REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1093/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Belaiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – za Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Vjekoslava Grgureva, odvjetnika i zastupnika tužene ZPJ, savjetnika u OGDO-a, Su- 255/24, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluke tuženika, rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23.03.2022. kojom je određeno da se tužiteljici kao službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika “HŽ” za relaciju Poznanovec-Zagreb (Glavni kolodvor) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu počev od 01.04.2022. i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-271 od 19.04.2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice podnesen dana 06.04.2022. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23.03.2022. jesu ništetne, nedopuštene i nezakonite.

2. Utvrđuje se da tužiteljici ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla koja će se za svaki mjesec isplaćivati u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta iz [adresa], do mjesta rada Zagreb, Turinina 3 (114,4 km u oba smjera) obzirom da na navedenoj relaciji prijevoz nije organiziran, a koja se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežni dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, što je tuženik Republika Hrvatska Ministarstvo pravosuđa, Zagreb OIB: Zagreb OIB: 52634238587 kao poslodavac dužna priznati jer će u protivnom to priznaje zamijeniti ova presuda.

3. Tuženik REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo pravosuđa, Zagreb OIB: Zagreb OIB: 52634238587 dužan je tužiteljici ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbi navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-229 od 23.03.2022. određeno da se tužiteljici kao službenici zaposlenoj kod Općinskog suda u Novom Zagrebu odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika “HŽ” za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET- a za I zonu, kao i da se naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežni dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao uz određenje da se rješenje primjenjuje od 01.04.2022. Protiv navedene odluke tužiteljica je 06.04.2022. podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ureda predsjednice suda br. 7 Su-51/2022-271 od 19.04.2022. Navedenu drugostupanjsku odluku tužiteljica je primila putem punomoćnika 22.04.2022. te u zakonom propisanom roku iz čl. 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Smatra da su navedene odluke ništetne , nezakonite i nedopuštena te je istima povrijeđeno pravo tužiteljice. Osporene odluke sadržane u rješenjima temelje se na netočnim utvrđenjima da je ispunjena obveza iz čl. 53. st. 15. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i da prijevoznik osigurava redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Navodi da se u obrazloženju osporenog rješenja od 23.03.2022. tuženik poziva na izmjenu Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Su-555/2021 od 19. 01.2022. (radno vrijeme od 07,00-08,00 sati do 15,00-16,00 sati), a u pogledu koje odluke nije proveden postupak obveznog savjetovanja iz čl. 150. st. 1. u vezi čl. 150. st. 3. toč. 7. Zakona o radu s posljedicom ništetnosti (čl. 150.st. 12. Zakona o radu), što je prethodno pitanje u ovom sporu. Pretpostavka pravilne primjene odredbe čl. 53. st. 15. Kolektivnog ugovora pisano je izjašnjenje službenika na početku kalendarske godine, kao i prilikom svake promjene korištenja prava. Izmjena Godišnjeg rasporeda poslova svakako ima učinak izmjene korištenja prava, pri čemu se ostvarivanje prava tužiteljice i postupanje poslodavca u smislu navedene odredbe i učinka izmjene navedenog rasporeda ne može ispitati, slijedom čega je tužiteljici uskraćeno ostvarivanje prava pisanog očitovanja i saslušanja. Uzročnoposljedično navedenom povrijeđeno je i pravo službenika na očitovanje o relevantnim činjenicama i okolnostima čime je ostvaren razlog bitne povrede odredaba postupka te je isto razlog nedopuštenosti odluka. Dalje navodi da nema osiguran redoviti dolazak na posao i povratak u smislu odredbe čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora, a iz koje jasno i nedvosmisleno proizlazi da se radi o jednini prijevoznika, dakle jednom prijevozniku, a ne o kombiniranju dvaju ili više različitih prijevoznika i voznih redova što je slučaj u osporenim odlukama i razlog je povrede prava tužiteljice. Naime, iz obrazloženja oba osporena rješenja jasno proizlazi da ne postoji prijevoznik ni vozni red kojeg je organiziran sukladno odredbi čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora. Intencija Kolektivnog ugovora, a niti donositelja istog niti na koji način nije bila kombiniranje voznih redova i prijevoznika, a što je razvidno i iz cjelokupnog teksta ugovora koji propisuje primjenu cjenika onog prijevoznika koji je povoljniji za poslodavca. Nadalje odredba čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora zahtjeva ispunjenje uvjeta redovitog dolaska na posao i povratka s posla kao cjeline odnosno: da dolazak na posao/službu u određeno vrijeme unutar radnog vremena nema za posljedicu nemogućnost povratka s posla/službe ili vraćanja protivno odredbama Kolektivnog ugovora bilo u smislu: a) da ne postoji javni prijevoz; b) da je posljedica čekanje ili vrijeme zbog presjedanja u trajanju duljem od propisanog. Konkretno isto znači da dolazak tužiteljice u određeno vrijeme na posao (između 07.00 i 08.00) uz poštivanje obveze osmosatnog radnog vremena ima povratno osigurane uvjete koji omogućavaju povratak s posla bez čekanja ili presjedanja protivno Kolektivnom ugovoru, što nije slučaj u odnosu na tužiteljicu i razlog je povrede prava. Tuženik u odluci prvog stupnja ne navodi niti analizira vrijeme polaska i dolaska bilo redovne željezničke linije bilo triju autobusnih linija koje paušalno navodi bez navođenja o kojim se zapravo linijama radi dok se u odluci drugog stupnja navode utvrđenja na razini pretpostavke što je nedopustivo, nezakonito i daljnji je razlog nedopuštenosti odluke. Konačno Općinski sud u Novom Zagrebu nalazi se u gradskoj četvrti Novi Zagreb istok, te je sukladno Odluci o granicama područja i sjedištima gradskih četvrti dio Grada Zagreba. Sukladno odredbi čl. 50 Kolektivnog ugovora mjestom rada smatra se mjesto odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove, a to je sukladno navedenoj odredbi upravo Grad Zagreb. Osporenim odlukama nije utvrđeno (nije niti utvrđivano) da u slučaju korištenja željezničkog prijevoza prilikom dolaska na posao vlak iz [adresa] po voznom redu dolazi na Glavni kolodvor u 05,55 sati (dolazak u mjesto rada) što ima za posljedicu vrijeme čekanja do početka radnog vremena svakako u trajanju dužem od 45 minuta. Suprotno tome, iz [adresa] nema kasnijeg polaska vlaka kojim bi tužiteljica mogla redovno doći na posao, slijedom čega je osnovan zahtjev za zaštitu prava i iz razloga jer nema organiziranog prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada. Dakle, tužiteljici nije osiguran redoviti dolazak na posao i uz uvjet osmosatnog radnog vremena povratak s rada/službe u uvjetima svakodnevnog života i to: da predviđeni dolazak vlaka vrlo često gotovo svakodnevno nije istovjetan sa stvarnim dolaskom vlaka; da su prisutna svakodnevna kašnjenja; da čak kad bi se i uzelo idealno vrijeme, da je samo teoretski moguće pravovremeno ukrcavanje s jednog prijevoznog sredstava na drugo; da put od stanice prijevoznika do stanice drugog prijevoznika (cca 800 metara) zahtjeva daljnje vrijeme, kao i da je potrebno vrijeme prijevoza od početne stranice autobusa do silazne stanice od koje se ponovno pješači do mjesta rada, što je slučaj i kod povratka s rada; da je prilikom povratka s rada osim čekanja autobusa kroz određeno razdoblje potrebno presjedanje u Zaprešiću s linije vlaka 8050 na liniju 3064, (od 17,07 do 17,51 sati) koje čekanje zbog presjedanja prema voznom redu traje više od 30 (trideset) minuta što je protivno Kolektivnom ugovoru te svakako nepravedno i nepravično. Radi se o idealnim i savršenim uvjetima koji su rijetko kad ostvarivi u životu što je poslodavcu svakako poznato. Suprotno tome realnije je i životnije da dođe do zastoja, prometnih nezgoda, usporavanja zbog radova na cesti, kašnjenja vlakova zbog različitih razloga osobito ovisno o vremenskim prilikama. Sve navedeno nije uzeto u obzir u odlukama sadržanim u navedenim rješenjima. Osporene odluke ništetne su temeljem odredbe čl. 150. st. 12. Zakona o radu, budući da poslodavac o reguliranju predmetnog prava kao pitanju važnom za položaj radnika nije proveo obvezatne postupke iz čl. 150. st.1. Zakona o radu. Iz navedenog jasno proizlazi da ne postoji organizirani javni prijevoz koji omogućava tužiteljici redoviti dolazak na posao i povratak s posla/službe, slijedom čega je osnovan i opravdan zahtjev tužiteljice da joj pripada pravo na isplatu troškova prijevoza u visini 1,00 kune po prijeđenom kilometru sukladno čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora. Navedeno pravo priznato je tužiteljici rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu Ureda predsjednika broj 7 Su-38/2021.-15 od 19.01.2021., a koje rješenje nije stavljeno izvan snage te svakako se radi o pitanju i pravu važnom za položaj službenika konkretno prava na troškove prijevoza. Pravo na troškove prijevoza jedno je od svakako važnijih (materijalnih) prava radnika pa je odluka kojom se mijenja sadržaj tog prava (odlukom se umanjuje sadržaj i opseg prava) svakako odluka koja je važna za ukupni položaj radnika. Slijedom navedenog, predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe prigovor preuranjenosti tužbe jer tužiteljica nije postupila po članku 186.a Zakona o parničnom postupku pa se predlaže istu odbaciti uz naknadu parničnog troška tuženici. Podredno tužena osporava osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da nije točan navod tužiteljice da je poslodavac u donošenje odluke o radnom vremenu trebao uključiti radničko vijeće, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 140. Zakona o radu kojom je propisano da u sudjelovanju o odlučivanju o pitanjima u vezi prava radnika imaju pravo sudjelovati svi radnici, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave, pa se stoga čl. 150. Zakona o radu ne odnosi na sud kao pravosudno tijelo, odnosno tijelo državne uprave. Ističe da je godišnjim rasporedom poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu utvrđeno radno vrijeme za zaposlenike suda s početkom od 07,00 do 08,00 sati ujutro te završetkom od 15,00 do 16,00 sati popodne („klizno radno vrijeme"). Navodi da odredba čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne predviđa da poslodavac prilikom donošenja rješenja saslušava službenika, nego se sukladno st. 15. navedenog članka službenik o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom godine ukoliko dođe do promjena korištenja prava. Obzirom na utvrđenu promjenu radnog vremena, svi zaposlenici koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza, pozvani su ispuniti novu izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a osim toga upozoreni su i da je teret dokaza da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i da ne omogućava redoviti dolazak na posao i odlazak s posla, na radniku te su pozvani pribaviti vozne redove javnih prijevoznika i dokazati da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim (tumačenje Riznice 1/2018), tako da službenici nije uskraćeno pravo pisanog očitovanja kao što se pogrešno navodi u tužbi. Tužiteljica je dostavila novu izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla kojom se izjasnila da nema organizirani javni prijevoz te želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Uz istu je priložila samo vozni red Hrvatskih željeznica na kojem je odabrala opciju izravni vlakovi za relaciju [adresa]. Ističe da niti iz odredbi Kolektivnog ugovora, a niti iz tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ne proizlazi da se organiziranim javni prijevozom smatra onaj koji je osiguran od strane samo jednog prijevoznika te da nije dozvoljeno kombiniranje više različitih prijevoznika. Tužena navodi da je prije donošenja rješenja o naknadi troškova prijevoza izvršena provjera voznih redova javnih prijevoznika Hrvatske željeznice i Zagrebačkog električnog tramvaja te je utvrđeno da tužiteljica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]). Prema utvrđenom voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 05:55 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5-15 minuta, te tramvajska linija 6. Obzirom na klizno radno vrijeme i vozne redove javnih prijevoznika utvrđeno je da je tužiteljici organiziranim javnim prijevozom omogućen redoviti dolazak na posao i povratak s posla te joj je odobrena naknada troškova organiziranog prijevoza u visini zbroja troška mjesečne karte HŽ-a za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I. zonu, poštujući pri tom odredbe Kolektivnog ugovora i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora. Zaključno se ističe da je sukladno čl. 50. st. 2. KU-a mjesto rada tužiteljice Turinina ulica 3, što i sama tužiteljica potvrđuje u tužbi. U tom smislu se ističe da, ukoliko tužiteljica koristi prilikom dolaska na posao vlak s polaskom iz [adresa] u 04,56 sati, na radno mjesto u Turininu 3 stiže oko 6,30 sati te vrijeme čekanja do početka radnog vremena ne prelazi propisanih 45 minuta (čl. 53. st. 9. KU-a). Također, i vlak koji polazi iz [adresa] u 05,55 sati osigurava redoviti dolazak na radno mjesto, a u smislu citirane odredbe KU-a. Svakako, životno je i realno da prilikom putovanja može doći do raznih nepredvidivih situacija, ali iste su moguće neovisno o tome koja vrsta prijevoza se koristi. U svakom slučaju, takve situacije su rijetke i izvanredne te privremenog karaktera (radovi, remont pruge i si.), a nisu ni regulirane odredbama KU-a te kao takve ne mogu biti predmetom odluke o naknadi troška prijevoza. Odluka o naknadi troška prijevoza ne može se donositi pod pretpostavkom da će vlak ili autobus možda jednom kasniti. Osim toga, u navedenim situacijama, ako do istih i dođe, moguće je odgovarajućim dokazom (potvrda koju može izdati prijevoznik) opravdati eventualno kašnjenje na radno mjesto. Slijedom svega iznesenog, tužena u cijelosti ostaje kod svojih prethodno donesenih odluka kojima je regulirana naknada troška prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla smatrajući da su iste pravilne i zakonite te u potpunosti utemeljene na odredbama i tumačenjima Kolektivnog ugovora. Radi navedenog tužena predlaže odbiti tužiteljicu sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici sa kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušana je svjedokinja FP te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

5. Vezno uz prigovor tužene da je predmetna tužba preuranjena i da istu valja odbaciti jer tužiteljica nije dostavila dokaz da se prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora nadležnom državnom odvjetništvu sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a, valja navesti da je isti neosnovan.

5.1. Naime, odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a, propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

5.2. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa a na koji odnos se primjenjuju odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje ZR). Odredbom čl. 133. st. 1. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava., dok je st. 2. istog članka propisano da ako poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika i ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

5.3. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica protiv Rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednika broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022., (kojim je uputom o pravnom lijeku upućena da može podnijeti predsjednici suda zahtjev za zaštitu prava temeljem čl. 133. st. 1. ZR), podnijela predsjednici suda zahtjev za zaštitu prava 6. travnja 2022., a koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednice suda broj: 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022. Navedenu drugostupanjsku odluku tužiteljica je primila putem punomoćnika 22. travnja 2022., a tužbu u ovom predmetu je podnijela 6. svibnja 2022. Stoga je razvidno da je tužiteljica u roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu podnijela ovu tužbu pa je prigovor tuženika neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se odluke tužene i to rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednika, Broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. te rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednice suda, Broj: 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022. utvrde ništetnim, nedopuštenim i nezakonitim te da se utvrdi da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla koja će se za svaki mjesec isplaćivati u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta do mjesta rada, obzirom da na navedenoj relaciji prijevoz nije organiziran, a koja se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežni dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

7. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlena na Općinskom sudu u Novom Zagrebu na radnom mjestu službenice.

8. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na naknadu troška prijevoza na posao i s posla u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika HŽ-a za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu, kako je to određeno prema rješenju tužene, ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, kako to tvrdi tužiteljica, sukladno odredbi čl. 53. st. 12. KU.

9. Odredbom čl. 53. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, Broj: 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/2019, 66/2020, 56/2022), a isto je propisano i važećim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023, 29/2024, 4/2025) propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom st. 7. propisano je da ako je od prebivališta odnosno boravišta državnog službenika i namještenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte, dok je odredbom st. 8. određeno da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu ovoga članka smatra se mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namješteniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla. Stavkom 9. je propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Stavkom 10. je propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, ostvarit će pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Stavkom 11. je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada organiziran javni prijevoz iz stavka 8. i 9. ovoga članka od više prijevoznika, a koji prometuju na toj relaciji, naknada troškova prijevoza će se isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca. Stavkom 12. je propisano da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Stavkom 14. je propisano da se udaljenost u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta. Stavkom 15. je propisano da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika. Stavkom 16. je propisano da se službeniku i namješteniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, dok je stavkom 17. propisano da ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika, Broj: 7 Su- 51/2022-229 od 23. ožujka 2022. određeno je da se službenici ZP iz [adresa] (tužiteljici), zaposlenoj kod Općinskog suda Novom Zagrebu, odobrava naknada troškova organiziranog prijevoza za dolazak na posao i odlazak, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini zbroja troška mjesečne karte prijevoznika "HŽ" za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I zonu te da se službenici naknada troškova prijevoza u visini cijene mjesečne karte neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenica više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a rješenje se primjenjuje se od 1. travnja 2022. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da se navedeno rješenje temelji na odredbi čl. 33. I. Izmjena Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu, Poslovni broj Su-555/2021 od 19. siječnja 2022. kojim je promijenjeno radno vrijeme u sudu na način da radno vrijeme za suce, službenike u sudu i namještenike umjesto ranije naznačenog od 7-7,45 do 15-15,45 sada glasi od 7,00-8,00 sati do 15,00-16,00 sati. Dalje je navedeno da se službenica se u novoj izjavi o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla izjasnila da nema organizirani javni prijevoz te da želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru. Provjerom udaljenosti između adrese stanovanja i adrese rada, prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps, utvrđeno je da udaljenost iznosi više od 2 kilometra, odnosno 114,40 km u oba smjera, da je nadalje provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]), kao i tri redovite autobusne linije ZET-a od Glavnog kolodvora prema adresi rada Turinina 3 te da joj navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla.

11. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen kao neosnovan rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednice suda, Broj: 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022., s obrazloženjem da je Godišnjim rasporedom poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu utvrđeno radno vrijeme za zaposlenike suda s početkom od 07,00 do 08,00 ujutro te završetkom od 15.00 do 16,00 sati popodne („klizno radno vrijeme"); da članak 53. KU- a ne predviđa da poslodavac prilikom donošenja rješenja saslušava službenika, nego sukladno st. 15. navedenog članka službenik se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom godine ukoliko dođe do promjena korištenja prava: da su obzirom na utvrđenu promjenu radnog vremena svi zaposlenici koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza pozvani ispuniti novu izjavu zaposlenika o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a osim toga pozvani su i dostaviti dokaz da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i da ne omogućavao redoviti dolazak na posao i odlazak s posla radniku, pa samim time podnositeljici nije uskraćeno ostvarivanje prava pisanog očitovanja; da je sukladno čl. 53. st. 14. KU udaljenost adrese stanovanja i adrese rada od 114,40 (zbroj oba smjera) utvrđena prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom); da iz odredbi Kolektivnog ugovora, a tako ni iz tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ne proizlazi da se organiziranim javnim prijevozom smatra onaj koji je osiguran od strane samo jednog prijevoznika, te da nije dozvoljeno kombiniranje više različitih prijevoznika; da je prilikom donošenja rješenja provjerom voznih redova javnih prijevoznika utvrđeno da službenica ima na raspolaganju redovnu željezničku liniju na relaciji [adresa] ([adresa]) te da prema voznom redu HŽ-a pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 05:55 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 prometuju tri autobusne linije (219, 2201 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5-15 minuta.; da je pod pretpostavkom da službenica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja s autobusnog stajališta polazi u 07:32 i 07:45 sati, kao i na liniju 221 koja polazi u 07:35 i 07:45 sati, a da je uvidom u Google maps interaktivnu podlogu utvrđeno da je stoga vrijeme dolaska službenice u Turininu 3 u 07:46 i 07:58 ako koristi liniju 220, odnosno u 07:48 i 07:58 sati ako koristi liniju 221; da u povratku s radnog mjesta navedeni autobusi (tj. linije ZET-a 219, 220 i 221) prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenim vremenom polaska iz Sloboštine (linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 sati i Travna (linija 221) u 16:22 sati s prosječnim vremenom trajanja vožnje od 16-20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 16:46 sati. Napomenuto je i da kad bi službenica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 04:56 sati i vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 (a ne kako se navodi u zahtjevu u 05:55 sati) u sjedište suda stizala bi oko 06:30 sati, s radnog mjesta odlazila bi u 15,00 sati te koristeći gore navedene linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 16-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji u smjeru [adresa] polazi u 15:38 sati. Stoga da je slijedom navedenog utvrđeno da navedeni prijevoznici osiguravaju redoviti dolazak i odlazak s posla sukladno čl. 53. st. 9. KU. Ujedno ističe se i kako je Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora u svom tumačenju broj 17/53 od 7. studenog 2018. navela da se sukladno čl. 53. st. 9. Kolektivnog ugovora javni prijevoz smatra organiziranim ako vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. U slučaju kada javni prijevoz ne omogućava redoviti dolazak na posao ili odlazak s posla, odnosno kada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini 1,00 kune po prijeđenom kilometru sukladno stavku 12. istog članka. Stoga da je iz opisanog poslovanja i voznih redova prijevoznika vidljivo da službenica u slučaju presjedanja (vlak - autobus) ne čeka na presjedanje dulje od 30 minuta, a da na radno mjesto i s radnog mjesta može doći/otići, obzirom na propisano klizno radno vrijeme, na način da se poštuje čl. 53. st. 9. KU i u dijelu koji se odnosi na vrijeme čekanja od 45 minuta. Također, čl. 53. KU-a ne spominje da je radno vrijeme vrtića od utjecaja prilikom donošenja rješenja o naknadi troškova prijevoza. Slijedom navedenog utvrđeno je da je odluka posl. br. Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. zakonita i valjana te da nisu ispunjeni uvjeti propisani Kolektivnim ugovorom za naknadu troška prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u visini od 1 kune po kilometru, obzirom postoji organizirani prijevoz koji službenici osigurava uredan dolazak i odlazak s radnog mjesta.

12. Iz I. Izmjena godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu, Broj: 5 Su-555/2021-16 od 19. siječnja 2022. proizlazi da je čl. 33. određeno da se u čl. 52. st. 1. radno vrijeme suda za suce, sudske savjetnike, sudske službenike i namještenike briše tekst: "od 7,00 / 7,45 do 15,00 / 15,45 sati" i dodaje tekst: " od 7,00 – 8,00 do 15,00 – 16,00 sati". Nadalje iz navedenih I. Izmjena godišnjeg rasporeda poslova proizlazi da je isti utvrđen od strane predsjednice suda Marije Karadžole, da je dana uputa o pravnom lijeku za izjavljivanje prigovara i da se isti dostavlja elektroničkim putem uz potvrdu o isporuci svim zaposlenicima suda, između ostalih i svim sudskim službenicima. Spisu je priložena i potvrda pravomoćnosti Odluke Su-555/2021-16 te je iskazan datum pravomoćnosti sa 25. siječnja 2022.

13. Iz e-mail poruke od 16. veljače 2022. proizlazi da je između ostalih zaposlenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, i tužiteljica zaprimila upute vezane za ostvarivanje prava na naknadu za prijevoz i davanje Izjave o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za 2022. godinu, a imajući u vidu da je I. Izmjenama Godišnjeg rasporeda poslova za 2022. došlo do promjene radnog vremena suda. Svi primatelji pošte su upozoreni da je na radniku teret dokaza da se postojeći javni prijevoz ne smatra organiziranim i ne omogućava redoviti dolazak na posao te da radnik treba pribaviti vozne redove javnih prijevoznika (s internetske stranice prijevoznika) i dokazati da se postojeći javni prijevoz za njega ne smatra organiziranim prijevozom.

14. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica dostavila novu Izjavu o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla kojom se izjasnila da nema organizirani javni prijevoz te želi da joj se isplati mjesečna naknada troška prijevoza u visini od 1.00 kn po prijeđenom kilometru te da je uz istu priložila samo vozni red Hrvatskih željeznica na kojem je odabrala opciju izravni vlakovi za relaciju [adresa].

15. U pravu je tužena kada tvrdi da niti iz odredbi Kolektivnog ugovora, a niti iz tumačenja Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora ne proizlazi da se organiziranim javnim prijevozom smatra onaj koji je osiguran od strane samo jednog prijevoznika te da nije dozvoljeno kombiniranje više različitih prijevoznika. To proizlazi i iz čl. 53. st. 9. KU-a kojim je propisano da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta. Osim toga, potpuno je nelogično da se navedena odredba odnosi samo na jednog prijevoznika (u jednini) te da je presjedanje moguće jedino u slučaju kombiniranja usluga i linija jednog, istog prijevoznika.

16. Tužena je dostavila u spis utvrđeni vozni red HŽ-a te vozni red ZET-a te Google maps kartografsku podlogu iz kojih proizlazi da tužiteljica ima na raspolaganju organizirani javni prijevoz koji joj osigurava redoviti dolazak i povratak s posla.

16.1. Naime, prema utvrđenom voznom redu HŽ-a razvidno je da tužiteljica pri dolasku na posao ima vlak iz [adresa] koji polazi u 05:55 sati s predviđenim dolaskom u Zagreb (Glavni kolodvor) u 07:19 sati. Prema voznom redu ZET-a, prema adresi rada Turinina 3 (mjesto rada tužiteljice) prometuju tri autobusne linije (219, 220 i 221) s predviđenim polascima prema sjedištu suda u razmaku od svakih 5-15 minuta te tramvajska linija 6. Pod pretpostavkom da tužiteljica stigne na Glavni kolodvor u Zagrebu u 07:19 i da joj treba cca 10 minuta hoda od željezničkog perona do autobusnog stajališta, ista stiže na autobusnu liniju 220 koja s autobusnog stajališta polazi u 07:32 i 07:45 sati, kao i na liniju 221 koja polazi u 07:35 i 07:45 sati. Uvidom u Google maps kartografsku podlogu utvrđeno je stoga vrijeme dolaska tužiteljice u Turininu 3 u 07:46 i 07:58 ako koristi liniju 220, odnosno u 07:48 i 07:58 sati ako koristi liniju 221, te u 07:51 ako koristi tramvajsku liniju broj 6. U povratku s radnog mjesta navedeni autobusi (tj. linije ZET-a 219, 220 i 221) prometuju istom dinamikom do Glavnog kolodvora s predviđenim vremenom polaska iz Sloboštine (linija 219) u 16:15, Dugava (linija 220) u 16:19 sati i Travna (linija 221) u 16:22 sati te tramvajska linija br. 6 s polaskom sa stanice u Središću u 16:11 s prosječnim vremenom trajanja vožnje od 16 - 20 minuta, a vlak u smjeru [adresa] polazi sa zagrebačkog Glavnog kolodvora u 16:46 sati. Pri tom valja napomenuti i da kad bi tužiteljica dolazila na posao vlakom koji polazi iz [adresa] u 04:56 sati i vremenom dolaska u Zagreb (Glavni kolodvor) u 06:04 u sjedište suda stizala bi oko 06:30, a tramvajskom linijom br. 6 u 06:44 sati, s radnog mjesta odlazila bi u 15,00 sati te koristeći gore navedene linije 221 s polaskom u 15:07 i liniju 220 s polaskom u 15:04 i tramvajsku liniju br. 6 s polaskom u 15:07 te ranije utvrđenim prosječnim vremenom vožnje od 16-20 minuta do Glavnog kolodvora stiže i na vlak koji u smjeru [adresa] polazi u 15:38 sati.

17. Kako Kolektivni ugovor propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta, to je temeljem voznih redova prijevoznika ZET i HŽ te Google maps kartografske podloge ispravno utvrđeno da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz.

18. Naime, obzirom na klizno radno vrijeme i vozne redove javnih prijevoznika utvrđeno je da u ovoj konkretnoj situaciji tužiteljici organiziranim javnim prijevozom omogućen redoviti dolazak na posao i povratak s posla te joj je sukladno odredbama i tumačenjima Kolektivnog ugovora pravilno i zakonito rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu - Ured predsjednika Broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. odobrena naknada troškova organiziranog prijevoza u visini zbroja troška mjesečne karte HŽ-a za relaciju [adresa] ([adresa]) i 1/12 cijene godišnje karte ZET-a za I. zonu. Stoga je slijedom navedenog pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava izjavljen protiv navedenog rješenja jer je pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani Kolektivnim ugovorom za naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s pola u visini od 1 kune po kilometru, obzirom da postoji organizirani javni prijevoz koji osigurava tužiteljici uredan dolazak i odlazak s radnog mjesta.

19. U odnosu na daljnje navode tužiteljice treba istaknuti da prema stavu ovog suda nije u pravu tužiteljica kada ističe da su osporene odluke ništetne, nedopuštene i nezakonite jer se temelje na I. Izmjenama godišnjeg rasporede poslova za 2022. godinu kojim je odlučeno o izmjeni radnog vremena, a o kojoj odluci poslodavac tužiteljice, u konkretnom slučaju Općinski sud u Novom Zagrebu, nije prije donošenja iste proveo obavezni postupak savjetovanja s radničkim vijećem, sukladno odredbi čl. 150 st. 1. ZR.

20. Naime odredbom čl. 140. ZR propisano da u sudjelovanju o odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, dakle u vezi prava radnika, imaju pravo sudjelovati svi radnici, osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave. Stoga se odredba čl. 150. ZR ne odnosi na sud kao pravosudno tijelo, odnosno tijelo državne vlasti. Članak 89. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisuje da uvažavajući okolnost da u državnim tijelima nije moguće osnivanje radničkih vijeća, Vlada i sindikat Ugovorom uređuju način donošenja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika. Nadalje člankom 89. st. 2. KU-a propisano je da prije donošenja odluka važnih za položaj državnih službenika i namještenika, čelnik državnog tijela mora o tome obavijestiti sindikat i mora mu priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj službenika i namještenika. Članak 89. st. 3. propisuje da se važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatra osobito, između ostalih, i odluka o rasporedu radnog vremena. Odredbom st. 4. je propisano da se sindikat može o dostavljenom prijedlogu odluka iz stavka 1. ovog članka očitovati u roku osam dana, a stavkom 5. je propisano da je čelnik državnog tijela, prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, dužan razmotriti dostavljene primjedbe sindikata. Stavkom 6. istog članka je propisano da u slučaju donošenja odluka protivno odredbama stavka 2., 4. i 5. komisija nadležna za tumačenje i praćenje primjene ovoga Ugovora obavijestit će odmah Vladu i sindikat državne službe, u smislu odredbe članka 101. stavka 9. i 10. ovoga Ugovora. Dakle, nigdje nije izričito propisano da je u slučaju neobavješćivanja sindikata o odluci važnoj za položaj radnika takva odluka ništetna niti da je postojala obveza savjetovanja sa sindikatima nego obveza obavješćivanja istih. Pri tome se ističe da tužiteljica tijekom postupka neosnovano ističe da je poslodavac tužiteljice trebao prije donošenja osporenih odluka savjetovati radničko vijeće, iako je nesporno da na sudovima ne djeluje radničko vijeće.

21. Nadalje, odredbom čl. 38. stavkom 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj: 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/2020, 70/2021, 99/2021, 145/2021 i 23/2022) propisano je da dnevni raspored radnog vremena utvrđuje predsjednik suda, dok je odredbom čl. 39. propisano da se u sudovima radno vrijeme od 40 sati tjedno raspoređuje u pet radnih dana, a ovisno o mjesnim uvjetima predsjednik suda može početak radnog vremena odrediti između 7.00 i 9.00 sati.

22. Predmetne I. Izmjene Godišnjeg rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu za 2022. godinu koje se odnose na izmijenjeni raspored radnog vremena donesene su 19. siječnja 2022.

23. Iz dopisa Sindikata državnih službenika i namještenika RH od 25. listopada 2024. proizlazi da Godišnji rasporeda poslova Općinskog suda u Novom Zagrebu Su- 555/2021 od 19. siječnja 2022. nije dostavljen Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, dok ne raspolažu podatkom je li dostavljen tadašnjoj sindikalnoj povjerenici ovog Sindikata. Dalje je navedeno da je u siječnju 2022. sindikalna povjerenica podružnice sindikata u Općinskom sudu u Novom Zagrebu bila FP, službenica tog suda, koja je 24. veljače 2022. dala ostavku na dužnosti sindikalnog povjerenika te se iščlanila iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH zajedno sa članovima podružnice.

24. Iz iskaza svjedokinje FP proizlazi da ju čelnik tijela (predsjednica suda) nije posebno kao sindikalnu povjerenicu obavijestila o Izmjenama godišnjeg rasporeda poslova, ali nije povrgnula tvrdnju tužene da je I. Izmijene godišnjeg rasporeda poslova OS Novi Zagreb za 2022. godinu, zaprimila u svojstvu državne službenice.

25. U konkretnom slučaju čelnik pravosudnog tijela, dakle predsjednica suda, je donijela odluku o izmjeni godišnjeg rasporeda poslova, a kojim je, između ostalih odluka, donijela i odluku o izmjeni radnog vremena koja se odnosi na sve zaposlenike suda, a koja odluka je donesena sukladno odredbi čl. 38. Sudskog poslovnika. Iz navedenog slijedi da se donesenom izmjenom godišnjeg rasporeda poslova, nije odlučilo o bilo kojem pravu, obvezi, položaju ili pravnom interesu pojedinog sudskog službenika već je ista donesena na nivou cijelog tijela. Predmetne Izmjene godišnjeg rasporeda poslova su isporučene elektroničkim putem svim zaposlenicima suda pa tako i tužiteljici i službenici suda koja je bila imenovana za sindikalnu povjerenicu, što je razvidno iz e-mail poruke od 19. siječnja 2022. (stranica 191 spisa), a na isti ni tužiteljica ni službenica imenovana za sindikalnog povjerenika nisu imali primjedbe ni prigovore. Nadalje, predmetnom I. Izmjenom godišnjeg rasporeda poslova kojom je između ostalog izmijenjeno radno vrijeme suda, svim zaposlenicima na sudu mogućnost dolaska na posao i odlaska sa posla je produljena za daljnjih 15 minuta, pa samim time donesenom odlukom nikako nisu smanjena prava bitna za položaj radnika sukladno članku 89. KU-a, već su ista, naprotiv, uvećana.

26. Stoga budući su rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika, Broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. te rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ureda predsjednice suda, Broj: 7 Su-51/2022-271 od 19. travnja 2022. u cijelosti zakonita i dopuštena, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. kojim traži da se navedena rješenja utvrde ništetnim, nedopuštenim i nezakonitim.

27. Slijedom svega navedenog, kako je sud utvrdio da su rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Ured predsjednika, Broj: 7 Su-51/2022-229 od 23. ožujka 2022. kojim je odlučeno o pravu tužiteljice na prijevoz, kao i rješenje od 19. travnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za zaištu prava, dopušteni i zakoniti, to je valjalo odbiti kao neosnovani i tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod točkom II., a kojim traži da se utvrdi da joj pripada pravo na naknadu troškova prijevoza dolazaka na posao i odlaska s posla za svaki mjesec u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru od mjesta prebivališta do mjesta rada.

28. Sud nije posebno cijenio iskaz tužiteljice jer je isti irelevantan za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

29. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a. Pri tome je sud vodio računa da se odlukom o troškovima postupka postigne pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu ne predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija).

30. U konkretnom slučaju, činjenica je da je tužiteljica izgubila spor u cijelosti i da je tuženica imala opravdane troškove postupka, jer je bila prisiljena ući u spor.

31. Po ocijeni ovog suda sukladno odredbi članka 155. ZPP-a, tuženica je imala pravo na radnje kojim bi se obranila od neosnovanog tužbenog zahtjeva, a te radnje su odgovor na tužbu i jedno ročište za raspravu, i za te radnje je ovaj sud tuženoj priznao troškove prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) i to prema Tbr. 7/2 OT jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova (koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, sveukupno trošak tužene iznosi 500,00 eura, koji trošak je dužna platiti tužiteljica, dok je za ostale troškove zahtjev tužene odbijen.

32. Budući da je tužiteljica izgubila parnicu, njen zahtjev za naknadom parničnog troška je u cijelosti odbijen.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. zastupniku tužene, VI-P-DO-765/2022