REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1594/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske Lutrije d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, koga zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CG koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB:27905228158 isplatiti tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 35.000,00 EUR (trideset pet tisuća eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2022. godine pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dna."

II Nalaže se tužitelju CG u roku od 15 dana naknaditi tuženiku Hrvatskoj Lutriji d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR (slovima: pet tisuća).

III Odbija se zahtjev tužitelja CG za naknadu troška postupka u iznosu od 5.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. studenog 2024. navodi da je u razdoblju od 9. listopada 2017. do 9. listopada 2021. bio član uprave tuženika te da mu tuženik nije isplatio godišnju stimulativnu nagradu za 2021. godinu niti jednokratnu stimulativnu nagradu za ugovoreno trogodišnje razdoblje 2019. -2021. u iznosu ne nižem od 35.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama od usvajanja GFI za 2021., odnosno od 1. svibnja 2022. do isplate, a koja potraživanja proizlaze iz članka 8. Ugovora o radu od 25. svibnja 2018. dopunjenog člankom 3. Dodatka II Ugovora o radu od 20. prosinca 2018. te Pravilnika tuženika o stimulativnom nagrađivanju predsjednika i članova uprave tuženika od 17. rujna 2019. (dalje: Pravilnik). Predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 35.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. svibnja 2022. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2024. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da su odredbe Pravilnika ništetne i bez pravnog učinka budući da je tužitelj, kao član uprave tuženika koji je u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, ujedno bio i državni dužnosnik pa mu je izričitom prisilnom normom članka 7. točke d) Zakona o sprječavanju sukoba interesa zabranjeno primiti dodatnu naknadu za poslove obnašanja javnih dužnosti, što njegovo potraživanje iz ove tužbe predstavlja, da u trenutku donošenja Pravilnika Odluka Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava nije bila na snazi i nije bilo uvjeta da se predmetni Pravilnik donese i temelji na toj Odluci, da su Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud Republike Hrvatske o istim potraživanjima tužitelja za ranija razdoblja već zauzeli pravno stajalište. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu s članom uprave društva od 25. svibnja 2018. s dodacima (list 4-15 spisa), Pravilnika o stimulativnom nagrađivanju predsjednika i članova uprave tuženika od 17. rujna 2019. s prilozima (list 16-25 spisa), Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 11. veljače 2022. broj: 711-I-2259-P-47-20/22-16-17 (list 33-54 spisa), presude Upravnog suda u Zagrebu od 13. rujna 2023. poslovnog broja UsI-834/23- 6 (list 55-59 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 2023. poslovnog broja Usž-2882/2023-2 (list 60-63 spisa), Zaključka Nadzornog odbora tuženika od 22. prosinca 2022. (list 70 spisa).

4. Na ročištu održanom 8. svibnja 2025. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja kao nepotreban budući da nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja.

5. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu godišnje stimulativne nagrade za 2021. godinu i jednokratne stimulativne nagrade za ugovoreno trogodišnje razdoblje 2019.-2021. u iznosu od 35.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. svibnja 2022. do isplate.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 9. listopada 2017. do 9. listopada 2021. bio član uprave tuženika, koji je trgovačko društvo u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske.

8. Sporno je u ovom predmetu ima li tužitelj pravo na isplatu godišnje stimulativne nagrade za 2021. godinu i jednokratne stimulativne nagrade za ugovoreno trogodišnje razdoblje 2019.-2021.

9. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 37. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine" broj: 26/11, 12/12, 126/12, 48/13, 57/15, 98/19; dalje: ZSSI/11) propisano je da su dužnosnici u smislu toga Zakona predsjednici i članovi uprava trgovačkih društava koja su u većinskom državnom vlasništvu.

10. Odredbom članka 7. točke d) ZSSI/11 propisano je da je dužnosnicima zabranjeno primiti dodatnu naknadu za poslove obnašanja javnih dužnosti.

11. Uvidom u Ugovor o radu s članom uprave društva od 25. svibnja 2018. utvrđeno je da je člankom 8. Ugovora ugovoreno da Nadzorni odbor može za člana Uprave i članove uprava ugovoriti godišnju nagradu – varijabilni dio plaće (stimulativnu plaću) sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova Uprava trgovačkih društava ("Narodne novine" broj: 83/09, 3/11, 3/12, 46/12, 25/14 i 77/14; dalje Odluka Vlade RH), da kriterije za nagrađivanje utvrđuje Nadzorni odbor posebnom Odlukom, a visinu i način isplate godišnje nagrade utvrđuje Nadzorni odbor u skladu s Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova Uprava trgovačkih društava.

12. Uvidom u Dodatak II. Ugovoru o radu s članom uprave društva od 20. prosinca 2018. utvrđeno je da su člankom 3. u članak 8. Ugovora o radu s članom uprave društva dodani novi stavci 3. i 4. kojima je ugovoreno da za ostvarivanje višegodišnjeg plana (tri ili više godina) poslovanja trgovačkog društva, sukladno kriterijima iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova Uprava trgovačkih društava, može se ugovoriti i posebna stimulativna nagrada predsjedniku i članovima uprave trgovačkog društva, koja može iznositi do 25% od umnoška mjesečne bruto plaće i ugovorenog razdoblja u mjesecima, a posebna stimulativna nagrada se može isplatiti jednokratno, nakon usvajanja financijskog izvješća za zadnju poslovnu godinu ugovorenog razdoblja. Ostale odredbe članka 8. osnovnog Ugovora ostaju neizmijenjene.

13. Iz Odluke Vlade RH proizlazi da ista od 1. siječnja 2015. više nije na snazi.

14. Iz Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 11. veljače 2022. proizlazi je da tužitelj, kao član Uprave tuženika do 9. listopada 2021., počinio povredu članka 7. točke d) ZSSI/11 primanjem naknada po osnovi dara za djecu, božićnice, regresa i novčane nagrade za radne rezultate uz primanje plaće za obnašanje navedene dužnosti.

15. Uvidom u presudu Upravnog suda u Zagrebu od 13. rujna 2023. poslovnog broja UsI-834/23-6 utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje točaka III i IV Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa od 11. veljače 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

16. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 15. studenog 2023. poslovnog broja Usž-2882/2023-2 odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu od 13. rujna 2023. poslovnog broja UsI-834/23-

6.

17. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda tužitelj nema pravo na isplatu godišnje stimulativne nagrade za 2021. godinu i jednokratne stimulativne nagrade za ugovoreno trogodišnje razdoblje 2019. -2021. ugovorenih člankom 8. Ugovora o radu s članom uprave društva od 25. svibnja 2018. i Dodatkom II. Ugovoru o radu s članom uprave društva od 20. prosinca 2018. budući da je isplata predmetnih nagrada podvrgnuta zakonskoj zabrani iz članka 7. točke d) ZSSI/11 članovima uprava trgovačkih društva koja su u većinskom državnom vlasništvu, na koje se, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 37. ZSSI/11 citirani Zakon primjenjuje, a što je tužitelj u razdoblju od 9. listopada 2017. do 9. listopada 2021. nesporno bio.

18. U odnosu na navode tužitelja da predmetna potraživanja, suprotno stavu Upravnog suda u Zagrebu, predstavljaju stimulativni dio plaće, a ne naknadu, navodi se da se na tužiteljev radni odnos člana uprave trgovačkog društva koje je u većinskom državnom vlasništvu, uz Zakon o radu, kao lex specialis primjenjivao ZSSI/11, koji je bio na snazi u utuženom razdoblju. Predmetnim zakonom je, radi sprječavanja sukoba između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti, propisano da dužnosnik koji prima plaću za obnašanje javne dužnosti ne smije istodobno ostvarivati druge primitke koji ne predstavljaju naknadu stvarnih troškova obnašanja dužnost, dok nagrade koje se isplaćuju pored plaće od strane tijela u kojem obnaša dužnost predstavljaju takve druge primitke. Takav stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi od 14. listopada 2021. poslovnog broja Usž-4335/2019. Stoga, prema ocjeni ovog suda, Ugovor o radu s članom uprave društva od 25. svibnja 2018. i Dodatak II. Ugovoru o radu s članom uprave društva od 20. prosinca 2018. nisu valjani pravni temelji za isplatu onih naknada čije je ostvarivanje posebnim zakonom izričito zabranjeno.

19. Naposljetku se napominje da je Ugovorom o radu, odnosno Dodatkom II ugovoru o radu te Pravilnikom tuženika ugovoreno pravo tužitelja na posebnu stimulativnu nagradu na temelju Odluke Vlade RH koja u trenutku sklapanja Ugovora/Dodatka te donošenja Pravilnika tuženika više nije bila na snazi pa navedeni izvori prava, čak i kada bi se zauzeo stav da predmetna potraživanja predstavljaju plaću, a ne dodatnu naknadu, ne bi mogli biti pravni temelj za ostvarivanje predmetnih naknada u utuženom razdoblju. Naime, iako je poslodavcima internim aktima koje u okviru zakonske ovlasti donose dopušteno detaljnije uređivanje prava iz radnog odnosa, isti ne smiju biti suprotni zakonskim odredbama ili doneseni na temelju propisa/odluka koji u trenutku njihova donošenja više nisu na snazi, a što je konkretno slučaj.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u stavku I izreke ove presude.

21. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 35.000,00 EUR.

23. Tuženiku je dosuđen trošak sastava podnesaka od 2. prosinca 2024. (kojim je odgovorio na navode iz tužbe) i od 20. ožujka 2025. (kojim se očitovao po zahtjevu tužitelja) od 2x500 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročišta održana 18. ožujka 2025. i 8. svibnja 2025. od 2x500 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 5.000,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.