Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-468/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku protiv tuženika ad 1. IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika ad 2. EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika ad 3. VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, tuženika ad 4. Općina Mljet, OIB: [osobni identifikacijski broj], Babino Polje, Mljet, tuženika ad 5. ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika ad 6. ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Jadranko Kozarić, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, brisanja zemljišnoknjižnog upisa i uknjižbe te predaje u posjed, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 30. travnja 2025. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tuženika od ad 1. do ad 3., zamjenika punomoćnika tuženika ad 5. i ad 6., te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika ad 4., dana 17. lipnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženicima ad 5. ŠN i ad 6. ZN trpjeti da se Republika Hrvatska, po pravomoćnosti ove presude, uknjiži kao vlasnik za 442/150736 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz istodoban njihov izbris iz zemljišne knjige.
II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina – zemljišta od 18. lipnja 1999., Klasa: 406-03/99-01, Ur.broj: 2117-03-99-08, sklopljen između HN i [adresa].
III. Nalaže se tuženicima ad 5. ŠN i ad 6. ZN predati u posjed tužiteljici Republici Hrvatskoj 442/150736 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u točki I. i III. u odnosu na tuženike ad 1. IN, ad 2. EN i ad 3. VN, kao neosnovan.
V. Tužiteljica i tuženici ad 1. IN, ad 2. EN i ad 3. VN snose svoje troškove ovog postupka.
V.1. Nalaže se tuženiku ad 4. Općini Mljet naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 437,50 EUR, u roku od 15 dana.
V.2. Nalaže se tuženiku ad 5. ŠN naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 56,25 EUR, u roku od 15 dana.
V.3. Nalaže se tuženiku ad 6. ZN naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 56,25 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj postupak pokrenut je tužbom, zaprimljenoj pred ovim sudom dana 30. rujna 2008. godine. Tužba je prvotno pokrenuta protiv HN kao tuženika ad 1. i Općine Mljet kao tuženika ad 2. U tužbi se navodi da je u zemljišnoj knjizi nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma, površine 152383 m2, uknjižena kao vlasništvo HN (za suvlasnički dio od 442/150736). Upis uknjižbe prava vlasništva prvotuženika dopušten je rješenjem ovog suda Z.4772/02 temeljem Ugovora o kupoprodaji od 18. lipnja 1999. Navodi se, dalje, da je temeljem Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, Klasa: 940-01/95-01/302, dopušten upis prava vlasništva nad predmetnom česticom u korist Općine Mljet, kao i da je Općina Mljet gore spomenutim ugovorom o kupoprodaji dalje raspolagala u korist HN. Tužiteljica tvrdi da je predmetna nekretnina šuma, koja se vodi pri šumsko – gospodarskoj osnovi Gospodarske jedinice Blatska gora – Bugari, pa da je predmetna nekretnina danom stupanja na snagu Zakona o šumama dana 16. listopada 1990. postala ex lege vlasništvo Republike Hrvatske. [adresa] i VN ugovorili su kupnju predmetnog zemljišta za cijenu od 3 DEM/m2, što sukladno Odluci o utvrđivanju vrijednosti građevinskog zemljišta iznosi 1/10 tržišne cijene. Sukladno odredbi članka 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jedinice lokalne samouprave mogu otuđiti nekretninu samo na osnovi javnog natječaja, i uz naknadu po tržnoj cijeni, u protivnom je ugovor ništetan - pa je predmetni ugovor o kupoprodaji temeljem navedene odredbe ništetan pravni posao. Tužiteljica se poziva i na odredbu članka 388. stavka 5. ZV-a kojom je propisana odgoda zaštite povjerenja u zemljišne knjige, pa je vlasnik dužan trpjeti da se upiše oštećeni izvanknjižni vlasnik, a o čemu smatra da se ovdje radi. Kao vlasnica predmetne nekretnine, tužbom traži i predaju u posjed.
2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 27. svibnja 2010. prvotuženik VN navodi da se čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, da je uknjižen kao vlasnik za 442/150736 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine i da je ispunio sve obveze preuzete ugovorom s Općinom Mljet. Ističe da pravo zahtijevati poništenje ugovora prestaje istekom godine dana od dana sklapanja.
3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. listopada 2008., drugotuženik Općina Mljet, u cijelosti se protivi tužbi, navodeći da je upravo spomenuta Odluka Komisije Vlade RH pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, pa da je neosnovano tvrditi da bi još 1990. RH postala vlasnik po sili zakona. Sve i da je to tako, drugotuženik smatra da se onda radi o klasičnom priznanju prava vlasništva ili odricanju od prava vlasništva, s obzirom da je Odluka donesena 1997. Osporava da bi se ovdje radilo o šumskom zemljištu, da je odlučna važeća prostorno – planska dokumentacija, a da je predmetna nekretnina građevinsko zemljište. Navodi da odluku o tome radi li se o šumi ili građevinskom zemljištu može donijeti samo nadležno ministarstvo. Navodi da je podnesen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 388. stavak 5. ZV-a od strane Općine Mljet. Ne osporava da je pri prodaji predmetne čestice došlo do odstupanja od odredbe članka 391. ZV-a, no smatra da je takvo postupanje ipak zakonito, jer se temelji na Odluci o stjecanju nekretnina, raspolaganju i upravljanju nekretninama (Službeni glasnik Općine Mljet 1/98). Smatra da je tuženik VN zakonit, savjestan i pošten posjednik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan.
4. U ovoj je pravnoj stvari određen prekid postupka jer je prvotuženik VN umro (**.**.2014.), a njegovim nasljednicima proglašeni su IN, EN i VN (tuženici ad 1., ad 2. i ad 3.), pa je u odnosu na iste, kao univerzalne pravne sljednike, postupak nastavljen.
4.1. Iz spisa proizlazi i da su nasljednici prvotno tuženog HN (ovdje tuženici ad 1., ad 2. i ad 3.), dalje raspolagali nekretninom, Ugovorom o darovanju, u korist tuženika ad 5. i ad 6. - ŠN i ZN, te da su isti upisani kao vlasnici predmetnog suvlasničkog dijela u zemljišnim knjigama, svako za ½ dijela prava vlasništva.
4.2. Na ročištu od 4. listopada 2023. tužiteljica je uredila točku I. i III. tužbenog zahtjeva na način da je umjesto prvotuženika (pok. HN) označila njegove pravne sljednike, univerzalne nasljednike – tuženika ad 1., ad 2. i ad 3., te proširila te točku I. i III. tužbenog zahtjeva na ŠN i ZN.
5. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cijeli spis, sve isprave u spisu i sve priklopljene spise, a naročito: Potvrdu Hrvatskih šuma o statusu nekretnine u šumsko – gospodarskoj osnovi, Ugovor o kupoprodaji nekretnina – zemljišta, zk izvadci, prijepis zemljišne knjige (list spisa 4), uvjerenje od 20. listopada 2008. (list spisa 11), rješenje o programu gospodarenja od 8. lipnja 1998. (list spisa 117-119), Obavijest o namjeni (list spisa 120-121), Rješenje o izvedenom stanju investitora ŠN, od 27. svibnja 2013. (list spisa 139 – 142 i 239-241), povijesni slijed za č.z.3415/1 k. o. [katastarska općina] (list spisa 268-278), izvršen je uvid u spis O.369/14 (iza pok. VN), Z.4728/07, Z.6259/08.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao navodne stvarne i izvanknjižne vlasnice prema tuženicima kao zemljišnoknjižnim vlasnicima (i njihovim pravnim prednicima) za trpljenje upisa njezinog prava vlasništva za 442/150736 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka I. tužbenog zahtjeva).
6.1. Predmet ovog postupka je i utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od dana 18. lipnja 1999. sklopljenog između [adresa] i HN (točka II. tužbenog zahtjeva).
6.2. Predmet ovog postupka je i zahtjev tužiteljice za povrat stvari, odnosno, za predaju u posjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka III. tužbenog zahtjeva).
7. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.
8. Među strankama u ovom postupku nije sporno da je Odlukom Komisije Vlade RH, predmetna čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana kao zemljišnoknjižno vlasništvo Općine Mljet, nije sporno da je Općina Mljet dalje raspolagala (spornim) dijelom predmetne čestice u korist HN, za cijenu od 3 DEM/m2 i bez javnog natječaja, koji se također upisao u zemljišne knjige kao vlasnik, nije sporno da su nasljednici pok. HN (tuženici ad 1., ad 2. i ad 3.) darovali predmetnu nekretninu tuženicima ad 5. i ad 6. - ŠN i ZN, koji su trenutno upisani zemljišnoknjižni vlasnici predmetnog dijela.
9. Sporno je predstavlja li predmetna nekretnina šumsko zemljište, je li Općina Mljet bila ovlaštena raspolagati predmetnom nekretninom, kao i jesu li posljednji stjecatelji
– ŠN i ZN, stekli predmetnu nekretninu u dobroj vjeri, odnosno, štiti li ih, kao poštene stjecatelje, načelo povjerenja u zemljišne knjige.
10. Odredbom članka 388. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91796, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08) propisana je odgoda načela povjerenja u zemljišne knjige, koja je izmjenama i dopunama ZV-a produljivana sve do 1. siječnja 2017. Naime, zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ZV-om neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ZV stupio na snagu.
10.1. Odredbom članka 391. stavka 1. ZV-a određeno je da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni, ako zakonom nije drukčije određeno, a stavkom 5. istog članka da su pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama predmetnog članka ništetni.
10.2. Odredbom članka 161. stavka 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
10.3. Odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske, a predmetna je odredba stupila na snagu dana 16. listopada 1990.
11. U odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, predmet koje je zahtjev za trpljenjem upisa vlasništva RH u zemljišne knjige, ističe se kako slijedi.
11.1. Analizom dokumentacije u spisu, sud utvrđuje sljedeće činjenice:
- da se nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi u šumsko- gospodarskoj osnovi, Gospodarska jedinica Blatska gora – Bugari (Potvrda, prilog uz tužbu u koverti označenoj kao list spisa 4.), a da su Hrvatske šume dužne voditi evidenciju državnih šuma,
- da predmetna nekretnina ima površinu od 152383 m2 (list spisa 4),
- da iz izvatka iz zemljišnih knjiga na dan 26. ožujka 2008. proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja šumu,
- da je predmetna nekretnina šuma u površini većoj od 10 ari, koja nije bila u privatnom, nego u društvenom vlasništvu (nesporno),
- da se predmetna nekretnina nalazi zavedena u šumsko – gospodarskoj osnovi,
- da nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko – gospodarske osnove,
- da je Općina Mljet prodala RN dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ugovorom od 18. lipnja 1999., temeljem kojeg je VN upisan za 442/150736 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, uz brisanje Općine Mljet (list spisa 4),
- da se predmetna čestica nalazi u režimu stroge zaštite, u području zaštićenog značajnog krajolika (list spisa 121).
11.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica, sud prvenstveno utvrđuje da je na dan 16. listopada 1990., predmetna nekretnina predstavljala šumu i šumsko zemljište u površini većoj od 10 ari, u društvenom vlasništvu, pa da je toga dana, temeljem samog zakona (ex lege) postala vlasništvo Republike Hrvatske.
11.3. Stoga je tužiteljica, kao izvanknjižni vlasnik, ovlaštena protiv svakog upisanog stjecatelja zahtijevati upis svojih neupisanih prava, odnosno, brisanje nevaljalih i neistinitih upisa kojima su povrijeđena njezina prava, ako su treći stekli vlasništvo na nekretnini na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a koje nije bilo brisano prije 1. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te s obzirom da je do 1. siječnja 2017. bila odgođena primjena načela o zaštiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, upravo na nekretninama na kojima je bilo upisano društveno vlasništvo, a koje nije bilo brisano prije 1. siječnja 1997. (tako doslovno i ŽS u Varaždinu u odluci Gž-1340/2020, list spisa 201-211, odlučujući o pravima na istoj čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]).
11.4. Tužba je proširena (ročište od 4. listopada 2023.) na tuženike ad 5. i ad 6. - ŠN i ZN, koji tvrde da su pošteni stjecatelji, a nekretninu su stekli od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika HN, odnosno, od njegovih pravnih sljednika. Iako u spis ne dostavljaju ugovor o darovanju, iz zemljišnoknjižnog rješenja (list spisa 172), može se zaključiti da je taj Ugovor o darovanju sklopljen nakon što je prestala važiti odgoda primjene načela povjerenja u zemljišne knjige (nakon 1.1.2017.). Institut odgode povjerenja u zemljišne knjige prvi je put uveden u pravni sustav RH Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na rok od 5 godina, te je taj rok produljivan, tako da je konačno odgoda načela povjerenja u zemljišne knjige prestala važiti 1. siječnja 2017. Posljednjim izmjenama i dopunama članka 388. stavka 5. ZV-a propisano je da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njome stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije stupanja na snagu ZV-a. Predmetna je nekretnina nesporno bila u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZV-a. Tuženici ŠN i LN paušalno navode da su pošteni stjecatelji, te da su zaštićeni načelom povjerenja u zemljišne knjige. Međutim, ta predmnjeva vrijedi samo za stjecatelje koji ni u trenutku sklapanja pravnog posla ni u trenutku kad su zatražili upis u zemljišne knjige nisu imali razloga posumnjati da stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju. To ovdje očigledno nije slučaj.
11.5. Naime, sami tuženici ad 5. i ad 6. – ŠN i ZN, u spis dostavljaju Rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350-05/12-02/580 od 27. svibnja 2013. iz kojeg je razvidno da ŠN ozakonjuje slobodnostojeću jednostavnu stambenu zgradu na predmetnoj nekretnini (list spisa 239-241). U podnesku od 25. ožujka 2025. tuženici ŠN i ZN navode da su na predmetnom dijelu izgradili kuću i da su nekretninu stekli, pa makar i dosjelošću (pretpostavlja se, protekom roka od 10 godina kvalificiranog posjeda). Već 4. listopada 2012. tuženici podnose zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju i očigledno su već od tada u posjedu dijela predmetne nekretnine na kojem grade objekt (nastavljaju gradnju), neovisno o tome što ugovor o darovanju sklapaju tek istekom odgode povjerenja u zemljišne knjige. Kraj činjenice da je u to vrijeme na istoj nekretnini bio upisan niz drugih zabilježbi spora (temeljem kojih se upisala RH kao vlasnik na osnovi pravomoćnih odluka, a iz iste činjenične i pravne situacije), ne može se prihvatiti da je ŠN i ZN moglo ostati nepoznato stvarno stanje ove nekretnine, uzimajući pri tome kao kriterij prosječnog razumnog čovjeka. Naime, nije životno da će netko 2013. legalizirati nekretninu, platiti naknadu za zadržavanje, platiti komunalni i vodni doprinos i ući u posjed, a bez da zna ikakve okolnosti oko vlasništva nekretnine, posebice imajući u vidu niz sporova različitih fizičkih osoba koji su se vodili oko ove predmetne nekretnine i koji su zabilježeni u zemljišnim knjigama (neovisno što je konkretna zabilježba ovog spora brisana). Nije životno ni da će netko ulagati u nekretninu, prije nego stekne ikakvo pravo na toj nekretnini i da će čekati čak 6 godina od dana ishođenja rješenja o izvedenom stanju, da sklopi ugovor kojim stječe pravni temelj za vlasništvo, nakon što odgoda povjerenja u zemljišne knjige prestane važiti.
11.6. Stoga, kako iz spisa nije razvidno da bi krajnji stjecatelji (tuženici ad 5. i ad 6.) bili pošteni stjecatelji, odnosno, kako je razvidno da ih ne štiti povjerenje u zemljišne knjige, tako je tužiteljica, kao stvarni vlasnik predmetne nekretnine, ovlaštena od takvih stjecatelja zahtijevati trpljenje upisa uz istovremeno brisanje prava vlasništva s njihovog imena, pa je odlučeno kao pod I. izreke presude.
11.7. Pri tom, sud je odbio tužbeni zahtjev na trpljenje protiv tuženika ad 1. do ad 3. (nasljednika iza prvotno tuženog HN), jer oni više nisu vlasnici predmetnog suvlasničkog dijela, pa se na njih zahtjev na trpljenje upisa ni ne odnosi, slijedom čega je odlučeno kao pod IV. izreke.
12. U odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva - utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji između [adresa] i HN, sud utvrđuje da je isti ništetan već temeljem nespornih činjenica, koje u odgovoru na tužbu tuženik, Općina Mljet, priznaje.
12.1. U odnosu na predmetni dio zahtjeva, sud utvrđuje:
- da je [adresa] RN prodala predmetni suvlasnički dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez javnog natječaja, odnosno, u “postupku javnog poziva“ (nesporno, list spisa 8),
- da je zemljište prodano po cijeni od 3 DEM/m2 (Ugovor na listu spisa 4), a što nije tržišna cijena, već “povlaštena cijena“ (list spisa 8).
12.2. Već je iz tih nespornih utvrđenja, a sukladno izričitoj odredbi članka 391. stavka 5. ZV-a razvidno da je takav pravni posao ništetan. Naime, jedinica lokalne samouprave dužna je nekretnine prodavati temeljem javnog natječaja i po tržišnoj cijeni, a ova je nekretnina RN prodana u postupku javnog poziva i po povlaštenoj cijeni. Pritom, sve i da ugovor o kupoprodaji jest sklopljen temeljem podzakonskog akta Općine Mljet, što tuženik Općina Mljet u svom odgovoru na tužbu ističe, to ne može ugovor osloboditi ništetnosti, jer je ništetnost ovog ugovora ustanovljena i počiva na samom zakonu, a podzakonski akt nikako ne može derogirati zakonske odredbe.
12.3. Kako su tuženici od ad 1. do ad 3. univerzalni pravni sljednici HN, tako je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.
13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva (točka III.) kojom se traži predaja u posjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], valja reći da tužiteljica traži predaju u posjed čitave čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u odnosu na tuženike od ad 1. do ad 3., i u odnosu na tuženike ad 5. i ad 6. - ŠN i ZN. Iz spisa je potpuno razvidno da tuženici ad 5. i ad 6. - ŠN i ZN posjeduju jedan dio nekretnine, koji je označen kao 442/150736 dijela prava vlasništva, a nikako cijelu nekretninu iznimno velike površine, dok tuženici od ad 1. do ad 3. kao nasljednici iza pok. HN, ne posjeduju (više) niti jedan dio nekretnine. Da predmetni dio posjeduju ŠN i ZN je nesporna, te proizlazi iz njihovog podneska od 25. ožujka 2025. (list spisa 238). Pritom valja reći i to da je VN (singularni pravni prednik ŠN i ZN) u naravi “kupio“ jedan realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ugovor, list spisa 4), a upisao se kao suvlasnik (u idealnom dijelu) za 442/150736 dijela prava vlasništva, no nema sumnje o kojem se dijelu radi, pa isto nije zapreka za prihvaćanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva (u pravnoj i činjenično identičnoj situaciji, odlučujući o pravima RH na doslovno istoj čestici – VSRH Rev- 2745/13). Stoga, valjalo je udovoljiti zahtjevu vlasnika za predaju u posjed predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine od posjednika ŠN i ZN, pa je odlučeno kao pod III. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, a odbijen je u cijelosti i u odnosu na tuženike ad 1., ad 2. i ad 3., jer isti nisu (više) posjednici nekretnine, pa je odlučeno kao pod IV. izreke ove odluke.
14. U odnosu na drugostupanjske odluke na koje se opetovano poziva tuženik ad 4.
– Općina Mljet, tvrdeći da je stvarni vlasnik predmetne nekretnine, valja reći da su takvi navodi bez značaja, posebice imajući u vidu da su sve navedene drugostupanjske odluke preinačene od strane Vrhovnog suda RH, odlukama Rev- 222/14-3 od 30. kolovoza 2017. i Rev-2745/13 od 15. studenog 2016., i to na način da su potvrđene presude kojima su tuženici dužni trpjeti upis RH na nekretninama i predaju u posjed, s tim da se presuda Rev-2745/13 odnosi upravo na ovu česticu koja je predmet postupka – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Argumentacija Vrhovnog suda je da je ova konkretna čestica – 3415/1 k. o. [katastarska općina] šumsko zemljište koje je na dan stupanja ZV-a na snagu bilo društveno vlasništvo, koje je po sili zakona pripalo državi, te da nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko – gospodarske osnove (članak 17. Zakona o šumama), a što se kao odlučno i bitno za rješavanje ove pravne stvari navodi i u obrazloženju ove odluke.
15. Tužiteljica RH uspjela je u odnosu na tuženike ad 1., ad 2. i ad 3. (nasljednici iza pok. HN) s točkom II. tužbenog zahtjeva, dok su tuženici ad 1., 2. i 3. uspjeli s točkama I. i III. tužbenog zahtjeva u odnosu na tužiteljicu RH, no, njihov je uspjeh, zapravo podjednak. Tužiteljica i tuženici ad 1., 2. i 3. međusobno sami snose, stoga, svoje troškove postupka, pozivom na odredbu članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP).
15.1. Općina Mljet kao tuženik ad 4. (a prethodno, tuženik ad 2.) izgubila je spor naspram RH (za točku II. tužbenog zahtjeva), a tuženici ad 5. ŠN i ad 6. ZN izgubili su spor naspram RH za točku I. i za dio točke III. tužbenog zahtjeva. Pritom, do smrti HN i proširenja tužbe na ŠN i ZN, na pasivnoj strani su sudjelovala dva tuženika, a potom šest tuženika, od kojih se tuženici ad 1. – ad 3. u smislu troškova postupka imaju promatrati kao jedna jedinstvena stranka, jer su nasljednici iza pok. prvotuženika HN.
15.2. Stoga je Općina Mljet, temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, dužna tužiteljici RH naknaditi trošak tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika – NN 138/23) koja iznosi 200,00 EUR i trošak zastupanja na ročištima od 1. travnja 2014. u iznosu od 200 EUR temeljem Tbr. 9. točke 1., te trošak zastupanja na ročištu od 2. srpnja 2014. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. Tarife), kao i trošak ročišta od 4. listopada 2023. iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 9. točke 1. Tarife - ukupno 650,00 EUR, s tim da je u toj fazi postupka zahtjev bio usmjeren na dvoje tuženika, pa je Općina Mljet dužna naknaditi samo pola iznosa, dakle, 325,00 EUR.
15.3. Dodatno, u daljnjem tijeku postupka, nakon proširenja tužbe na tuženike ŠN i ZN, trošak se dijeli na 4 dijela (tuženici ad 1.,2. i 3., kao jedna stranka, te [adresa], ŠN, te ZN). U tom dijelu postupka Općina Mljet je dužna RH nadoknaditi trošak zastupanja na ročištu od 16. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. točke 5. Tarife, te trošak ročišta od 25. ožujka 2025. i 30. travnja 2025, svako od po 200,00 EUR, ukupno, 450,00 EUR, odnosno, s obzirom da Općina Mljet u tom dijelu naknađuje četvrtinu iznosa 112,50.
15.4. Ukupan, stoga, trošak koji tuženik ad 4. (a prethodno ad 2.) Općina Mljet ima naknaditi tužiteljici RH iznosi 437,50 EUR, pa je odlučeno kao pod V. izreke ove odluke.
15.5. Tuženik ad 5. ŠN dužan je tužiteljici RH naknaditi četvrtinu iznosa za zastupanje na ročištima od trenutka od kada je pristao na proširenje tužbe, i to za ročišta od 16. listopada 2024. (50,00 EUR), 25. ožujka 2025. i 30. travnja 2025. (svako po 200,00 EUR), sveukupno 450,00 EUR, odnosno, u dijelu koji "otpada" na tuženika ŠN u iznosu 112,50 EUR. Međutim, ŠN je uspio u dijelu točke III. izreke, dok je izgubio u cijelosti u točki I. i dijelu točke III., pa sud utvrđuje da je njegov uspjeh 25%. Kad se uspjesi tužiteljice i tuženika prebiju, u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, proizlazi da je ŠN dužan tužiteljici naknaditi 50% tog iznosa, odnosno, 56,25 EUR, pa je odlučeno kao pod V.2. izreke ove odluke.
15.6. Tuženik ad 6. ZN dužna je tužiteljici naknaditi iznos od 56,25 EUR, iz svih istih razloga navedenih u točki 15.5. ovog obrazloženja, pa je odlučeno kao pod V.3. ove odluke.
Dubrovnik, 17. lipnja 2025.
Sudac
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
