Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-810/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Božić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri d.o.o., Trg Marka Marulića 17, Zagreb, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, OIB: 40237608715, Krešimirova 42, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju TE, diplomirana pravnica, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-183/2024-11 od 12. lipnja 2024., dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HEP Elektra d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-183/2024-11 od 12. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HEP Elektra d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 104,67 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Olge Sokolić-Ožbolt iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 2084/2021 od 8. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48,61 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate (toč. I. izreke). Također, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (toč. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 6,64 eura u roku 15 dana (toč. III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Ističe i da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U bitnom navodi je tuženik od 4. rujna 1990. evidentiran kao kupac električne energije za ugovorni račun broj 2201626364 na obračunskom mjernom mjestu broj 1200229969, i to temeljem ugovora o pristupanju koji je sklopljen u trenutku kada je isporučitelj priključio objekt potrošača na svoju mrežu, sve sukladno čl. 4. i 58. Općih uvjeta isporuke električne energije ("Narodne novine" broj 8/91, dalje u tekstu: Opći uvjeti). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,67 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 48,61 eura na ime naknade za isporučenu električnu energiju za razdoblje od ožujka 2021. do srpnja 2021.

5. S obzirom na vrijednost predmeta spora koji ne prelazi iznos od 1.320,00 eura u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

7.1. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u svojoj žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

8. Prvostupanjski je sud u provedenom postupku utvrdio da tužitelj potražuje iznos od 48,61 eura na ime usluge za isporučenu električnu energije na obračunskom mjestu na adresi na [adresa], da dostavljeni računi glase na FE te da tužitelj nije bio u ugovornom odnosu sa tuženikom.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, koje sud drugog stupnja u sporu male vrijednosti nije ovlašten ispitivati, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP- a).

10. Žalbeni navodi o tome da je tuženik od 4. rujna 1990. evidentiran kao kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, i to temeljem ugovora o pristupanju koji je sklopljen u trenutku kada je isporučitelj priključio objekt potrošača na svoju mrežu (čl. 4. i 58. Općih uvjeta) te da je u računima kao kupac električne energije evidentiran upravo tuženik, nisu dopušteni sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a. Ipak valja ukazati tužitelju da iako je čl. 58. Općih uvjeta propisano da se smatra da je ugovor o pristupanju sklopljen kada isporučitelj priključi objekt potrošača na svoju mrežu, za zaključivanje ugovora o pristupanju potrebno je da potrošač podnese zahtjev isporučitelju, a koju ispravu tužitelj, također, nije dostavio. Jednako tako, treba napomenuti da je račun dokaz u smislu čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP- a, koji se vrednuju u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a ne javna isprava u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a. Stoga, u situaciji kada je tuženik osporio da bi bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, tužitelj je trebao dostaviti isprave iz kojih proizlazi na temelju čega je upravo tuženika evidentirao u poslovnim knjigama kao korisnika mreže te kupca električne energije na predmetnom obračunskom mjestu. Također, ovaj sud napominje, kako je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja, da izdani računi glase na FE te da tužitelj tijekom postupka nije niti obrazlagao razloge zbog kojeg izdani računi ne glase na ovdje tuženika.

11. Konačno, kako tužitelj nije dokazao da bi bio u ugovornom odnosu s ovdje tuženikom, odnosno da bi tuženik ikada bio krajnji kupac za navedeno obračunsko mjesto, nisu od utjecaja žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da od tuženika nije zaprimio obavijest o promjeni krajnjeg kupca.

12. S obzirom na to da tužitelj u odnosu na dio pobijane presude kojim mu je naloženo da naknadi tuženiku troškove postupka nije istaknuo nikakve žalbene razloge, a da sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud prvog stupnja nije našao postojanje neke od bitnih povreda na koje pazi sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. Stoga, trebalo je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (toč. I. izreke ove drugostupanjske presude).

14. S obzirom na to da tužitelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić