REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-41/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, Prve Poljanice 15, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru (br. P-DO-63/2023), radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pr-59/2023-43 od 22. siječnja 2025., 17. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Djelomično se uvažava a djelomično odbija žalba tužitelja te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Pr-59/2023-43 od 22. siječnja 2025. djelomično preinačava u odluci o troškovima postupka u točki III. izreke na način da se nalaže tuženici naknaditi tužitelju pored dosuđenog troška postupka u točci III. izreke i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR (osamstodvadesetpet eura) te zateznu kamatu na taj iznos od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu 40,63 EUR (četrdeset eura i šezdesettri centa) u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 271,87 EUR odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.650,00 Eura, sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 14. travnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 130,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 22. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587, da tužitelju JR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknadi razmjeran dio troškova parničnog postupka u iznosu od 1.837,50 Eura, sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 22. siječnja 2025. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točki III. izreke citirane presude, žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1., 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.– dalje: ZPP). U žalbi, u bitnom, navodi da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku prema tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 28. kolovoza 2024. a da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st.2. ZPP kada je trošak do podneska od 28. kolovoza 2024. umanjio za „razmjeran“ uspjeh tužitelja. Nadalje, da je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za trošak sastava podneska od dana 31. kolovoza 2023., navodeći kako navedeni trošak (radnja) nije bio nužan za vođenje postupka, iako je riječ o podnesku kojeg je tužitelj dostavio na poziv suda pod prijetnjom odbacivanja tužbe radi čega je taj trošak potreban u smislu čl. 155. ZPP. Također, da je za sastav podneska od dana 22. ožujka 2024. tužitelju priznato 50,00 EUR uvećano za PDV a da je predmetnim podneskom tužitelj dostavio liječnički karton koji je bio nužan za provođenje vještačenja te da je taj trošak valjalo priznati u cijelosti u iznosu od 200 EUR. Nadalje, da je za sastav podneska od 28. kolovoza 2024. priznat trošak u iznosu od 50 EUR iako se istim tužitelj očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka te mu je zatraženi trošak trebalo priznati u cijelosti kao i zatraženi trošak za sastav podneska od 12. studenog 2024. kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od dana 14. listopada 2024. za kojeg tužitelju nije priznat trošak pri čemu obrazloženje za ovakvu svoju odluku prvostupanjski sud ne navodi. Predlaže žalbu uvažiti i preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presudu u smislu žalbenih navoda, a sve uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj, nakon što je u cijelosti usvojen zahtjev tužitelja na isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 1.650,00 EUR sa zateznim kamatama od 14. travnja 2023. te iznosa imovinske štete u iznosu od 130,00 EUR sa zateznima kamatama od 22. siječnja 2025. da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 1.837,50 EUR sa zateznim kamatama od 22. siječnja 2025. do isplate.

6. U obrazloženju pobijane odluke o trošku prvostupanjski sud u bitnom, navodi da je presudom u točki I. i II. u cijelosti udovoljeno konačnom zahtjevu tužitelja u pogledu zatražene novčane tražbine, međutim, da kod donošenja odluke o naknadi parničnog troška, neovisno o sadržaju zadnje rečenice čl. 154. st. 2. ZPP, sud nije mogao zanemariti da je tužitelj podneskom od 28. kolovoza 2024., ipak indirektno povukao tužbu u vezi do tada zatraženog iznosa od 720,00 EUR, a koja svota predstavlja matematičku razliku između tužbom zatražene isplate iznosa od 2.500,00 EUR, da je zbog toga odluka o parničnom trošku donesena u smislu čl. 154.st. 1. i 2. ZPP jer je tužitelj nakon sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024., uspio u cijelosti i to kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, pa mu je zbog toga u smislu čl. 154.st.1. ZPP, od sastavljanja tog podneska priznat cjelokupni opravdani parnični trošak, dok je do dana sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024. uspio u ovoj parnici samo djelomično, pa je omjer uspjeha stranaka utvrđen do dana sastavljanja podneska tužitelja od 28. kolovoza 2024. u smislu čl. 154. st.2. ZPP tako da je utvrđen ukupan uspjeh tužitelja po osnovu i visini 85,60 %, dok analogno tome, ukupan uspjeh tuženika do navedenog datuma iznosi 14,40 % te da je sukladno odredbi čl. 154.st.2. ZPP, tuženik dužan tužitelju za radnje do 28. kolovoza 2024. nadoknaditi samo razmjeran dio parničnih troškova od 71,20 %.

6.1. Odlučujući o visini parničnog troška prvostupanjski sud je tužitelju kao opravdan i potreban priznao trošak za sastav tužbe, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav podneska od 06. listopada 2023. (kojim se očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu) te za sastav podneska od 12. kolovoza 2024. (kojim se očitovao o nalazu vještaka), u iznosu od po 200,00 EUR, dok mu je za sastav podneska od 22. ožujka 2024. (u prilogu kojeg je dostavljen samo osobni zdravstveni karton tužitelja), priznat iznos od 50,00 EUR, za zastupanje po punomoćnici na ročištima održanim dana 01. prosinca 2023. te 07. veljače 2024., priznat je ukupan iznos od 400,00 EUR ili 200,00 EUR po zastupanju, pri čemu zaključuje da je do dana sastavljanja podneska od 28. kolovoza 2024., tužitelj imao ukupno navedene opravdane troškove u iznosu od 1.250,00 EUR koji iznos uvećan za PDV daje svotu od 1.562,50 EUR od čega mu je sukladno uspjehu u parnici do 28. kolovoza 2024. dosuđen razmjeran dio troška od 1.112,50 EUR jer ta svota predstavlja 71,20 % od ukupno opravdanog troška u iznosu od 1.562,50 EUR kojem je pribrojen iznos od 350,00 EUR na ime troška vještačenja.

6.2. Nadalje tužitelju je za radnje od 28. kolovoza 2024. kao opravdan priznat trošak za sastav podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 EUR i za sastav podneska od 12. listopada 2024. iznos od 50,00 EUR dok je za zastupanje na raspravi 11. prosinca 2024. priznat iznos od 200,00 EUR, ukupno 300,00 EUR što uvećano za PDV 75,00 EUR, iznosi 375,00 EUR, čime je ukupno tužitelju priznat razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 1.837,50 EUR.

6.3. Pri tome, prvostupanjski sud tužitelju nije priznao trošak za sastav podneska od 31. kolovoza 2023. kojim podneskom je tužitelj dostavio na zahtjev suda, dopunjenu tužbu navodeći kako tužena nije dužna snositi tužitelju trošak za sastavljanje podneska u prilogu kojeg punomoćnik tužitelja samo dostavlja dopunjenu tužbu u situaciji kada je početno dostavljena tužba tužitelja bila nepotpuna i nepodobna za postupanje.

7. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama žalbenih navoda žalitelja a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP jer pobijana odluka o troškovima nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Međutim, ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava iz čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23.-dalje Tarifa) na koji osnovano upućuje žalitelj.

9. Naime, prema odredbi čl. 154. st.2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

10. Tužitelj je podneskom od 28. kolovoza 2024. smanjio tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno utuženog iznosa od 2.500,00 EUR, tim podneskom zatražio isplatu naknadu štete u iznosu od 1.780,00 EUR čime je smanjio tužbeni zahtjev za 720,00 EUR.

11. U pravu je prvostupanjski sud da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Međutim, tuženica koja je uredno obaviještena o djelomičnom povlačenju dostavom podneska tužitelja od 28. kolovoza 2024. nije se u roku od 15 dana sukladno čl. 193. st.2. ZPP usprotivila djelomičnom povlačenju, niti je u svezi toga zatražila troškove postupka na koje bi eventualno imala pravo temeljem čl. 158. st.1. ZPP u vezi s čl. 164. st. 8. ZPP pa je stoga pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na „razmjeran“ trošak prema uspjehu do djelomičnog povlačenja u omjeru od 85,60 % te da uz umanjenje uspjeha tuženika u tom dijelu postupka od 14,40 % tužitelju za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe valja naknaditi 71,20 % troškova. Naime, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, u situaciji kada je tužitelj djelomično povukao tužbu, a tužena se povlačenju nije protivila niti je zatražila naknadu troška za povučeni dio tužbe, omjer uspjeha u parnici valjalo je ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, u odnosu na kojeg je tužitelj uspio u cijelosti, te je tužitelju i za radnje do djelomičnog povlačenja tužbe trebalo priznati trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u omjeru od 100 %.

12. Osim toga, u pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife time što je tužitelju za sastav podneska od 28. kolovoza 2023. priznao trošak u iznosu od 50,00 EUR pozivom na Tbr.8.toč.4. Tarife. Naime, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelju za sastav tog podneska pripada nagrada prema Tbr.8.toč.1. Tarife jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka te je istim tužitelj u skladu s vještačkim nalazom postavio konačan tužbeni zahtjev, radi čega je tužitelju valjalo priznati nagradu u visini od 100 bodova, odnosno zatraženih 200,00 EUR. Osim toga, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Tarife i kada je tužitelju za sastav podneska od 12. studenog 2024. priznao 25 bodova odnosno 50,00 EUR pozivom na Tbr. 8. Toč. 4. Tarife jer se suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda ne radi o kategoriji „ostalih podnesaka“ iz Tbr. 8. toč.4. Tarife već o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na podnesak tuženika od 14. listopada 2024. kojim je tuženik prigovarao zatraženoj visini tuđe njege i pomoći te je tužbeni zahtjev tužitelja i po tom osnovu, u opsegu u kojem je zatražen, i prihvaćen, pa stoga tužitelju pripada nagrada u visini od 100 bodova prema Tbr.8.toč.1. Tarife.

13. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 31. kolovoza 2023. kojim je tužitelj na poziv suda uz prijetnju odbačaja tužbe, dostavio ispravljenu –dopunjenu tužbu, jer i po shvaćanju ovog suda drugog stupnja tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška sastava tog podneska u prilogu kojeg punomoćnik tužitelja samo dostavlja dopunjenu tužbu s obzirom da je početno dostavljena tužba tužitelja bila nepotpuna i nepodobna za postupanje. To stoga što je tužitelju priznat u cijelosti zatraženi trošak za sastav tužbe, a tužena nije dužna pored tog troška, snositi i daljnji trošak za dopunu prvotne manjkavo sastavljene tužbe, radi čega je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana. Jednako tako neosnovano tužitelj osporava dosuđeni trošak za sastav podneska od 22. ožujka 2024. kojim je tužitelju priznato 50,00 EUR umjesto zatraženih 200,00 EUR, jer je suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Tarife kada je tužitelju za sastav tog podneska priznao 25 bodova pozivom na Tbr.8.toč.4. Tarife budući se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8. toč.1 Tarife već podnesku koji spada u kategoriju „ostali podnesci“ kojim je tužitelj, postupajući po pozivu prvostupanjskog suda, u prilogu dostavio zdravstveni karton za potrebe vještačenja. Okolnost da je zdravstveni karton bio nužan za potrebe vještačenja ne daje podnesku u prilogu kojeg je dostavljen zdravstveni karton značaj obrazloženog podneska za sastav kojeg bi tužitelju pripadala nagrada iz Tbr.8.toč.1. Tarife. Radi navedenog je zahtjev tužitelja za naknadu troška u daljnjem iznosu od 437,50 EUR neosnovan pa je posljedično tomu i žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.

14. Slijedom obrazloženog, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznati trošak u iznosu od 2.662,50 EUR i to za sastav tužbe, za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav obrazloženih podnesaka od 06. listopada 2023., 12. kolovoza 2024., 28. kolovoza 2024. i 12. studenog 2024. za svaki po 100 bodova prema Tbr.8.toč.1. Tarife, za sastav podneska od 22. ožujka 2024., 50 bodova prema Tbr.8.toč.4. Tarife, za zastupanje na ročištima 01. prosinca 2023., 07. veljače 2024. i 11. prosinca 2024. po 100 bodova prema Tbr. 9. Toč.1. Tarife ukupno 925 bodova što umnoženo s vrijednošću boda 2,00 EUR po bodu (Tbr.54.) iznosi 1.850,00 EUR, kojem je iznosu valjalo pribrojiti PDV 25 % (Tbr. 46.) u iznosu od 462,50 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 350,00 EUR. Budući je tužitelju priznat i dosuđen trošak u iznosu od 1.837,50 EUR valjalo je djelomično preinačiti točku III. izreke prvostupanjske presude i tuženici naložiti da tužitelju pored priznatog i nepobijanog troška u iznosu od 1.837,50 EUR nadoknadi i daljnji trošak u iznosu od 825,00 EUR.

15. Slijedom navedenog, djelomičnim prihvaćanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

16. Tužitelj je sa žalbom uspio sa 65 % (dosuđen daljnji trošak 825,00 EUR od 1.262,50 EUR) pa mu je u tom omjeru sukladno odredbi čl. 154. st.2. u vezi s čl. 166. ZPP dosuđen trošak žalbe u iznosu 40,63 EUR prema Tbr. 10. toč.4., Tbr.54. i Tbr. 46.Tarife.

Pula – Pola, 17. lipnja 2025.

Sudac

Biljana Pamić