REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9523/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Graf, odvjetnik u odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf j.t.d., protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici ŠC, NC, Margita Kiš Kapetanović i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Darka Grafa, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Pie Gaie Baočić, odvjetnice, dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3209756406/07 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 15. lipnja 2007. godine, u dijelu koji glasi: „(...) promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (...)" i dio odredbe čl. 7. st. 2. istog Ugovora koji glasi: „(...) Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. (...)”.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.397,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 95,34 EUR (718,31 kuna) od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 94,14 EUR (709,31 kuna) od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.8.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.5.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.6.2011. do isplate,

- na iznos od 84,85 EUR (639,28 kuna) od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR (563,93 kuna) od 15.8.2011. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR (563,93 kuna) od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR (563,93 kuna) od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR (563,93 kuna) od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 74,85 EUR (563,93 kuna) od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 83,44 EUR (628,66 kuna) od 15.1.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.2.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.3.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.4.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.5.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.6.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.7.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.8.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.9.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.10.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.12.2012. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.1.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.2.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.3.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.4.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.5.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.6.2013. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR (557,88 kuna) od 15.7.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.8.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.9.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 72,64 EUR (547,34 kuna) od 15.1.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.2.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.3.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.4.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.5.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.6.2014. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR (517,57 kuna) od 15.7.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.8.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.9.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.10.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.11.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.12.2014. do isplate,

- na iznos od 62,45 EUR (470,54 kuna) od 15.1.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.2.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.3.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.4.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.5.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.6.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.7.2015. do isplate,

- na iznos od 59,38 EUR (447,37 kuna) od 15.8.2015. do isplate,

- na iznos od 55,77 EUR (420,18 kuna) od 15.9.2015. do isplate,

- na iznos od 55,77 EUR (420,18 kuna) od 15.10.2015. do isplate,

- na iznos od 55,77 EUR (420,18 kuna) od 15.11.2015. do isplate,

- na iznos od 55,77 EUR (420,18 kuna) od 15.12.2015. do isplate,

- na iznos od 55,77 EUR (420,18 kuna) od 15.1.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.2.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.3.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.4.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.5.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.6.2016. do isplate,

- na iznos od 53,86 EUR (405,79 kuna) od 15.7.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.8.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.9.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.12.2016. do isplate,

- na iznos od 53,01 EUR (399,42 kuna) od 15.1.2017. do isplate,

- na iznos od 7,87 EUR (59,30 kuna) od 15.2.2017. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.486,31 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da su stranke dana 15. lipnja 2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209756406/07, solemniziran dana 20. lipnja 2007. u uredu Javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-12627/07, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 542.000,00 kuna, s rokom otplate od 25 godina, uz ugovorenu redovnu kamatu po stopi od 4,99% godišnje, koja je ugovorena kao fiksna u razdoblju od dvije godine od stavljanja kredita u otplatu, a nakon isteka navedenog razdoblja ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. U bitnom ističe da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (sadržane u čl.2.st.2.. i čl. 7.st.2. predmetnog Ugovora o kreditu) nepoštene odnosno ništetne. Navedeno stoga jer stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama kojima je tuženik promjenu kamatne stope vezao isključivo za vlastitu jednostranu odluku, a da pri tome u samom Ugovoru nisu sadržani nikakvi (objektivni) parametri o kojima kamatna stopa ovisi i po kojima može doći do njezine promjene, niti joj je navedeno objašnjeno od strane tuženika prije niti u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, budući je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa (u razdoblju nakon 1. kolovoza 2009.) više puta jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim odlukama banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže utvrditi ništetnim dijelove odredbi čl.2. st.2. i čl. 7. st.2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu sadržaja pobliže navedenog pod točkom I/ izreke te predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata preplaćenih kamata (kao razlike između iznosa redovnih kamata određenih primjenom kamatne stope koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora i iznosa redovnih kamata po povećanoj kamatnoj stopi koje je platila tijekom otplate kredita u razdoblju počevši od rujna 2009. do zaključno za svibanj 2019.) isplati ukupno iznos od 48.204,42 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica pobliže navedene u zahtjevu iz tužbe od dana plaćanja istih do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 31. kolovoza 2020., ustraje kod glavnog novčanog zahtjeva iz tužbe za isplatu ukupnog iznosa od 48.204,42 kuna te u istom podnesku preinačava tužbu u pogledu sporednog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na pojedine preplaćene mjesečne iznose kamata u razdoblju otplate počevši od rujna 2009. do zaključno za svibanj 2019., na način da (sukladno nalazu i mišljenju vještakinje za financije) povećava pojedine mjesečne iznose glavnica na koje potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz istog podneska (čime sadržajno potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos glavnice od 57.635,44 kuna). Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 13. siječnja 2023. (listovi 139-142 spisa) sadržajno povlači tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na ukupni iznos od 9.431,02 kuna (kao razlike između iznosa od 57.635,44 kuna, koji predstavlja zbroj pojedinačnih preplaćenih iznosa iz nalaza i mišljenja vještakinje za financije i zatraženog iznosa glavnice od 48.204,42 kuna) te tužbenim zahtjevom preciziranim u istom podnesku, s osnove povrata preplaćenih kamata u anuitetima (za razdoblje otplate počevši od rujna 2009. do zaključno za veljaču 2017.), potražuje isplatu ukupnog iznosa od 48.204,42 kuna / 6.3097,83 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica (iskazane dvojno u valutama kn/EUR) od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate (kako je to pobliže navedeno pod točkom II/ izreke ove presude), uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbenih zahtjeva, visinu novčanog tužbenog zahtjeva i tijek zatraženih zateznih kamata te ističe prigovor zastare u odnosu na sva novčana potraživanja dospjela prije 14. lipnja 2014. Budući se radi o kunskom kreditu ističe da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost primjene utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu. . Nadalje, u bitnom ističe da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 127/12, dalje:ZID ZPK/12), kojim je dodana odredba čl.11a, u razdoblju od 1. siječnja 2013. redovna kamata i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl.5. i 14. ZID ZPK/12, odnosno kamatna stopa je vezana u definirani fiksni i varijabilni element (6M NRS1 za HRK), čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, a sukladno odredbama Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. (u primjeni od 1. siječnja 2013.), donošenjem kojih je tuženik uskladio svoje poslovanje s odredbama ZID ZPK/12, o čemu je tužiteljica informirana obaviješću od 08. siječnja 2013., slijedom čega ističe da su sva novčana potraživanja za razdoblje nakon 01. siječnja 2013. zasigurno neosnovana. Nadalje, u odnosu na prethodno razdoblje do 1. siječnja 2013. u bitnom ističe da se kamatna stopa mijenjala u skladu s odredbom čl.2. st. 1. Ugovora o kreditu te odredbama čl. 5.1. Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. (koji su se primjenjivali od 01. listopada 1999.), a koji čine sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu te primitak kojih je tužiteljica potvrdila potpisom Ugovora (čl. 23.J/), koji su dopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 01. siječnja 2011., u kojima su navedena načela promjene kamatne stope. Tuženik se obvezao da će Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, što je u skladu s ranije važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2007. te sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača. Stoga ističe da se modus promjenjivosti kamatne stope iz odredbe čl.2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu temelji na materijalnom pravu koje je važilo u vrijeme sklapanja Ugovora te da ne predstavlja jednostranu izmjenu redovne kamate od strane banke "po pukom nahođenju banke", na koju upire tužiteljica, odnosno u bitnom sadržajno ističe da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga (promjene tržišnih uvjeta), u skladu sa svojim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u predmetnom Ugovoru. Tijekom postupka osporava potrošačka svojstva predmetnom Ugovoru i tužiteljici status potrošača. Navodi da iz predmetnog Ugovora proizlazi da je tužiteljica sredstva kredita koristila radi kupnje stana, a da se stan kupljen sredstvima kredita iskorištava u poslovne svrhe tužiteljice. Naime, navodi da je na adresi stana ([adresa]) registrirano društvo ARHITEKTURA SILVIJA DOZET j.d.o.o., u kojem je društvu direktor i član društva tužiteljica, pa stoga smatra da je tužiteljica nekretninu kupila isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti i stjecanje dobiti, a ne za zadovoljavanje svojih osobnih potreba.

2.2. Nakon primitka podneska tužiteljice od 31. kolovoza 2020., tuženik ističe da se radi o preinaci tužbe kojoj se preinaci protivi te podredno ističe prigovor zastare u odnosu na "preinačene" iznose. Nadalje, tijekom postupka u bitnom navodi da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te ističe da je u konkretnom slučaju najveće povećanje kamatne stope u utuženom razdoblju iznosilo najviše do 2,2%, pa stoga osporava da bi sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužiteljice. Stoga osporava da bi se radilo nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama te osporava osnovanost zahtjeva za povrat utuženih iznosa te pravo na isplatu zateznih kamata, a u svakom slučaju osporava tijek zatraženih zateznih kamata, smatrajući da "vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu". U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu u podnesku tužiteljice od 13. siječnja 2023., protivi se preinaci tužbe te podredno ističe prigovor zastare. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.

3.1. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 31.kolovoza 2020., u kojem je tužiteljica djelomično preinačila tužbu u dijelu novčanog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata (povećanjem pojedinih iznosa glavnica na koje potražuje zakonske zatezne kamate), valja navesti je navedeni tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja te da prije dostave nalaza i mišljenja vještakinje za financije tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim mjesečnim iznosima, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190. st. 2. ZPP-a, pa je stoga sud navedenu preinaku dopustio na ročištu od 18. ožujka 2021. Nadalje, u odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 13. siječnja 2023., valja istaknuti da se ne radi o preinaci, imajući u vidu da je navedenom podnesku tužiteljica nije povećala niti glavni tužbeni zahtjev niti sporedni zahtjev za isplatu zateznih kamata, već je suprotno (u odnosu na prethodno postavljeni zahtjev iz podneska od 31. kolovoza 2020.) smanjila sporedni zahtjev za isplatu zateznih kamata odnosno sadržajno povukla tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu zateznih kamata na preplaćene iznose glavnica (za razdoblje od ožujka 2017. do svibnja 2019.) od ukupno 9.431,02 kuna (kao razlike između iznosa od 57.635,44 kuna, koji predstavlja zbroj pojedinačnih preplaćenih iznosa kamata iz nalaza i mišljenja vještakinje za financije za prethodno u tužbi utuženo razdoblje od rujna 2009. do zaključno za svibanj 2019. i zatraženog iznosa glavnice od 48.204,42 kuna) te je u istom podnesku zatraženi novčani iznos glavnice i pojedine iznose glavnica na koje potražuje isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata iskazala i u valuti EUR odnosno dvojno (kn/EUR), a navedeno s obzirom na u međuvremenu stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022), a što ne predstavlja preinaku tužbe.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209756406/07 od 13. lipnja 2007. (listovi 9-16 spisa), podatke po kreditnoj partiji broj 7103700192 od 29. svibnja 2019. (listovi 17-26 spisa), Pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 3209756406/07 od 15. lipnja 2007. (list 27-28 spisa), Promet po kreditu/Specifikacija uplata (listovi 29-38 spisa), Obavijest o promjeni kamatne stope od 08. siječnja 2013. (list 49 spisa), Opće uvjete poslovanja (listovi 50-54 spisa), Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 01. siječnja 2013. (listovi 55-61 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl.oec. Petri Blaškić iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 79-89 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 123- 124 spisa).

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da su tužbeni zahtjevi osnovani.

6. Nije sporno da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita te FC kao založnog dužnika, zaključen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209456406/07 od 15. lipnja 2007. (listovi 9-14), iz sadržaja kojeg proizlazi da je tuženik tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 542.000,00 kuna, koji se iznos tužiteljica obvezala vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđenim ovim Ugovorom (čl.1.), odnosno platiti u anuitetima iznos kredita od 542.000,00 kuna i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope (čl.2.st.1.); da je redovna kamatna stopa u razdoblju od 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna…a na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,99 % godišnje te da su ugovorne strane suglasne da se po isteku navedenog razdoblja do konačne otplate kredita obračunava "promjenjljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora" (čl.2.st.2.); da je ugovoren rok otplate kredita od 25 godina (čl.3. st.1) i rok korištenja kredita od 6 mjeseci od dana sklapanja ovog Ugovora tj. do 15.12.2007. (čl.4.); da je namjena kredita kupnja stana (čl.6.); da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunama, a prvi anuitet iznosi 3.130,48 kn te iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora (čl.7.st.1); da za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora (čl.7.st.2.); da radi osiguranja cjelokupne tražbine kreditora založni dužnik FC zalaže nekretninu pisanu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (adresa: [adresa]), sagrađenoj na kat. čest. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja obiteljsku stambenu zgradu [adresa] i dvorište ukupne površine 55 hvati ili 198 m², a kreditor opisanu nekretninu prima u zalog (čl.14.) te založni dužnik neopozivo i bezuvjetno dopušta upis hipoteke u korist kreditora na nekretnini iz čl.14. ovog Ugovora, a radi osiguranja uredne naplate cjelokupne tražbine kreditora temeljem ovog Ugovora (čl.16.) te neopozivo i bezuvjetno dopušta upis hipoteke u korist kreditora na navedenoj nekretnini, radi osiguranja uredne naplate cjelokupne tražbine kreditora temeljem ovog Ugovora (čl.17.); da vrijednost nekretnine iz čl.14. ovog Ugovora ugovorne strane utvrđuju u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 156.500,01 EUR (čl.15.); da se korisnik kredita obvezuje da će dodijeljeni kredit utrošiti isključivo u svrhu za koju je odobren (čl.23. D/); da kreditor ima pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita pregledom kreditiranog objekta, isplatnih i drugih dokumenata sukladno Pravilniku o kontroli namjenskog korištenja sredstava kredita odobrenih građanima, a ukoliko se kontrolom ustanovi da je kredit korišten nenamjenski, korisnik kredita snosi trošak kontrole namjenskog korištenja kredita i sve ostale sankcije sukladno aktima Banke (čl. 23. E/); da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. te potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s istim Općim uvjetima i pristaju na njihovu primjenu…te pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora (čl. 23. J/); da je javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba dana 20. lipnja 2007. potvrdio da je tužiteljici (kao korisniku kredita) i založnom dužniku gore navedeni Ugovor pročitan i upozorene su da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenih zahtjeva s obzirom na sporno pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržanih u čl. 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora. Također je sporno radi li se o potrošačkom ugovoru te je sporno pitanje zastare novčanog tužbenog zahtjeva, visina kojeg je u smislu pravilnosti matematičkog izračuna zahtijevanih razlika kamata bila sporna do provedenog financijskog vještačenja.

8. Neosnovano tuženik osporava tužiteljici status potrošača u smislu odredbe u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03), u bitnom ističući da se stan kupljen sredstvima predmetnog kredita koristi za poslovne svrhe odnosno da je kupljen isključivo za obavljanje poslovne djelatnosti tužiteljice i stjecanje dobiti, jer da je na adresi stana ([adresa]) registrirano društvo ARHITEKTURA SILVIJA DOZET j.d.o.o., u kojem je društvu direktor i član društva tužiteljica, a kako to proizlazi iz priloženog izvatka iz sudskog registra za navedeno društvo (listovi 72-73 spisa).

8.1. Prvenstveno valja navesti da iz sadržaja priloženog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo ARHITEKTURA SILVIJA DOZET j.d.o.o. (listovi 72-73 spisa) proizlazi da je navedeno društvo, sa sjedištem na adresi [adresa] (jedini osnivač/član i direktor kojeg je tužiteljica) osnovano u svibnju 2016., dakle skoro 9 godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu od 15. lipnja 2007., pa stoga jasno proizlazi da se svrha predmetnog kredita ne može povezati s poslovanjem navedenog društva. Nadalje, valja ukazati da iz sadržaja predmetnog Ugovora ne proizlazi da bi namjena kredita bila kupnja stana na adresi u [adresa], već samo proizlazi da se na navedenoj adresi nalazi obiteljska stambena zgrada sagrađena na zk.č.br. 6095/74 upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za koju nekretninu (u vlasništvu založnog dužnika FC) je prema odredbama čl.14. do čl.17. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu, ugovoreno zasnivanje založnog prava (hipoteke), u korist tuženika, radi osiguranja naplate njegovih tražbina iz predmetnog Ugovora. Također, valja dodati i da iz podataka JRO MUP-a u sustavu eSpis proizlazi da je tužiteljica na adresi navedene obiteljske kuće u [adresa] imala prijavljeno prebivalište i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (neprekidno od 1997.), pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o kući njezinih roditelja, slijedom čega bi proizlazilo da je založni dužnik FC (vlasnica prethodno navedene nekretnine u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora) majka tužiteljice. Pri tome valja ukazati i da iz sadržaja pregleda prometa po predmetnom kreditu (list 29 spisa) proizlazi da je isplata najvećeg dijela iznosa predmetnog kredita izvršena prijenosom novčanih sredstava na račun društva "Profectus" (izvjesno prodavatelja stana za kupnju kojeg je tužiteljici odobren predmetni kredit).

8.2. Iz iskaza tužiteljice (listovi spisa), koji sud prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskren i životan u bitnom proizlazi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zaposlena u jednom trgovačkom društvu čija je djelatnost projektiranje građevina i to sve do 2016., kada je osnovala trgovačko društvo (ARHITEKTURA SILVIJA DOZET j.d.o.o. sa sjedištem na adresi [adresa]) radi obavljanja iste poslovne djelatnosti, a novčanim sredstvima predmetnog kredita kupila je (za potrebe vlastitog stanovanja) stan na adresi u [adresa] te je u isti stan uselila 3 godine nakon zaključenja predmetnog Ugovora, budući je u to vrijeme stambena zgrada u kojoj se nalazi navedeni stan bila u samom početku gradnje. U navedenom stanu nakon useljenja (tijekom 2010.) stanovala je oko godinu dana. Navedeno iz razloga jer je zbog krize u građevinskom sektoru naknadno došla u financijske probleme, zbog čega nije mogla uredno otplaćivati predmetni kredit te je bila prisiljena ponovo se vratiti u kuću svojih roditelja (na adresi [adresa]), a prethodno navedeni stan (na adresi [adresa]) je u pojedinim razdobljima od 2011. do otplate kredita 2019. davala u najam trećim osobama, kako bi od sredstava ostvarenih od najma mogla podmirivati anuitete predmetnog kredita.

8.3. Slijedom navedenog, imajući u vidu da se okolnost da je tužiteljica vlasnica i direktor trgovačkog društva ARHITEKTURA SILVIJA DOZET j.d.o.o. sa sjedištem na adresi različitoj od adrese na kojoj se nalazi stan radi kupnje kojeg je zaključila predmetni Ugovor o namjenskom kreditu (koje je društvo pri tom osnovano 9 godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora), ne može ni na koji način dovesti u korelaciju sa svrhom predmetnog kredita te s obzirom da je tužiteljica Ugovor zaključila kao fizička osoba izvan svoje profesionalne djelatnosti, radi financiranja kupnje stana (na adresi [adresa]) isključivo za potrebe vlastitog stanovanja, u koji je stan i uselila odmah po završetku gradnje te u istom stanovala godinu dana (sve dok nije zapala u financijske poteškoće te se zbog toga vratila u kuću roditelja), to sud nalazi utvrđenim da je svrha predmetnog kredita bila isključivo potrošačka i to neovisno o tome što je određenim razdobljima od 2011. do (prijevremene) otplate predmetnog kredita (u svibnju 2019.) tužiteljica predmetni stan davala u najam trećim osobama, a imajući u vidu da je navedeno činila zbog loše financijske situacije u kojoj se naknadno našla te kako bi iz ostvarene najamnine mogla podmirivati anuitete predmetnog kredita. Slijedom navedenih razloga, sud je utvrdio da je tužiteljica predmetni Ugovor zaključila kao potrošač.

9. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv iskaz tužiteljice i u dijelu navoda iz kojih u bitnom proizlazi da ona od strane zaposlenika tuženika prije (niti u vrijeme) sklapanja predmetnog Ugovora nije bila informirana o čemu točno ovisi promjena (početno ugovorene) kamatne stope niti prema kojim parametrima se ista mijenja te da u svezi (promjenjivosti) kamatne stope uopće nisu razgovarali. O navedenom od tuženika i njegovih zaposlenika nije tražila nikakva dodatna pojašnjenja. Navodi da je prije potpisivanja tekst Ugovora pročitala i razumjela, pri čemu navodi da nije smatrala da će se kamatna stopa mijenjati tako puno niti da će navedeno tuženik učiniti jednostrano. Sjeća se da je tijekom 2009. došlo do prvog značajnog povećanja visine mjesečnog anuiteta i to za oko 30%, a nakon toga se ponovo više puta mijenjala visina kamatne stope, za koju ističe da je u najvećem razdoblju otplate predmetnog kredita bila viša od početno ugovorene.

10. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama, valja navesti da se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu zaštite potrošača -korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF, koji je vođen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 ne odnose izravno na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu koji su vezani uz neku drugu valutu, kao ovdje u kunama. Međutim, u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu nepoštenosti i ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke (između ostalih i tuženik) zaključivale s korisnicima kredita- potrošačima u vrijeme kada je zaključen i predmetni Ugovor, prema odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03. i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO).

11.1. Prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11.2. Nadalje, odredbom čl. 82. ZZP/03 propisano je koje bi se ugovorne odredbe, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. toga Zakona mogle smatrati nepoštenima, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

11.3. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

11.4. Odredbom čl. 59. ZZP/03. propisano je da Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena te odredbu o ukupnom trošku zajma. Prema čl. 62. st. 1. ZZP/03. zajmodavac je dužan, u razumnom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

11.5. Slijedom prethodno navedenog, jasno proizlazi da je i prije stupanja na snagu ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 112/12, dalje ZID ZPK/12) postojala zakonska obveza banaka transparentnog definiranja pretpostavki pod kojima se stopa ugovorene redovne kamate može promijeniti, sadržana o odredbama čl. 59. i 62. st. 1. ZZP/03, neovisno o tome što do stupanja na snagu toga Zakona nije bilo podrobnije propisano na koji način se definiraju parametri promjenjivosti kamatne stope u ugovorima o kreditu, pri čemu su upravo nepoštena postupanja banaka bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze.

12.1. U svom sadržaju prethodno citirane sporne odredbe čl.2.st.2. i čl. 7.st.2. predmetnog Ugovora, iako uočljive i jasne, predstavljaju odredbe koje je dopušteno ocjenjivati jer iste prema ocjeni ovog suda, suprotno odredbama čl. 84. ZZP/03 nisu razumljive. Naime, iz samog sadržaja spornih odredbi u bitnom proizlazi da je u istima navedena samo uopćena formulacija da se po isteku razdoblja od 2 godine od dana stavljanja kredita u otplatu (u kojem je razdoblju ugovorena fiksna kamatna stopa od 4,99% godišnje) obračunava promjenjiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te da tužiteljica, za slučaj izmjene promjenjive kamatne stope u skladu Odlukom o kamatnim stopama tuženika, pristaje da tuženik izmijeni iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

12.2. Pri tome valja ukazati na stajalište iz odluke Suda EU u predmetu broj C- 26/2013, prema kojem odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 EEZ, koja iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Navedeno znači da su predmetnom Ugovoru o kreditu tužiteljici morali na jasan način biti objašnjeni objektivni razlozi promjene i pojedinosti načina promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama Ugovora, tako da ona kao prosječni potrošač na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koju za nju proizlaze temeljem spornih odredbi . Dakle, nije dovoljno da je tužiteljica samo općenito znala i bila svjesna da se visina kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa može mijenjati.

12.3. Navedeno nije objašnjeno niti u tuženikovim Općim uvjetima poslovanja od 6. srpnja 1999., koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (na primjenu kojih je tužiteljica pristala potpisom Ugovora), imajući u vidu se u odredbi čl.5.st.1. istih Općih uvjeta, na koju se tuženik poziva, također radi o tek općenitim formulacijama (navodi se da se izmjene akata kojima se utvrđuje kamatna stopa "temelje na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta…s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa") koje nisu sasvim razumljive prosječnom potrošaču, pa tako niti tužiteljici (koja je po zanimanju arhitekt, a ne financijski stručnjak), pri čemu valja dodati da se o općim uvjetima poslovanja banke po prirodi stvari ne može pregovarati.

12.4. Budući u konkretnom slučaju proizlazi da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kojeg je pripremio i sastavio tuženik, primjenom čl. 81. st. 2. ZZP/03 smatra se da se o spornim odredbama čl. 2. st. 2. i čl. 7 st. 2. predmetnog Ugovora, među strankama nije pojedinačno pregovaralo (suprotno tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio niti dokazivao).

12.5.Također, osim što u odredbama samog Ugovoru niti u tuženikovim Općim uvjetima nisu sadržani jasno definirani objektivni razlozi promjene kamatne stope niti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, u konkretnom slučaju proizlazi da tuženik, ni prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, nije informirao tužiteljicu u tom pravcu niti na drugi način (pisano ili usmeno), a sve kako bi ona kao potrošač na temelju takvih informacija mogla shvatiti značenje spornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, predvidjeti ekonomske posljedice koju za nju proizlaze iz istih odredbi te provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Navedeno proizlazi iz sadržaja prihvaćenog iskaza tužiteljice, dok tuženik tijekom postupka suprotno nije tvrdio niti dokazivao.

12.6 Nadalje, valja istaknuti da je tuženik (kao trgovac i jača ugovorna strana), unošenjem u predmetni Ugovor spornih odredbi o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom i bez da su određeno i razumljivo u samom Ugovoru navedeni uvjeti i način promjene kamatne stope (ili objašnjeni tužiteljici na drugi način prije ili u vrijeme sklapanja Ugovora) , izbjegao utjecaj tužiteljice (kao druge ugovorne strane i potrošača) na bitni sastojak ugovora -"cijenu", a što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO, koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci ugovora su predmet i cijena, s time da visina kamata nedvojbeno predstavlja cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba o cijeni protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, jer dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužniku, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti .

12.7. Stoga je, prema ocjeni ovog suda sama činjenica da tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu (koji je zaključen uz dugi rok otplate od 25 godina), nije mogla sagledati opseg svoje obveze, jer nije bila informirana o objektivnim razlozima promjene kamatne stope i parametrima koji se primjenjuju pri donošenju odluka tuženika o promjeni kamatne stope (pri čemu na sadržaj odredbi kojima se tražio njezin bezuvjetni pristanak na izmjenu promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika nije mogla utjecati) uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a imajući u vidu da je primjenom predmetnih odredbi tuženik u utuženom razdoblju jednostrano povećavao kamatnu stopu ugovorene redovne kamate u odnosu na početnu.

12.8. Pri tome u odnosu na navode tuženika da je u konkretnom slučaju najveće povećanje kamatne stope iznosilo najviše do 2,2% (zbog čega smatra da se radilo o minimalnom povećanju kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, koje nije dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužiteljice), valja navesti da visina novčanog iznosa razlike između plaćene ugovorne kamate i početne ugovorne kamate nije odlučna za ocjenu postojanja znatne neravnoteže između ugovornih stranaka. (navedeno stajalište zauzeto i u odlukama Županijskog suda u Zagrebu Gž-3064/2021-2 od 24. siječnja 2022. i Gž-1289/2020-2 od 2. lipnja 2021.)

13. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, sud nalazi da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03, pa je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti istih odredbi, temeljem čl. 87. st.1. ZZP/03 (toč. I/ izreke).

14.1. Utvrđenje nepoštenosti odnosno ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna (Sud EU u odluci u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 IC, a tako i VSRH u odluci Rev-2245/17).

14.2. Ovdje shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetnih odredbi, uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove iz odredbi čl.1111. ZOO-a, a što u konkretnom slučaju znači da tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je tužiteljica platila u cjelokupnom utuženom razdoblju otplate kredita na temelju obračuna tuženika prema jednostrano povećanoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj kamatnoj stopi od 4,99% godišnje.

14.3. Pri tome valja dodati da navodi tuženika da je, s obzirom na zahtjeve predviđene odredbama čl. 11.a ZID ZPK/12, od 1. siječnja 2013., redovna kamata i u predmetnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, sukladno čl. 5. i čl. 14. ZID ZPK/12 , a o čemu je tuženik uredno obavijestio tužiteljicu obaviješću od 8. siječnja 2013., nije ni od kakvog utjecaja na pravo tužiteljice na isplatu razlike zbog jednostrane promjene (povećanja) kamatne stope za cjelokupno utuženo razdoblje (odnosno i za razdoblje nakon 1. siječnja 2013.). Navedeno zbog toga što je tuženikovo ovlaštenje na jednostranu izmjenu kamatne stope proizlazilo iz ništetne odredbe Ugovora, pa niti obavijest od 8. siječnja 2013. koja se odnosi definiranje varijabilnog i fiksnog dijela kamatne stope, a koja tužiteljici nije bila poznata u vrijeme sklapanja Ugovora, nije mogla postati valjani sastavni dio predmetnog Ugovora.

14.4. Tuženik koji je (nesporno) unaprijed sastavio sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, ima se smatrati nepoštenim stjecateljem te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

15. U vezi prigovora zastare ukazuje se stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koje je stajalište zauzeto i u odluci Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023.. Imajući u vidu da odluka točke I/ ove presude još nije pravomoćna pa stoga nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, slijedom čega prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

16.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 31. srpnja 2020. (listovi 79-89 spisa) u bitnom proizlazi da je početni anuitet (s dospijećem 01.08.2007.) iznosio 3.130,52 kuna; da se u (tužbi) utuženom razdoblju otplate predmetnog kredita (do zaključno svibanj 2019) promjene kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru kretale kako slijedi: 4,99 % godišnje do 31.07.2009., 7,20% godišnje od 01.08.2009. do 30.04.2010., 6,95% godišnje od 01.5.2010. do 30.06. 2011., 6,70% godišnje od 01.07.2011. do 30.11. 2011., 6,95% godišnje od 01.12 2011. do 31.12. 2011., 6,70 % od 01.01.2012. do 30.06.2013., 6,74% godišnje od 01.07.2013. do 31.12.2013., 6,51% godišnje od 01.01.2014. do 30.06.2014., 6,25% godišnje od 01.07.2014. do 31.12.2014., 6,09% godišnje od 01.01.2015. do 30.06.2015., 5,94% godišnje od 01.07.2015. do 31.12.2015., 5,74% godišnje od 01.01.2016. do 30.06.2016., 5,64% godišnje od 01.07.2016. do 31.12.2016., 5,42% godišnje od 01.01.2017. do 30.06.2017., 5,17% godišnje od 01.07.2017. do 31.12.2017., 4,98% godišnje od 01.01.2018. do 30.06.2018., 4,89% godišnje od 01.07.2018. do 31.12.2018. te 4,79 % godišnje od 01.01.2019. do kraja izračuna (15. svibnja 2019.); da je tužiteljica u više razdoblja izvršila jednokratne uplate kojima je prijevremeno otplaćivala dio nedospjele glavnice (što je iskazano u pregledu prometa po kreditu); da je tuženik unutar razdoblja primjene određene kamatne stope vršio obračun istog iznosa anuiteta, ali na način da je pravilno obračunata kamata koja se odnosi na stvarno neotplaćenu glavnicu, dok je iznos glavnice u anuitetu činio razliku do utvrđenog iznosa anuiteta (te da je tužiteljici zbog plaćanja većeg iznosa anuiteta u odnosu na inicijalni anuitet na dan 15.svibnja 2019. preostala nedospjela neotplaćena glavnica iznosila manje nego što bi to bilo da nije plaćala veće iznose anuiteta); da je vještakinja u izračunu danom u nalazu i mišljenju prikazala usporedbu iznosa koje bi tužiteljica platila pod pretpostavkom nepromjenjivog iznosa anuiteta tijekom cijelog utuženog razdoblja, uz preračun iznosa kamate i glavnice u anuitetu po inicijalnom otplatnom planu zbog prijevremenih otplata nedospjele glavnice; da više plaćeni iznos tijekom otplate anuiteta u utuženom razdoblju u odnosu na iznos anuiteta koji bi tužiteljica platila temeljem inicijalnog otplatnog plana ukupno iznosi 57.635,44 kuna, pri čemu su se pojedini više plaćeni iznosi i datumi dospijeća/plaćanja vidljivi u Tabeli 1 nalaza i mišljenja na listovima 82-88 spisa.

16.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen sukladno postavljenom zadatku temeljem raspoložive dokumentacije te u skladu s pravilima struke, a pri tome valja istaknuti da je tuženik tijekom postupka izričito izjavio da nema nikakvih primjedbi glede pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u nalazu i mišljenju vještakinje za financije, pa tako niti u dijelu koji se odnosi na izračun razlika odnosno pojedinih preplaćenih iznosa kamata za razdoblje počevši od anuiteta s dospijećem 1. rujna 2009. (koji je plaćen 15. rujna 2009.) do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2017. (koji je plaćen 15. veljače 2017.), a za koje razdoblje tužiteljica konačno sadržajno (prema podnesku od 13. siječnja 2023.) potražuje povrat preplaćenih kamata u ukupnom (već u tužbi zatraženom) iznosu od 48.204,42 kuna odnosno 6.397,83 EUR. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju proizlazi da je tuženik obračunavao veću kamatnu stopu (u odnosu na početnu od 4,99% godišnje) u razdoblju od 1. rujna 2009. do 1. siječnja 2018., to proizlazi da tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu ukupno manjeg iznosa od onog koji bi joj ukupno pripadao prema nalazu i mišljenju vještakinje (prema zbroju pojedinih preplaćenih iznosa kamata za navedeno razdoblje od 1. rujna 2009. do 1. siječnja 2018., koji su vidljivi u stupcu 15. Tabele 1 nalaza i mišljenja), pri čemu je tužiteljica sporedni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine preplaćene mjesečne iznose glavnice u utuženom razdoblju otplate od rujna 2009. do zaključno veljaču 2017. (koji su pojedini preplaćeni iznosi u navedenom razdoblju i datumi plaćanja vidljivi u stupcima 14. i 15. Tabele 1 nalaza i mišljenja) uskladila prema nalazu i mišljenju vještakinje, uz pravilno izvršeno preračunavanje istih iznosa iz kune u EUR (sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), to je tužiteljici s naslova povrata preplaćene razlike kamata u cijelosti dosuđen zatraženi iznos 6.397,83 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

17. Odluka o kamatnoj stopi na pojedine iznose glavnica za razdoblje do do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a,

18.1. Tužiteljici su, u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1- 100 bodova, za sastav podneska od 31. kolovoza 2020., prema Tbr. 8/1-100 bodova, za sastav 2 podneska (od 13. siječnja 2023. i 26. veljače 2024.), prema Tbr. 8/4-po 25 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. veljače 2023., prema Tbr.9/2-50 bodova te za zastupanje na 5 ročišta (od 6. srpnja 2020., 18. ožujka 2021., 25. siječnja 2022., 24. rujna 2024. i 10. prosinca 2024.), prema Tbr. 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 800 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i priznati PDV od 25% iznosi 2.000,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 110,43 EUR i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 110,43 EUR, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 2.486,31 EUR (toč. III/ izreke).

18.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika