Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1967/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda Vinkovcima, poslovni broj P-120/2021-20 od 11. studenog 2024., na sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-120/2021-20 od 11. studenog 2024. u točki I.,II., III. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-120/2021-20 od 11. studenog 2024. .

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan članak 2. Ugovora o [broj kredita] od 28.veljače 2006., kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te da isti ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] od dana 28.02.2006. godine, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da iste ne proizvode pravne učinke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.528,69 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 526,27 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.608,33 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je točkom VI. izreke odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je tuženikov mjesne nenadležnosti suda.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF)), sadržaja navedenog u točki I. i II. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to iznosa od 1.528,69 eura (valutne klauzule) i iznosa od 526,27 eura (promjenjive kamatne stope) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 187.st.1. i 2. ZPP-a na koju se sadržajem žalbe poziva tuženik, budući da je tužbom istovremeno tražio povrat isplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe. Pored toga, u žalbenom postupku drugostupanjski sud ne može ispitivati postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite, jer se postojanje pravnog interesa može preispitivati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

7. Prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 11. ZPP-a na koje se žalbom poziva tuženik. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iznio razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda, te je pravilno odlučio da je mjesno nadležan za suđenje u ovom sporu. Naime, nije sporno da su stranke predmetnim ugovorom u skladu sa čl. 70. ZPP-a za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda prema mjestu sjedišta tuženika kao kreditora, međutim pravilno je prvostupanjski sud pozivom na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) i čl.3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, zaključio da je predmetna prorogacijska klauzula nepoštena odnosno ništetna. To iz razloga jer je nesporno predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, a tuženik nije pružio nijednog dokaza da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, pa tužitelj na istu nije imao utjecaja. Cijeneći da se prebivalište tužitelja nalazi u [adresa], to sporna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača s obzirom da bi radi pristupa sudu u Zagrebu, a imajući u vidu udaljenost između [adresa] i [adresa] od cca 270 km, za razliku od tuženika čije je sjedište u [adresa], bio izložen značajnim troškovima puta i gubitku vremena. Stoga, a imajući u vidu da je predmetni ugovor o kreditu u povodu kojeg je nastao ovaj spor sklopila tuženikova podružnica u [adresa], to se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti te poslovne jedinice tuženika, slijedom čega je sukladno čl. 59. ZPP-a pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi (izberiva mjesna nadležnost) pa kako je tužitelj tužbu podnio Općinskom sudu u Vinkovcima, za suđenje u ovom sporu mjesno je nadležan taj sud, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

8. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu od 28.02.2006. za kupnju vozila za osobne potrebe, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika i valutna klauzula u švicarskim francima (CHF), s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i početna kamatna stopa od 5,50 % odlukom tuženika, kao i da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika.

9.1. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost valutne klauzule i posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa na temelju takve odredbe, kao i zastara novčane tražbine tužitelja i tijek zateznih kamata.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je predmetni ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je kredit odobren za kupnju vozila, a ne za poslovne, obrtničke ili druge namjene (čl. 6. Ugovora) pa zaključuje da je tužitelj potrošač, zbog čega mu pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača.

11. Prvostupanjski sud imajući u vidu sukladno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu, a kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ujedno cijeneći da tuženik tijekom postupka nije pružio nijednog dokaza na okolnost da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu, zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne.

12. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

13. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplata s osnove ništetne valutne klauzule u CHF iznosi 1.528,69 eura, prihvaća tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana primitka svakog pojedinog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate.

14. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud pozivom na čl. 241. ZOO-a zauzima stav da je zastara prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u postupku pred Trgovačkim sudom i da je ponovno počela teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u tom kolektivnom sporu pa cijeneći da je ta presuda u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a da je tužba u ovom postupku podnesena 24. ožujka 2021., zaključuje da u odnosu na novčanu tražbinu osnove ništetne valutne klauzule nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa u to dijelu otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

16. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., kao i ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., a u kojim razdobljima je sklopljen predmetni ugovor, ima direktan učinak u individualnim parnicama radi naknade štete i isplate koje pokrenu potrošači. Stoga, prethodna utvrđenja iz navedene presude obvezuju sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

18. Pri tome, tuženiku je u pojedinačnom sporu dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza.

19. Također, tuženik žalbom neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o statusu tužitelja kao potrošača, budući da je prvostupanjski suda imajući u vidu sadržaj predmetnog ugovora o kreditu prema kojem je isti sklopljen u svrhu kupnje motornog vozila (čl.6. Ugovora) i to za osobne potrebe tužitelja, a ne u poslovne svrhe, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja, dok tuženik za drugačije utvrđenje nije pružio nijednog dokaza.

20. S obzirom na utvrđenu ništetnost valutne klauzule u CHF, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju takve odredbe, dakle pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa tužitelju, visinu kojeg iznosa tuženik žalbom ne dovodi u pitanje.

21. Suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost valutne klauzule zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

22. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, suprotno žalbenim navodima, podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF koja je nastupila 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare u tom dijelu neosnovan.

23. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao u izreci ove presude, te pozivom na čl. 380.toč.2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan