Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
23000 Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: P Ob-222/2022-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A NA TEMELJU ODRICANJA
Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljica ad/1 CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad/2 ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje tužiteljice zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov&Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja po osnovi bračne stečevine, izvanraspravno 17. lipnja 2025
p r e s u d i o j e
I.-Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljica ad/1 i ad/2 koji glasi:
"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka ugovor o kupoprodaji stana od dana 22. kolovoza 2014. godine sklopljen između tužiteljice ad/2 ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa jedne strane i tuženika DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s druge strane, ovjeren od strane javne bilježnice Silvane Grdović, pod brojem OV- 5671/14 dana 22. kolovoza 2014. godine, slijedom čega se nalaže brisanje zemljišno knjižnog upisa prava vlasništva u korist tuženika RS, u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], na stanu na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađene na čest. 3342/7 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 59,77 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama, sa zajedničkim dijelovima i uređenja zgrade i drvarnice, sve u roku od 15 dana.“
II.-Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljica ad/1 i ad/2 koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužiteljica ad/1 CS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao izvanbračna supruga tuženika RS, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela na stanu na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađena na čest. 3342/7 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 59,77 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, a koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], poduložak br: 9327 za k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ad/1 CS, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti u zemljišnoj knjizi na stanu na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađena na čest. 3342/7 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 59,77 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, a koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], poduložak br: 9327 za k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižbu prava suvlasništva u suvlasničkom udjelu od ½ dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, sve u roku 15 dana."
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljice ad/1 i ad/2 su protiv tuženika dana 25. studenog 2022. podnijele tužbu radi utvrđenja postojanja bračne stečevine. I. Tužiteljica ad.1 i tuženik su bivši izvanbračni drugovi čija je izvanbračna zajednica trajala od 2014. godine do veljače 2022. godine kada se tuženik iselio iz stana u kojem su zajedno živjeli. U izvanbračnoj zajednici stranaka rođeno je dvoje mldb. djece i to 10. veljače 2015. godine rođena je FS, a 29. svibnja 2018. godine rođena je IS. Tuženik se u stan u ranijem vlasništvu tužiteljice ad.2 inače majke tužiteljice ad.1 uselio u siječnju 2015. godine. Radi se o stanu na prvom katu zgrade u [adresa], sagrađena na čest.3342/7 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 59,77 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i drvarnice, a koji je upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], poduložak br: 9327 za k. o. [katastarska općina]. U stanu su prije tužiteljice ad.1 i tuženika živjeli roditelji tužiteljice ad.1 odnosno tužiteljica ad.2 sa suprugom, kada se iz stana iseljavaju da bi tužiteljica ad.1 s obitelji imala gdje živjeti jer se u veljači te godine (2015) rodilo i njihovo prvo dijete. Tužiteljica ad.2 je prije svega htjela darovati cijeli stan svojoj kćeri tužiteljici ad.1. Međutim, tužiteljici ad.2 i suprugu je trebao određeni novčani iznos radi uređenja vikendice u [adresa] gdje su se preselili kako bi tužiteljica ad.1 sa tuženikom imala gdje živjeti. Zbog toga su parnične stranke dogovorile da se podigne kredit i da se tužiteljici ad.2 isplati ukupno 36.000,00 EUR-a. Zbog činjenice da tužiteljica ad.1 nije bila kreditno sposobna, a nije bilo moguće od banke ishoditi kredit za kupnju stana od majke, dogovor je bio da se za potrebe ishođenja kredita sklopi kupoprodajni ugovor između tužiteljice ad.2 i tuženika kao kupca. Tuženik je zaista za potrebe ishođenja kredita sa majkom tužiteljice ad.1. ŽS dana 22. kolovoza 2014. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji stana koji je ovjeren pod poslovnim brojem OV-5657/14 i temeljem kojeg je na račun tužiteljice ad.2 Banka isplatila iznos od 36.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja jer je tuženik za potrebe ove isplate realizirao kredit kod HPB Stambene štedionice d.d. Zagreb. Ugovor o kupoprodaji koji je 22. kolovoza 2014. godine sklopljen između tuženika kao izvanbračnog supruga tužiteljice ad.1 RS kao kupca s jedne strane i tužiteljice ad.2 ŽS kao prodavateljice s druge strane, simuliran je i kao takav, ništav ugovor za suvlasnički udio na predmetnom stanu od 1/2 dijela. Naime, tužiteljica ad.2 je svojoj kćeri tužiteljici ad.1 stvarno darovala ½ stana, ali je isključivo u svrhu podizanja kredita tuženika RS u kupoprodajnom ugovoru kao predmet kupoprodaje naveden predmetni stan za cijelo. Da se zaista radi o darovanju ½ stana kćeri, a ne prodaji stana tadašnjem zetu razvidno je i iz kupoprodajne cijene koja nikako ne odgovara stvarnoj vrijednosti stana. Naime, čak je i HPB Stambena štedionica d.d. u svojoj procjeni sačinjenoj za potrebe realizacije kredita predmetni stan procijenila na vrijednost od 88.000,00 EUR-a, a kupoprodajna cijena ukupno je ugovorena u iznosu od 40.000,00 EUR-a, što je čak manje od polovine procijenjene vrijednosti stana. Stvarna vrijednost stana bila je čak i viša. Zaista nije bilo nikakvog stvarnog i životnog razloga da roditelji isele iz svojeg stana i taj isti stan u isključivom vlasništvu tužiteljice ad.2. za manje od polovine vrijednosti proda isključivo svom tadašnjem zetu. Stvarni dogovor je bio da se stan daruje kćeri kako bi joj se riješilo stambeno pitanje za buduću obitelj. Zbog toga je tužiteljica ad.2 u najboljoj namjeri prihvatila prijedlog da umjesto darovnog ugovora sa svojom kćeri, sa tuženikom sklopi kupoprodajni ugovor za cijeli stan, i to kako bi se mogao realizirati kredit s obzirom na uvjete Banke. Realizirani kredit tužiteljica ad.1 i tuženik vraćali su iz imovine stečene za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice. Obzirom da je Ugovor o kupoprodaji kao simulirani pravni posao ništav za suvlasnički udio od ½ dijela jer se stvarno radilo od darovanju polovine stana tužiteljici ad.1, tužiteljica ad.1 je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje stana u suvlasničkom udjelu od ½ dijela. Preostala ½ stana za koju je tužiteljica ad.2 primila kupoprodajnu cijenu i koju je tužiteljica ad. 2 prodala tuženiku kao izvanbračnom suprugu tužiteljice ad. 1, izvanbračna je stečevina tužiteljice ad.1 i tuženika te je tužiteljica ad.1 u svakom slučaju po toj osnovi stekla daljnji suvlasnički udio od ¼ dijela (što predstavlja polovinu od stvarno kupljene polovine stana). Tuženik RS sada tvrdi da je isključivi vlasnik stana te da će tužiteljici ad.1 zbog činjenice da je sa djecom ostala živjeti u stanu naplaćivati stanarinu. Slijedom navedenog postavljen je glavni tužbeni zahtjev kojim se točkom I. traži da se utvrdi da je djelomično ništav kupoprodajni ugovor za predmetni stan od 22. kolovoza 2014. i to za suvlasnički udio za ½ dijela, slijedom čega se predlaže da se naloži u zemljišnoj knjizi ovoga suda da se na predmetnom stanu izvrši brisanje upisa prava vlasništva u korist tuženika za udio od ½ dijela, a točkom II. glavnog tužbenog zahtjeva se predlaže da se utvrdi da je tužiteljica ad/1 darovanjem od svoje majke ŽS stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnom stanu za ½ dijela, te da je kao izvanbračna supruga tuženika suvlasnica predmetnog stana u suvlasničkom udjelu od ¼ dijela, slijedom čega da je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice ad/1 CS na predmetnom stanu za udio od ¾ dijela. Ukoliko bi se utvrdilo da glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, postavljen je i eventualni tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi da je tužiteljica ad/1 CS kao izvanbračna supruga tuženika suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se ista u zk odjelu ovoga suda upiše kao suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela. Na pripremnom ročištu od 6. veljače 2025. (l.s.34) od strane punomoćnice tužiteljica ad/1 i ad/2 preinačava se točka I. glavnog tužbenog zahtjeva, pa se tako predlaže da se utvrdi da je bez pravnog učinka kupoprodajni ugovor za predmetni stan od 22. kolovoza 2014. slijedom čega da se nalaže brisanje zk upisa prava vlasništva predmetnog stana u korist tuženika, dok se povlači točka II. glavnog tužbenog zahtjeva, a na navedenom ročištu je od strane suda donijeto rješenje kojim se dopušta preinaka glavnog tužbenog zahtjeva na način kako je to na tom pripremnom ročištu učinjeno od strane punomoćnice tužiteljica ad/1 i ad/2.
2. U podnesku pun. tužiteljica ad/1 i ad/2 od 6. lipnja 2025. godine (l. s. 109) se obavještava sud da je među strankama postignuta i sklopljena izvansudska nagodba kojom su stranke razriješile međusobne odnose u pogledu predmetnog stana te sukladno sklopljenoj nagodbi tužiteljice navedenim podneskom povlače tužbu i odriču se tužbenog zahtjeva.
3. Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika, pa je na temelju čl. 331. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08. 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP-a) valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev -glavni i eventualni odbija (presudu na temelju odricanja) i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke.
4. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da tužiteljice ad/1 i ad/2 u svom podnesku od 6. lipnja 2025. godine u kojem navode da je među strankama sklopljena izvansudska nagodba u pogledu predmetnog stana i da se iste odriču tužbenog zahtjeva, nisu zatražile parnični trošak.
U Zadru, 17. lipnja 2025. godine
S u d a c
Katarina Dragičević
Pouka o pravnom lijeku
Protiv ove presude na temelju odricanja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Zadru. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (353. st. 3. ZPP-a).
D N A :
1.Tužiteljicama ad/1 i ad/2, po punomoćnicima, uz rješenje na platež sudske pristojbe na odluku- presudu na temelju odricanja,
2.Tuženiku, po punomoćniku.
