REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-375/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Srednje tehničke prometne škole, Teslina 4, 21000 Split, OIB: 90359909941, zastupane po punomoćnici Danijeli Jurić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika pod 1/ MS, M [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2/ Sindikat preporod, Šubićeva 42/2, 10000 Zagreb, OIB: 40398581914, tuženici pod 1/ i 2/ zastupani po punomoćniku Branku Duplančiću, odvjetniku u Splitu, te tuženik pod 2/ i po punomoćniku VS iz OD Mihočević i Bajs u Zagrebu, radi nadomještanja suglasnosti sindikalnog povjerenika, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zz tužitelja sa punomoćnicom, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Nadomješta se suglasnost sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća MS na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS, zaposlenom kod tužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručni prvostupnik ing. prometa, instruktor vožnje, temeljem ugovora o radu od 15.ožujka 2024.godine, radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.''

II/ Odbija se podredni tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Nadomješta se prethodna suglasnost Školskog sindikata Preporod na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS zaposlenom kod tužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručni prvostupnik ing. prometa, instruktor vožnje, temeljem ugovora o radu od 15.ožujka 2024.godine radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.''

III/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženicima pod 1/ i 2/ na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.250,00 Eur-a.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 21.06.2024.godine tužitelj navodi da je dana 28. lipnja 2024. utvrdio kako je radnik tužitelja CS, zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručni prvostupnik ing. prometa, instruktor vožnje, temeljem Ugovora o radu od 15. ožujka 2024., počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Ističe se da je radnik tijekom privremene nesposobnosti za rad od strane ravnatelja tužitelja zatečen kako na TTTS-u iz skladišta društva VELPRO uz pomoć radnika tog društva preuzima i vrši utovar razne robe u kombi vozilo, robu na paletama omata rastezljivom folijom, te se pri utovaru služi ručnim kolicima. Navodi se da je nakon dovršenog utovara robe radnik se odvezao s navedenim kombi vozilom. Ističe se da je razvidno da je radnik tijekom privremene nesposobnosti za rad obavljao poslove za svoj ili tuđi račun, a poslodavca i izabranog liječnika opće prakse doveo u zabludu o svom zdravstvenom stanju čime da je možebitno počinio i kazneno djelo. Radi navedenog da je tužitelj u potpunosti izgubio povjerenje u imenovanog radnika. Istaknuto je nadalje da se tužitelj sukladno odredbama članka 42. stavka 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, NN 51/18 i Odluke o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora Vlade Republike Hrvatske, NN 35/24, dopisom od 31. svibnja 2024. obratio tuženici pod 1. radi davanja prethodne suglasnosti na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS, sve iz razloga navedenih pod točkom 1. ove tužbe. Navodi se da se tužena pod 1. dana 07. lipnja 2024. očitovala na zahtjev tužitelja na način da je uskratila suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom od 30. kolovoza 2022. broj Revd- 3285/2022 dozvolio reviziju radi pravnog pitanja: '' “Da li je u sudskom postupku iz odredbe čl. 151. st. 4., a u svezi sa odredbom čl. 153. st. 3. Zakona o radu, kada kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće a sindikalni povjerenik koji je preuzeo sva prava i obveze radničkog vijeća je uskratio dati suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca (odluku o otkazu), pasivno legitimiran sindikalni povjerenik u funkciji radničkog vijeća, koji je fizička osoba, ili nadležni sindikat čiji je član?” Istaknuto je da se predlaže zatražiti na uvid spis Općinskog suda u Splitu broj Pr - 5111/2021. U navedenom smislu je predloženo donijeti presudu kojom se nadomješta prethodna suglasnost sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća ĐS na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS, zaposlenom kod tužitelja na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručni prvostupnik ing. prometa, instruktor vožnje, temeljem Ugovora o radu od 15. ožujka 2024., radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Punomoćnica tužitelja je na ročištu od 19.svibnja 2025.godine istakla kako je tužbi omaškom navedeno da se sporni događaj -povreda dogodila u lipnju , a da ispravno treba stajati da se dogodila u svibnju misleći pri tome na datum koji se ističe u sadržaju tužbe, odnosno da umjesto 28.lipnja 2024.godine treba stajati 28.svibnja 2024. Punomoćnica tužitelja je na ročištu od 7. veljače 2025. ispravila tužbu na način da kao točno prezime tužene pod 1/ navodi prezime MS.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu (list 15-20 spisa) navode da se ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženika i drugotuženika. U pogledu promašene pasivne legitimacije tužitelj navodi da se u poziciji tuženika ne mogu naći i sindikalni povjerenik i sindikat u kojem je sindikalni povjerenik član jer da navedeno isključuje jedno drugo. Istaknuto je da suodlučivanje nije provedeno pravodobno i potpuno. Navodi se da su odredbom članka 151.stavka 1. Zakona o radu propisane situacije u kojima poslodavac može donijeti odluku o otkazu samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Navodi se da je odredbom članka 150.stavka 4. ZR-a propisano da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, a kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Ističe se da je iz namjere otkaza ugovora o radu od 31.05.2024.godine upućene I -tuženici razvidno da je ista isključivo dobila informaciju o imenu i prezimenu radnika kojemu se namjerava otkazati ugovor o radu kao i navod da je radnik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad dana 28.05.2024.godine zatečen od strane ravnatelja škole da ispred skladišta Velproma pomaže pri istovaru kombija raznom robom na način da je omatao robu na paleti strech folijom i služio se ručnim kolicima te da se potom odvezao tim kombijem. Navodi se da informacije koje je dobila I-tuženica kao sindikalna povjerenica da nisu bile potpune da bi mogla donijeti pravilnu odluku, te da I-tuženica nije dobila ni osnovne informacije da bi mogla donijeti odluku, a da su to informacije od kada je radnik privremeno nesposoban za rad, koji je razlog privremene nesposobnosti za rad odnosno dijagnoza nesposobnosti, je li radnik omatanjem robe folijom i služenjem ručnim kolicima kršio preporuke liječnika za liječenjem odnosno u kojoj mjeri navedeno postupanje radnika utječe na njegov razlog nesposobnosti za rad ili uopće ne utječe niti s time ima ikakvu vezu. Navodi se da je radi toga očitovanjem od 07.06.2024.godine prvotužena od tužitelja zatražila da joj omogući uvid u sve dokaze koje ima za povredu koja tereti radnika te da se radnik CS pozove na sastanak da objasni postupke za koje ga tužitelj tereti. Istaknuto je da se tužitelj na navedeno oglušio te da nije dostavio zatražene informacije prvotuženiku ili bilo koje daljnje informacije i da nije organizirao zajednički sastanak s radnikom radi dobivanja obrazloženja njegova navodnog postupanja, a čime da je tužitelj nezakonito proveo postupak suodlučivanja. Ističe se da je tužitelj kao poslodavac sukladno odredbi članka 119.stavka 2. ZR-a bio dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu. Iz svih navedenih razloga se ističe da sindikalna povjerenica nije niti bila dužna ni niti mogla dati suglasnost tužitelju za namjeravanu odluku o otkazu radniku ČS. Nadalje je istaknuto da su razlozi iz namjere otkaza ugovora od 31.05.2024.godine te razlozi za otkaz iz tužbe tužitelja različiti. Ističe se da tužitelj u namjeri otkaza ugovora od 31.05. 2024.godine kao razloge za otkaz ugovora o radu navodi činjenicu da je radnik zatečen da za vrijeme privremene nesposobnosti za rad pomaže pri utovaru kombija raznom robom slijedom čega da je izgubio povjerenje u radnika, a u tužbi da navodi kako je razlog otkaza činjenica da je radnik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obavljao poslove za svoj ili za tuđi račun, a poslodavca i izabranog liječnika opće prakse doveo u zabludu o svom zdravstvenom stanju, a čime da je možebitno počinio i kazneno djelo, a slijedom čega da je u njega izgubio povjerenje. Istaknuto je da tužitelj nije dokazao vjerojatnim razloge za otkaz jer da tužitelj ni na jedan način ne navodi razloge ni činjenice niti dostavlja dokaze tuženicima da je ovlašteni liječnik doveden u zabludu od strane radnika, da je ovlašteni liječnik uopće postavio pogrešnu dijagnozu ni na koji način bi radnik počinio kazneno djelo, a niti koje je kazneno djelo počinio. Istaknuto je da se radi o znanjima i utvrđenjima o kojima da zaključak može donositi isključivo ovlaštena osoba liječničke struke. Istaknuto je da tužitelj tuženicima nije dostavio dokaz iz kojeg je razloga radnik uopće privremeno nesposoban za rad ni potvrdu ovlaštenog liječnika iz koje bi proizlazila dijagnoza radnika kojemu se namjerava otkazati ugovor o radu, te da li je u skladu sa time radnik evenutalno kršio preporuku ovlaštenog liječnika za liječenjem. Navodi se da cjelokupna namjera izvanrednog otkazivanja ugovora o radu od strane tužitelja počiva na pogrešnoj tezi da je radnik činjenicom omatanja robe folijom i služenja ručnim kolicima počinio za vrijeme privremene nesposobnosti za rad osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje daljnji radni odnos uz uvažavanje okolnosti i interesu obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Također je istaknuto da tužitelj ne razumije kako svaka aktivnost radnika za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nije nedopuštena. Naposljetku se navodi da razlozi koje tužitelj navodi nisu razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu.

3. Tuženik pod 2/ u odgovoru na tužbu (list 29-34 spisa) navodi podjednako kao i tuženik pod 1/ u odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 15.03.2024.godine (list 4-5 spisa); očitovanja Sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća vezano za namjeru otkaza ugovora o radu ČS (list 6 spisa); zahtjeva za očitovanje-davanje suglasnosti upućenog MS, sindikalnoj povjerenici s ovlastima radničkog vijeća Srednje tehničke prometne škole od 31.05.2024.godine (list 8 spisa); potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 47 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka CS (list 59-61 spisa); svjedoka ĆS (list 61-62 spisa); zz tužitelja (list 64-66 spisa); tužene pod 1/ MS (list 66-68 spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je radnik CS zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme kao strukovni učitelj za upravljanje motornim vozilom C kategorije, a koja činjenica nesporno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu od 16.ožujka 2024.godine (list 4-5 spisa). Nije dvojbena ni činjenica da je tužitelj od MS, sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća tuženika zatražio prethodnu suglasnost za namjeravanu odluku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku ČS zaposlenom na radnom mjestu strukovnog učitelja 1, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog zahtjeva od 31.svibnja 2024.godine (list 8 spisa). Nije sporna ni činjenica da se MS, sindikalna povjerenica s ovlastima radničkog vijeća tuženika očitovala tužitelju na način da je odbila dati suglasnost tužitelju na namjeravanu odluku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku ČS, a koja činjenica je razvidna iz pregledanog očitovanja sindikalne povjerenice MS od 07.lipnja 2024.godine (list 6 spisa).

7. Ono što je sporno među strankama i što je trebalo utvrditi je, činjenica da li su postojali razlozi za uskraćivanje suglasnosti tuženice pod 1/ na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radniku ČS, te da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika ad/1 i 2/ u ovom postupku, kao i da li je tužitelj u ovom postupku dokazao u ovom sporu svoju namjeru za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku ČS iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za izvanredni otkaz, a uz navedeno je trebalo utvrditi postoji li zabrana za izvanredni otkaz i da li tužitelj kao poslodavac u ovom postupku dokazao svojim činjeničnim navodima i predloženim dokazima postojanje vjerojatnosti da su se ostvarili razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku ČS.

8. Iz pregledanog zahtjeva tužitelja upućenog tuženici pod 1/ sindikalnoj povjerenici MS **.**.2024. (list 8 spisa) je razvidno da je ista navedeni zahtjev tužitelja preuzela 03.lipnja 2024.godine, te da je ovim zahtjevom tužitelj od navedene sindikalne povjerenice zatražio suglasnost o namjeravanoj odluci izvanrednog otkazivanja ugovora o radu radniku ČS zaposlenog za radnom mjestu strukovnog učitelja 1. Iz obrazloženja navedenog zahtjeva proizlazi da tužitelj navodi kako je CS za vrijeme privremene nesposobnosti za rad dana 28.svibnja 2024.godine u 9,00 sati zatečen od strane ravnatelja tužitelja na TTTS-u ispred skladišta Velproa kako pomaže pri utovaru kombija raznom robom, te da je te prigode omatao robu na paleti strech folijom i služio se ručnim kolicima kao pomagač pri utovaru, te da se u 09:25 sati odvezao sa navedenim kombijem. Navodi se da je zbog navedenog poslodavac u cijelosti izgubio povjerenje u radnika i da su zato ispunjeni razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku ČS.

9. Iz očitovanja MS, sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća tuženika od 07.lipnja 2024.godine (list 6 spisa) proizlazi da je ista u očitovanju navela da ne može dati suglasnost za izvanredan otkaz ČS jer da nema dovoljno informacija, te je ista predlagala da joj se omogući uvid u sve dokaze koje tužitelj ima za povredu radnog odnosa kojim tereti radnika ČS. Ista je istakla da zbog obiteljske situacije, teške bolesti supruge istog, te dvoje malodobne djece od kojih jedno dijete ima tek godinu i pol dana da predlaže da se radnika ČS pozove na sastanak na kojem da će isti imati priliku objasniti postupke kojima se tereti.

10. Iz pregledane potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 47 spisa) proizlazi da je radnik CS otvorio bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad sa šifrom bolovanja A0 dana 23.05.2024.godine te da je kao očekivano trajanje bolovanja navedeno 30 dana.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka CS (list 59-62 spisa) proizlazi da je on strukovni učitelj u Srednjoj tehničkoj prometnoj školi i da je točno da je zaposlen temeljem Ugovora o radu od 15. ožujka 2024.. Međutim, isti navodi da okolnosti vezane za njegov rad za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad a koje mu je namjeravao staviti na teret tužitelj nisu onakve kako su opisane već da je situacija bila takva da on uopće nije bio zatečen od strane ravnatelja tužitelja kako na TTTS-u iz skladišta društva Velpro uz pomoć radnika toga društva preuzima i vrši utovar razne robe u kombi vozilo, već da je njega prijatelj od ravnatelja, kojemu ne zna ime i prezime, pratio dana 27.5.2024. i 28.5.2024. i da je zapravo prijatelj ravnatelja, vjerojatno po nalogu ravnatelja, utvrdio činjenice da je on bio na TTTS-uz pomoć drugog radnika, navodno vršio utovar robe u kombi vozilo za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Svjedok priznaje činjenice da je on zaista za vrijeme privremene nesposobnosti za rad bio na TTTS-u s radnikom, ali isti ističe da on tada nije obavljao nikakve radnje nego da je samo radniku pokazivao kako se treba raditi sa određenom dokumentacijom. Svjedok ističe s obzirom da je on pred ovim sudom vodio postupak naknade štete protiv tada tuženika, a u ovom sporu tužitelja, da je to bio osnovni razlog zbog kojeg mu je tužitelj namjeravao dati odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i zbog kojeg je tražio suglasnost od sindikalne povjerenice s ovlastima radničkog vijeća AS za tu namjeravanu odluku.Svjedok navodi da je on potajno snimio razgovor između ravnatelja tužitelja US i tajnice škole DS gdje tajnica škole i ravnatelj da su zapravo rekli da će ga tužiti ukoliko on bude tužio školu za naknadu štete te da su mu rekli da će ga tužiti za povrat iznosa od 2.000,00 kn, a koje da mu je škola više platila. Isti navodi da mu je poznato da IS, a koja je sindikalna povjerenica s ovlastima Radničkog vijeća kod tužitelja, nije dala suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu njemu iz razloga što je smatrala da navedeni razlozi za namjeravanu Odluku o otkazu nisu u dovoljnoj mjeri potkrijepljeni, a da je vjerojatno uzela u obzir i činjenicu što je bila upoznata s njegovim zdravstvenim stanjem budući je on u tom periodu morao ići na operaciju noge. Također je svjedok istakao da ima privatnu autoprijevozničku firmu, ali da je ista pred zatvaranjem zbog manjka posla. Svjedok navodi da navedene spomenute prigode je osoba kojoj je nešto pokazivao bio njegov radnik, jer da je on unajmio vozilo od druge firme. Također svjedok navodi da kad je bio zdravstveno sposoban da je obavljao poslove vožnje za svoju firmu kada nije bio na bolovanju. Također je svjedok istakao da je bio na privremenoj nesposobnosti za rad 22.svibnja 2024.godine kad je bio sa navedenim radnikom na TTTS-u.Svjedok je u iskazu istakao da je cijela ova situacija s namjerom tužitelja da da izvanredni otkaz nastala uslijed činjenice što je on pred ovim sudom vodio postupak naknade štete protiv škole, tužitelja u ovom postupku, a da je ujedno podržao i druge nastavnike u sporovima koje su isti vodili, a da se u cijelu priču umiješala politika, HDZ, župan V i sl., pa da je cijela situacija završila i u dnevnom tisku, a da će vjerojatno biti i u emisiji "Provjereno". U odnosu na činjenicu što je točno pokazivao navedenom radniku predmetne prigode, svjedok je naveo da mu je pokazivao način kako se omata roba na paletama rastezljivom folijom i način kako će postupati sa pismenom dokumentacijom, a u odnosu na činjenicu da li je navedenom radniku pokazivao išta vezano za utovar i istovar i pri tome obavljao te poslove isti je naveo da je pokazivao radniku način na koji se vrši istovar i utovar i da je nehotično moguće da je sam nešto pripomagao. Svjedok je ujedno istakao da je spomenuti radnik počeo raditi za svjedokovu firmu 2-3 dana prije spomenutog događaja na TTTS-u. Svjedok je istakao da je na bolovanju bio zbog ozljede koljena. Također je svjedok istakao da njegovo bolovanje nije bilo povezano sa profesionalnim oboljenjem već da je bilo vezano za ozljedu na radu. Također je isti istakao da je predmetne prigode vidio ravnatelja i osobu koju je ravnatelj unajmio da ga prati te da ih je snimio mobitelom, a da ih je kasnije vidio i u kafiću gdje je bio. Svjedok je ujedno istakao da ga nitko nije kontaktirao prije namjeravane odluke o otkazu već da je o tome saznao od tuženice pod 1/ MS.

12. Iz iskaza saslušanog svjedoka ĆS (list 61-62 spisa) proizlazi da je on počeo raditi kod svjedoka CS u njegovoj firmi otprilike u razdoblju od 29. do 31.5.2024.. Isti navodi da mu je i sam CS rekao da su viđeni kako vrše utovar i istovar robe na TTTS-u iz skladišta društva Velpro te da je pri tome CS mislio na njega kao svjedoka i sebe. Isti ističe da su tih dana vršili poslove utovara i istovara na taj način i da mu je CS u početku pokazivao kako treba voditi pisanu dokumentaciju. Svjedok navodi da ne zna ništa o tuženikovom bolovanju. Svjedok navodi da je je bio učenik Srednje prometne tehničke škole, te da poznaje ravnatelja te škole. Također je svjedok istakao da je CS obavljao poslove vožnje za svoju firmu, te da ga je viđao kako vozi, ali da se ne može izjasniti koliko često.

13. Iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika tužitelja JS (list 64-66 spisa) proizlazi da je namjera srednje tehničke prometne škole bila da da izvanredni otkaz radniku ČS iz razloga što da je isti obavljao poslove za drugu firmu, a za vrijeme dok je kod tužitelja bio na privremenoj nesposobnosti za rad. Zz tužitelja navodi da on ne zna točno datumski kad je CS koristio bolovanje već da zna da je on u petak popodne pa sve do utorka u razdoblju od tih nekoliko dana bio privremeno nesposoban za rad odnosno da je bio na bolovanju i da je javio poslodavcu da se nalazi na bolovanju te da je poslodavac također od CS dobio i potvrdu da se nalazi na bolovanju. Zz tužitelja ističe da je navedeno bolovanje CS prekidao pa ponovno odlazio na bolovanje tako da je to bolovanje na kraju duže trajalo od navedena 4 dana. U odnosu na činjenicu na koji način se saznalo da CS za vrijeme bolovanja radi u drugoj firmi zz tužitelja navodi da je bio članak u novinama u kojem da je CS zajedno s još troje kolega izjavljivao da će uzeti kolektivno bolovanje, a također i da su radnici u firmi pričali da CS obavlja poslove za vrijeme bolovanja u nekakvoj firmi. Također zz tužitelja ističe da mu je cijela ta situacija bila sumnjiva jer da je doznao da je ujedno CS u to vrijeme i zamijenio smjenu u kojoj radi na način da je odlučio umjesto da radi kroz jutro da počne raditi poslijepodne, a da ga je o tome obavijestio jedan učenik koji je rekao da će mu sada vožnja biti u 19,00 sati, a da se isti žalio na tu situaciju. Isti ističe da je vezano za cijelu situaciju on imao razgovor s ČS jedno jutro i da je tada ČS nije ništa ozbiljno priopćeno već da su imali on i CS neobavezan razgovor u kafiću, a da su pričali o poštivanju radnog vremena i da se ne može samoinicijativno mijenjati radno vrijeme te da mu CS na to nije odgovorio skoro ništa. Zz tužitelja navodi da nikada u nijednom razgovoru s ČS nije spominjao da mu poslodavac namjerava dati izvanredan otkaz ugovora o radu te ističe da ga nije ni viđao. Zz tužitelja navodi da je on osobno zatekao ČS kako pomaže oko ukrcaja kombija na TTTS, a da je dva tri dana nakon toga od tuženika pod 2 Školskog sindikata Preporod iz navedenog razloga tražio suglasnost za namjeravani izvanredni otkaz ČS. Zz tužitelja ističe da ne zna točno datumski kada je on točno zatekao ČS da pomaže oko ukrcaja kombija na TTTS-u da zna da je to bilo vremenski samo između 09,00 i 09,35 sati. Zz tužitelja navodi da mu je školski sindikat Preporod odgovorio da ne daje suglasnost za namjeravani otkaz ugovora o radu ČS. U odnosu na činjenicu što je uradio CS nakon navedenog pomaganja oko ukrcaja kombija na TTTS-u, zz tužitelja odgovara da je CS nakon toga otišao u kamion i odvezao se cestom prema Stobreču, te da je bio sam u kombiju. U odnosu na činjenicu koje je radno mjesto CS i što točno on radi zz tužitelja je naveo da CS na svom radnom mjestu obučava učenike i priprema ih za sve radnje s vozilom koje su neophodne za upravljanje vozilom, a da je riječ o kamionima C kategorije, te da isti tijekom nastave ne vozi već da sjedi na suvozačevom mjestu i daje upute o vožnji. Također zz tužitelja je istakao da je razgovarao sa sindikalnom povjerenicom u svom uredu uoči navedenih pitanja o otkazivanju ugovora o radu ČS te da ga je ona pitala o tome tko je vidio situaciju vezanu za isto te da joj je on odgovorio da je on osobno bio na licu mjesta, a da mu je sindikalna povjerenica rekla odnosno da ga je pitala da li je bilo kakvih svjedoka te da joj je isti potvrdio da je bilo svjedoka navedenog događaja. Zz tužitelja ističe da je obišao dvije tri lokacije potencijalnih radova i da je sam shvatio gdje bi se mogao nalaziti CS. Isti ističe da je navedeno bilo jednostavno utvrditi jer da CS ima svoju tvrtku u kojoj radi sa vozilom koje je kupio od škole, a također ima crveni kamion koji je jako uočljiv jer da na tom kamionu piše naziv autoškola pa da je u tom smislu vozilo koje CS koristi uočljivo. ZZ tužitelja da je bio sakriven dok je ČS promatrao, a da je sve to skupa trajalo nekih 30ak minuta te da mu se nije obraćao kroz navedenih pola sata već da ga je samo promatrao. ZZ tužitelja ističe da je CS navedene prigode kad ga je on vidio pomagao pri utovaru i to vezano za firmu Velpro te da su radnici te firme viličarima dovozili robu, a da im je tužitelj pomagao oko ukrcaja robe u kamion. Zz tužitelja ističe da je svjedok za navedenu situaciju bio radnik OS koji da je njegov prijatelj te koji da je bio s njim kad je on vidio ČS da radi navedeno. Zz tužitelja ističe da ĆS nije bio prisutan na događaju vezano za ukrcavanje na TTTS-u gdje je bio CS. ZZ tužitelja je istakao da on dokaze za ono što je CS navedene prigode radio ima uvidom što je sam vidio te da postoji navedeni svjedok OS.

14. Iz iskaza saslušane tužene pod 1/ MS (list 67-68 spisa) proizlazi da je ona za problem koji je predmet ovog postupka prvi put saznala 03.06.2024. kada ju je ravnatelj tužitelja u ponedjeljak nazvao i zamolio da dođe u njegov ured jer da mu je potrebno nešto, a vezano za rad njezin kao sindikalnog povjerenika. Ista ističe da je ona pitala da li može se navedeni sastanak s ravnateljem tužitelja održati sutradan budući da kad je od nje ravnatelj tužitelja tražio da ona kod njega dođe da je ona morala ići na nastavu u drugoj školi u kojoj radi, ali da joj je ravnatelj tužitelja rekao da razgovor između njega i nje neće dugo trajati jer da mu ona treba samo nešto potpisati. Ista ističe da kada je došla na sastanak s ravnateljem tužitelja da ga je pitala o čemu se točno radi i da je vidjela da je riječ o radniku ČS za kojeg je ravnatelj isticao da dok je bio na bolovanju da je isti radio u nekoj drugoj firmi. Nadalje ista navodi da te prigode nije ravnatelju ni postavljala odmah nekakva pitanja jer da je bila zatečena činjenicom da tužitelj ima namjeru dati izvanredni otkaz ugovora o radu kolegi ČS, ali da je shvatila da se ne može raditi o jedno minutnom razgovoru ravnatelja tužitelja već da je riječ o ozbiljnijoj situaciji za koju joj treba vremena da je razmotri. Ista navodi da je rekla ravnatelju tužitelja te prigode da se mora konzultirati sa sindikatom i to sa školskim sindikatom Preporod i pravnom službom sindikata Preporod. Ista ističe da je ravnatelj njoj tada rekao da je to uredu i da mora u roku od 8 dana dati očitovanje na navedeno, a ako se ne očituje da će se smatrati da je dana suglasnost na navedenu namjeravanu odluku o otkaz ugovora o radu ČS. Ista navodi da se tada konzultirala s pravnom službom i da je nazvala kolegu ČS. Nadalje ista navodi da je nakon konzultacija sa pravnom službom i razgovorom sa ČS napisala e-mail ravnatelju u kojem predlaže sastanak sa svim uključenim osobama u ovaj slučaj. Ista navodi da je istakla tada da nema dovoljno informacija o cjelokupnom slučaju pa da iz tog razloga ne može dati suglasnost za namjeravanu odluku otkaza ugovora o radu. Ista navodi da se cjelokupan razgovor sa ravnateljem tužitelja odvijao u petak, a da je njoj rok za očitovanje o kojem je ravnatelj govorio od 8 dana da joj je isticao u utorak. Ista navodi da nakon toga nije dobila nikakav odgovor od ravnatelja ni u usmenom ni u pisanom obliku, a da je sljedeće saznanje o cijeloj situaciji dobila u trenutku kada je zaprimila predmetnu tužbu na odgovor 21. lipnja 2024. U odnosu na činjenicu što je njoj rekao CS kad ga je kontaktirala vezano za predmetni događaj ista je navela da je njoj CS navedene prigode istakao da je pomagao ĆS koji se tek zaposlio kod njega i da mu je govorio što treba raditi, a da on osobno nije radio nikakav posao.

15. Prvenstveno je potrebno istaći da je u predmetnom postupku prema mišljenju ovog suda osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod 2/ Školski sindikat preporod. Naime, među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da kod tužitelja kao poslodavca u vrijeme namjeravanog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije postojalo formirano radničko vijeće. Odredbom članka 150.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Temeljem odredbe članka 151.stavka 4. ZR-a ako radničko vijeće uskrati suglasnost, uskrata mora biti pisano obrazložena, a poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost zamjeni sudska ili arbitražna odluka. Nadalje, temeljem odredbe članka 153.stavka 3. ZR-a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim zakonom. Prema mišljenju ovog suda iz navedenih materijalnih odredbi bi proizlazilo da obzirom da kod tužitelja nije utemeljeno radničko vijeće, a koju činjenicu stranke u ovom postupku ni ne osporavaju, da je poslodavac dužan tražiti suglasnost sindikalnog povjerenika jer prema citiranom članku 153.stavak 3. ZR-a upravo sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća te ima pravo dati odnosno uskratiti suglasnost poslodavcu na otkaz ugovora o radu. Nadalje, kad poslodavac kao što je u konkretnom slučaju tužitelj nema formirano radničko vijeće, a pokrene sudski postupak radi nadomještanja suglasnosti za otkaz ugovora o radu prema čl. 151.st. 4. ZR-a jer je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost za otkaz dužan je kao tuženika u postupku naznačiti sindikalnog povjerenika, odnosno osobu koja u tom trenutku obavlja poslove sindikalnog povjerenika. U tom smislu kad kod poslodavca kao što je tužitelj u konkretnom slučaju nije utemeljeno radničko vijeće, a sindikalni je povjerenik uskratio dati suglasnost na namjeravanu odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu u postupku kojeg poslodavac pokrene radi nadomještaja suglasnosti za otkaz prema citiranom članku 151.stavak 4. ZR-a u predmetnom postupku je sukladno navedenom pasivno legitimiran sindikalni povjerenik, u konkretnom slučaju tužena pod 1/ MS kao fizička osoba, sindikalna povjerenica, a ne nadležni sindikat, u konkretnom slučaju Školski sindikat Preporod. Sve navedeno jasno proizlazi i iz samog postupanja tužitelja u ovom postupku budući je tužitelj zahtjev za davanje suglasnosti za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radniku ČS uputio upravo tuženoj pod 1/ MS dana 31.svibnja 2024.godine, a ne Školskom sindikatu Preporod, a koja činjenica je razvidna i iz pregledanog zahtjeva tužitelja za davanje navedene suglasnosti od 31.svibnja 2024.godine (list 8 spisa). Tužitelju je odbila dati suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu radniku ČS upravo tužena pod 1/ Sindikalna povjerenica MS, a ne Školski sindikat Preporod. Tužitelj ničim nije dokazao da je tražio suglasnost za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu radniku ČS od Školskog sindikata Preporod niti takav zahtjev prileže spisu pa u odnosu na tuženika pod 2/ sukladno citiranim materijalnim odredbama tužitelj ni ne može tražiti donošenje odluke o nadomještanju suglasnosti za izvanredno otkazivanje ugovora o radu budući tuženik pod 2/ nije niti donio nikakvu odluku kojim odbija dati navedenu suglasnost pa samim time niti ne može biti pasivno legitimirana stranka u ovom postupku. Slijedom navedenog u odnosu na tuženika pod 2/ trebalo je u cijelosti odbiti predmetni tužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije dok je u odnosu na tuženika pod 1/ ovaj prigovor neosnovan budući nije dvojbeno da kad kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće pa da upravo sindikalna povjerenica, u konkretnom slučaju tužena pod 1/ preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća te ima pravo uskratiti i suglasnost poslodavcu na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu, a što je tužena pod 1/ i uradila svojim očitovanjem od 07.lipnja 2024.godine (list 6 spisa). Tužitelj je u zakonskom roku od 15 dana od dostave navedene izjave kojom je sindikalna povjerenica MS odbila dati suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS podnio tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, a kojom traži da navedenu suglasnost zamjeni sudska odluka budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 21.06.2024.

16. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku i to posebno iz iskaza saslušanog svjedoka CS , zz tužitelja i tužene pod 1/ MS, nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica u ovom postupku da je tužitelj kao poslodavac namjeravao izvanredno otkazati ugovor o radu radniku ČS iz razloga koje Zakon o radu predviđa kao razloge za izvanredni otkaz ugovora o radu, a to su razlozi iz odredbe članka 116.stavka 1. Zakona o radu kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice , uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Navedena namjera je razvidna i iz pregledanog zahtjeva tužitelja kojeg je isti dana 31.svibnja 2024.godine (list 8 spisa) uputio tuženoj pod 1/ sindikalnoj povjerenici MS. Iz pregledane potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad radnika CS (list 45 spisa) je razvidno da je istome otvoreno bolovanje pod šifrom A0 koja predstavlja obično bolovanje i to počevši sa danom 23.05.2024.godine i predviđenim vremenom trajanja od 30 dana. U navedenom smislu nije postojala u konkretnom slučaju zabrana otkazivanja ugovora o radu u odnosu na radnika ČS propisana odredbom članka 38. ZR-a budući se radnik CS nije nalazio na bolovanju zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti jer to proizlazi iz sadržaja navedene potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad. Međutim, ovaj sud je mišljenja da tužitelj kao poslodavac svojim činjeničnim navodima u tužbi i tijekom postupka te predloženim dokazima nije dokazao postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku ČS. Naime ovo već proizlazi i usporedbom onog što je tužitelj navodio u sadržaju same tužbe u predmetnoj pravnoj stvari te sadržaja njegovog zahtjeva za davanje suglasnosti na izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku ČS, a kojeg je uputio tuženoj pod 1/, te iskaza tužene pod 1/ MS i zz tužitelja. Naime, tužitelj u sadržaju predmetne tužbe najprije decidirano navodi da je dana 28.lipnja 2024.godine utvrdio da je njegov radnik MSPB počinio osobito tešku povredu radnog odnosa na način da je tijekom privremene nesposobnosti za rad od strane ravnatelja tužitelja zatečen kako na TTTS-u iz skladišta društva Velpro uz pomoć radnika tog društva preuzima i vrši utovar razne robe u kombi vozilo, robu na paletama omata rastezljivom folijom i pri utovaru se koristi ručnim kolicima i potom odvozi s navedenim kombi vozilom pa da je iz toga jasno da je radnik tijekom privremene nesposobnosti za rad obavljao poslove za svoj ili tuđi račun i doveo poslodavca i izabranog liječnika opće prakse u zabludu o svom zdravstvenom stanju te možebitno počinio i kazneno djelo pa da je radi navedenog tužitelj izgubio povjerenje u navedenog radnika. Međutim, u zahtjevu kojeg je uputio tuženoj pod 1/, sindikalnoj povjerenici MS za davanje suglasnosti na namjeru izvanrednog otkazivanja radniku ČS, a koji zahtjev datira od 31.svibnja 2024.godine (list 8 spisa) tužitelj sindikalnoj povjerenici uopće ne spominje da je radnik CS spomenutim radnjama pomaganja pri utovaru robe u kombi počinio zloupotrebu privremene nesposobnosti za rad niti da je poslodavca i izabranog liječnika opće prakse dovodio u zabludu o svom zdravstvenom stanju niti da bi takvim radnjama počinio kazneno djelo, kao ni da je navedene poslove obavljao bilo za svoj bilo za tuđi račun pa se u navedenom smislu ne može smatrati da je tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari činjeničnim navodima u tužbi i dokazima koje je predložio dokazao vjerojatnost postojanja upravo onih razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku ČS, a koje navodi u tužbi. Tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 150.stavka 1. ZR-a budući vezano za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radniku ČS nije se posavjetovao sa sindikalnom povjerenicom MS na odgovarajući način niti joj je dostavio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njena utjecaja na položaj radnika CS. Upravo radi navedenog iz navedenog očitovanja tužene pod 1/ MS od 07.lipnja 2024.godine (list 6 spisa) i proizlazi da je ista odbila dati suglasnost tužitelju za namjeravani izvanredni otkaz ugovora o radu radniku ČS jer je istakla da nema dovoljno informacija o navedenom, te je tražila da joj tužitelj omogući uvid u sve dokaze koje ima za povredu radnog odnosa kojim tereti ČS. Iz iskaza saslušane tužene pod 1/ MS na ročištu od 19.svibnja 2025.godine proizlazi da je ona za cijeli slučaj sa namjeravanom odlukom tužitelja o davanju izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku ČS saznala prvi put 03.06.2024.godine te da je u razgovoru sa zz tužitelja saznala da je isti isticao da je radnik CS dok je bio na bolovanju radio u nekoj drugoj firmi. Ista je navela da se konzultirala sa pravnom službom i predložila sastanak sa svim uključenim osobama te je ista potvrdila da je istakla da nema dovoljno informacija o cjelokupnom slučaju i da iz tog razloga ne može dati suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu radniku ČS. Iz iskaza tužene pod 1/ jasno proizlazi da ista nije raspolagala s dovoljno informacija vezano za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS, te da je iz tog razloga i odbila dati suglasnost na odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radniku ČS, a da je joj je CS u razgovoru rekao da je on navedene prigode pomagao ĆS koji se zaposlio kod njega i da mu je govorio što treba raditi, a da on osobno nije radio nikakav posao. Premda je tužena pod 1/ istakla da je nakon konzultacije sa pravnom službom i razgovorom sa radnikom ČS napisala e-mail ravnatelju tužitelja JS u kojem je predlagala sastanak sa svim uključenim osobama u slučaj ista je u iskazu istakla da nije dobila nikakav odgovor od zz tužitelja ni u usmenom ni u pismenom obliku. Iz svega navedenog je razvidno da tužitelj nije vezano za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu radniku ČS postupio u skladu sa odredbom članka 150.stavka 1. ZR-a budući nije na odgovarajući način proveo savjetovanje sa tuženom pod 1/ niti je sindikalnoj povjerenici pružio odgovarajuću dokumentaciju i sve potrebne podatke vezano za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS pa u tom smislu tužitelj nije dokazao postojanje vjerojatnosti da su se ostvarili razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku ČS jer već u fazi traženja suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu radniku ČS tužitelj nije dokazao postojanje vjerojatnosti da su se ostvarili razlozi za izvanredni otkaz navedenom radniku jer nije pružio dovoljno informacija i dokaza sindikalnoj povjerenici tuženoj pod 1/ na navedenu okolnost, a zbog čega je tužitelju i uskraćena navedena suglasnost. Tužitelj ni u ovom postupku nije dokazao svojim činjeničnim navodima i predloženim i provedenim dokazima da postoji vjerojatnost da su se ostvarili razlozi iz članka 116.stavka 1. ZR-a za izvanredni otkaz ugovora o radu radnika CS. Naime, nije dvojbeno da je svrha privremene nesposobnosti za rad da se radnik zbog bolesti u kraćem ili dužem razdoblju oslobodi obveza i to ne samo na radnom mjestu već i drugih aktivnosti osim onih preporučenih po liječniku koje ometaju ozdravljenje, a kako bi čim prije ozdravio i vratio se na radno mjesto. U tom pogledu iz iskaza saslušanog svjedoka CS proizlazi da isti ne osporava da je u vrijeme bolovanja i to otprilike 22.svibnja 2024.godine bio sa radnikom ĆS na TTTS-u, te isti navodi da je taj radnik počeo raditi kod njega dva ili tri dana prije nego su zajedno bili na TTTS-u za njegovu firmu, te da je navedene prigode on bio na bolovanju zbog ozljede koljena. Međutim, iz iskaza CS proizlazi da je on navedene prigode samo pomagao svom radniku ĆS kod utovara i istovara pokazujući mu kako se ti poslovi rade i kako se vodi pisana dokumentacija vezano za te poslove. Također je svjedok CS pri tome istakao da je imao tada autoprijevozničku firmu koja je bila pred zatvaranjem zbog manjka posla, te da je on vozio za svoju firmu samo kad nije bio na bolovanju. Svjedok ĆS je u svom iskazu potvrdio navode svjedoka CS, nije osporavao da su on i CS na TTTS-u za njegovu firmu zajedno vršili istovar-utovar, ali je razvidno da su navedene radnje bile samo u svrhu pomaganja ĆS budući iz iskaza ĆS proizlazi da mu je CS samo pokazivao kako se navedeni poslovi rade i kako se vodi pisana dokumentacija budući je on u vrijeme bolovanja radnika ČS kod istog tek bio zaposlen jer je kod istog prema svom iskazu počeo raditi od 29-31.05.2024.godine, a iz čega se nameće logičan zaključak da je CS samo pomagao navedene prigode ĆS u smislu upućivanja istog kao početnika u radu na poslovima utovara i istovara robe i vođenja dokumentacije budući je ĆS tad tek počeo kod njega raditi. ZZ tužitelja US u svom iskazu decidirano tvrdi da je tužitelj namjeravao dati izvanredni otkaz radniku ČS jer da je obavljao poslove za drugu firmu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, te da je do tih utvrđenja isti došao na način da je sam vidio zz tužitelja na licu mjesta kako pomaže oko ukrcaja robe u kombi na TTTS-u i da se nakon tog pomaganja CS odvezao s lica mjesta gdje se to događalo. Međutim, zz tužitelja nije točno znao iskazati o periodu kad se dogodio navedeni događaj i kad je točno radnik CS bio na bolovanju. Pored navedenog isti je iskazao da je nakon navedenog događaja kad je vidio ČS vezano za sve navedeno imao u kafiću neobavezan razgovor s njime u kojem su pričali o poštivanju radnog vremena, ali da mu nikad u niti jednom razgovoru nije spominjao mogućnost davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu. ZZ tužitelja navodi kao jedinog svjedoka navedenog događaja na TTTS-u OS, svog prijatelja, a za kojeg tvrdi da je bio s njime prisutan kad je vidio ČS da pomaže kod utovara-istovara robe u kombi na TTTS-u, ali tužitelj tijekom postupka nije predlagao izvođenje dokaza saslušanjem OS. Pored navedenog zz tužitelja decidirano ističe da ĆS nije bio prisutan prilikom ukrcaja robe na TTTS-u sa radnikom ČS, premda je sam svjedok ĆS potvrdio da je navedene prigode bio sa ČS na TTTS-u.

17. Imajući u vidu sve navedeno iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tužitelj u predmetnom postupku nije dokazao vjerojatnost da su se ostvarili razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu radniku ČS budući već u zahtjevu za davanje suglasnosti za namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku ČS nije dostavio tuženoj pod 1/ sindikalnoj povjerenici MS sve podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecaja na položaj radnika CS, a iz iskaza saslušanog svjedoka CS i svjedoka ĆS nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da unatoč tome što su isti zajedno bili na TTTS-u za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad radnika CS da radnik CS nije obavljao nikakve poslove ni za svoju ni za tuđu firmu već je pomagao ĆS, a koji se tada netom zaposlio kod njega sa savlada poslove utovara i istovara robe i pokazao mu je kako se vodi pisana dokumentacija, te se u navedenoj situaciji nalazio na TTTS-u samo u svojstvu ispomoći radniku koji tek uči raditi posao. U navedenom smislu se ne može smatrati da je radnik CS navedene prigode zloupotrijebio bolovanje budući je samo pomogao navedene prigode radniku ĆS, te se odmah nakon pomoći radniku udaljio sa lica mjesta. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da isti nije imao razloga izgubiti povjerenje u radnika ČS zbog njegova postupanja navedene opisane prigode vezano za njegove radnje na TTTS-u budući je zz tužitelja, a što nedvojbeno proizlazi iz njegova iskaza isti bio od ranije upoznat sa činjenicom da radnik CS ima svoju firmu jer je isti iskazao da radnik CS ima svoju tvrtku u kojoj da radi upravo sa vozilom kojeg je kupio od tužitelja, a također je zz tužitelja jasno istakao da i nakon što je utvrdio sve vezano za navedeni događaj na TTTS-u da je unatoč tome vodio neobavezni razgovor sa radnikom ČS i da mu nikad nije spominjao u niti jednom razgovoru da mu tužitelj namjerava dati izvanredni otkaz ugovora o radu. Iz navedenog je sasvim razvidno da tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja razloga za izvanredno otkazivanje ugovora o radu radniku ČS jer da je ova vjerojatnost postojala zz tužitelja bi u razgovoru sa radnikom ČS istome istakao da mu namjerava dati izvanredni otkaz, a što isti nije uradio te bi zasigurno dostavio tuženoj pod 1/ svu dokumentaciju i sve informacije koje je sindikalna povjerenica od njega tražila, ali zz tužitelja to nije uradio. Pored navedenog zz tužitelja nije imao saznanja ni o točnom vremenu bolovanja radnika ČS, kao ni o točnom razdoblju kad je istog zatekao na TTTS-u, te iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje vjerojatnosti razloga za izvanrednog otkazivanje ugovora o radu radnika ČS, a posebice vjerojatnost postojanja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa od strane radnika CS. Iz iskaza svjedoka CS proizlazi da isti ničim nije ugrožavao svoje zdravstveno stanje tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad, budući je isti navedene prigode samo pomagao radniku ĆS prilikom ukrcaja robe i to jednokratno samo navedene prigode, a tužitelj tijekom trajanja ovog postupka nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ČS liječnik opće prakse postavio ikakva stroga ograničenja u pogledu strogog mirovanja tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad, niti dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je CS svojim postupanjem doveo liječnika u zabludu, a što tužitelj ističe u tužbi. Sudu tijekom postupka nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je za radnika ČS zatražen prekid bolovanja od HZZO-a zbog zloupotrebe bolovanja, a što je tužitelj kao poslodavac mogao zatražiti niti ovakav dokaz prileže predmetnom spisu.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je i glavni i podredni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je odlučeno kao u točki I/ i II/izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka tuženike ad/ 1 i 2 pripadaju kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) trošak jednokratne nagrade u visini od po 250 bodova, sveukupno 500,00 Eur-a za svakog tuženika, a što ukupno iznosi 1.000,00 Eur-a te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 250,00 Eur-a ukupno iznosi 1.250,00 Eur- a, a koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženima pod 1/ i 2/ na ime troškova ovog parničnog postupka, te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 17.lipnja 2025.godine

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku pod 1/ i 2/ - po punomoćnicima