Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-132/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o., Šetalište Petra Preradovića 7, Osijek, protiv ovršenice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-894/2023-7 od 28. veljače 2025., dana 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja EM i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-894/2023-7 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja EM za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao nepodoban prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj, u bitnom navodeći da se suprotno utvrđenju suda prvog stupnja u konkretnom slučaju primjenjuje Uredba Vijeća (EU) 2019/1111, a što proizlazi iz toč. 95. uvoda Uredbe kojom je utvrđeno da su u skladu s čl. 3. i čl. 4.a st. 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, te države članice obavijestile da žele sudjelovati u donošenju i primjeni te Uredbe, u kojem dijelu je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo. Također, navodi da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja nije jasno na temelju koje zakonske odredbe je sud utvrdio da bi prijedlog za ovrhu bio nepodoban te da se izreka rješenja ne može ispitati jer iz iste nije razvidno tko je ovrhovoditelj te koji prijedlog za ovrhu se odbija, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, ističe da nije odlučeno o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz zahtjev za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura te troška sudske pristojbe čiji iznos ne naznačuje određeno.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. Također, materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

4.1. Jednako tako, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Iako je točan žalbeni navod ovrhovoditelja da u izreci rješenja nije naveden datum prijedloga za ovrhu koji je odbijen, takav nedostatak ne čini izreku nerazumljivom jer u spisu postoji samo jedan prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, o kojem je sud i odlučio. Također, kako su u uvodnom dijelu pobijanog rješenja navedeni svi podaci o ovrhovoditelju, a s obzirom na to da u postupku ne sudjeluju dvije ili više stranaka u istoj stranačkoj ulozi, to nije bilo potrebno i u izreci rješenja ponovno navoditi podatke o ovrhovoditelju, u smislu odredbe čl. 59. st. 7. Sudskog poslovnika („Narodne novine”, broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23, 55/24 i 136/24).

5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbio kao nepodoban prijedlog za ovrhu s obrazloženjem da je prijedlog podnesen na temelju Završnog naloga Obiteljskog suda u Zapadnom Londonu broj FD22P00703 od 29. kolovoza 2023., dakle odluke donesene u Ujedinjenoj Kraljevini, zbog čega se na istu ne primjenjuje Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje u tekstu: Uredba vijeća 2019/1111), a time niti čl. 30. st. 1. Uredbe vijeća 2019/1111, kojim je određeno da se odluka donesena u državi članici priznaje u drugim državama članicama bez potrebe za posebnim postupkom, zbog čega se na temelju takve odluke ne može provesti ovrha.

6. S takvom odlukom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, Ujedinjena Kraljevina napustila je Europsku uniju 31. siječnja 2020. stupanjem na snagu Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (dalje u tekstu: Sporazum) i time postala treća zemlja, zbog čega se na istu u skladu s preambulom Sporazuma od dana stupanja na snagu tog Sporazuma propisi Unije i Euratoma u cijelosti prestaju primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu.

8. Odredbom čl. 67. st. 2. toč. b) Sporazuma propisano je da se u Ujedinjenoj Kraljevini i u državama članicama u situacijama koje uključuju Ujedinjenu Kraljevinu u pogledu priznavanja i izvršenja sudskih odluka, odluka, vjerodostojnih isprava, sudskih nagodbi i sporazuma, primjenjuju odredbe Uredbe (EZ) br. 2201/2003, i to na sudske odluke donesene u pravnim postupcima koji su pokrenuti prije isteka prijelaznog razdoblja te na dokumente formalno sastavljene ili registrirane kao vjerodostojne isprave i sporazume sklopljene prije isteka prijelaznog razdoblja. Odredbom čl. 126. Sporazuma propisano je da se uspostavlja prijelazno ili provedbeno razdoblje koje počinje na dan stupanja na snagu tog Sporazuma i završava 31. prosinca 2020.

9. Nadalje, čl. 6. st. 1. Sporazuma određeno je da se, uz iznimku dijela četvrtog i petog, ako tim Sporazumom nije predviđeno drukčije, sva upućivanja u tom Sporazumu na pravo Unije tumače kao upućivanja na pravo Unije, među ostalim i kako je izmijenjeno ili zamijenjeno, kako se ono bude primjenjivalo na zadnji dan prijelaznog razdoblja. Stoga, kako je Uredba 2019/1111 stupila na snagu 1. kolovoza 2022., a da je prijelazno razdoblje završeno 31. prosinca 2020., to se ista ne primjenjuje, već se u konkretnom slučaju mogu primijeniti odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (dalje u tekstu: Uredba br. 2201/2003), pod uvjetom da je ispunjena pretpostavka za njezinu primjenu propisana čl. 67. st. 2. toč. b) Sporazuma.

10. Prije svega, ovaj sud napominje da se iz Završnog naloga Obiteljskog suda u Zapadnom Londonu broj FD22P00703 od 29. kolovoza 2023. (dalje u tekstu: Završni nalog), ne može utvrditi je li navedena odluka proizašla iz postupka započetog prije isteka prijelaznog razdoblja, odnosno do zaključno 31. prosinca 2020., a što je pretpostavka za primjenu Uredbe br. 2201/2003 (čl. 67. st. 2. toč. b) Sporazuma).

10.1. Nadalje, prijedlog za ovrhu pokrenut je radi naplate novčane tražbine iz Završnog naloga, i to troškova postupka u iznosu od 10.000,00 GBP.

11. Odredbom čl. 49. Uredbe br. 2201/2003 propisano je da se odredbe tog poglavlja, osim odredbi dijela 4., primjenjuju i na utvrđivanje iznosa troškova postupka u skladu s tom Uredbom te na izvršenje bilo kakvog naloga koji se odnosi na takve troškove, dakle i novčanu tražbinu utvrđenu predmetnim Završnim nalogom.

12. Nadalje, odredbom čl. 47. Uredbe br. 2201/2003 propisano je da se izvršenje svake sudske odluke koju donosi sud druge države članice, koja je proglašena izvršivom u skladu s Dijelom 2. ili potvrđena u skladu s čl. 41. st. 1. ili čl. 42. st. 1., provodi u državi članici izvršenja pod istim uvjetima kao i kad bi bila donesena u toj državi članici.

13. Prema tome, čak i u slučaju primjene Uredbe br. 2201/2003, odnosno kada bi se radilo o odluci koja je proizašla iz postupka koji je pokrenut do zaključno 31. prosinca 2020., da bi se mogla provesti ovrha tražbine iz Završnog naloga potrebno je da je isti proglašen izvršivim u skladu s Dijelom 2. (čl. 28. – čl. 36.) Uredbe br. 2201/2003., a što je u konkretnom slučaju izostalo.

14. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog za ovrhu primjenom čl. 19. OZ-a, kojim je propisano da se ovrha pokrenuta na temelju odluke stranoga suda može odrediti i provesti u Republici Hrvatskoj u postupku pred sudom ako takva odluka ispunjava pretpostavke za priznanje ili ako je to propisano zakonom, međunarodnim sporazumom ili pravnim aktom Europske unije koji se u Republici Hrvatskoj izravno primjenjuje. Jednako tako, ovaj sud napominje da se sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja pozvao na prethodno navedeni članak, u kojem djelu je također neosnovan žalbeni navod bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14.1. U odnosu na dostavljenu sudsku praksu, u kojoj je zauzet drugačiji pravni stav, treba reći da sudska praksa domaćih sudova nije izvor prava u Republici Hrvatskoj pa ovaj sud prilikom donošenja svoje odluke nije vezan pravnim stajalištem izraženim u odluci nekog drugog suda.

15. Konačno, kako je pobijanim rješenjem odbijen u cijelosti prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, time je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, zbog čega o istom nije bilo potrebno odlučiti zasebnom točkom rješenja.

16. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

17. S obzirom na to da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić