Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž-400/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3708/2024-6 od 3. siječnja 2025., u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3708/2024-6 od 3. siječnja 2025. u točki
I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke utvrđene su ništetnima ugovorne odredbe čl. 5.1. i čl. 9.1. Ugovora o kreditu, [broj kredita], sklopljenog 19. srpnja 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje administrativne naknade od 1,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita i u dijelu u kojem je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje iznosa u visini jednog mjesečnog anuiteta kao rezervirana sredstva za pokriće tečajnih razlika i eventualnih drugih poravnanja, a bez koje uplate korisnik kredita ne može koristiti kredit. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.070,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 952,16 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući točku I., II. i III. izreke iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 5.1. i čl. 9.1. Ugovora o kreditu od 19. srpnja 2004. kojima je ugovorena obveza tužitelja na plaćanje administrativne naknade od 1,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita (tzv. naknada za obradu kredita) i obveza tužitelja na plaćanje iznosa u visini jednog mjesečnog anuiteta kao rezervirana sredstva za pokriće tečajnih razlika i eventualnih drugih poravnanja, kao i zahtjev za povrat isplaćenih iznosa na temelju tih odredbi u ukupnom iznosu od 3.070,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nije sporno da su između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovoreno plaćanje jednokratne administrativne naknade od 1,75% jednokratno na iznos odobrenog kredita i u dijelu u kojem je ugovorena obveza korisnika kredita na plaćanje iznosa u visini jednog mjesečnog anuiteta kao rezervirana sredstva za pokriće tečajnih razlika i eventualnih drugih poravnanja (čl. 5.1. i čl. 9.1. Ugovora). Također, nije sporno da je tužitelj na temelju tih odredbi platio tuženiku iznos od 3.070,65 eura.
8. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od strane tuženika, da se o spornoj ulaznoj naknadi i naknadi za rezervirana sredstva nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelju nije posebno objašnjeno od čega se sastoji naknada za obradu kredita niti na temelju čega je određena visina te naknade, kao niti zbog čega je dužan platiti naknadu za rezervirana sredstva, a niti nije jasno koji bi to posebni troškovi prilikom obrade kredita nastali za tuženika, a koji nisu ulazili u redovno obavljanje poslova bankarskih službenika. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je riječ o nejasnim, nerazumljivim i neodređenim odredbama što je dovelo tužitelja kao korisnika kredita u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita i jaču ugovornu stranu te je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03., dalje: ZZP/03) zauzima pravno shvaćanje da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama, slijedom čega tužitelju pozivom na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., dalje: ZOO) pripada pravo na povrat onoga što je tuženik primio na temelju tih ugovornih odredbi.
10. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj isplatio iznos od 3.070,65 eura s osnove spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud na temelju čl. 323. i čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženik na isplatu utuženog iznosa tužitelju sa zateznim kamatama od dana plaćanja do isplate pozivom na čl. 1115. ZOO-a.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa tužitelju dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).
12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i povrat iznosa plaćanog na temelju tih odredbi.
13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je su sporne ugovorne odredbe sadržane u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od strane tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, jer takvo utvrđenje proizlazi iz iskaza tužitelja koji je prvostupanjski sud osnovano prihvatio kao vjerodostojan, budući da tuženik u pravcu suprotnog utvrđenja nije predložio nijednog dokaza. Također, suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je riječ o nejasnim ugovornim odredbama, budući da ugovorom nije određeno na što se konkretno sporne naknade odnose niti je tužitelj o tome informiran od strane tuženika. Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja utvrdio da prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužitelj i tuženik nisu pregovarali o spornim ugovornim odredbama, niti je tužitelj obaviješten na koje se određene troškove tuženika odnosi naknada za obradu kredita niti na što se odnosi naknada za rezervirana sredstva, a niti je tuženik na kojem je bio teret dokaza pružio dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja, kao što nije dokazao niti opravdanost spornih naknada. Stoga je prvostupanjski sud cijeneći prethodna utvrđenja primjenom čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 pravilno zaključio da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama.
14. Nadalje, suprotno žalbenim navodima sporne ugovorne odredbe suprotne su načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, sud je prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 u svezi s odredbama čl. 83. i 85. ZZ/03.
14.1. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je predmetni ugovor o kreditu pa tako i sporne ugovorne odredbe unaprijed formulirane od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na iste nije imao utjecaja, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelju pojašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i zauzvrat pruženih usluga u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa spornih naknada, odnosno koji opravdavaju plaćanje tih naknada pa iste nisu transparentne, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužitelja jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornim odredbama se nije moglo pregovarati, a niti je tužitelj imao mogućnost izbora u smislu neprihvaćanja spornih odredbi jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, kako to proizlazi iz iskaza tužitelj, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to su i prema ocijeni ovog suda imajući u vidu sve navedene pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. ZZP-a sporne ugovorne odredbe nepoštene.
15. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema st. 2. istoga članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87.st.1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.
17. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama, a iste su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 kada je zauzeo pravno shvaćanje da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama, a što sukladno čl. 8. st. 1. ZZP/03 ima za posljedicu ništavost (ništetnost) tih odredbi.
18. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud, pri među strankama nesporno plaćenom iznosu od ukupno 3.070,65 eura na temelju tih odredbi, primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa tužitelju, sa pripadajućim zateznim kamatama pozivom na čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja do isplate s obzirom da je tuženik nesavjestan stjecatelj budući da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost.
19. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st.1. ZPP-a.
20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci.
U Rijeci 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan
