Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-5/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb dužan je tužitelju na račun broj [broj bankovnog računa], model HR26, poziv na broj 5908-19-19- 03437824398 platiti iznos od 7.291,88 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2025. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, te mu naknaditi sve troškove, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je 15. srpnja 2003. osiguranik tužitelja MF zadobio teške tjelesne povrede u prometnoj nesreći koja se dogodila u Sisku, Ulica Kralja Tomislava 9, a ovu nesreću je prouzročio osiguranik tuženika NF upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim pod policom broj [broj police]. Za navedenu nesreću isti je pravomoćno proglašen krivim presudom Općinskog suda u Sisku broj K-463/03 od 9. rujna 2004. godine. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja KLASA: 140-04/04- 01/OB:03437824398, URBROJ: 341-15-03/1-04-017102 od 6. listopada 2005. priznato je osiguraniku MF pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, nastale zbog ozljede izvan rada, počevši od 6. srpnja 2005. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Za naknadu štete na ime isplaćene mirovine za razdoblje od 17. studenog 2005. do 31. siječnja 2010. tužbeni zahtjev djelomice je usvojen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6988/06 od 1. listopada 2010. i dopunskim rješenjem istog suda od 12. srpnja 2011. Za razdoblje od 1. veljače 2010. do 31. ožujka 2014. Trgovački sud u Zagrebu donio je 25. listopada 2024. presudu broj P-827/2014 kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a tužitelj je na istu uložio žalbu, o kojoj još nije odlučeno. Za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. siječnja 2022. Općinski sud u Sisku donio je 7. srpnja 2023. presudu broj Pn-24/2022 kojom je odbijen tužbeni zahtjev, a tužitelj je na istu također uložio žalbu, o kojoj još nije odlučeno. Tužitelj trpi štetu isplatom invalidske mirovine i dalje te je u razdoblju od 1. veljače 2022. do 30. studenog 2024. isplatio osiguraniku mirovinu u iznosu od 9.298,61 EUR te jednokratno novčano primanje u iznosu od 1.118,35 EUR, dakle ukupno iznos od 10.416,96 EUR. Budući da je u ranijem postupku utvrđena suodgovornost osiguranika tužitelja u omjeru od 30 % tužitelj potražuje iznos od 7.291,88 EUR. Tužitelj se stoga dopisom od 13. prosinca 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju obzirom tužitelj istu temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranje, a ne na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj ustaje tužbom uz tvrdnju da je njegov osiguranik ozlijeđen u prometnoj nezgodi što je imalo za posljedicu da je osiguranik tužitelja umirovljen „zbog ozljede izvan rada“. Postojanje i opseg tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, regulirana je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN; u daljnjem tekstu ZOOP). Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se: „Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“ Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, a šteta bi bila samo razlika između razmjerne mirovine za slučaj povrede izvan rada i razmjerne mirovine u slučaju povrede na radu. U potkrjepu iznijetom tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci donesenoj dana 25. kolovoza 2020.g. povodom revizije tuženik izjavljene temeljem čl. 382. st.2. ZPP-a, a povodom koje je revizijski sud utvrdio da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Ukratko, kroz odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je u konkretnom slučaju lex specialis, regulirano je pravo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između utvrđene mirovine i one koja bi osiguraniku bila odobrena u slučaju da je umirovljen zbog povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja iz razloga što je od donošenja rješenja tužitelja o umirovljenju osiguranika protekao i trogodišnji i petogodišnji zastarni rok. Osporava točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenju kojim se kod osiguranika tužitelja utvrđuje profesionalna nesposobnost za rad. Osporava točnost, istinitost obračuna tužitelja o iznosima mirovine, a kojim pokušava dokazati visinu štete, a posebno jer je isti protivan tužiteljevim ispravama. Osporava da se radi o javnim ispravama. Isti je potpisan od osobe koja nije ovlaštena zastupati tužitelja te ističe da nema dokaza da su iznosi koje tužitelj traži zaista i plaćeni. Predlaže odbiti zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu od 15 7. 2003. (str. 4-7 spisa), rješenje HZMO, Područna služba u Sisku od 6.10.2005. (str. 8 i 9 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (str. 10-13 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (str. 14 i 15 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-6988/06-37 od 1.10.2010. (str. 16-21 spisa), dopis od 13. 12. 2024. (str. 22 i 23 spisa), presliku povratnice (str. 24 spisa), potvrdu od 13. 12. 2024. (str. 25 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 26 spisa), presudu Općinskog suda u Sisku K-463/03-14 od 9. rujna 2004. (str. 86- 88 spisa), te u presudu Županijskog suda u Sisku broj: Kž-344/04 od 23.12.2004. (str. 89-90 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku br. K-463/03-14 od 9. rujna 2004., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku broj: Kž- 344/04 od 23.12.2004. (sud nije mogao izvršiti uvid u predmet ovog suda br. K- 463/03 jer je isti nakon isteka roka čuvanja uništen), utvrđeno je da je okrivljenik NF proglašen krivim što je dana 15. srpnja 2003., oko 17,30 sati u Sisku, upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] marke "Mercedes 208D", vlasništvo trgovačkog društva Horting d.o.o. Sisak te uključivanjem u promet na sjevernu prometnu taku Ulice kralja Tomislava s kolnog ulaza kbr. 9, protivno propisu iz čl. 18. st. 1. i 2. i čl. 20. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, poduzeo radnju upravljanja vozilom unazad, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti zadruge sudionike u prometu ili imovinu, pri čemu je zauzeo cjelokupnu širinu desne prometne trake Ulice kralja Tomislava i time oduzeo prednost prolaska oštećeniku koji je upravljao motociklom marke "Kawasaki" svojim desnim kolničkim trakom za svoj smjer kretanja, uslijed čega je došlo do udarca motocikla u stražnji desni vrh tovarnog sanduka teretnog vozila i pada oštećenika, kojom prilikom je isti zadobio prijelom lubanje, prijelom desne ključne kosti i lopatice koje ozljede su bile teške i po život opasne, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 2. KZ te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, s time da je temeljem čl. 67. st. 2. toč. 5. KZ, prema istom primijenjena mjera upozorenja, uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

7. Dakle, uvidom u presudu Općinskog suda u Sisku K-463/03-14 od 9. rujna 2004. utvrđeno je da je istom presudom okr. NF proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa

- izazivanjem prometne nesreće, kojom prilikom je oštećenik MF, osiguranik tužitelja, zadobio teške tjelesne ozljede, a sukladno odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

8. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP, PU Sisačko-moslavačka, PP Sisak od 15. srpnja 2003. broj: 511-10-16-K-11/03 VH utvrđeno je da je isti sastavljen povodom prometne nesreće 15. srpnja 2003. u 17:35 h na kolniku Ulice kralja Tomislava ispred kbr. 9, a koja se dogodila na način da je vozač NF upravljao vožnjom unazad teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] sa kolnog ulaza kbr. 9. te se uključivao u promet na sjevernu prometnu traku Ulice kralja Tomislava. Tom prilikom je na središnjem dijelu kolnika došlo do udara desne bočne strane neregistriranog motocikla marke Kawasaki, sa kojim je Ulicom kralja Tomislava iz smjera istoga u smjeru zapada upravljao, vršeći radnju pretjecanja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] vozač, MF, u stražnju desnu bočnu stranu teretnog automobila reg oznake [registarska oznaka] te je u toj prometnoj nesreći teške tjelesne ozljede zadobio MF. Nadalje, iz navedenog zapisnika proizlazi da je teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka] a kojim je u trenutku predmetne prometne nesreće upravljao NF bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police].

9. Iz odgovora tuženika na tužbu proizlazi da se pasivna legitimacija tuženika temelji na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.

10. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 6. listopada 2005. osiguraniku ZF, kod kojeg je zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad priznato je, počevši od 6. 7. 2005., pravo na invalidsku mirovinu.

11. Dakle, tuženik je kao nadležno tijelo u upravnom postupku upravnim aktom odnosno pravomoćnim rješenjem od 6. 10. 2005. osiguraniku tužitelja priznao pravo na invalidsku mirovinu, a u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine parnični je sud vezan za odlukom upravnog tijela, ista ne može biti predmetom preispitivanja u parničnom postupku, a niti parnični sud može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Temeljem navedenog rješenja (kao i vještačenja HZMO) utvrđeno da je invalidnost osiguranika tužitelja nastala isključivo od posljedica prometne nesreće 15. srpnja 2003., a koju je, kako to proizlazi iz kaznene presude, skrivio upravo osiguranik tuženika.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku od 21. travnja 2005. utvrđeno je da je osiguranik MF u prometnoj nesreći 15. srpnja 2003. zadobio prijelom baze lubanje, ozljedu mozga, prijelom ključne kosti – desno i sklapule desno te da je nakon provedenog liječenja zaostalo oštećenje desnog brahijalnog pleksusa sa slabosti i atrofijom mišića desnog ramena pojasa. U zaključku stručnog tima navedene ustanove se navodi da je upitna mogućnost uspješne profesionalne rehabilitacije te se stoga ista niti ne preporuča te da kod istog postoji profesionalna nesposobnost za rad.

13. Uvidom u nalaz i mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. srpnja 2005. utvrđeno je da su vještaci u postupku revizije nalaza i mišljenja od 6. srpnja 2005. utvrdili da je prvostupanjsko mišljenje pravilno te je isto potvrđeno i utvrđeno je da kod osiguranika tužitelja MF postoji profesionalna nesposobnost za rad, zatim, kao datum invalidnosti navodi se 6. srpnja 2005. te je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada. Iz obrazloženja navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je invalidnost nastala zbog stanja nakon prometne nesreće u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio prijelom baze lubanje, prijelom desne ključne kosti i lopatice te ozljedu živca ruku.

14. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 13. 12. 2024. proizlazi da je MF isplaćena mirovina u periodu od 1. 2. 2022. do 30. 11. 2024. u iznosu od ukupno 9.298,61 eur te jednokratna novčana primanja za mjesece travanj i listopad 2022., siječanj, travanj i listopad 2023. te siječnja ožujak i listopad 2024. u iznosu od ukupno 1.118,35 eur, a navedene isplate mirovina proizlaze i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

15. Odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga zakona.

16. Nadalje, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

17. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

18. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

19. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i jednokratnog novčanog primanja.

20. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

21. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

22. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

23. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

24. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja (tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.).

25. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu isplaćenih invalidskih mirovina MF za vremenski period od 1. 2. 2022. do 30. 11. 2024. (za 30 % umanjenih zbog doprinosa MF u omjeru od 30 %), te jednokratnih novčanih primanja u iznosu za mjesece travanj i listopad 2022., siječanj, travanj i listopad 2023. te siječnja ožujak i listopad 2024., u iznosu od ukupno 7.291,88 eur, a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo dužno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavodima za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku 6. 10. 2005. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

26. Dakle, utoliko što, prema navodima tužitelja s ročišta za glavnu raspravu održanog 8. svibnja 2025., nije sporno da je mirovina zbog ozljede izvan rada koja je priznata osiguraniku MF niža od mirovine koja bi istom bila isplaćivanja za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu, ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju u vidu više plaćene razlike mirovina, prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP, te je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenih jednokratnih novčanih primanja, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

28. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

29. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je osiguraniku tužitelja uopće priznato pravo na jednokratna novčana primanja (a niti iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja uopće proizlazi da je osiguraniku tužitelja takva isplata doista i izvršena), pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

30. Obzirom na navedeno, nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po osnovi isplaćenih jednokratnih novčanih primanja te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

31. Prijedlozi tuženika da se tužitelju naloži dostava predmeta o umirovljenju osiguranika tuženika MF kao i radi provođenja financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja da li je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu, odbijeni su kao nepotrebni i usmjereni prema odugovlačenju ovog postupka, kraj činjenice da tužitelj niti ne osporava da je mirovina zbog ozljede izvan rada koja je priznata osiguraniku MF niža od mirovine koja bi istom bila isplaćivana za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu.

32. Konačno, radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa mirovina koje zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 13. 12. 2024. kao i ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 13. 12. 2024. predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP). Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

33. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, iako nije od utjecaja na ishod spora obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan, za istaknuti je da je odredbama čl. 165. st. 1. i 2. ZMO propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova propisanim odredbama Zakona o obveznima odnosima te da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovom zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

34. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove naknade štete na ime isplaćene invalidske mirovine i jednokratnih novčanih primanja, dakle, šteta koja za tužitelja nastaje sukcesivno pa primjenom odredaba čl. 230. st. 1. i 2. ZOO o zastari tražbine naknade štete, te imajući u vidu da se radi o naknadi štete koju trpi tužitelj isplatom mirovina isplaćenih u periodu od 1. 2. 2022. do 30. 11. 2024., te jednokratnih novčanih primanja isplaćenih u periodu od mjeseca travanj 2022. do mjeseca listopada 2024., kao i da je tužba podnesena ovom sudu 28. 1. 2025., za zaključiti je tužba podnesena unutar tri godine od isplate najstarijeg utuženog potraživanja zbog čega nije osnovan prigovor zastare tuženika.

35. U prilog navedenom zaključku ukazuje i odredba čl. 161.st.1. ZMO koja propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. dalje ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

37. Tuženiku je sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), te PDV u iznosu od 50,00 eur, ukupno 250,00 eur.

38. Tuženiku nije priznat trošak za sastav podneska od 29. 4. 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP).

39. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku