Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj P-911/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, zastupane po generalnom punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, A. Cesarca 28, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene javne glavne rasprave 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim ovrha koja je dopuštena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr-219/2021 od 22. ožujka 2021. na nekretninama tužitelja MM upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i oranica u [adresa], ukupne površine 1293 m2 i to na [broj poduloška]., 12., 13., 14., 15. i 16. i to za potraživanje zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn / 961.969,56 € i troškova u iznosu od 5. 200,00 kn / 690,16 €
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 987,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja nastaje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj podnosi tužbu radi proglašenja nedopuštenim ovrhe koja je dopuštena rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Ovr- 219/2021. od 22. 3. 2021. na nekretninama tužitelja upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i oranica u [adresa], ukupne površine 1293 m2 i to na [broj poduloška]., 12., 13., 14., 15. i 16. i to za potraživanje zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn / 961.969,56 € i troškova u iznosu od 5. 200,00 kn / 690,16 €. Na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to nad [broj poduloška].,12.,13., 14., 15. i 16., kao vlasnik upisan je tužitelj. Na listu C citirane zemljišnoknjižne knjige upisana je hipoteka tuženika pod brojem Z-239/96 od 15. 1. 1996., u kojoj se navodi: „ na osnovi ovjerovljenog ugovora o kreditu od 10.1.1996., br. Ov-241/1996., upisuje se pravo zaloga na nekretnine upisane u A za glavni dug od 500.000,0 DM, te eventualnih troškova za korist PBZ d.d. “ Rješenjem naslovnog suda br. Ovr-219/2021. od 22. 3. 2021. dopuštena je ovrha na nekretninama iz točke 1. ove tužbe radi naplate i to: glavnice od 1.807.751,20 kn, -zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn, troškova u iznosu od 5. 200,00 kn. Iz zk izvatka iz točke 3. ove tužbe evidentno je da je hipotekom osiguran samo glavni dug, a ne i kamate. Eventualni troškovi sigurno nisu kamate, pa ako bi sud zauzeo suprotan stav, tada tužitelj upire na odredbu čl. 368. Zakona o obveznim odnosima iz kojeg proizlazi da bi eventualne kamate, odnosno, troškovi postupka bili u zastari, što je evidentno iz dosadašnje sudske prakse ovoga suda. Kako sud po službenoj dužnosti pazi na nastup zastare, a kako su kamate i troškovi tuženika u zastari, a istodobno kamate koje potražuje tuženik nisu obuhvaćene hipotekom, to je sigurno ovrha tuženika nedopuštena u dijelu zakonskih zateznih kamata i troškova, zbog čega tužitelj podiže ovu tužbu i predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu. Naime, iz zk izvatka dostavljenog u sudski spis vidljivo je da je radi osiguranja tražbine koja je predmet ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu zasnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja, sada tuženika za iznos glavnice od 500.000,00 DEM, te eventualnih troškova. Tužitelj u tužbi traži proglašenje nedopuštenom ovrhe broj Ovr-221/2019 pred Naslovnim sudom za iznos zateznih kamata od 7.247.959,62 kn i 5.200,00 kn troškova pozivajući se na prigovor zastare. Prigovor zastare zakonskih zateznih kamata i troškova na koji se tužitelj poziva je neosnovan. Naime, tuženik kao ovrhovoditelj je prije ovršnog postupka broj Ovr- 221/2019 vodio raniji ovršni postupak na nekretninama tužitelja pod brojem Ovrv-793/06 (I-221/97) koji je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 8 Ovrv-793/2006-28 od 30. prosinca 2020. Dakle, tuženik kao ovrhovoditelj je ranijim ovršnim postupkom prekinuo zastaru pa je prigovor zastare tužitelja u pogledu zakonskih zateznih kamata i troškova neosnovan. Radi svega navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te mu naložiti da isplati sve prouzrokovane parnične troškove tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja.
3. Tužitelj u podnesku od 5. siječnja 2024. u kojem se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu navodi kako su pravno netočni navodi tuženika o neosnovanosti prigovora zastare zbog navodnog prekida postupka zastare uslijed vođenja ovosudnog postupka pred ovim sudom u predmetu br. Ovrv-793/2006., na što upućuju podaci iz ovosudnog spisa br. Ovr-219/2021., pa se u tom pravcu predlaže uvid u isti. Konkretno, iz podataka u spisu br. Ovr-219/2021 evidentno je da tuženik kao ovrhovoditelj svoje potraživanje u ovrsi temelji na ovršnoj ispravi-založnoj ispravi od 10. siječnja 1996. Istom ispravom tuženiku kao ovrhovoditelju pripada pravo na naplatu glavnice i eventualnih troškova. Znači, iz neprijeporne dokumentacije proizlazi da kamate nisu bile predmetom ugovora o kreditu, niti su bile predmetom upisa zaloga, pa samim time iste ne mogu niti biti predmetom ovrhe. Eventualni troškovi sigurno nisu kamate, a ako bi sud zauzeo drugačiji stav, tada tužitelj ističe da bi kamate bile u zastari. Pravno je netočno da bi zbog vođenja ovog sudskog postupka br. Ovrv-793/2006., došlo do prekida zastare, jer je taj postupak obustavljen, a tuženik kao vjerovnik imao je pravo podići novu ovrhu, kao što je i postupio podizanjem novog prijedloga za ovrhu dana 24. veljače 2021., pa se tada u odnosu na taj novi prijedlog za ovrhu rokovi zastare računaju od dana dospijeća potraživanja banke, tj. tuženika, pa do dana podizanja novog ovršnog prijedloga, a u svakom slučaju u tom vremenskom periodu prošlo je više od 3 godine. U tom pravcu skreće se pozornost na sudsku rješidbu Vrhovnog suda RH br. Rev-87/2022., u kojoj se navodi: „ U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj javnobilježničkim aktom-nagodbom, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje i za tražbine kamata koje također predstavljaju povremene tražbine, kao što proizlazi iz samog teksta odredbe čl. 226. st. 1. ZOO. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO. “ Kako je došlo do nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja glede zatraženih kamata i kako zatraženi troškovi od 5.200,00 kn ne mogu biti predmetom prijeporne ovrhe, to je nesumnjivo ovrha ovrhovoditelja u predmetu br. Ovr-221/2019. nedopuštena, pa se predlaže donošenje predložene presude.
4. Tuženik u podnesku od 9. veljače 2024. navodi kako su neosnovani navodi tužitelja kako kamate nisu bile predmet ugovora o kreditu niti su bile predmetom upisa zaloga, pa samim time ne mogu niti biti predmetom ovrhe. Nadalje, neosnovani su navodi tužitelja kako je došlo do nastupa zastare potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika glede zatraženih kamata. Naime, rješenjem br. Z-239/96 od 15. siječnja 1996.g. Općinskog suda u Slavonskom Brodu je na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] uknjiženo pravo zaloga za korist Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, za glavni dug od 500.000,00 DEM, i to temeljem založne isprave OV-241/96 od 10. siječnja 1996.g. Sukladno navedenoj založnoj ispravi, osim iznosa glavnice, založno pravo zasnovano je i radi osiguranja svih drugih, sporednih potraživanja za koja je poduzeće Perković d.o.o. u obvezi prema Banci temeljem Ugovora o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju, broj 1935/96 od 04. siječnja 1996. Dakle, razvidno je kako su osnivanjem založnog prava uz glavnicu osigurana i sporedna potraživanja, a što kamate i troškovi sigurno predstavljaju. Obzirom na to da sukladno čl. 339, st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo založnog vjerovnika zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnoga vjerovnika iz vrijednosti zaloga ne zastarijeva, razvidno je kako nije nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika glede zatraženih kamata kao niti glede zatraženih troškova
5. Među strankama nije sporno da se vodi ovršni postupak na nekretninama tužitelja pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu Ovr-219/2021 temeljem prijedloga za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave – Založne isprave od 10. siječnja 1996., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja po Ugovoru o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g. i to: glavnice u iznosu od 1.807.751,20 kn, zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn i troškova u iznosu od 5.200,00 kn. Nije sporno da je na nekretninama tužitelja u listu C zemljišnoknjižne knjige upisana hipoteka tuženika pod brojem Z-239/96. Sporno je među strankama je li predmetna ovrha dopuštena u odnosu na kamate i troškove tuženika, odnosno da li su isti u zastari.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao zk. izvadak broj 10871 k. o. [katastarska općina], Ugovor o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju od 4. siječnja 1996., Založnu ispravu od 10. siječnja 1996. broj ovjere OV-241/96, rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: OVrv- 793/2006-28 od 30. prosinca 2020., te su priklopljeni spisi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovrv-793/2006 i Ovr-219/2021 i isti su pročitani.
7. Uvidom u zk. izvadak broj 10871 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i oranica u [adresa], ukupne površine 1293 m2 i to na [broj poduloška]., 12., 13., 14., 15. i 16. kao vlasništvo tužitelja te je u listu C zemljišnoknjižne knjige upisana je hipoteka tuženika pod brojem Z-239/96 od 15. 1. 1996., u kojoj se navodi: „ na osnovi ovjerovljenog ugovora o kreditu od 10.1.1996., br. Ov-241/1996., upisuje se pravo zaloga na nekretnine upisane u A za glavni dug od 500.000,0 DM, te eventualnih troškova za korist PBZ d.d."
8. Uvidom i čitanjem Ugovora o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju od 4. siječnja 1996. utvrđeno je kako utvrđeno je u čl. 11. predmetnog ugovora da je dodatno osiguranje naplate potraživanja Banke nastalo temeljem odobrenog deviznog kredita za financiranje izvoza u Austriju korisniku kredita se obvezuje dozvoliti banci uknjižbu prava zaloga na nekretnine u vlasništvu MM, [adresa] na kč. br. 232/2 zk. ul. br. 1772 k.o. [adresa]
9. Uvidom i čitanjem Založne isprave od 10. siječnja 1996. broj ovjere OV- 241/96 utvrđeno je kako MM na nekretninama na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dozvoljava uknjižbu založnog prava za korist PBZ radi osiguranja njezinih potraživanja prema poduzeću Perković d.o.o. nastalih na temelju Ugovora o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju broj: 1935/96 od 4. siječnja 1996. do iznosa glavnice od 500.000 DEM i svih drugih, sporednih potraživanja za koje je poduzeće Perković u obvezi prema Banci temeljem citiranog ugovora.
10. Uvidom i čitanjem Rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovrv- 793/2006-28 od 30. prosinca 2020. ( koje je postalo pravomoćno 30. siječnja 2021.) utvrđeno je da je predmetnim rješenjem riješeno pod točkom I. Obustavlja se postupak ovrhe određen rješenjem ovog suda broj I-221/97-3 od 10. veljače 1997. i ukidaju se provedene radnje u postupku. Pod točkom II Briše se zabilježba ovrhe upisana pod brojem Z-465/1997 od 3. veljače 1997. na nekretninama upisanim u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica u [adresa], na suvlasničkom dijelu, etažnom vlasništvu E-11, E-12, E-13, E-14, E-15 i E- 16. i pod točkom III Brisanje zabilježbe ovrhe izvršit će Zemljišnoknjižni odjel ovog suda nakon pravomoćnosti ovog rješenja. Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi kako je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 500.000,00 DM, protuvrijednost u kunama, na temelju založne isprave Ugovora od 10. siječnja 1996., povodom kojeg je sud izdao rješenje ovrsi broj I-221/97-3 od 10. veljače 1997., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Požegi broj Gž-633/97-2 od 2. ožujka 1998. Rješenjem o ovrsi je određeno da će tražbina ovrhovoditelja biti namirena prodajom nekretnine ovršenika MM upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetna nekretnina nije prodana na drugoj javnoj dražbi koja je održana 30. prosinca 2019. Podneskom od 21. listopada 2020. punomoćnik ovrhovoditelja je predložio da sud u ovom predmetu zakaže treću javnu dražbu. Po prijedlogu ovrhovoditelja sud je zaključkom broj Ovrv-793/2006-21 od 19. studenog 2020. odredio treću usmenu javnu dražbu radi prodaje nekretnine ovršenika upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] Kuća, dvorište i oranica u [adresa], na suvlasničkom dijelu, etažnom vlasništvu E-11, E-12, E- 13, E14, E-15 i E-16. Treća usmena javna dražba je određena za 30. prosinca 2020. Nekretnina ovršenika nije prodana ni na trećoj usmenoj javnoj dražbi. Stoga je sud obustavio ovrhu u ovom predmetu prema odredbi članka 103. stavak 3. Ovršnog zakona. Prema citiranoj odredbi sud će obustaviti ovrhu, ako ovrhovoditelj ne stavi prijedlog u roku određenom u stavku 2. tog članka ili ako se nekretnina nije mogla prodati na prvom ročištu u nastavljenom postupku, ni za polovinu utvrđene vrijednosti.
11. Uvidom i čitanjem spisa Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Ovr- 219/2021 utvrđeno je kako je ovrhovoditelj ovdje tuženik PBZ banka d.d. podnio 25. veljače 2021. prijedlog za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave – Založne isprave od 10. siječnja 1996.g., a koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Mije Vukovića iz [adresa] pod brojem OV-241/96, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja po Ugovoru o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g. i to: glavnice u iznosu od 1.807.751,20 kn, zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn i troškova u iznosu od 5.200,00 kn. Rješenjem naslovnog suda br. Ovr-219/2021. od 22. 3. 2021. dopuštena je ovrha na nekretninama iz točke 1. ove tužbe radi naplate i to: glavnice od 1.807.751,20 kn, zateznih kamata u iznosu od 7.247.959,62 kn, troškova u iznosu od 5. 200,00 kn. U prijedlogu za ovrhu navodi se kako je sada brisano trgovačko društvo Perković d.o.o. iz [adresa] obvezalo se vjerovniku ispuniti, kao – o roku nepodmirenu – obvezu iz Ugovora o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju, broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g. u iznosu od tadašnjih 500.000,00 DEM. Naime, zbog nepodmirivanja naprijed navedene obveze vjerovnika - sada brisanog trgovačkog društva Perković d.o.o. iz [adresa] ovrhovoditelj je bio prinuđen naprijed navedeni iznos od 500.000,00 DEM doznačiti banci FUER OBEROESTER-REICH UND SALZBURG iz Linza iz vlastitog potencijala. Plaćanje Austrijskoj banci izvršeno je 17 siječnja 1997.g. Dokaz: - Ugovor o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju, broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g. - tzv. „swwift“ (doznaka prema inozemstvu) od 17.01.1997. Ovrhovoditeljeva tražbina iz točke I ovog prijedloga osigurna je založnim pravom na nekretnini ovršenika upisanoj na kč. br [katastarska čestica] – dvorišna zgrada sa pripadajućim zemljištem upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sukladno članku 11 Ugovora o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g., a temeljem Založne isprave od 10. siječnja 1996.g.. Ovrhovoditelj napominje da su založene nekretnine koje su bile upisane u k.ul 1772 k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica] sada upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i oranica u [adresa] ukupne površine 1293 m2 i to [broj poduloška],12,13,14,15 i 16. Dužnik nije podmirio svoje dugovanje prema ovrhovoditelju, tako da ukupno potraživanje ovrhovoditelja na dan 25. siječnja 2021.g. po Ugovoru o deviznom kreditu za financiranje izvoza u Austriju broj 1935/96 od 04. siječnja 1996.g. iznosi 9.060.910,82 kn, a predmetno se dokazuje Izvatkom iz poslovnih knjiga od 25. siječnja 2021.
12. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbe iz Zakona o obveznim odnosima. Prema odredbi čl. 222. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) kada protekne vrijeme zastare, vjerovnik čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.
13. Založno pravo dakle ne pokriva kamate i druga povremena davanja kad protekne vrijeme njihove zastare. Naime, potraživanje s osnova kamata je sporedno potraživanje koje zastarijeva u roku od 3 godine a sukladno članku 226. ZOO ( Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja).
14. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (st. 2.).
15. U konkretnom slučaju radi se o povremenoj tražbini utvrđenoj javnobilježničkim aktom, a sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćnih sudskih odluka ili odluka drugih nadležnih tijela, odnosno javnobilježničkih akata zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, sukladno odredbi čl. 233. st. 2. ZOO. Rok zastarijevanja povremenih tražbina propisan je odredbom čl. 226. st. 1. ZOO i taj rok iznosi tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nema nikakve dvojbe da se taj rok primjenjuje i za tražbine kamata koje također predstavljaju povremene tražbine, kao što proizlazi iz samog teksta odredbe čl. 226. st. 1. ZOO. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO već se primjenjuje rok od 3 godine prema odredbi čl. 233. st. 2. u vezi čl. 226. st. 1. ZOO.
16. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako su potraživanja koje se odnose na zatezne kamate dospjela 2010., a ovršni prijedlog je podnesen 13. ožujka 2017. to je za to potraživanje nastupila zastara na temelju odredbe čl. 226. st.1. ZOO.
17. Ovaj sud je stajališta da je tražbina kamata i troškova u zastari. A što je u suglasnosti i sa Pravnim shvaćanjem koje je izrazio ovaj sud na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/19) održanoj 21. studenog 2019. koje glasi: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava."
18. Sud je posebno cijenio i uzeo u obzir i sadržaj upisanog založnog prava u zemljišne knjige, prema kojem upisu je u zemljišnim knjigama vidljiv slijedeći upis za glavni dug i eventualne troškove.
19. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak obrazloženog podnesaka od 5. siječnja 2024. sukladno Tbr. 8. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu od 15. svibnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 1. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude iznos od 100,00 EUR, pdv u iznosu od 175,00 EUR, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 59,09 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Tužitelju je dakle priznat ukupno trošak od 987,18 EUR
21. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 17. lipnja 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po punomoćniku
2. tuženik po punomoćniku
