1                            Poslovni broj: II Kž-Us-42/2023-5

Poslovni broj: II Kž-Us-42/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. Ž. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 228. stavaka 1. i 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog Damira Trajbara podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-56/2023. (Kov-Us-61/2023.) od 25. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-56/2023. (Kov-Us-61/2023.) od 25. srpnja 2023., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), broj KO-US-39/2023. od 24. srpnja 2023., protiv okrivljenog S. Ž. i drugih, zbog kaznenih djela krađe u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 228. stavaka 1. i 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. T. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom D. T. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. travnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni D. T. po branitelju, odvjetniku P. C., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se prihvati žalba te ukine pobijano rješenje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. T. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

6. Osnovana sumnja da je okrivljeni D. T. počinio kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, kao opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz podignute optužnice koja se temelji na prikupljenim dokazima u dosadašnjem tijeku postupka, a koje dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima pobija činjenične navode optužnice, smatrajući da nema dostatnih dokaza da je on počinitelj terećenih djela. Žalitelju se skreće pozornost da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu ove mjere dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti i koji proizlazi iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza, a sudovi i to, kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, nemaju ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti okrivljenika.

7. Nadalje, okrivljeni D. T. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povreda je obrazložena time da "okolnost da je okrivljenik ranije činio kaznena djela, ne znači da će ih činiti i dalje, kao niti da je kriv za ovo kazneno djelo koje mu se stavlja na teret", slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kaznena djela iz članka 228. stavaka 1. i 3. u vezi članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. i drugih, navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute optužnice, kao i da za navedena kaznena djela postoji osnovana sumnja da su počinjena od strane okrivljenika. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

8. Suprotno mišljenju okrivljenika, ostvarene su i zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog kojih je i dalje nužno prema okrivljeniku primijeniti istražni zatvor.

8.1. Naime, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na prethodnu osuđivanost okrivljenika, kada je izdržavao zatvorske kazne u trajanju preko trinaest godina, od toga je već pravomoćno osuđivan za istovrsna kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku, ali ovaj puta u sastavu zločinačkog udruženja i da je, prema opisu iz optužnog akta, iskazao ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.

8.2. Suprotno žalbenom navodu, činjenica osuđivanosti okrivljenika predstavlja jedan od odlučujućih argumenata u prilog potrebe primjene istražnog zatvora s obzirom da je iz istoga očito da ga do sada izrečene kazne nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela već naprotiv ustraje u protupravnom postupanju.

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Ista svrha, za sada, se ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza, kako to sugerira žalitelj.

10. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu. Osim toga, iz točke 6. pobijanog rješenja, u odnosu na raniju osuđivanost okrivljenika, jasno proizlazi za koja kaznena djela je osuđivan i na koju kaznu.

11. Navodi žalitelja da je okrivljenik "nakon prijašnjih kazni i postupaka promijenio život te se resocijalizirao, kao i da isti neće počiniti istovrsna ili slična kaznena djela" su bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.