dužnika Tel-mont d.o.o. Bjelovar pripada trošak koji se odnosi na zastupanje z.z. na ročištu 30. ožujka 2016. u zatraženom iznosu od 2.288,14 EUR, za zastupanje na ročištu radi objave odluke 13. svibnja 2016. u iznosu od 100,00 EUR i za sastav žalbe od 25. lipnja 2016. u iznosu od 2.534,00 EUR, što ukupno iznosi 4.922,14 EUR. Tuženoj nije priznat trošak sastava revizije od 25. travnja 2017. u iznosu od 9.270,00 kn jer je revizija odbijana kao neosnovana i nije bila potrebna z vođenje parnice. Razmjerno udjelu tužitelja IČ u ukupnoj vrijednosti zahtjeva od 26%, na tužitelja IČ odnosi se odgovarajući dio ovoga troška tužene od 1.279,76 EUR.
Tuženoj u odnosu na dio postupka u kojem se raspravljalo samo o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja IČ za isplatu 26.186,43 EUR pripada tošak koji se odnosi na zastupanje z.z. na ročištima 19. rujna 2024., 28. listopada 2024., 21. studenoga 2024., 9. prosinca 2024. i 4. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište i sastav podnesaka od 11. studenoga 2024. i 12. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svaki podnesak, što ukupno iznosi 3.500,00 EUR.
Dakle, tuženoj u odnosu na tužitelja IČ pripada ukupni trošak u iznosu od 9.833,85 EUR (5.054,09 EUR + 1.279,76 EUR + 3.500,00 EUR). Razmjerno uspjehu tužene u sporu u odnosu na tužitelja IČ u omjeru od 60%, tužena ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 5.900,31 EUR.
Nakon međusobnog prebijanja parničnih troškova tužitelja IČ u iznosu od 6.628,91 EUR kn i troškova tužene u iznosu od 5.900,31 EUR proizlazi da je tužena dužna tužitelju IČ naknaditi parnični trošak u iznosu od 728,60 EUR. Svi opisani troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjerni su sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.
Zbog navedenoga odlučeno je kao u toč. III. izreke.
Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude 17. lipnja 2025. uslijedit će nakon što se to ročište održi.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Bjelovaru 17. lipnja 2025.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
