Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-47/2025-2

Ulica hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EROP CONSULTING d.o.o., OIB: 44233286294, Trg Josipa Jurja Strossmayera 8, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, protiv ovršenika AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Čiček, odvjetnik u Zagrebu, Huzjanova 22, uz sudjelovanje treće osobe APE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-703/2021-107 od 16. prosinca 2024., dana 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba treće osobe APE kao neosnovana i potvrđuje toč. II. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 703/2021-107 od 16. prosinca 2024.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja EROP CONSULTING d.o.o. kao osnovana, preinačuje toč. I. izreke rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-703/2021-107 od 16. prosinca 2024. te se za navedeno rješava:

Odbija se prijedlog treće osobe APE za odgodu ovrhe na ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa] , površine 296 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odgođena je ovrha na ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 296 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], određena rješenjima o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-703/21-12 od 16. rujna 2021. i poslovni broj Ovr-688/2021-20 od 10. veljače 2022., do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vode pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-1103/2021 i pod poslovnim brojem P-425/2022 (toč. I. izreke). U toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog treće osobe za odgodu i obustavu ovrhe u ovoj pravnoj stvari na ½ dijela nekretnine koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 296 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Protiv toč. II. izreke rješenja žali se treća osoba, u bitnom navodeći da je ovrhovoditelj temeljem Ugovora o otkupu potraživanja i sporednih prava od 22. svibnja 2018. otkupio potraživanje iz ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14535/06-10 od 6. rujna 2016., u odnosu na koji Ugovor se vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti, zbog čega su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na cijeloj nekretnini. Također, ističe da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu jer je nekretnina koja je predmet ovrhe njezin dom u kojem živi sa svojim maloljetnim djetetom, kao i da je iznimno narušenog zdravlja. Ističe i da je sud pobijanim rješenjem povrijedio njezino pravo na dom pogrešno prebacujući na nju teret dokazivanja. Nadalje, ističe da je sud bio dužan odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti s obzirom na to da je ovršna isprava presuda donesena na temelju potrošačkog Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 6191037206, koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na koji je također pokrenut parnični postupak radi utvrđenja njegove ništetnosti. Napominje i da je sud propustio utvrditi je li došlo do povrede čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona te po službenoj dužnosti ispitati ništetnost ovršne isprave. Stoga, predlaže preinačiti pobijano rješenje i u cijelosti odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-1103/2021 i poslovnim brojem P- 425/2022, kao i do pravomoćnosti odluke o podjeli bračne stečevine.

2.1. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode treće osobe te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

2.2. U odgovoru na žalbu ovršenik osporava žalbene navode treće osobe navodeći da nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja vlastitu imovinu ovršenika te predlaže provesti ovrhu.

3. Protiv toč. I. izreke rješenja žali se ovrhovoditelj, i to zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je treća osoba dva puta iz istih razloga upućena u parnični postupak te da se vode dva istovjetna postupka (poslovni P- 1103/2021 i poslovni broj P-425/2022), slijedom čega nema osnova da bi se nastavak ovrhe uvjetovao pravomoćnim okončanjem kasnije pokrenutog parničnog postupka, kao i da se radi o istoj pravnoj stvari. Napominje da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svoga prava, niti je dokazala da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U odnosu na vjerojatnost postojanja prava treće osobe ističe da presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4816/2017 nije od utjecaja na donošenje odluke, budući da se istom nije utvrđivala bračna stečevina treće osobe i ovršenika. Nadalje, napominje kako potraživanje radi čije se naplate provodi ovrha potječe od 1. kolovoza 2003., odnosno iz vremena kada su ovršenik i treća osoba živjeli u bračnoj zajednici, u kojem slučaju bračni drugovi solidarno odgovaraju za obveze nastale za vrijeme bračne stečevine. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu i u odnosno na drugu ½ nekretnine, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3.1. U odgovoru na žalbu treća osoba osporava žalbene navode ovrhovoditelja te u bitnom ponavlja navode iz podnesene žalbe. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba treće osobe je neosnovana.

4.1. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

U odnosu na toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Naime, pod toč. II. izreke odbijen je prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], s obrazloženjem da treća osoba nije dokazala da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom u kojemu živi s maloljetnom djecom. Stoga, kako predmetna nekretnina ne predstavlja dom treće osobe te da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava koje sprječava ovrhu samo na ½ dijela nekretnine, to je sud prvog stupnja u preostalom dijelu odbio kao neosnovan prijedlog za odgodu ovrhe.

7. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, suprotno žalbenom navodu treće osobe, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je teret dokazivanja da se ovrha provodi na nekretnini koja predstavlja dom te da je došlo do miješnja u pravo na dom na osobi koja se na to pravo poziva. Suprotno tome, treća osoba samo paušalno navodi da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom i dom njezinog maloljetnog djeteta, bez da dostavlja dokaze kojima potkrjepljuje svoje činjenične navode ili predlaže njihovo izvođenje, a što je ista dakle bila dužna učiniti osobito uzevši u obzir da su takve navode ovrhovoditelj i ovršenik tijekom postupka izrijekom osporavali, ukazujući da treća osoba nema prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine.

9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode treće osobe kojima ukazuje da je pokrenut parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti potrošačkog Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 61910372 od 1. kolovoza 2003., iz kojeg je proizašla ovršna isprava u ovom postupku, kao i postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o otkupu potraživanja i sporednih prava od 22. svibnja 2018., kao dopunske ovršne isprave, ukazuje se sljedeće. Naime, iako se na pravne odnose, koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju i sporove proizašle iz njih, neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, što uključuje i praksu suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine. Međutim, neosnovano je pozivanje treće osobe na pravno shvaćanje zauzeto u presudi suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019. Naime, predmetnom presudom sud je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ u kojoj je zauzeo stajalište da su u slučaju kad je ovršenik pokrenuo parnicu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditiranju na temelju kojeg je određena ovrha, a radi se o ovrsi na nekretnini koja predstavlja dom ovršenika, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe do dovršetka te parnice. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina predstavljala dom treće osobe, to je neosnovano pozivanje treće osobe na prethodno navedeno pravno shvaćanje zauzeto u presudi suda Europske unije C-407/18 od 26. lipnja 2019.

10. Nadalje, žalbeni navodi treće osobe o tome da je sud po službenoj dužnosti bio dužan ispitati ništetnost ovršne isprave te provesti test pravične ravnoteže iz čl. 80.b OZ-a, žaliteljica ne može s uspjehom isticati protiv ovdje pobijanog rješenja u dijelu kojem je odbijen njezin prijedlog za odgodu ovrhe.

11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu treće osobe kao neosnovanu i potvrditi toč. II. izreke rješenje suda prvog stupnja (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja

12. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Odredbom čl. 67. st. 1. OZ-a propisano je da će sud, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60. OZ-a).

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je treća osoba pokrenula parnicu na koju je upućena sukladno čl. 60. OZ-a, čime je ispunjena prva pretpostavka iz čl. 67. st. 1. OZ-a. Jednako tako, suprotno žalbenom navodu ovrhovoditelja pravilno je sud prvog stupnja zaključio i da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava na ½ nekretnine koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], površine 296 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čime je ispunjena i druga pretpostavka za odgodu ovrhe iz čl. 67. st. 1. OZ-a.

15. Naime, sukladno odredbi čl. 67. st. 1. OZ-a treća osoba je dužna učiniti tek vjerojatnim postojanje svoga prava na predmetu ovrhe. Stoga, iako pravilno ukazuje ovrhovoditelj da presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4816/17-12 od 15. prosinca 2020. nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu ovršenika i treće osobe, već je istom utvrđen ništetnim ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 27. listopada 2010., iz činjeničnih utvrđenja navedene presude proizlazi da je sud kao prethodno pitanje utvrdio da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu, jer je stečena za vrijeme trajanja braka između ovdje ovršenika i treće osobe. Dakle, iako nije riječ o ispravi podobnoj za dokazivanje prava vlasništva tužiteljice, već će se o tome konačno odlučiti u parničnom postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P Ob-252/2021, uzimajući istu u obzir, kao i dostavljenu tužbu iz koje proizlazi da je treća osoba pokrenula parnicu radi utvrđenja da ½ predmetne nekretnine predstavlja njezino vlasništvo, istaknute navode u prijedlogu za odgodu ovrhe, isti u svojoj ukupnosti prema pravnom stavu ovog suda drugog stupnja upućuju da je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svoga prava na ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sukladno čl. 67. st. 1. OZ- a.

16. Međutim, prema ocjeni ovog suda, kako to pravilno ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi, treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, zbog čega nije ispunjena i treća pretpostavka za odgodu ovrhe propisana čl. 67. st. 1. OZ-a.

17. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju treća osoba mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je treća osoba bila dužna učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju ona ne bi mogla nadoknaditi ili bi ju pak mogla nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete.

18. Suprotno tome, iz sadržaja prijedloga niti ne proizlazi da bi treća osoba konkretizirala štetu koja bi nastala provedbom ovrhe, već samo paušalno navodi da ista predstavlja njezin dom, koju činjenicu ne dokazuje. Međutim, gubitak nekretnine koja nije dom, kao redovita posljedica provedbe ovršnog postupka ne predstavlja nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 67. st. 1. OZ-a, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, jer treća osoba u slučaju proglašenje ovrhe nedopuštenom može protuovrhom ili restitucijskom parnicom zbog stjecanja bez osnove istu nadoknaditi od ovrhovoditelja. Jednako tako, treća osoba u svojem prijedlogu za odgodu te sada u žalbi ne konkretizira o kakvim se to zdravstvenim tegobama radi, niti u prilog takvih navoda dostavlja odgovarajuću dokumentaciju.

19. Preostale žalbene navode ovrhovoditelja ovaj sud iz razloga svrsishodnosti nije ispitivao, budući da je utvrđeno kako je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja i preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja pod toč. I. izreke (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić