REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2838/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika BIS GRADNJA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika FA, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Draženu Lančiću odvjetniku iz Zagreba, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i 47. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19., 151/22., 64/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-628/2023 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe nadzora radnih odnosa, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju istog propisa te uz primjenu odredbe čl. 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na prekršajno djelo pod toč. 1. pobijane presude, utvrđuju novčane kazne i to: I. okrivljeniku u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 350,00 (tristopedeset) eura, dok se u odnosu na prekršajno djelo pod toč. 2. pobijane presude utvrđuju novčane kazne i to: I. okrivljeniku u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, a II. okrivljeniku u iznosu od 350,00 (tristopedeset) eura, te se primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljenicima izriče ukupna novčana kazna i to: I. okrivljeniku BIS GRADNJA d.o.o., Strmec Podravski u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) eura, a II. okrivljeniku FA u iznosu od 700,00 (sedamsto) eura, koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne u cijelosti plaćene.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik BIS GRADNJA d.o.o., Strmec Podravski, kao pravna osoba i II. okrivljenik FA, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima te primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u ukupnom iznosu od 600,00 eura te II. okrivljenik u iznosu od 500,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 3. i 47. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, smatrati da su kazne u cijelosti plaćene.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 26,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanih minimalnih kazni. Smatra da sud nije cijenio konkretnu težinu počinjenih prekršaja zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo osnova za primjenu instituta ublažavanja kazne, zbog čega predlaže presudu preinačiti ili ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je osnovana.
7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnim sankcijama, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima za počinjene prekršaje, s obzirom na njihovu težinu, stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazni okrivljenicima za počinjene prekršaje cijenio prvostupanjski sud, preblage.
9. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na nači da je primjenjujući čl. 37. Prekršajnog zakona, novčane kazne okrivljenicima izrekao u iznosima koji su viši od iznosa novčanih kazni izrečenih pobijanom presudom ali su i dalje niži od Zakonom propisanih minimuma kazne za predmetna prekršajna djela, budući da je za prekršaj pod toč. 1. odredbom čl. 229. st. 1. toč. 47. i st. 2. Zakona o radu, za počinitelja prekršaja pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, te je za prekršaj pod toč. 2. odredbom čl. 229. st. 1. toč. 3. i st. 2. istog Zakona, propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura. Naime, ovaj sud smatra da su okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, što je valjano i argumentirao, a među kojima je uzeo u obzir iskreno priznanje prekršaja te okolnosti pod kojima su isti počinjeni, osobito olakotne okolnosti te da u konkretnom slučaju postoji osnov za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, međutim uzimajući pri tome u obzir težinu počinjenog prekršaja, koju prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao, što osnovano ističe tužitelj u žalbi, novčane kazne je izrekao u nešto višim iznosima od onih koje je izrekao prvostupanjski sud.
10. Ovaj sud smatra da će se izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenim novčanim kaznama postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da su novčane kazne sada izrečene okrivljenicima razmjerne prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.
11. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.
12. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
