Poslovni broj: Povrv-56/2016-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12 OIB: 39901919995, protiv tuženika ovršenika ĆĐ, ul. Hrvatskih rodoljuba 2, Ražine, Šibenik OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Ojdani Grubišić, odvj. u OD Višić i partneri u Šibeniku, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĆĐ, ul. Hrvatskih rodoljuba 2, Ražine, Šibenik OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12 OIB: 39901919995 namiri novčanu tražbinu u iznosu od 173,82 EUR (ranije 1.309,67 EUR) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od dana dospjeća plaćanja svakog pojedinog računa i to kako slijedi:

- po računu broj 225/ST/70, na iznos od 10,32 € (ranije 77,78 kn) tekući od 20.03.2014. do isplate

- po računu broj 409/ST/70, na iznos od 10,32 € (ranije 77,78 kn) tekući od 09.04.2014. do isplate

- po računu broj 714/ST/70 na iznos od 10,32 € (ranije 77,78 kn) tekući od 21.05.2014 do isplate

- po računu broj 1044/ST/70 iznos od 11,09 € (ranije 83,57 kn) tekući od 28.06.2014. do isplate

P o s lo v n i b r o j P o v

r v

- 5 6 /2016-15

- po računu broj 1216/ST/70 na iznos od 17,23 € (ranije 129,85 kn) tekući od 20.07.2014. do isplate

- po računu broj 1632/ST/70 na iznos od 17,23 € (ranije 129,85 kn) tekući od 10.10.2014. do isplate

- po računu od 1660/ST/70 na iznos od 17,23 € (ranije 129,85 kn) tekući od 12.10.2014. do isplate

- po računu broj 2120/ST/70 na iznos od 23,38 € (ranije 176,13 kn) tekući od 26.11.2014. do isplate

- po računu broj 2067/ST/70 na iznos od 23,38 € (ranije 176,13 kn) tekući od 20.11.2014. do isplate

- po računu broj 2371/ST/70 na iznos od 11,09 € (ranije 83,57 kn) tekući od 13.12.2015 do isplate

- po računu broj 2686/ST/70 na iznos od 11,09 € (ranije 83,57 kn) tekući od 30.01.2015. do isplate

- po računu broj 1/ST/70 na iznos od 11,12 € (ranije 83,81 kn) tekući od 06.02.2015. do isplate

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 36,50 EUR.

Obrazloženje

1.Ovrhovoditelj sada tužitelj podnio je 28. siječnja 2016. javnom bilježniku Nevenki Nakić iz Šibenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv ovršenika sada tuženika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.309,67 kuna uvećano za zatezne kamate na ime dospjelog, a neplaćenog duga za potrošnju vode.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Nevenka Nakić iz Šibenika od 29. siječnja 2016.g. pod posl. br. Ovrv- 72/16, a koje je u povodu prigovora tuženika rješenjem ovog suda od 24. veljače 2016. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te je odlučeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi sada odgovoru na tužbu, tuženik je naveo da ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju te ističe prigovor zastare za razdoblje od 20. ožujka do 26. studenoga 2014. Nadalje se poziva na Zakon o komunalnom gospodarstvu te da ovrhovoditelj nije ovlašten vršiti obračun potrošnje vode, a kad bi to i bio da bi bio dužan taj obračun vršiti temeljem jasnih kriterija, dok ovrhovoditelj proizvoljno određuje da bi potrošnja po članu domaćinstava bila 5 kubnih metara. Ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten naplaćivati vodu po cijenama za industrijsku potrošnju već jedino po cijenama za građanstvo – domaćinstva. Također, da proizvoljno ispostavlja račune ovršeniku makar u zgradi postoji mjerilo kojim je moguće mjeriti stvarnu potrošnju vode u domaćinstvu ovršenika. Utuženi iznosi da u neplaćena razlika između neosnovano ispostavljenih računa ovrhovoditelja koji ispostavlja račune za P o s lo v n i b r o j P o v

r v

- 5 6 /2016-15

vodu po cijenama za industrijsku potrošnju u odnosu na ono što je ovršenik uplatio po cijenama vode za domaćinstvo, a da ovršenik uredno plaća vodu po cijenama za domaćinstvo te ne duguje nikakvu razliku. Nadalje tuženik je tijekom postupka naveo i da za više mjeseci tj. 5., 6. i 7. mjesec 2014. u stanu boravi samo jedna osoba, a što da je osobno javio gđi. TĐ, pa da su navedeni računi trebali biti umanjeni što se nije učinilo iako iz svake uplatnice koju tužitelj dostavi tuženiku slijedi da se radi o jednom članu u kućanstvu. Osim toga, da je protuzakonit obračun PDV-a iz razloga što se radi o dvostrukom plaćanju PDV-a te obračunu po kojem tuženik plaća vodu s PDV-om od 25 %, a tužitelj tu istu vodu plaća dobavljaču sa PDV-om od 13 % pa da se radi o bogaćenju bez osnove i to iz razloga što tužitelj nije ovlašten izdavati račune za pružanje komunalne usluge isporuke pitke vode. Ističe i da je više puta upozoravao tužitelja da u navedenoj zgradi i to isključivo za stan u kojem živi tuženik postoji kontrolno mjerilo pomoću kojeg se može bez greške utvrditi količina potrošnje vode u stanu tuženika koju bi on onda i podmirio.

4. U odnosu na prednje navode tuženika, tužitelj je istakao, a u odnosu na zahtjev tuženika da se izračun potrošnje vode vrši po obračunu potrošnje sa posebnog brojila koje da se nalazi u zgradi u kojoj bespravno stanuje tuženik te da bi se njegova potrošnja trebala obračunavati isključivo po mjernim podacima sa tog vodobrojila, da su u tom pravcu već izvedeni dokazi u postupku koji se vodio kod ovog suda pod P- 304/10 te je Županijski sud u tom predmetu u kojem se također odlučivalo o prigovoru na potrošnju vode tuženika samo u drugom razdoblju zauzeo stav da je utvrđeno da u podrumu predmetne zgrade postoji još jedno brojilo, no, da iz provedenog postupka ne proizlazi da bi to brojilo bilo u funkciji pa da se time navodi tuženika ukazuju neosnovanima, a u tom postupku P-304/10 da je već proveden i očevid na licu mjesta, te je dostavio u spis navedene presude. Ističe i da tuženik zajedno sa članovima svog kućanstva bez pravnog osnova koristi stan u vlasništvu tužitelja, te za potrebe kućanstva troši vodu koju plaća tužitelj jer je kućanstvo tuženika – korisnika priključeno na zajedničko vodobrojilo koje mjeri potrošnju vode i za kućanstvo tuženika. Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik da je za potrošenu vodu u utuženom razdoblju ispostavio račun tužitelju kao vlasniku vodobrojila te je tužitelj u cijelosti podmirio račun za vodu prema cijenama koje su navedene u računu. S obzirom da su na isto vodobrojilo priključeni i drugi korisnici, tužitelj je nakon plaćanja dospjelog duga za vodu u nedostatku drugih mjerodavnih kriterija izvršio preračun potrošnje za sve korisnike po jedinom dostupnom kriteriju, a to je prosječna potrošnja vode po članu kućanstva od 5 m3 prema statističkim podacima Vodovoda i odvodnje. Naime, ovakav način obračuna primjenjuje Vodovod i odvodnja d.o.o. kod izračuna potrošnje vode u stambenim zgradama u kojima nisu ugrađena sekundarna vodobrojila posebno za svaki stan u zgradi već su svi stanovi priključeni na zajedničko vodobrojilo. Iako u djelatnost tužitelja ne spada isporuka vode činjenica je da tužitelj uredno plaća vodu za sve korisnike priključene na vodobrojilo u njegovom vlasništvu jer je plaćanje potrošnje vode zakonska obveza svih vlasnika, ali isto tako i korisnika. S obzirom da kućanstvo tuženika troši vodu koju plaća tužitelj obveza je tuženika da plati tužitelju ono što je umjesto njega platio. Posebno vodobrojilo koje se nalazi u zgradi i koje po mišljenju tuženika mjeri potrošnju vode samo za njegovo kućanstvo, nije u evidenciji isporučitelja niti je u funkciji pa se isporuka vode preko istoga ne može ostvariti.

P o s lo v n i b r o j P o v

r v

- 5 6 /2016-15

5. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u račune sa specifikacijama za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2014., zajedno sa popisom stanara priključenih na vodomjer 16998281 kolodvor Ražine (l.s. 3-46), saslušao svjedokinju TĐ, te izvršio uvid u spise ovog suda P-723/17 (P-2370/10) i P-304/10.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je u osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja odnosi se na potraživanje u novcu u iznosu od 173,82 EUR, dakle u iznosu koji ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, pa se radi o sporu male vrijednost, a sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je potrošnja vode u domaćinstvu tuženika u vremenskom razdoblju od siječnja do prosinca 2014. a koju je umjesto tuženika platio tužitelj kao vlasnik građevine prema računima koje mu je ispostavilo komunalno poduzeće Vodovod i odvodnja Šibenik.

9. Među strankama ovog postupka nije sporno da tuženik stanuje u predmetnom stanu i troši vodu koju plaća tužitelj, kao ni da je tužitelj vlasnik zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan, međutim, tuženik osporava način obračuna, a posljedično i isporučene račune u pogledu visine istih smatrajući da je dužan platiti iznose koji se obračunavaju za kućanstvo, a ne po industrijskoj tarifi.

10. Kako je tuženik istakao prigovor zastare potrebno je prvo odlučiti o istom. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tražbine (dugovi) zastarijevaju za pet godina (opći rok zastare) ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare (posebni rokovi zastare).Za pojedine tražbine, koje su taksativno propisane ZOO-om, propisan je posebni jednogodišnji rok zastare, pa tako za jednu godinu zastarijeva tražbina naknade za isporučenu vodu. Iako je ovdje riječ o utuženom razdoblju počevši od najranijeg siječnja 2014. pa nadalje, a prijedlog za ovrhu je podnesen 29. siječnja 2016. ovaj sud smatra da se ovdje ne može primijeniti jednogodišnji zastarni rok obzirom se ne radi o neplaćenim računima za vodu koje bi ispostavio isporučitelj usluge tuženiku kao korisniku, već se radi o računima za vodu koji su isporučitelju plaćeni od strane ovdje tužitelja kao vlasnika predmetnog stana, a koje plaćene iznose onda tužitelj potražuje od ovdje tuženika, pa je sud stava da se ovdje primjenjuje opći zastarni rok, slijedom čega je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Iz priloženih računa sa prilozima proizlazi da je komunalno poduzeće Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik u utuženom razdoblju za ukupno potrošenu vodu na navedenom mjernom mjestu teretilo tužitelja koji je po prethodno izvršenoj ispati naknade isporučitelju račun dijelio prema broju potrošača.

12. Iz iskaza TĐ slijedi da je u utuženom razdoblju radila na poslovima komercijalizacije nekretnina kod tužitelja na kojima i dalje radi, te da nije radila na poslovicama naplate vode već je te poslove obavljala druga djelatnica, a ona P o s lo v n i b r o j P o v

r v

- 5 6 /2016-15

da ima samo posredna saznanja o naplati vode. Tako ju je primjerice nazvao tuženik i rekao da je sada sam u stanu da mu je otišla nevjenčana supruga, .pa je ona taj podatak proslijedila financijskoj službi pa tako zna da se sada tuženiku voda naplaćuje samo za jednu osobu.

13. Iz spisa P-304/10, odnosno presude Gž-317/2012 od 21. rujna 2015. je utvrđeno da iako u podrumu predmetne zgrade postoji još jedno brojilo, u pravcu kojeg tuženik smatra da bi se po istome njegova potrošnja trebala obračunavati, a iz provedenog postupka da ne proizlazi da bi to brojilo bilo u funkciji.

14. Nadalje, prema jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz čl. 9. ZOO-a proizlazi dužnost sudionika u obveznom odnosu da izvrše svoju obvezu te da su odgovorni za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a, određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik da je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

15. Na temelju svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je komunalno poduzeće Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik u utuženom razdoblju za ukupno potrošenu vodu na navedenom mjernom mjestu teretio tužitelja koji je po prethodno izvršenoj isplati naknade isporučitelju, račun dijelio prema broju potrošača, pa tako i obiteljskom kućanstvu tuženika kojih u utuženom razdoblju bilo dvoje. Prosječnu potrošnju vode po članu obiteljskog kućanstva tuženika, u nedostatku drugih kriterija, da je izračunavao na temelju statističkih podataka o prosječnoj potrošnji vode po jednoj osobi tijekom jednog mjeseca (5m3 vode). Navedene statističke podatke da prati i evidentira isporučitelj komunalno poduzeće Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik. Slijedom navedenog, tužitelj je tuženiku za utuženo razdoblje ispostavio račune za vodu u ukupnom iznosu od 173,82 EUR (ranije 1.309,67 kuna), a koje račune tuženik nije platio. U odnosu na postojanje posebnog mjerila na kojem se može obračunavati cijena vode za domaćinstvo što navodi tuženik, za istaći je da suprotno tim navodima tuženika, pregledom spisa P-304/10, odnosno presude Gž-317/2012 od 21. rujna 2015. je utvrđeno da iako u podrumu predmetne zgrade postoji još jedno brojilo, u pravcu kojeg tuženik smatra da bi se po istome njegova potrošnja trebala obračunavati, a iz provedenog postupka da ne proizlazi da bi to brojilo bilo u funkciji, pa se time navodi tuženika ukazuju neosnovanima. Nadalje, također je utvrđeno kako se iz predmetnih računa dokazuje visina izvršenih plaćanja za tuženika, a pri tom iznos PDV-a je samo dio iznosa koji je po tužitelju također plaćen za tuženika po osnovnim računima za potrošnju vode. Ovaj sud smatra neosnovan prigovor tuženika glede visine tražbine, odnosno prigovor da tužitelj nije ovlašten naplaćivati vodu po cijenama za gospodarstvo, odnosno taj iznos potraživati od tuženika, već jedino i isključivo po cijenama za kućanstvo, a koji iznos je tuženik tužitelju platio. Naime, tužitelj i tuženik ovdje nisu ni u kakvom ugovornom odnosu glede potrošnje vode, jer je potrošnju vode P o s lo v n i b r o j P o v

r v

- 5 6 /2016-15

kao vlasnik nekretnine - poslovne zgrade u kojoj stanuje tuženik dužan plaćati tužitelj budući se radi o stambenoj zgradi koja je priključena na vodoopskrbni sustav jednim zajedničkim vodovodnim priključkom, i to prema cijenama za gospodarstvo, jer je tužitelj gospodarstvenik. Upravo ovaj iznos koji je tužitelj platio isporučitelju usluge- Vodovodu i odvodnji Šibenik predstavlja iznos koristi koju je ostvario tuženik, i to sve do trenutka kada svaki stan ne bude priključen na vodoopskrbni sustav posebnim vodovodnim priključkom. Obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi izvršio svoju obvezu iz utuženog razdoblja i podmirio potrošnju vode za stan kojeg koristi, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod 1.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl.155. ZPP-a. Tako su tužitelju priznat kao osnovan trošak ovog postupka u vidu javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 23,23 eura (čl. 6. Pravilnika), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, pa sveukupni trošak tužitelja iznosi 36,50 eur.

Šibenik, 17. lipnja 2025.

S u d a c:

Jadranka Longin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

Ova presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave (čl. 335. st. 9. i 11. ZPP).

Dna:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku pp.