Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-621/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Juri Mlinariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1073/2023-7 od 26. veljače 2024., na sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1073/2023-7 od 26. veljače 2024. u točki I. i II. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 734,39 eura.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude u preostalom dijelu i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 34,39 eura (slovima: tridesetčetirieuratridesetdevetcenti) sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o [broj kredita] od 23.04.2008. solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod poslovnim brojem OV-11602-2008, sklopljen između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a koji se dio odnosi na ništetnu valutnu klauzulu i to:- „....po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća....“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.231,72 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 818,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to valutne klauzule u švicarskim francima (CHF), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 2.231,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 388.st.4. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je prvostupanjska presuda sadržajno u skladu sa čl. 388. st.4. ZPP- a.

7. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem priloženih isprava i ostalim izvedenim dokazima, a niti presuda nema drugih nedostataka pa je istu moguće ispitati.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu od 23.travnja 2008. za kupnju motornog vozila, kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF). Također, nije sporno da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao odnosno povisivao, te da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

10. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost valutne klauzule u CHF te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, kao i zastara novčane tražbine tužiteljice i tijek zateznih kamata.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da tuženik nije tužiteljici obrazložio eventualne rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom u CHF, već je tužiteljica unaprijed dobila napisani ugovor i nije mogla utjecati na sadržaj istog.

12. Imajući u vidu prethodno utvrđenje, ujedno cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenom u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, a prema kojima je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima ništene i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezna glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kredita nisu bili u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima vezanima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, kao i cijeneći da je predmetni ugovor sklopljen u relevantnom razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., prvostupanjski sud pozivom na čl. 96. – 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje:ZZP/07) zauzima pravno shvaćanje da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna, slijedom čega prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćene razlike koja je nastala povećanjem tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita.

14. Stoga, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana primitka svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.

15. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je zastara novčane tražbine tužiteljice počela teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u dijelu kojim je utvrđena ništetnost valutne klauzule u CHF, pa cijeneći da do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 155/23., dalje: Tarifa/23).

17. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 11 Zakona o zaštiti potrošača 8. ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je između ostalog utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi.

19. Pri tome, tuženiku je u pojedinačnom sporu dopušteno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo na način da su tužiteljici prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule u CHF, a što utječe na određivanje njezine novčane obveze te da je tužiteljica unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, dapače odustao je od predloženog saslušanja svjedoka. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužiteljice pravilno utvrdio da nije obaviještena o rizicima sklapanja valutne klauzule u CHF, dakle da joj nisu dane odgovarajuće obavijesti vezano sa spornu ugovornu odredbu, te posljedično tome pozivom na čl. 96. – 102. ZZP/07 te čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 cijeneći utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna.

20. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO- a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti sporne ugovorne odredbei jer je ista bila ništetna već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nije mogla postati naknadno valjana ispunjenjem ugovora.Budući da je u konkretnom slučaju sporna ugovorna odredba rezultirala neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti te ugovorne odredbe bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

21. S obzirom na utvrđenu ništetnost sporne ugovorne odredbe, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju iste, dakle pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužiteljici, visinu kojeg iznosa je tuženik tijekom postupka učinio nespornim.

22. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

23. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF koja je nastupila 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe u ovom postupku 16. veljače 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

24. Međutim, tuženik žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka u odnosu na trošak sudske pristojbe za presudu.

25. Prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, br. 118/18., dalje:ZSP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude, od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Kako je u konkretnom slučaju riječ o takvom postupku, to je tužiteljica na temelju zakona oslobođena od plaćanja sudske pristojbe za presudu, pa plaćena pristojba u iznosu od 34,39 eura ne predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155.st.1. ZPP-a. Pri tome, okolnost da je tužiteljica rješenjem o pristojbi pozvana na plaćanje pristojbe za presudu nije od odlučnog značaja, s obzirom da je sukladno čl. 29. st.1. ZSP-a imala mogućnost podnošenja prigovora protiv tog rješenja, što međutim nije učinila pa taj trošak ne može pasti na teret tuženika.

26. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pobijanu presudu pozivom na čl. 373. ZPP-a preinačiti u preostalom dijelu točke III. izreke, kao u izreci ove presude.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a nije osnovan, budući da je tuženik sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan