1              Poslovni broj: II Kž-Us-40/2023-5

 

Poslovni broj: II Kž-Us-40/2023-5

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M., okrivljenog D. J., okrivljenog L. Z. i okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-Iz-54/2023. (Kov-Us-128/2022.) od 14. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29 .kolovoza 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-54/2023. (Kov-Us-128/2022.) od 14. srpnja 2023., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. M., okrivljenog D. J., okrivljenog L. Z. i okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. J. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08., te okrivljenog J. A. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08.

 

1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja okrivljenom D. J. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, dok je okrivljenom J. A. uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. J. osobno radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez konkretnog prijedloga te po braniteljici, odvjetnici V. D. L., radi bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. te članka 468. stavka 2. ZKP/08. te radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "uvaži navode ove žalbe i ukine pobijano rješenje". Obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju iste će se razmatrati kao jedna žalba.

 

2.1. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljeni J. A. po branitelju, odvjetniku B. V., ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti istražni zatvor protiv IV okr. A. i istog pustiti da se brani sa slobode".

 

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika D. J. po osnovama iz članka 123. stavku 1. točka 1., 3. i 4. ZKP/08., kao i protiv okrivljenika J. A. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavku 1. točka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv obojice okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe okrivljeni D. J..

 

5.1. Žalitelju D. J. se ponavlja, vezano uz njegov višekratni žalbeni navod kojim ističe da bi prvostupanjski sud ostvario bitnu povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u vidu nerazumljivosti izreke, jer je taj sud, po mišljenju žalitelja, trebao dodatno navesti i "Narodne novine" broj 130/20., kako nije ostvaren taj vid povrede, budući da se prvostupanjski sud u brojčanim oznaka mjerodavnih članaka ZKP/08. u izreci pobijanog rješenja pozvao na sve relevantne članke ZKP/08. i nije ostavio nimalo dvojbi o primjeni kojeg Zakona o kaznenom postupku je riječ.

 

6. Okrivljeni D. J. ponovno osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je došlo do povrede članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: EKLJP) te članaka 28. i 29. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), kao i Direktive 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. ožujka 2016. (dalje: Direktive) o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku, kao i članka 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02).

 

6.1. Okrivljeni D. J. ponovno ističe povrede koje obrazlaže time da je u konkretnom slučaju došlo do bitne povrede kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer mu je povrijeđeno pravo na "presumpciju nedužnosti", kao jedno od temeljenih prava na pravično suđenje, i to u vidu povrede koja se odnosi na teret dokaza, jer USKOK ne raspolaže dokazima o zakonitosti presretanja tih komunikacija, odnosno nije jasno da li je izvorni dokaz (ne)zakonit, pa je stoga sud trebao u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive donijeti drukčiju odluku u pogledu osnovane sumnje.

 

6.2. Isto tako, suprotno ponovljenim tvrdnjama tog žalitelja, ovaj sud ne nalazi da bi bile ostvarene istaknute povrede, te se ponavlja žalitelju da je prvostupanjski sud pravilno zaključak o postojanju osnovane sumnje donio na temelju dokaza koji se nalaze u spisu, a što je i valjano obrazložio, i koji u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nisu izdvojeni kao nezakoniti, a o čemu se može odlučivati u zasebnom postupku predviđenom odredbama članka 350. i članka 351. ZKP/08.

 

7. Također, po mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da se osnovana sumnja da bi okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela temelji u pobrojanim personalnim i materijalnim dokaza na kojima se temelji optužnica, a naročito iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji, kao i provedenih vještačenja i analize sadržaja njihove međusobne komunikacije. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je su li okrivljenici počinili terećena kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. U odnosu na okolnosti koje žalitelj J. A. iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje rezultata provedene istrage o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća. Pa sukladno navedenom, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje nije dovedena u pitanje isticanjem žalbenog navoda kako "iz rezultata istrage ne proizlazi da bi isti imao saznanja o djelovanju I. do III. okr. niti da bi isti sa ostalim okrivljenicima eventualno sudjelovao u počinjenu kaznenog djela".

 

7.1. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi ističe okrivljeni D. J. navodeći kako sud nije naveo razloge kojima se rukovodio kada je ocijenio da postoji osnovana sumnja, pa da bi ujedno zbog toga rješenje bilo arbitrarno. Nadalje, po ocjeni ovog suda nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na način da bi žalitelj bilo uskraćeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

 

8. Prije svega se ističe, a protivno žalbenim navodima, da je pravilno prvostupanjski sud činjenice, da okrivljeni D. J. ima dvojno državljanstvo (R. H./R. S.) te je učestalo prelazio granicu u smjeru R. S., povezao s težinom kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenom kaznom, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega kod optuženika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod optuženika je takve razine da se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, unatoč činjenicama što u R. H. živi i prebiva zajedno s svojom najužom obitelji te je ujedno i vlasnik nekretnine koja se nalazi na području R. H..

 

9. Naime, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika D. J. u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenice da je ranije višestruko osuđivana osoba zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. KZ/97. na bezuvjetne kazne zatvora, i da je, prema opisu iz optužnog akta, iskazao iznimnu ustrajnost, odlučnost i bešćutnost u inkriminiranom postupanju u okviru zločinačkog udruženja, koje karakterizira organiziranost, koordiniranost i međusobna povezanost, kao i pomna podjela uloga, a stoga i izražen znatan stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.

 

9.1. Pravilnost i zakonitost, u ovom dijelu pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenog D. J. da se "kod opasnosti od ponavljanja kaznenog djela nadalje navode iste okolnosti kao i kod ranijeg rješenja o produljenju istražnog zatvora čime se u cijelosti anulira načelo proporcionalnosti i presumpcije nedužnosti II okrivljenika", jer iz pobijanog rješenja jasno proizlazi da se isto temelji na osnovanoj sumnji, a ne na utvrđenoj ili presumiranoj odgovornosti okrivljenika.

 

10. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenog D. J. i okrivljenog J. A. i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo za koje okrivljenici osnovano sumnjivi, propisana kazna zatvora dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje je prvostupanjski sud detaljno opisao pod točkama 6.4.2. do 6.4.5. pobijanog rješenja. Slijedom navedenog ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod tih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i zbog zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju isticanjem žalbenog navoda okrivljenog D. J. o fiksiranju dokaza od strane optužbe, pa po njegovom mišljenju iz tog razloga navedena istražnozatvorska osnova više nije nužna radi neometanog odvijanja postupka i zbog proteka vremena.

 

10.1. Stoga je bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke i žalbeni navod okrivljenog J. A. kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.

10.2. Isto tako, bez utjecaja su i žalbeni navodi okrivljenog J. A. o uznemirenoj javnosti zbog njegovog uhićenja pred dječjim vrtićem u dječjoj prisutnosti, kao i žalbeni navod o dijagnosticiranoj traumatiziranosti njegove djece zbog ovog kaznenog postupka i postupanja policije.

 

11. Oba žalitelja žalbom tvrde i da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno i kvantitativno jači i teži, no što su bili kod prvobitnog određenja. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika.

 

12. U odnosu na žalbene primjedbe okrivljenog D. J. koje se pozivaju na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da se može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražno zatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

13. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. na strani okrivljenog D. J., kao i iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. na strani okrivljenog J. A. te u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu blažih mjera.

 

14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Zagrebu, 29, kolovoza 2023.