Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-432/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Zinke Bulka, predsjednice vijeća, Ankice Jakovina, sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Petra Matić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknadi štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1047/2022-36 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice FI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1047/2022-36 od 27. siječnja 2025. pod stavkom II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda pod stavkom I. te III. izreke.

III. Preinačuje se navedena presuda pod stavkom III. izreke u dijelu kojim tužiteljica FI nije uspjela sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.779,80 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 27. siječnja 2025. do isplate i za navedeno rješava:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužiteljici FI nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.779,80 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025 do isplate u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužiteljici FI nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 112,34 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 2.801,94 EUR- a sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. do isplate (stavak I. izreke) dok se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 3.170,59 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2020. do isplate (stavak II. izreke) te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.351,72 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 27. siječnja 2025. do isplate (stavak III. izreke), a odbija tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak IV. izreke)

2. Protiv dijela navedene presude pod stavkom II. te III. izreke u dijelu kojim nije udovoljeno njezinom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da presudu u žalbom pobijanom dijelu preinači uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Također, protiv dijela navedene presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda u žalbom pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela tako što se 3. siječnja 2020. u Zagrebu, prilikom silaska niz stepenice u Durmitorskoj ulici poskliznula i pala, a koje stepenice su tom prilikom bile skliske i zaleđene, dakle, nisu bile posipane i očišćene, za čije održavanje i čišćenje je nadležan osiguranik tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer ista sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

- da se tužiteljica 3. siječnja 2020. prilikom silaska niz stepenice u Zagrebu, Durmitorska ulica poskliznula i pala;

- da su tom prilikom stepenice bile skliske i zaleđene;

- da osiguranik tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, koji je nadležan za održavanje tih stepenica iste nije očistio niti posipao;

- da je tužiteljica zadobila ozljede u vidu istegnuća mišića vrata te istegnuće mišića prsne kralježnice, da je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana te slabijeg intenziteta u trajanju od 56 dana, da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 28 dana, da je kod tužiteljice uslijed posljedica ozljeđivanja došlo do smanjenja životnih i radnih aktivnosti u omjeru od 6 %, da je tužiteljici nakon štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 dana po 2 sata dnevno, te potom 30 dana po 1 sat dnevno;

- da je tuženik tužiteljici po osnovi neimovinske i imovinske štete isplatio 2.123,56 EUR- a.

10. Takva činjenična utvrđenja suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

11. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kada je tužiteljici zbog povrede prava osobnosti dosudio naknadu štete u iznosu od 2.801,94 EUR-a jer je i prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda dosuđena naknada, uz onu već isplaćenu za obje osnove u ukupnom iznosu od 2.123,56 EUR (što sveukupno ukupno iznosi 4.925,50 EUR-a) u cijelosti primjerena pretrpljenim povredama.

12. Što se tiče žalbenih navoda tužiteljice da je sud prvoga stupnja pogrešno postupio kada je odbio njezin zahtjev za isplatu iznosa od 3.170, 59 EUR-a, a za koji iznos je ona smanjila tužbeni zahtjev, valja istaći da smanjenje tužbenog zahtjeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u skladu s odredbom čl. 193. st.2. ZPP pa za takvu dispoziciju vrijede sve pretpostavke koje se tiču povlačenja tužbe, a time i one o (ne) pristanku tuženika.

13. U konkretnom slučaju tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe pa time za do takvog povlačenja nije niti došlo, radi čega je pravilno sud prvoga stupnja u pogledu glavnog potraživanja trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio aktualan do izvršenog djelomičnog povlačenja tužbe.

14. Pri tome valja naznačiti da takvo stajalište prvostupanjskog suda ne predstavlja pretjerani formalizam kako to u žalbi ističe tužiteljica, niti je time nastao prekomjerni teret za tužiteljicu kao oštećenu, niti joj je time bilo ograničeno pravo na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Međunarodni ugovori, 18/97, 14/02, 98/05, 1/06, 2/10, dalje u tekstu: Konvencija).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika da je odlučujući o visini naknade neimovinske štete sud prvoga stupnja postupao arbitrarno, zanemarivši objektivna mjerila - Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te tužiteljici dosudio znatno veću novčanu naknadu nego li je to propisano navedenim kriterijima, valja istaći da ti kriteriji ne predstavljaju puku matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade, već prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa je prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda sud prvoga stupnja vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja, pravilno ocijenio pripadajući iznos pravične novčane naknade tužiteljici za pretrpljenu štetu.

16. Što se tiče žalbenih navoda tuženika koji se odnose na cijenu sata tuđe pomoći i njege, pravilno je sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini od 4,65 EUR-a po jednom satu takve pomoći i njege, obzirom da je istu obrazložio kako u sadržaju i opsegu (što tuženik niti ne osporava) pa su suprotni žalbeni navodi neosnovani.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika glede zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđa pomoć i njega) kojima ističe da kamata na iznos imovinske štete teče od dana presuđenja, a ne od podnošenja tužbe odnosno odštetnog zahtjeva, valja navesti da prema čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što znači i na iznos naknade imovinske štete.

18. Stoga tužiteljici zatezna kamata pripada na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 325,50 EUR-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a kako je to odlučio i prvostupanjski sud.

19. Međutim, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici troškove postupka razmjerno uspjehu prema tužbenom zahtjevu koji je egzistirao prije djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva.

20. Naime, tužiteljica je tijekom postupka djelomično povukla tužbu čemu se tuženik usprotivio pa je sud prvoga stupnja presudom meritorno odlučio tako što je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.801,94 EUR-a, dakle, sniženi tužbeni zahtjev u cijelosti dok je za preostali sniženi iznos tužbenog zahtjeva od 3.170,59 EUR-a tužbeni zahtjev odbio.

21. Umanjenje sudskih troškova nastalih uslijed djelomičnog povlačenja tužbe, kojem se tuženik protivio odnosno odbijanje tog dijela tužbenog zahtjeva, za tužitelja predstavlja prekomjeran teret odnosno, isto može predstavljati nerazmjerno ograničenje konvencijskog prava na pristup sudu zajamčenog odredbom čl. 6. 1. Konvencije jer tužiteljica iz opravdanog razloga (bez provođenje medicinskog vještačenja) nije mogla predvidjeti svoj neuspjeh u parnici (primjerice, Europski sud za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske).

22. Imajući u vidu da je tužiteljica u postupku u cijelosti uspjela sa sniženim tužbenim zahtjevom za naknadu neimovinske štete i troškova tuđe pomoći i njege dok u odnosu na povučeni dio nisu nastali posebni troškovi jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili dokazi to prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, a sukladno praksi ESLJP-a tužiteljici pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.

23. Tužiteljici temeljem odredbe čl. 154. st. 1. te čl. 155. st. 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) pripada naknada za: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32), sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), sastav podnesaka: 6. lipnja 2022. 100 bodova, 26. rujna 2023. 100 bodova, te 21. kolovoza 2024. 100 bodova, pristup ročištima: 10. studenog 2022. 100 bodova, 10. travnja 2024. 100 bodova, 5. prosinca 2024. 100 bodova, te za sastav podnesaka 29. studenog 2022. 25 bodova i 25. travnja 2024. 25 bodova.

24. Također, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice prema kojim joj je trebalo priznati pristup na ročište za objavu presude 27. siječnja 2025. u visini od 50 bodova te trošak sastava podneska od 20. listopada 2023. u visini od 50 bodova jer je istim predlagala provesti oftalmološko vještačenje.

25. S druge strane nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da joj je trebalo priznati trošak sastava podneska od 5. prosinca 2023. i 25. siječnja 2024. u visini od 25 bodova za svaki jer isti nisu prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda bili nužni za vođenje postupka obzirom da je u njima tužiteljica ponavljala prijedlog za provođenjem oftalmološkog vještačenja.

26. Slijedom navedenog tužiteljici je valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćnici u visini od 950 bodova ili 1.900,00 EUR-a što uvećano za 25 % PDV-a ili 475,00 EUR- a iznosi ukupno 2.375,00 EUR-a.

27. Tužiteljici je u cijelosti kao nužan priznat trošak vještačenja u iznosu od 597,25 EUR-a te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a te na presudu u iznosu od 106,18 EUR-a što sveukupno iznosi 3.131,52 EUR-a.

28. Kako je tužiteljici već dosuđen trošak u iznosu od 1.351,72 EUR-a to joj je valjalo dosuditi daljnji iznos od 1.779,80 EUR-a.

29. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika te djelomično žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke, a djelomično prihvatiti žalbu tužiteljice i sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

30. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, te je tužiteljici dosuđen trošak sastava žalbe sukladno Tbr. 10/1 Tarife koji iznosi 125 bodova ili 250,00 EUR-a. Kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 35,95 % to joj je na ime sastava žalbe valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 89,87 EUR-a, a koji uvećan za 25 % PDV-a ili 22,46 EUR-a iznosi ukupno 112,34 EUR-a.

31. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak IV. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka