REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1588/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari I. tužitelja LOVAČKI ROG d.d., Zagreb, Mandrovićeva 1, OIB: 96979469302 i II. tužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, Masarykova 10, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice I. i II. tužitelja i PM, punomoćnika po zaposlenju tuženika, dana 17. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku I. i II. tužitelja od 12. prosinca 2024. isticanjem dodatnih tužbenih zahtjeva uz postojeće i to podrednog tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. suvlasnik nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake zk. č. 3464 k. o. [katastarska općina]) u neodređenom omjeru te podredni tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži trpljenje uknjižbe ''prava vlasništva I. tužitelja Lovački rog d.o.o. kao suvlasnika na 1. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerima zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb.''

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje:

- da je I. tužitelj Lovački rog d.d. suvlasnik 7935/10000 dijela nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je označen u potvrdi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo od

14. travnja 2023., oznakom PP te

te

- da je II. tužitelj NM suvlasnik u 2065/10000 dijela zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je označen u potvrdi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo od 14. travnja 2023., oznakom SP.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku trpljenje uknjižbe prava vlasništva:

- u korist I. tužitelja Lovački rog d.d. na dijelu nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je označen u potvrdi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo od 14. travnja 2023., oznakom PP, ''u 7935/10000 dijela'' te

- u korist II. tužitelja NM na dijelu nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je označen u potvrdi Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog ureda za graditeljstvo od 14. travnja 2023., oznakom SP, ''u 2065/10000 dijela''.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo tuženiku trpljenje provedbe Plana posebnih dijelova zgrade potvrđenog od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Prvog područnog odsjeka za graditeljstvo od 14. travnja 2023., ''na način da se:

- na suvlasničkom dijelu 7935/10000 nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake zk. č. 3464 zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište s 1113 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), s kojim udjelom je neodvojivo povezan poslovni prostor – restoran oznake PP u podrumu, prizemlju i I. katu uličnog krila zgrade koji se sastoji od 12 soba, 9 spremišta, 4 hodnika, 3 stubišta, 2 sanitarna čvora i kuhinje, ukupne površine 577,11 m2, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist I. tužitelja Lovački rog d.o.o., te da se

- na suvlasničkom dijelu 2065/10000 nekretnine oznake zk.č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake zk. č. 3464 zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište s 1113 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), s kojim udjelom je neodvojivo povezan trosobni stan oznake SP na katu dvorišnog krila zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, blagovaonicom, dvije sobe, hodnika i WC-a, ukupne površine 54,03 m2, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist II. tužitelja NM.''

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. suvlasnik nekretnine oznake zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije oznake zk. č. 3464 k. o. [katastarska općina]) u neodređenom omjeru.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje tuženiku trpljenja uknjižbe ''prava vlasništva I. tužitelja Lovački rog d.o.o. kao suvlasnika na 1. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerima zk. č. 2100 zgrada mješovite uporabe u [adresa] s 396 m2 i dvorište s 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb.''

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

VII. Nalaže se I. tužitelju Lovački rog d.d. i II. tužitelju NM naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.519,31 EUR, na jednake dijelove, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U prvotnoj tužbi je bilo navedeno da je II. tužitelj NM upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine oznake zk č. 3464 zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište, površine 1113 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stana na prvom katu površine 53,01 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, dok se preostali dio nekretnine i dalje vodi kao Općenarodna imovina s upisanim pravom upravljanja u korist Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb.

2. Tvrdilo se je da je I. tužitelj Lovački rog d.d. pravni sljednik upisanog nositelja prava upravljanja, sukladno odredbi čl. 17. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, čl. 1. Zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) (Narodne novine, broj: 52/1974.), Zakona o stambenom i komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 53/1990., 76/1993.), sukladno Odluci o osnivanju i organiziranju Fonda Grada Zagreba za vodoprivredu, promet, stambeno i komunalno gospodarstvo (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 40/1990.), Odluci o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 6/1997.) te sukladno odredbi čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje u tekstu: ZVDSP).

3. U tužbi se pravno sljedništvo iza upisanog nositelja prava upravljanja Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb obrazlaže i na sljedeći način:

- rješenjem skupštine Gradskog narodnog odbora od 17. studenog 1948. određuje se da Gradska uprava državnih stambenih zgrada u Zagrebu prestaje postojati te da njeno poslovanje preuzimaju nova državna poduzeća koja će osnovati Rajonski Narodni odbori,

- rješenjem skupštine Rajonskog Narodnog odbora I. rajona Centar od 25. veljače 1948. osniva se novo državno poduzeće pod imenom Plitvice rajonsko ugostiteljsko poduzeće u Zagrebu,

- rješenjem Narodnog odbora Općine Donji grad Zagreb od 7. rujna 1954. odobrava se konstituiranje ugostiteljske radnje Medulić – restauracija Zagreb, [adresa], s time da navedena radnja nastaje podjelom ugostiteljskog poduzeća Plitvice i od njega preuzima osnovna i obrtna sredstva,

- 21. ožujka 1955. Restauracija Medulić upisuje se u registar privrednih organizacija

Okružnog privrednog suda u Zagrebu,

- rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Fi-1732/1960, određuje se upis da je ugostiteljska radnja Medulić dobila status poduzeća temeljem rješenja Narodnog odbora Općine Donji grad,

- rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1962., a temeljem rješenja Narodnog odbora Općine Donji grad od 26. prosinca 1961., upisuje se pripajanje ugostiteljskog poduzeća Medulić ugostiteljskom poduzeću Lovački rog, Zagreb, Ilica 14,

- u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Lovački rog u trgovačko društvo Lovački rog d.d., rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. rujna 1995. predmetna nekretnina procjenjuje se u društveni kapital I. tužitelja Lovački rog d.d., dok se za prijašnje vlasnike vrši rezervacija dionica Lovačkog roga d.d. u vrijednosti od 901.000,00 DEM,

- u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, od 20. travnja 2001. **.**.2006., HM, kao nasljedniku MM, vraća se u vlasništvo stan na prvom katu dvorišne zgrade u [adresa], površine 53,01 m2, povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zgrade izgrađene na zk. č. 3464 površine 1150 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok mu se za poslovni prostor u toj istoj zgradi utvrđuje pravo na naknadu u dionicama Lovačkog roga d.d., pri čemu je obveznik naknade Hrvatski fond za privatizaciju.

I. tužitelj Lovački rog d.d. da je dao izraditi Plan posebnih dijelova predmetne zgrade, koji da je potvrđen od strane tuženikovog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada graditeljstvo , komunalne poslove i promet 19. svibnja 2017., a iz kojeg da jasno proizlazi da u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk. č. 3464 k. o. [katastarska općina], postoje dva posebna dijela koja čine samostalne uporabne cjeline, slijedom čega da su I. i II. tužitelji 30. lipnja 2017. sklopili Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva temeljem kojeg da je I. tužitelj Lovački rog d.d. postao suvlasnikom 7935/10000 dijela zk. č. 3464 k. o. [katastarska općina], s kojim je povezan posebni dio zgrade oznake PP1 poslovni prostor površine 295,16 m2, a II. tužitelj NM stekao suvlasništvo 2065/10000 dijela zk. č. 3464 k. o. [katastarska općina], kojim je povezan posebni dio zgrade oznake SP1 stan površine 76,80 m2.

4. Stoga su tužitelji prvotno zahtijevali da se presudom utvrdi da je I. tužitelj vlasnik ''dijela nekretnine'' oznake zk. č. 3463/2 Dvorište u Samostanskoj ulici površine 13 m2 i zk. č. 3464 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište površine 1113 m2, koji dio je u Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017. označen kao PP1 te da je II. tužitelj vlasnik onog ''dijela'' te iste nekretnine koji je u navedenoj potvrdi označen kao SP1 (stavak I. tužbenog zahtjeva), da se odredi da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine oznake PP1 u korist I. tužitelja Lovački rog d.d. u 7935/10000 dijela te uknjižbu prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine oznake SP1 u korist II. tužitelja NM u 2065/10000 dijela, uz istodobno brisanje pravnog prednika tuženika Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb (stavak II. tužbenog zahtjeva), da se odredi da je tuženi dužan trpjeti provedbu Plana posebnih dijelova zgrade potvrđenog od strane tuženika 19. svibnja 2017., na način da se na 7935/10000 dijela zk. č. 3464 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište površine 1113 m2, upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s kojim je neodvojivo povezan poslovni prostor – restoran oznake PP1, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od šest soba, četiri spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne površine 295,16 m2, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva u korist I. tužitelja Lovački rog d.d., uz istovremeno brisanje upisa provedenog u korist II. tužitelja i Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb te da se na 2065/10000 dijela iste nekretnine, s kojim dijelom je neodvojivo povezan trosobni stan oznake SP1 koji se nalazi u prizemlju i prvom katu, a sastoji se od dnevnog boravka s kuhinjom, blagovaonicom, dvije sobe, hodnika, tuša, WC-a, izbe i stubišta, površine 76,80 m2, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva u korist II. tužitelja NM te brisanje upisa provedenog u korist II. tužitelja i Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb (stavak III. tužbenog zahtjeva).

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da uz tužbu nije dostavljen Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva niti navodna Potvrda nadležnog upravnog tijela tuženika, a niti dokaz kako je pravni prednik I. tužitelja stekao pravo upravljanja na predmetnoj nekretnini, u smislu odredbe čl. 390.a ZVDSP-a. Opreza radi, ističe da se tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj dostavlja zaključke gradonačelnika tuženika i tuženikova poglavarstva u kojem su isti izričito tvrdili da je tuženik pravni sljednik Poduzeća državnih stambenih zgrada II. i III. rajona u Zagrebu. Osim toga, dostavlja presudu Županijskog suda u Rijeci, Gž-1839/18-2, u kojoj je ovdje tuženik, a u tom postupku tužitelj, tvrdio da je pravni sljednik upisanog nositelja prava upravljanja Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb te da se iz tog razloga u tom postupku, sukladno zakonskoj predmnjevi iz odredbe čl. 362. st. 1. ZVDSP-a ima smatrati predmnijevanim vlasnikom. Dostavlja Sporazum o uspostavi etažnog vlasništva te Potvrdu nadležnog upravnog tijela o tome da posebni dijelovi predmetne nekretnine predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Navodi da je prilikom naznačavanja vrijednosti predmeta spora u tužbi došlo do očite omaške u pisanju brojeva, tako da je umjesto iznosa od 100.000,00 kn, naznačen pogrešan iznos od 10.000.000,00 kn, koju pogrešku da tim putem ispravlja.

7. Tuženik je smatrao da se nije radilo o očitoj omašci u pisanju brojeva te da tužitelj nema pravo jednostrano mijenjati VPS nakon podnošenja tužbe.

8. Na izričit upit suda temeljem koje pravne osnove je II. tužitelj NM stekao pravo vlasništva na dodatnih 25 m2 stambenog prostora u prizemlju zgrade, a s obzirom da je isti upisan kao vlasnik stana na prvom katu dvorišne zgrade površine 53,01 m2, a u ovom postupku zahtijeva utvrđenje prava vlasništva na stanu u prizemlju i prvom katu dvorišne zgrade površine 76,80 m2, II. tužitelj NM se je, u podnesku od 1. prosinca 2022. očitovao da mu je I. tužitelj Lovački rog d.d. priznao pravo vlasništva u Sporazumnom očitovanju suvlasnika nekretnine u Frankopanskoj 13 o uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine, od 30. lipnja 2017., temeljem odredbe čl. 372. ZVDSP-a.

9. Tužitelji su ispravili tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. na način da ispred dijela koji počinje s ''oznake PP1'' treba pisati ''poslovni prostor – restoran oznake PP1, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od šest soba, četiri spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne stvarne površine 295,16 m2'', a ispred dijela koji počinje s ''oznake SP1'' treba pisati ''trosobni stan oznake SP1 koji se nalazi u prizemlju i prvom katu, a koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, dvije sobe, hodnika, tuša, wc-a, izbe i stubišta, ukupne stvarne površine 76,80 m2''.

10. Presudom od 13. veljače 2023. sud je odbio sve tužbene zahtjeve, u bitnom, uz obrazloženje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. dokazao da je stekao suvlasnički udio u predmetnoj nekretnini u neodređenom dijelu temeljem zakona (imao je pravo upravljanja na nekretnini u društvenom vlasništvu, a potom je tu nekretninu unio u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog vlasništva u privatno vlasništvo, što je potvrdio i tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju), a II. tužitelj NM je dokazao da je kupio stan površine 53,01 m2 na prvom katu dvorišne zgrade izgrađene na predmetnoj nekretnini od HM, kojemu je taj stan vraćen u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, budući da je cijela nekretnina oduzeta njegovom pretku u postupku konfiskacije zbog počinjenja političkog kaznenog djela, dok je kao naknadu za ostatak nekretnine koji mu nije mogao biti vraćen, budući da je isti unesen u društveni kapital I. tužitelja Lovačkog roga d.d., HM stekao dionice I. tužitelja. S obzirom da je u konkretnom slučaju II. tužitelj NM kupnjom stekao vlasništvo stana, dakle, posebnog etažnog dijela nekretnine, time je stekao i suvlasništvo cijele nekretnine u dijelu koji, u bitnom, odgovara udjelu površine tog stana u površini cijele zgrade. Površina stana kojeg je kupio II. tužitelj NM iznosi 53,01 m2, a kroz ovaj sudski postupak htio se je upisati kao vlasnik stana površine 76,80 m2, bez da je dokazao na kojem pravnom temelju je stekao pravo vlasništva na dodatnih 23,79 m2 stana. S obzirom da su suvlasnički udjeli I. i II. tužitelja izračunati polazeći od pretpostavke da je II. tužitelj vlasnik stana od 76,80 m2, što nije dokazano, to je sud morao odbiti sve tužbene zahtjeve.

11. Drugostupanjski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu navodeći da su I. i II. tužitelji kao jedini suvlasnici predmetne nekretnine uspostavili vlasništvo posebnih dijelova nekretnine temeljem Sporazuma od 30. lipnja 2017., u skladu s Planom posebnih dijelova (Elaboratom etažiranja) i izdali si međusobno tabularne isprave, stoga da je nejasno zašto prvostupanjski sud smatra da ne postoji pravna osnova za stjecanje prava vlasništva II. tužitelja na dodatnih 23,79 m2 stana. Uz to je prvostupanjskom sudu dana uputa da ponovno održi pripremno ročište te da odredi vrijednost predmeta spora sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).

12. U ponovljenom postupku sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.000,00 EUR, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a.

13. Tužitelji su naveli da je u međuvremenu dovršen zemljišnoknjižni postupak obnove zemljišnih knjiga uslijed čega da je došlo do promjene zemljišnoknjižnih oznaka predmetne nekretnine, tako da se više ne radi o nekretnini oznake zk. č. 3463/2 Dvorište u Samostanskoj ulici površine 13 m2 i zk. č. 3464 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište površine 1113 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već o nekretnini oznake zk. č. 2100 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] površine 396 m2 i dvorište površine 717 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Osim toga, u tom postupku da je kao suvlasnik predmetne nekretnine upisana Republika Hrvatska, dakle, da je trenutno zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine takvo da je II. tužitelj NM upisan kao vlasnik stana na I. katu dvorišne zgrade [adresa] površine 53,01 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, čiji omjer još nije određen, dok je kao suvlasnik nekretnine u preostalom dijelu, također još neodređenog omjera, upisana Republika Hrvatska. Dakle, tuženik Grad Zagreb niti njegov pravni prednik nisu nositelji nikakvih knjižnih prava na predmetnoj nekretnini.

15. Podneskom od 12. prosinca 2024, tužitelji preinačuju tužbu tako da uz postojeće tužbene zahtjeve dodaju eventualno kumulirane tužbene zahtjeve (one koje bi sud trebao prihvatiti ako odbije ove prethodne) kojima se traži utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. vlasnik (kasnije ispravljeno u suvlasnik) nekretnine zk. č. 2100 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] površine 396 m2 i dvorište površine 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u neodređenom omjeru i nalaganje tuženiku trpljenja uknjižbe prava vlasništva I. tužitelja Lovački rog d.o.o. kao vlasnika na 1. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerima zk. č. 2100 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] površine 396 m2 i dvorište površine 717 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje tuženika (kasnije ispravljeno u brisanje Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb) na 1. suvlasničkom udjelu s neodređenim omjerima.

16. Tuženik se je protivio preinaci tužbe, a podredno je osporio osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.

17. Podneskom od 5. svibnja 2025. tužitelji tvrde da ispravljaju tužbeni zahtjev, mada isti ujedno i mijenjaju.

18. Naime, do tada se je primarnim tužbenim zahtjevom tražilo utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine i to poslovnog prostora – restorana u prizemlju, koji se sastoji od 6 soba, 4 spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne površine 295,16 m2, koji je u Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017. označen kao PP-1 te utvrđenje da je II. tužitelj NM vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine i to trosobnog stana koji se nalazi u prizemlju i prvom katu, a koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, dvije sobe, hodnika, tuša, WC-a, izbe i stubišta, ukupne površine 76,8 m2, a koji je u Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017. označen kao SP-1, da bi se podneskom od 5. svibnja 2025. tražilo utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. suvlasnik u 7935/10000 dijela predmetne nekretnine koji je u Potvrdi Grada Zagreba od 14. travnja 2023. označen kao PP te utvrđenje da je II. tužitelj NM suvlasnik u 2065/10000 dijela predmetne nekretnine koji je u Potvrdi Grada Zagreba od 14. travnja 2023. označen kao SP.

19. Dakle, ranijim primarnim tužbenim zahtjevom je traženo utvrđenje vlasništva posebnog dijela nekretnine – etažnog vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koji su bili označeni u Etažnom elaboratu i Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017. kao PP-1 i SP-1, da bi se sada tražilo utvrđenje suvlasništva u određenim idealnim dijelovima, koji idealni dijelovi da su označeni u nekoj drugoj Potvrdi Grada Zagreba od 14. travnja 2023., koja nije nikada dostavljena u sudski spis, kao PP i SP (iako se idealni dijelovi ne mogu na papiru označiti, jer je to protivno samom pojmu idealnog dijela, već se mogu fizički označiti samo posebni etažni dijelovi nekretnine).

20. Nadalje, ranijim primarnim tužbenim zahtjevom je traženo da se tuženiku naloži trpljenje uknjižbe prava vlasništva I. tužitelja Lovački rog d.o.o. na navedenom posebnom dijelu nekretnine – poslovnom prostoru koji je u Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017. označen kao PP-1 ''u 7935/10000 dijela'' te uknjižbe prava vlasništva II. tužitelja NM na posebnom dijelu nekretnine – stanu koji je u istoj toj Potvrdi od 19. svibnja 2017. označen kao SP-1 ''u 2065/10000 dijela'', dok se podneskom od 5. svibnja 2025. traži naložiti tuženiku trpljenje uknjižbe prava vlasništva I. tužitelja Lovački rog d.o.o. na dijelu predmetne nekretnine označenom u Potvrdi Grada Zagreba od 14. travnja 2023. kao PP ''u 7935/10000 dijela'' te uknjižbe prava vlasništva II. tužitelja RM na 2065/10000 dijela predmetne nekretnine koji je u istoj Potvrdi od 14. travnja 2023. označen kao SP.

21. Dakle, proizlazi da je primarnim tužbenim zahtjevom traženo trpljenje uknjižbe prava etažnog vlasništva na određenom posebnom dijelu nekretnine prema Potvrdi Grada Zagreba od 19. svibnja 2017., dok se podneskom od 5. svibnja 2025. traži trpljenje uknjižbe prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine koji je određen kao PP i SP u Potvrdi Grada Zagreba od 14. travnja 2023., koja ovom sudu nije nikada dostavljena, a niti je jasno kako može postojati pravo vlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, s obzirom da pravo vlasništva može postojati samo na posebnom fizičkom dijelu nekretnine koje je uspostavljeno na određenom idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, a na što je punomoćnica tužitelja bila upozorena od strane suda na ročištu od 17. ožujka 2025.

22. Naposljetku, primarnim tužbenim zahtjevom je ranije traženo nalaganje tuženiku trpljenja provedbe Plana posebnih dijelova zgrade potvrđenog od strane Grada Zagreba 19. svibnja 2017. ''na način da se na suvlasničkom dijelu 7935/10000 dijela predmetne nekretnine s kojim je neodvojivo povezan poslovni prostor – restoran oznake PP-1, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od šest soba, četiri spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne površine 295,16 m2, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist I. tužitelja Lovački rog d.o.o. te brisanje upisa provedenog u korist II. tuženika NM i Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb'' te da se ''na suvlasničkom dijelu 2065/10000 dijela predmetne nekretnine s kojim je neodvojivo povezan stan oznake SP-1 koji se nalazi u prizemlju i prvom katu, a sastoji se od dnevnog boravka s kuhinjom, blagovaonicom, dvije sobe, hodnika, tuša, WC-a, izbe i stubišta, površine 76,80 m2, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva u korist II. tužitelja NM te brisanje upisa provedenog u korist II. tužitelja i Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona Zagreb''.

23. S druge strane, podneskom od 5. svibnja 2025. traži se trpljenje provedbe Plana posebnih dijelova zgrade potvrđenog od strane Grada Zagreba 14. travnja 2023., iako takva potvrda ne postoji, niti je ikad dostavljena ovom sudu, i to na način da se ''na suvlasničkom dijelu 7935/10000 predmetne nekretnine s kojim je neodvojivo povezan poslovni prostor – restoran oznake PP u podrumu, prizemlju i I. katu uličnog krila zgrade koji se sastoji od 12 soba, 9 spremišta, 4 hodnika, 3 stubišta, 2 sanitarna čvora i kuhinje, ukupne površine 577,11 m2, uz istovremenu uknjižbu u korist I. tužitelja Lovačkog roga d.o.o.'' i ''na suvlasničkom dijelu 2065/10000 dijela predmetne nekretnine s kojim je neodvojivo povezan trosobni stan oznake SP na katu dvorišnog krila zgrade koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, blagovaonicom, svoje sobe, hodnika i WC-a, ukupne površine 54,03 m2, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist II. tužitelja NM.

24. Dakle, očito je da podneskom od 5. svibnja 2025. promijenjen opis i površina posebnih dijelova vlasništvo kojih bi se trebalo uspostaviti na navedenim suvlasničkim udjelima predmetne nekretnine, pri čemu nije jasno iz čega proizlazi promjena takvog opisa posebnih dijelova nekretnine, budući da sudu nije dostavljen novi Plan posebnih dijelova zgrade, a niti Potvrda Grada Zagreba od 14. travnja 2023., pri čemu je sama punomoćnica tužitelja izjavila da su tužitelji zatražili od Grada Zagreba novu potvrdu posebnih dijelova nekretnine, ali da istu nisu dobili.

25. Napominje se da su u ponovljenom postupku tužitelji dostavili sudu sporazum naziva Sporazumno očitovanje suvlasnika nekretnine u [adresa] uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine i priznanja prava vlasništva temeljem čl. 372. Zakona o vlasništvu, sklopljenom 14. travnja 2023. između I. i II. tužitelja (dalje u tekstu: Sporazum od 14. travnja 2023.) u kojem se navodi da oni kao suvlasnici nekretnine zk. č. 3463/2 i zk. č. 3464 upisanih u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljaju vlasništvo posebnih dijelova nekretnine kako je to navedeno u Elaboratu etažiranja – Planu posebnih dijelova izrađenom od strane Anicet d.o.o. u siječnju 2017., potvrđenom od strane Grada Zagreba potvrdom klasa 361-08/17-003/312, ur. broj 251-13-22-2/014-17-3 od 19. svibnja 2017., na način da I. tužitelj Lovački rog d.o.o. povezuje svoj suvlasnički dio s PP-1 poslovnim prostorom bivšeg restorana, koji se sastoji od 12 soba, 9 spremišta, kuhinje, 2 sanitarna čvora i 4 hodnika, površine 577,11 m2, a II. tužitelj NM povezuje svoj suvlasnički dio s SP-1 stanom na katu dvorišnog krila građevine, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, 2 sobe, hodnika i WC-a, površine 54,03 m2.

26. Sporazum od 14. travnja 2023. poziva se na isti Plan posebnih dijelova nekretnine (Etažni elaborat), potvrđen od strane Grada Zagreba Potvrdom od 19. svibnja 2017., kao i Sporazum od 30. lipnja 2017., međutim, posebni dijelovi nekretnine kako su označeni u Sporazumu od 14. travnja 2023. ne odgovaraju opisu niti površini posebnih dijelova u potvrđenom Planu posebnih dijelova iz siječnja 2017., što znači da Sporazum od 14. travnja 2023., budući da nema uporište u nikakvom etažnom elaboratu, potvrđenom od strane nadležnog ureda Grada Zagreba, ne može predstavljati osnovu za uspostavu etažnog vlasništva.

27. U svakom slučaju, zbog svega iznijetog, zaključeno je da podneskom od 5. svibnja 2025. nije samo izvršen ispravak tužbe, već i promjena istovjetnosti određenih primarnih tužbenih zahtjeva, čime je tužba ponovno preinačena, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.

28. Toj preinaci se tuženik nije protivio, slijedom čega sud o istoj nije bio dužan donositi posebnu odluku, ali se je tuženik protivio preinaci koja je izvršena podneskom od 12. prosinca 2024.

29. S obzirom da je sud zaključio da je opisana preinaka od 12. prosinca 2024. (dodavanje eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva) svrsishodna za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, a učinjena je do zaključenja prethodnog postupka, to je sud istu dopustio (čl. 190. st. 1. i 3. ZPP-a).

30. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10. – 11. spisa), prijepis posjedovnog lista 2485 k. o. [katastarska općina] Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (list 12. – 13. spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada od 22. prosinca 2006. (list 14. – 21. spisa), povijesni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22. – 27. spisa), potvrda ovog suda, R3-17898/09 od 5. listopada 2009. (list 28. – 31. spisa), rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Fi-898/54 od 21. ožujka 1955. (list 32. – 34. spisa), rješenje narodnog odbora Općine Donji grad, Zagreb od 7. rujna 1954. (list 35. spisa), prijedlog Restauracije Medulić za upis u registar privrednih organizacija od 1. listopada 1954. (list 37. – 38. spisa), rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Fi-732/1962 od 23. ožujka 1962., o pripajanju Ugostiteljskog poduzeća Medulić Ugostiteljskom poduzeću Lovački rog (lis 39. – 42. spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 18. rujna 1995. o procjeni nekretnina u postupku pretvorbe poduzeća Lovački rog d.d. (list 43. – 47. spisa), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. rujna 2002. o ispravku rješenja od 18. rujna 1995. (list 48. – 49. spisa), zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 1. veljače 2006. o ispravku zaključka od 23. rujna 2002. (list 50. – 53. spisa), zapisnik sa 19. sjednice Narodnog odbora Općine Donji grad, Zagreb, od 7. rujna 1954. (list 54. – 62. spisa), prijedlog Restauracije Medulić od 3. lipnja 1960. za upis u registar privrednih poduzeća (list 64. spisa), rješenje Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Fi-1732/1960 od 9. lipnja 1960., o preoblikovanju ugostiteljske radnje Medulić u Ugostiteljsko poduzeće Medulić (list 65. spisa), rješenje Narodnog odbora Grada Zagreba od 2. studenog 1950., o izdvajanju restauracije Lovački rog, Zagreb, Ilica 14, iz Poduzeća Zagrebačka restauracija i osnivanju Gradskog ugostiteljskog poduzeća Lovački rog, Zagreb (list 67. – 68. spisa), zaključak gradonačelnika tuženika od 9. ožujka 2016., o suglasnosti za uknjižbu prava vlasništva (list 82. spisa), Potvrda Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 19. svibnja 2017. (list 83. – 84. spisa, dalje u tekstu: Potvrda upravnog tijela), Sporazumno očitovanje suvlasnika nekretnine u [adresa] uspostavi vlasništva posebnih dijelova nekretnine i priznanja prava vlasništva temeljem čl. 372. ZVDSP-a, dano 30. lipnja 2017. od strane I. i II. tužitelja, s ovjerom potpisa izvršenom od strane Javnog bilježnika Tihane Sudar, 6. srpnja 2017., pod brojem OV-748/17 (list 85. – 88. spisa), zaključak poglavarstva tuženika od 17. veljače 2005., o stvarno - pravnom uređenju odnosa na dijelu nekretnine budućeg Poslovnog centra Penkala u Zagrebu (list 89. i 122. – 123. spisa), odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 11. kolovoza 2022. na zahtjev I. i II. tužitelja na mirno rješenje spora (list 115. – 117. spisa), presuda Županijskog suda u Rijeci, Gž-1839/18-2 od 22. veljače 2019. (list 118. – 121. spisa), zapisnik sa sjednice skupštine Gradskog narodnog odbora u Zagrebu od 17. siječnja 1948. (list 132. – 134. spisa), rješenje skupštine Rajonskog Narodnog odbora I. Rajona Centar u Zagrebu od 25. veljače 1948. (list 135. spisa), dopis Rajonskog Narodnog odbora I. Rajona od 2. ožujka 1948 (list 136. – 137. spisa), rješenje Narodnog odbora Općine Donji grad, Zagreb, od 7. rujna 1954. (list 138. – 139. spisa), rješenje narodnog odbora Općine Donji grad, Zagreb, od 24. siječnja 1955., o odobravanju pravila ugostiteljske radnje Restauracija Medulić (list 150. – 151. spisa), dopis tuženika od 7. veljače 2006. upućen I. tužitelju (list 176. spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 23. listopada 1992. (list 179. – 181. spisa), Plan posebnih dijelova poslovno-stambene građevine koje čine samostalnu uporabnu cjelinu (elaborat etažiranja) u [adresa], kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izrađen od strane Anicet d.o.o. u ožujku 2017. (list 194. – 217. spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 313. – 318. spisa) i Sporazum od 14. travnja 2023. (list 330. – 334. spisa).

31. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi neosnovani.

32. Među strankama je nesporno trenutno stanje u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), dakle, da se zk. č. 2100 Dvorište površine 717 m2 i Zgrada mješovite uporabe, [adresa], 13/1 površine 396 m2, ukupne površine 1113 m2 (ranije zk. č. 3463/2 Dvorište u Samostanskoj ulici površine 13 m2 i zk. č. 3464 Zgrada mješovite uporabe u [adresa] i dvorište, površine 1113 m2) vode kao suvlasništvo Republike Hrvatske u neodređenom omjeru te II: tužitelja NM u neodređenom omjeru, s time da je na suvlasničkom udjelu NM upisano etažno vlasništvo na stanu na prvom katu dvorišne zgrade, [adresa], površine 53,01 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

33. Nesporno je i da je ranije predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina, dakle, društveno vlasništvo, s upisanim nositeljem prava upravljanja u korist Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb, a II. tužitelj NM bio upisan kao vlasnik posebnog dijela nekretnine – stana na prvom katu dvorišne zgrade, [adresa], površine 53,01 m2, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

34. Sporno je da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, da li je tuženik pravni sljednik ranije upisanog nositelja prava upravljanja, je li pravni prednik I. tužitelja Lovački rog d.d. stekao na predmetnoj nekretnini pravo upravljanja koje se je moglo pretvoriti u pravo vlasništva, sukladno odredbi čl. 390.a ZVDSP-a te ima li II. tužitelj NM pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dodatnih 25 m2 stana u prizemlju dvorišne zgrade, kao i pravni interes za utvrđenje prava vlasništva na onom posebnom dijelu zgrade na kojem je već upisan kao vlasnik.

35. Prije svega, s obzirom da tuženik niti njegov pravni prednik nisu upisani u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini kao nositelji prava vlasništva niti ranijeg prava upravljanja koje se je moglo, pod određenim pretpostavkama, pretvoriti u pravo vlasništva, to tuženik ne može biti pasivno legitimiran u predmetnoj parnici koja se vodi radi utvrđenja prava vlasništva i suvlasništva.

36. Dakle, već to je, samo za sebe, dovoljan razlog za odbijanje svih tužbenih zahtjeva, kako onih primarno postavljenih, tako i onih eventualno kumuliranih (čl. 188. st. 2. ZPP-a).

37. Međutim, tužbeni zahtjevi bi bili neosnovani i da je stanje u zemljišnim knjigama i dalje takvo da se predmetna nekretnina vodi kao općenarodna imovina s upisanim pravom upravljanja u korist Poduzeća državnih stambenih zgrada I. Rajona Zagreb.

38. Prije svega, iako je tuženik osporavao da bi on bio pravni sljednik upisanog nositelja prava upravljanja, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. Rajona Zagreb, iz svih isprava u predmetnom spisu, kao i iz pravnih propisa, proizlazi da između njih pravno sljedništvo postoji.

39. Dakle, iz isprava u predmetnom spisu proizlazi da je sam tuženik u drugom postupku, koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Povrv-36/18, a u kojem postupku je bio u procesnoj ulozi tužitelja, tvrdio da je kao pravni sljednik upisanog nositelja prava upravljanja (na općenarodnoj imovini), Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb, ovlašten zahtijevati naplatu koristi od druge osobe, stečene korištenjem te nekretnine bez pravne osnove (koje stajalište je potvrdio i Županijski sud u Rijeci, u presudi Gž-1839/18-2 od 22. veljače 2019. te je i sam tuženik (zastupan po njegovim izvršnim tijelima – poglavarstvu i gradonačelniku) donosio zaključke (konkretno 17. veljače 2005. i 9. ožujka 2016.) u kojima je izričito tvrdio da je on pravni sljednik Poduzeća državnih stambenih zgrada određenog rajona u Zagrebu te je kao takav prodavao te stanove i davao suglasnost za uknjižbu prava vlasništva u korist kupca.

40. Osim toga, nekadašnja Poduzeća državnih stambenih zgrada osnivana su od strane rajonskih narodnih odbora, s obzirom da su svojevremeno određeni gradovi bili teritorijalno – upravno podijeljeni na rajone, a svaki rajon je imao svoje predstavničko tijelo – narodni odbor, da bi kasnije rajone zamijenile općine, a ingerencije rajonskih narodnih odbora prešle su na skupštine općina (Opći zakon o narodnim odborima /Službeni list FNRJ, broj: 43/1946., 49/1949./ i Zakon o podjeli NR Hrvatske na kotare, gradove i općine /Narodne novine, broj: 16/1952./).

41. Tako je i Grad Zagreb bio nekada podijeljen na sedam rajona (I. rajon Centar,

II. rajon Medvešćak, III. rajon Maksimir, IV. rajon Trnje, V. rajon Trešnjevka, VI. rajon Črnomerec i VII. rajon Kustošija) te je rajonski narodni odbor I. rajona Centar osnovao predmetno Poduzeće državnih stambenih zgrada, koje je upisano kao nositelj prava upravljanja predmetne nekretnine, a na skupštini Gradskog narodnog odbora u Zagrebu (koji je bio iznad rajonskih narodnih odbora na području Zagreba), koja je održana 17. siječnja 1948. doneseno je rješenje kojim se određuje da državno privredno poduzeće Gradska uprava državnih stambenih zgrada u [adresa] prestaje postojati s danom 31. prosinca 1947., a da će njegovo poslovanje preuzeti nova državna privredna poduzeća, koja će osnovati rajonski narodni odbori, pri čemu je imovina nekadašnjeg poduzeća Gradska uprava državnih stambenih zgrada u [adresa] predana rajonskim narodnim odborima u odgovarajućim omjerima.

42. Dakle, pravni sljednik ranije upisanog nositelja prava upravljanja jest rajonski narodni odbor I. rajona Centar, a njegov pravni sljednik jest Općina Centar, a njen pravni sljednik jest nekadašnja općina Grad Zagreb (Zakon o utvrđivanju područja Gradske zajednice općina Zagreb /Narodne novine, broj: 55/1986., 13/1987./ i Zakon o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb /Narodne novine, broj: 47/1990./), a njen pravni sljednik jest tuženik.

43. Dakle, tuženik, da zemljišnoknjižno stanje nije promijenjeno, tuženik bi bio pasivno legitimiran u predmetnoj parnici za utvrđenje prava vlasništva zato što bi on bio pravni sljednik upisanog nositelja prava upravljanja na predmetnoj nekretnini, u odnosu na kojeg postoji presumpcija stjecanja prava vlasništva, u smislu odredbe čl. 360. st. 1. ZVDSP-a.

44. Nadalje, prema odredbi čl. 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

45. Iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa 943-01/95-01/1008 od 18. rujna 1995., ispravljenog zaključkom, klasa UP/I-943-06/98-01/11 od 23. rujna 2002., a ovaj ispravljen zaključkom, klasa UP/I-943-01/06-02/4 od 1. veljače 2006., proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Lovački rog d.o.o. u trgovačko društvo Lovački rog d.d., u vrijednost društvenog kapitala procijenjena, između ostalog, nekretnina na lokaciji [adresa], oznake zk. č. 3464 upisana u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 319,7 čhv ili 1.150,00 m2, s izgrađenim objektima: restoran ''Zagorcu'', nadstrešnica vrtne restauracije, praona rublja, skladište restauracije i montažne limene garaže, s time da je izvršena rezervacija dionica u protuvrijednosti od 901.209,00 DEM.

46. Nadalje, nakon što je rješenjem Gradskog narodnog odbora u Zagrebu od 17. siječnja 1948. određeno da je državno privredno poduzeće Gradska uprava državnih stambenih zgrada u [adresa] prestalo postojati s danom 31. prosinca 1947., a da će njegovo poslovanje preuzeti nova državna privredna poduzeća, koja će osnovati rajonski narodni odbori, rajonski narodni odbor I. rajona Centar donio je 25. veljače 1948. rješenje kojim osniva novo državno privredno poduzeće ''Plitvice'' rajonsko ugostiteljsko poduzeće u Zagrebu.

47. Nakon toga Ugostiteljsko poduzeće Plitvice, Zagreb, Preradovićeva 23, donosi odluku o izdvajanju i osamostaljenju određenog pogona u samostalnu ugostiteljsku radnju Restauracija Medulić, [adresa].

48. Sukladno tomu, Narodni odbor općine Donji grad rješenjima od 7. rujna 1954. odobrava konstituiranje ugostiteljske radnje ''Korčula'' buffet, Zagreb, Nikole Tesle 17 te ugostiteljske radnje ''Medulić'' restauracija Zagreb, [adresa] s odredbom da će osnovna i obrtna sredstva navedene radnje dobiti od Ugostiteljskog poduzeća ''Plitvice'', Zagreb, Preradovićeva ulica 23.

49. Nakon toga, Restauracija Medulić, [adresa], podnosi Okružnom sudu u Zagrebu prijavu za upis njenog izdvajanja i osamostaljenja u registar privrednih organizacija, a nakon toga i prijavu za upis da je, temeljem rješenja Narodnog odbora općine Donji grad od 9. travnja 1960., Ugostiteljska radnja Restauracija Medulić, [adresa], dobila status poduzeća te da ubuduće nosi naziv Ugostiteljsko poduzeće Restauracija Medulić, [adresa], koji upis je i proveden rješenjem Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Fi-1732/1960 od 9. lipnja 1960.

50. Naposljetku, temeljem rješenja Narodnog odbora općine Donji grad od 29. prosinca 1961., Okružni privredni sud u Zagrebu donio je 23. ožujka 1962. rješenje, Fi- 732/62, kojim je u registar poduzeća i radnji izvršen upis pripajanja Ugostiteljske radnje Medulić, [adresa], Ugostiteljskom poduzeću Lovački rog, Zagreb, Ilica 14.

51. Iz navedenog proizlazi pravni slijed izvanknjižnog prijenosa prava upravljanja na predmetnoj nekretnini, od ranije upisanog nositelja Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb do I. tužitelja Lovački rog d.d. (prema mjerodavnim propisima upis prava upravljanja u zemljišnu knjigu nije imao konstitutivni značaj).

52. Dakle, I. tužitelj Lovački rog d.d. je postao vlasnikom nekretnine oznake zk. č. 3464 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 319,7 čhv ili 1.150,00 m2, s izgrađenim objektima: restoran ''Zagorcu'', nadstrešnica vrtne restauracije, praona rublja, skladište restauracije i montažne limene garaže.

53. Međutim, iz rješenja od 22. prosinca 2006. donesenog od strane tuženika u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, proizlazi da je predmetna nekretnina (zemljište s izgrađenom stambeno – poslovnom zgradom u [adresa] – restoran ''Zagorcu'') oduzeta konfiskacijom bivšem vlasniku MM za počinjeno političko kazneno djelo, da je njegov unuk HM, kao njegov zakonski nasljednik, podnio zahtjev da mu se vrati navedena oduzeta imovina, ali kako je najveći dio predmetne nekretnine unesen u društveni kapital I. tužitelja u postupku pretvorbe društvenih poduzeća, to vraćanje tog dijela nekretnine nije bilo moguće pa je, sukladno odredbi čl. 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996., 92/1999., 39/1999., 42/1999., 43/2000., 131/2000., 27/2001., 34/2001., 65/2001., 118/2001., 80/2002., 81/2002.), prijašnjem vlasniku u naravi vraćen samo suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je neodvojivo povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stanom na prvom katu dvorišne zgrade, površine 53,01 m2, za koji je kao obveznik naknade određen Grad Zagreb, dok je za ostatak predmetne nekretnine, koji se označava kao poslovni prostor (restoran ''Zagorcu'') utvrđeno da prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u dionicama društva Lovački rog d.d., s time da je obveznik te naknade Hrvatski fond za privatizaciju koji je bio dužan prenijeti navedene dionice Lovačkog roga d.d. ovlašteniku naknade.

54. Napominje se da su I. tužitelj Lovački rog d.d. i II. tužitelj NM, kao jedini suvlasnici predmetne nekretnine oznake zk. č. 3464 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dana 30. lipnja 2017. sklopili Sporazum, kojim su odlučili ograničiti svoja suvlasnička prava tako što su sa svojim suvlasničkim udjelima odlučili povezati vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, slijedom čega bi se smatralo da su ti njihovi suvlasnički udjeli odgovarajući za uspostavu etažnog vlasništva, u smislu odredbe čl. 74. st. 3. ZVDSP-a.

55. Sastavni dio tog Sporazuma jest i etažni elaborat - Plan posebnih dijelova poslovno – stambene građevine koji čine samostalnu uporabnu cjelinu iz siječnja 2017., kojeg je izradio Anicet d.o.o., koji je potvrđen od strane tuženika, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, dana 19. svibnja 2017., dakle, potvrđeno je da se na predmetnoj nekretnini nalaze dva posebna dijela i to poslovni prostor – restoran oznake PP1, koji se nalazi u prizemlju i sastoji se od šest soba, četiri spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne stvarne površine 295,16 m2 i trosobnog stana oznake SP-1 koji se nalazi u prizemlju i prvom katu, a koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, dvije sobe, hodnika, tuša, WC-a, izbe i stubišta, ukupne stvarne površine 76,80 m2 te da ti posebni dijelovi, svaki za sebe, čine samostalnu uporabnu cjelinu, sukladno odredbi čl. 73. st. 3. ZVDSP-a.

56. U navedenom Sporazumu navodi se da si suvlasnici međusobno priznaju pravo vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine, sukladno kojima sporazumno određuju veličinu odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine, pozivanjem na odredbu čl. 372. ZVDSP-a.

57. Tako se Sporazumom utvrđuje da je I. tužitelj Lovački rog d.d. suvlasnik u omjeru od 7935/10000 dijela cijele nekretnine, zato što utvrđena površina njegovog poslovnog prostora iznosi 295,16 m2, dok se za II. tužitelja NM utvrđuje da je isti suvlasnik u omjeru od 2065/10000 dijela, zato što utvrđena površina stana II. tužitelja NM iznosi 76,80 m2, s time da je utvrđena ukupna površina zajedničkih dijelova od 910,34 m2.

58. Odredbom čl. 372. st. 1. ZVDSP-a određeno je da je onaj tko je do stupanja na snagu ZVDSP-a (1. siječnja 1997.), a na temelju odobrenja kojeg je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti za takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao time i na temelju tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnog dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Navedena odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ZVDSP-a (1. siječnja 1997.) na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku. (čl. 372. st. 2. ZVDSP-a).

59. Navedena odredba primjenjuje se, dakle, ako je netko do stupanja na snagu ZVDSP-a, 1. siječnja 1997., proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u stan, o svom trošku i uz odobrenje nadležne vlasti, u kojem slučaju se smatra da je stekao etažno vlasništvo na tom prenamijenjenom prostoru te odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.

60. Nakon 1. siječnja 1997. nema mjesta primjeni navedene odredbe.

61. Naime, odredba čl. 372. ZVDSP-a je jedna od prijelaznih i završnih odredbi ZVDSP-a čija je svrha bila pomiriti stjecanje prava vlasništva (ili drugih stvarnopravnih ovlaštenja) na posebnim dijelovima nekretnine, bez istovremenog stjecanja prava suvlasništva u cijeloj nekretnini, s obzirom da je do 1. siječnja 1997. vlasništvo zgrade bilo odvojeno od vlasništva zemljišta na kojem je zgrada bila izgrađena, štoviše, samo zemljište je uglavnom bilo u društvenom vlasništvu, dok su vlasnici zgrade ili vlasnici pojedinih stanova imali pravo upravljanja ili korištenja zemljištem oko zgrade.

62. Nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, 1. siječnja 1997., ponovno oživljuje staro rimsko načelo prema kojemu sve ono što je trajno spojeno s određenim zemljištem pripada kao priraštaj nositelju prava vlasništva na tom zemljištu, dakle, prati pravnu sudbinu samog zemljišta (lat. superficies solo cedit).

63. Prema odredbi čl. 2. st. 3. ZVDSP-a nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

64. Stoga je vlasnik nekretnine ujedno vlasnik i zemljišta i zgrada koje su na tom zemljištu izgrađene.

65. Zbog toga je bilo potrebno pravo vlasništva na pojedinačnim stanovima povezati s određenim suvlasničkim udjelom u cijeloj nekretnini.

66. Dakle, nakon 1. siječnja 1997., zemljište sa zgradom (nekretnina) može biti u suvlasništvu, a suvlasnici mogu odlučiti da će svoje pravo suvlasništva ograničiti tako da će sa svojim suvlasničkim udjelima povezati vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine. U tom slučaju veličina suvlasničkog udjela determinira površinu posebnog dijela nekretnine na kojem se uspostavlja etažno vlasništvo, budući da je uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine dopuštena samo na suvlasničkom dijelu koji je odgovarajuće veličine (čl. 74. st. 1. ZVDSP-a) ili ako su svi suvlasnici suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio (čl. 74. st. 3. ZVDSP-a).

67. Da bi se uspostavilo etažno vlasništvo ne prethodno postojećem suvlasničkom udjelu u nekretnini, potrebno je da nadležno tijelo potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina (čl. 73. st. 3. ZVDSP-a).

68. Ta potvrda nadležnog tijela da neki stan ili poslovni prostor predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu ne može se poistovjetiti s dozvolom koju je prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ZVDSP-a nadležno tijelo davalo za prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u stan, u smislu odredbe čl. 372. st. 1. ZVDSP-a.

69. Takva potvrda, o kojoj govori odredba čl. 372. st. 1. ZVDSP-a, u konkretnom slučaju ne postoji niti može postojati, s obzirom na trenutak u kojem je i s obzirom na načina na koji je II. tužitelj NM stekao pravo vlasništva na stanu u predmetnoj zgradi u [adresa].

70. Naime, NM stekao je pravo vlasništva na stanu na prvom katu dvorišne zgrade površine 53,01 m2 kupnjom od svoga singularnog pravnog prednika HM, a koji je vlasništvo na predmetnom stanu stekao tek temeljem rješenja tuženika o povratu u vlasništvo od 22. prosinca 2006., dakle, nakon stupanja na snagu ZVDSP-a.

71. U tom slučaju, s obzirom da se je radilo o postupku povrata oduzete nekretnine, a ne o uspostavi etažnog vlasništva prema odredbama ZVDSP-a, premda je etažno vlasništvo faktično stečeno, veličina stana koji je predmet etažnog vlasništva determinira veličinu suvlasničkog udjela u cijeloj nekretnini, a ne obrnuto, a s obzirom da je NM kupio stan površine 53,01 m2 na prvom katu dvorišne zgrade u [adresa], to je ta površina trebala biti stavljena u omjer s korisnom površinom svih ostalih posebnih dijelova u predmetnoj nekretnini kako bi se utvrdio omjer II. tužiteljevog suvlasničkog udjela prema vlasništvu cijele nekretnine, a ni u kojem slučaju se ta površina ne može povećati pukom izjavom drugog suvlasnika nekretnine kojom on II. tužitelju priznaje pravo vlasništva na stanu veće površine i drugačije pozicije od one koju ima stan kojeg je II. tužitelj kupio od HM.

72. I. i II. tužitelji kao jedini suvlasnici nekretnine (mada je trenutno kao suvlasnik upisana i Republika Hrvatska) ovlašteni su na istoj vršiti građevinske preinake, kojima će postojeće stanove/poslovne prostore smanjivati ili povećavati, ali samim građevinskim preinakama prostorija u suvlasničkim zgradama ne može se steći pravo vlasništva (arg. iz čl. 156. st. 1. ZVDSP-a).

73. Ovo stoga, što sve što bi II. tužitelj NM tako stekao povrh stana površine 53,01 m2 na prvom katu kojeg je kupio od HM mora imati pravnu podlogu u određenom pravnom poslu, naplatnom ili besplatnom, kojemu je cilj stjecanje prava vlasništva. To može biti kupoprodaja, darovanje ili zamjena nekretnina, ali mora biti jasno da se radi o pravnom prometu nekretnina, koji podliježe oporezivanju.

74. Sporazum od 30. lipnja 2017. kojeg su sklopili I. i II. tužitelji, a kojim si međusobno priznaju pravo vlasništva (I. tužitelj priznaje pravo vlasništva II. tužitelju na stanu površine 76,80 m2 u prizemlju i prvom katu dvorišne zgrade), ne predstavlja takav pravni posao. Dakle, priznanje prava vlasništva nije pravni posao, a kamo li pravni posao prijenosa vlasništva na nekretnini.

75. Stoga je zaključeno da II. tužitelj NM nema pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na dodatnih 23,79 m2 stana (76,80 m2 – 53,01 m2 = 23,79 m2) u prizemlju zgrade, odnosno da pravno ne postoji posebni etažni dio NM onako kako je opisan u Planu posebnih dijelova nekretnine – etažnom elaboratu.

76. S obzirom da je veličina suvlasničkog udjela I. tužitelja Lovački rog d.d. određena veličinom suvlasničkog udjela II. tužitelja NM (budući da su njih dvoje razmatrani kao jedini suvlasnici predmetne nekretnine), a veličina suvlasničkog udjela II. tužitelja NM, onako kako je utvrđena Planom posebnih dijelova nekretnine, određena je površinom njegova stana (kao posebnog dijela nekretnine), a koja je pogrešna, zato jer NM nema pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na toj cijeloj površini stana, niti je isti u predmetnoj zgradi pozicioniran onako kako se to u etažnom elaboratu navodi, to proizlazi i da veličina suvlasničkog udjela I. tužitelja Lovački rog d.d., kako je utvrđena u Planu posebnih dijelova nekretnine, ne odgovara stvarnom stanju.

77. Činjenica da suvlasnički udio I. tužitelja u predmetnoj nekretnini nije ispravno određen, sprečava ovaj sud i da I. tužitelju Lovački rog d.d. utvrdi pravo vlasništva na posebnom dijelu predmetne nekretnine, za koji se je u prethodnom primarnom tužbenom zahtjevu tvrdilo da u naravi predstavlja poslovni prostor – restoran u prizemlju, koji se sastoji od 6 soba, 4 spremišta, kuhinje, sanitarnog čvora i hodnika, ukupne površine 295,16 m2, a koji je u Planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenom Potvrdom Grada Zagreba od 19. svibnja 2017., označen kao PP1, dok se u trenutnom primarnom tužbenom zahtjevu tvrdi da u naravi predstavlja poslovni prostor – restoran u podrumu, prizemlju i I. katu uličnog krila zgrade koji se sastoji od 12 soba, 9 spremišta, 4 hodnika, 3 stubišta, 2 sanitarna čvora i kuhinje, ukupne površine 577,11 m2, koji da je Planu posebnih dijelova, potvrđenom Potvrdom Grada Zagreba od 14. travnja 2023., označen kao PP.

78. Ovdje je potrebno ponovno istaknuti da sudu nije dostavljen Plan posebnih dijelova nekretnine u kojem bi poslovni prostor I. tužitelja Lovački rog d.o.o. bio označen kako se to tvrdi u trenutnom primarnom tužbenom zahtjevu, niti je Grad Zagreb ikada potvrdio takav Plan posebnih dijelova, dakle, Potvrda Grada Zagreba od

14. travnja 2023. ne postoji.

79. Dakle, nakon stupanja na snagu ZVDSP-a, 1. siječnja 1997., uspostava etažnog vlasništva pravno nije moguća bez prethodnog točnog utvrđenja suvlasničkog udjela s kojim se etažno vlasništvo povezuje (arg. iz čl. 43., čl. 66., čl. 68., čl. 69., čl. 71. i 72. ZVDSP-a), budući da se u konačnici vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine (čl. 72. st. 1. ZVDSP-a), a točno određenje suvlasničkog dijela I. tužitelja (kao i II. tužitelja) je u konkretnom predmetu izostalo.

80. Prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ZVDSP-a, bilo je pravno moguće steći pravo vlasništva na dijelovima zgrada (stanovima) bez stjecanja prava suvlasništva u cijeloj nekretnini, budući da je zemljište bilo pravno odvojeno od zgrade i, najčešće, u društvenom vlasništvu i isključivo radi saniranja te pravne situacije je odredbom čl. 370. ZVDSP-a predviđeno da se tako stečeno etažno vlasništvo neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, za koji se do utvrđenja njegove veličine, smatra da je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi.

81. Međutim, prema današnjim propisima na takav način nije moguća uspostava etažnog vlasništva.

82. Dakle, prije svega iz razloga promašene pasivne legitimacije, a potom i zbog neodgovarajuće veličine suvlasničkih udjela I. i II. tužitelja na kojima je potrebno uspostaviti etažno vlasništvo, valjalo je odbiti primarne tužbene zahtjeve.

83. Podrednim tužbenim zahtjevom traži se utvrđenje da je I. tužitelj Lovački rog d.o.o. suvlasnik predmetne nekretnine u neodređenom omjeru. Iako I. tužitelj jest suvlasnik predmetne nekretnine u, za sada, neutvrđenom omjeru, tuženik Grad Zagreb nije pasivno legitimiran u odnosu na taj tužbeni zahtjev, budući da nije upisan kao nositelj prava vlasništva, niti je njegov univerzalni pravni prednik trenutno upisan kao nositelj prava upravljanja na predmetnoj nekretnini, koje se je stupanjem na snagu ZVDSP-a pretvorilo u pravo vlasništva.

84. Stoga je neosnovan i taj i drugi podredni tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva od tuženika da trpi uknjižbu ''prava vlasništva'' I. tužitelja Lovački rog d.o.o. kao suvlasnika ''na 1. suvlasničkom udjelu se neodređenim omjerima'' predmetne nekretnine uz ''istovremeno brisanje Općenarodne imovine, Poduzeća državnih stambenih zgrada I. rajona, Zagreb'', ponovno zbog promašene pasivne legitimacije.

85. Budući da su I. i II. tužitelji u cijelosti izgubili predmetnu parnicu, ne pripada im naknada troškova parničnog postupka, a dužni su naknaditi troškove parničnog postupka tuženika (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

86. Prije svega, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, tada je mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a).

87. Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000.000,00 kn, da bi u podnesku od 14. studenog 2022. naveli da se radi o očitoj pogrešci u pisanju brojeva te da naznačuju vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn.

88. Tuženik je smatrao da se nije radilo o očitoj pogrešci u pisanju brojeva te da tužitelji ne mogu nakon podnošenja tužbe jednostrano mijenjati vrijednost predmeta spora i stoga je vrijednošću predmeta spora i dalje smatrao iznos od 10.000.000,00 kn.

89. Protivno shvaćanju tuženika, svatko pa i sud, može pogriješiti prilikom pisanja brojeva i takve pogreške se mogu ispraviti i to, kada se radi o pogreškama u tužbi, sve do zaključenja glavne rasprave, a kada se radi o pogreškama u presudi, u svako doba (arg. iz čl. 342. st. 1. ZPP-a).

90. Stoga se uzima da su tužitelji naznačili u ovom predmetu vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn/13.272,28 EUR, a kako je sud smatrao da je tako naznačena vrijednost suviše niska, to je na pripremnom ročištu rješenjem od 28. listopada 2024. vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 15.000,00 EUR, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a pa se prema toj vrijednosti imaju određivati parnični troškovi u ovoj parnici.

91. Prema sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za odgovor na tužbu u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 4. srpnja 2022. u iznosu od 312,50 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 24. studenog 2022. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 11. siječnja 2023. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a) i za plaćenu sudsku pristojbu za žalbu protiv rješenja o trošku u iznosu od 331,81 EUR, dakle, ukupno 2.519,31 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 2.831,81 EUR, za iznos od 312,50 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

92. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- I. i II. tužiteljima po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku