1              Poslovni broj: II Kž-359/2023-4

Poslovni broj: II Kž-359/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. K., zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov-iz-9/2023-3 od 9. kolovoza 2023., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog H. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog H. K., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. i 2. KZ/11. i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni H. K. po braniteljici, odvjetnici D. K. "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu te da ukine pobijano rješenje i pusti okrivljenika na slobodu, odnosno da mu odredi mjere opreza koje su blaže po istoga kao što je redovito javljanje u policijsku stanicu ili istražni zatvor u domu".

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog H. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilno je utvrdio da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan te da zamjena istražnog zatvora mjerama opreza nije prikladna.

6. Za svoj zaključak u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, prvostupanjski sud je iznio dostatne, jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada navodi da je izostalo obrazloženje u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

7. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Ta opasnost ogleda se u brojnosti kaznenih djela, obzirom da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio tri nasilna kaznena djela na štetu supruge, kao i u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela u vidu iskazane upornosti, agresivnosti i grubosti u protupravnom postupanju prema oštećenici. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud cijenio okolnost da je okrivljenik kršio mjeru opreza zabrane približavanja supruzi određenu u prekršajnom postupku, kada se ima u vidu da je pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje na štetu supruge jer ove okolnosti ukazuju da su mjere opreza i pravomoćna osuda bez utjecaja na ponašanje okrivljenika prema supruzi, obzirom da je u ovom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje više nasilnih kaznenih djela na njezinu štetu.

8. Jednako tako, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir rezultate psihijatrijskog vještačenja okrivljenika prema kojima proizlazi kako je okrivljenik osoba s dominantnim elementima emocionalne nestabilnosti, impulzivnosti, paranoidnog i narcističkog obilježja u strukturi osobnosti te da postoji opasnost da bi okrivljenik ubuduće mogao počiniti isto ili slično djelo s obilježjima nasilja pa je predloženo izricanje sigurnosne mjera obveznog psihosocijalnog tretmana radi otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje navedenih djela.

9. Na temelju izloženih okolnosti prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da ranija kaznena osuđivanost, kršenje mjere opreza određene u prekršajnom postupku te mišljenje vještaka psihijatra o potrebi izricanja sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, predstavljaju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti po svom značaju i kvaliteti ukazuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da bi okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu mogao ponoviti kaznena djela ili počiniti teže. Pri takvom stanju stvari, imajući u vidu postojeći intenzitet utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na štetu supruge, i po ocjeni drugostupanjskog suda se mjera istražnog zatvora nalaže kao jedina prikladna i nužna mjera za preveniranje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te se ne može zamijeniti mjerama opreza, a nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora u domu kako to predlaže okrivljenik.

10. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da mu je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud povrijedio načelo nedužnosti kada je uzeo u obzir da se protiv okrivljenika vode prekršajni postupci zbog prekršaja na štetu oštećenice u ovom postupku, kao i da kršenje mjere opreza može utvrditi jedino sud. Naime, s obzirom na sve navedeno, ove okolnosti nisu jedine okolnosti koje je sud razmatrao prilikom odlučivanja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, već je imajući u vidu pravomoćnu kaznenu osuđivanost okrivljenika, kao i okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv te rezultate vještačenja, prvostupanjski sud pravilno zaključio da sve navedeno upućuje na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Pri tome je prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja izložio činjenice koje su poznate u trenutnom stadiju postupka, dok time ne prejudicira odluku o krivnji okrivljenika u drugim postupcima koji se vode protiv njega, pri čemu je odredbom članka 100. stavak 2. ZKP/08. određeno da mjere opreza izvršava policija, te sukladno članku 101. stavak 2. ZKP/08. o protivnom postupanju obavještava sud.

11. Jednako tako, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima okrivljenik upire na nezakonitost dokaza u odnosu na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja jer prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu u ovom stadiju postupka ovlašteni ocjenjivati zakonitost dokaza. Uz to, nalaz i mišljenje vještaka, protivno žalbenim navodima, ne predstavlja utvrđenje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti, već ukazuje da s obzirom na okrivljenikove osobine ličnosti postoji opasnost od počinjenja kaznenih djela s obilježjima nasilja u slučaju izricanja osuđujuće presude, uslijed čega je predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u skladu s člankom 70. stavkom 1. KZ/11.

12. Na pravilnost pobijanog rješenja nije od utjecaja žalbeni navod da se oštećenica nalazi u sigurnoj kući jer ta okolnost ne znači da okrivljenik ne može stupiti u kontakt s istom niti ne otklanja postojeću opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika.

13. Iako okrivljenik u žalbi upire na povredu načela razmjernosti kada navodi da se nalazi u istražnom zatvoru "već četiri mjeseca", drugostupanjski sud ocjenjuje da dosadašnjim boravkom okrivljenika u istražnom zatvoru nije došlo do navedene povrede. Naime, kada se u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje okrivljenika kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., taj razmjer nije doveden u pitanje.

14. Slijedom svega navedenog, žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.