Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1078/2024-2

Ulica hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 42, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s posljednjim poznatim prebivalištem na adresi [adresa], zastupane po privremenom zastupniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-726/2024-4 od 8. srpnja 2024., 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice AĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-726/2024-4 od 8. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 162,50 eur, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju toga suda poslovni broj Pl-262/2023-13 od 1. veljače 2024. kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 159,31 eur zajedno sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2022. do isplate kao i prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 0,76 eur (st. I. izreke). Ukinut je platni nalog sadržan u tom rješenju poslovni broj Pl-262/2023- 13 od 1. veljače 2024. u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 74,63 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom (st. II. izreke) te je naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 235,06 eur zajedno sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2024. do isplate (st. III. izreke).

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. i III. žali se tuženica iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi kako je sporna aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina potraživanja. Također, ističe prigovor zastare te ukazuje kako joj uz poziv za odgovor na tužbu nije dostavljena tužba od 9. siječnja 2024. na koji način joj je onemogućeno raspravljanje. Zaključno, ističe da je tužbu trebalo odbiti pa je neosnovano tužitelju dosuđen trošak pri čemu ukazuje i na to da nije odlučeno o troškovima privremenog zastupnika. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 162,50 eur.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 159,31 eur na ime glavnice s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2022. te iznosa od 0,76 eur na ime dospjele zatezne kamate, temeljem Ugovora o obročnoj otplati duga po prekoračenju po transakcijskom tekućem računu u kunama od 31. prosinca 2019. sklopljenom između tužitelja i tuženice.

5. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. ZPP-a.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. U odnosu na žalbene navode kojima tuženica ukazuje da je u pozivu za odgovor na tužbu navedeno da se dostavlja i tužba od 9. siječnja 2024. koja joj nikada nije dostavljena zbog čega je ona onemogućena u raspravljanju, a na koji način tuženica ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a valja reći sljedeće. Iz stanja spisa proizlazi da u ovom predmetu nije podnesena tužba 9. siječnja 2024., niti spisu prileži bilo kakav podnesak od toga dana. Okolnost da je pogreškom na pozivu za davanje odgovora na tužbu navedeno da se dostavlja i tužba od toga dana, u situaciji kada tuženica ne osporava da je zaprimila predmetni prijedlog za ovrhu, sada tužbu, od 10. siječnja 2023., nije odlučna, niti to znači da je tuženici propuštanjem dostave onemogućeno raspravljanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je da su tužitelj kao banka i tuženica kao korisnik 31. prosinca 2019. sklopili Ugovor o obročnoj otplati duga po prekoračenju po transakcijskom tekućem računu u kunama te da je tužitelj sukladno čl. 4. Ugovora isti otkazao dopisom od 28. lipnja 2022. čime je učinio tražbinu dospjelom u cijelosti. Sud je, nadalje, utvrdio da visina duga proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave čiju vjerodostojnost tuženica nije osporila, a niti je ista tvrdila ili dokazivala da je te iznose barem i djelomično platila, slijedom čega sud nije smatrao potrebnim na okolnost visine tužbenog zahtjeva provoditi financijsko vještačenje predloženo od strane tužitelja. Nadalje, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o tražbini povremenih davanja jer se tuženica sukladno čl. 2. predmetnog Ugovora obvezala svoj dug otplaćivati u mjesečnim obrocima od kojih prvi dospijeva 31. siječnja 2020., dok je predmetni prijedlog za ovrhu, sada tužba, podnesen 10. siječnja 2023., iz čega proizlazi da predmetna tražbina nije u zastari. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbi čl. 1021. do 1023. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) te čl. 226. ZOO-a održao predmetni platni nalog na snazi.

11. Žalbeni navodi tuženice kojima ista osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnov i visinu potraživanja nisu osnovani budući da te okolnosti proizlaze iz gore navedenog Ugovora te izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, kako je to sve gore i obrazloženo.

12. Nije osnovan ni prigovor zastare budući da sukladno predmetnom Ugovoru prvi mjesečni obrok dospijeva 31. siječnja 2020., dok je predmetni prijedlog za ovrhu, sada tužba, podnesen 10. siječnja 2023., a sukladno čl. 226. ZOO-a tražbine povremenih davanja, kao što je ova, zastarijevaju u roku tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je uspio u parnici pa je prvostupanjski sud o troškovima pravilno odlučivao na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, a tuženica odluku glede visine troškova određeno ne pobija, to prvostupanjska odluka o troškovima postupka glede visine troškova koji su dosuđeni tužitelju nije ispitivana.

14. Na kraju, s obzirom na navode da nije odlučeno o troškovima privremenog zastupnika tuženice, valja reći sljedeće. Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženice dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženica, kojoj je postavljen privremeni zastupnik, dužna nadoknaditi te troškove tužitelju. Rješenjem suda prvog stupnja od 14. lipnja 2023. kojim je tuženici postavljen privremeni zastupnik, ujedno je i pozvan tužitelj na predujmljivanje troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika (listovi 18-19 spisa), te je isti te troškove i predujmio (listovi 21 - 22 spisa). Stoga, okolnost da u ovom postupku sud prvog stupnja predujmljene troškove nije dosudio tužitelju, na što se tužitelj nije žalio, ne znači da će se troškovi privremenog zastupnika koje je, dakle, predujmio tužitelj i koji se nalaze na računu suda prvog stupnja vratiti tužitelju, kako to pogrešno navodi sud prvog stupnja, već isti pripadaju privremenom zastupniku te će sud prvog stupnja u nastavku postupka izdati nalog računovodstvu toga suda za prijenos tih sredstava privremenom zastupniku.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke.

16. U ostalom, a nepobijanom dijelu (st. II. izreke), presuda suda prvog stupnja nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

17. Tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, pa je njezin zahtjev za naknadu troška sastavljanja žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak