REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Pr-82/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Vidmar, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vidmar i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Doma zdravlja Zagreb-Centar, Zagreb, Ulica Josipa Runjanina 4, OIB: 00053084642, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice Ane Mileta, odvjetnice, zz tuženika JV, osobno i punomoćnika tuženika Ivana Matića, odvjetnika, 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika, od dana 01.12.2023.g., Klasa: 106-10/23- 01/001, Urbroj: 251-510-03-20-23-23, kojom je stavljena izvan snage odluka tuženika od dana 10.03.2022.g., Klasa: 106-10/22-01/002, Urbroj: 251- 510-03-20-22-11 i kojom je razriješena tužiteljica s radnog mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja.
II. Utvrđuje se da nije dopušteno očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od dana 02.01.2024.g., Klasa: 110-01/24-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-24- 01, kojim su odbijeni zahtjev za zaštitu prava i prigovor tužiteljice od dana 14.12.2023.g., kao neosnovani, i kojim je donesena Odluka tuženika od dana 02.01.2024.g., Klasa: 106-10/24-01/001, Urbroj: 251-510-03- 20-24-01.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o j e
II. Odbacuje se tužba sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika, od dana 02.01.2024.g., Klasa: 106-10/24- 01/001, URBROJ: 251-510-03-20-24-01, kojom se
1. ispravlja Odluka tuženika od dana 01.12.2023. godine, KLASA: 106-10/23- 01/001, URBROJ: 251-510-03-20-23-23, i to: - u obrazloženju odluke, drugi ulomak na način da se između riječi „Radi reorganizacije kadrovskih kapaciteta Doma zdravlja Zagreb – Centar“ i „odlučeno je kao u izreci ove odluke“ dodaju riječi te „radi nesavjesnog i nezadovoljavajućeg obavljanja funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre ustanove i to na način da nije ili nije adekvatno:
- surađivala s ravnateljem, zamjenikom ravnatelja, pomoćnicima ravnatelja, rukovoditeljima službi i koordinatorima u organizacijskim jedinicama radi usklađivanja procesa rada,
- sudjelovala u aktivnostima za osiguranje i unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara/tehničara
- organizirala stručne i radne sastanke s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja
- upućivala zdravstvene radnike u način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu
- organizirala raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara,
- obavljala druge poslove po nalogu ravnatelja, koji po svojoj naravi spadaju u djelokrug rada glavne medicinske sestre.“
2. U preostalom dijelu odluka ostaje neizmijenjena.
II. Utvrđuje se da nije dopušteno očitovanje tuženika na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od dana 26.01.2024.g., Klasa: 110-01/24-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-24- 02, kojim se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od dana 11.01.2024.g., kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
III. Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 82/2024 navodi da je 10. ožujka 2022. odlukom tuženika Klasa: 106-10/22-01/002, Urbroj: 251-510- 03-20-22-11, imenovana na radno mjesto pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, a da je 1. prosinca 2023. zaprimila odluku tuženika Klasa: 106-10/23-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-23-23 kojom se stavlja izvan snage odluka tuženika Klasa: 106-10/22-01/002, Urbroj: 251-510-03-20-22-11 od 10. ožujka 2022., odnosno kojom se tužiteljica razrješuje s radnog mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja. Protiv navedene Odluke tuženika od 1. prosinca 2023., kojom je razriješena s mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo- glavne sestre Doma zdravlja, tužiteljica je u roku pripisano odredbom čl. 133. Zakona o radu 14. prosinca 2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava. Također, tužiteljica je protiv navedene odluke tuženika istoga dana podnijela i prigovor, a sukladno danoj uputi o pravnom lijeku u navedenoj odluci. Dalje navodi da je 9. siječnja 2024. zaprimila očitovanje tuženika od 2. siječnja 2024., Klasa: 110-01/24-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-24-01, odnosno odluku tuženika vezano za dostavljeni zahtjev za zaštitu i prigovor, a iz koje je razvidno kako tuženik nije ukinuo pobijanu odluku od 1. prosinca 2023., već je ista i nadalje ostala na snazi, s time što je tuženik obzirom na navode tužiteljice, 2. siječnja 2024. donio novu Odluku, Klasa: 106-10/24-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-24-01, kojom ispravlja pobijanu odluku od 1. prosinca 2023. U obrazloženju pobijane odluke od dana 1. prosinca 2023., tuženik samo paušalno navodi da donosi odluku kojom se tužiteljica razrješuje s mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, a radi reorganizacije kadrovskih kapaciteta tuženika pa je razvidno da, a kao što je to tužiteljica i isticala u zahtjevu za zaštitu prava, i podnesenom prigovoru, pobijana odluka tuženika uopće nije obrazložena. Naime, tuženik uopće ne navodi o kakvoj se to navodnoj reorganizaciji kadrovskih kapaciteta radi, dok tužiteljica nema saznanja da bi kod tuženika došlo do bilo kakve reorganizacije kadrovskih kapaciteta, ili da je eventualno prestala potreba za obavljanjem poslova pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, odnosno da postoje bilo koji opravdani razlozi za razrješenje tužiteljice. Upravo suprotno, tužiteljica ima saznanja da je za pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo samo imenovana druga osoba, a koja čak niti ne ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika. Da pobijana odluka nije valjano obrazložena, odnosno da se u istoj kao razlog za smjenu tužiteljice navodi razlog koji nije istinit, očito je svjestan i sam tuženik, a budući je isti, uz svoje očitovanje/odluku o zahtjevu za zaštitu i prigovoru tužiteljice od 2. siječnja 2024., također tužiteljici dostavio novu odluku od 2. siječnja 2024. kojom se navodno ispravlja pobijana odluka, a u kojoj tuženik sada navodi potpuno nove razloge za razrješenje tužiteljice. Budući da smatra kako Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. predstavlja zasebnu, novu odluku poslodavca, tužiteljica je protiv iste pravovremeno uložila zahtjev za zaštitu prva, te će u daljnjem tijeku poduzimati daljnje radnje, i po potrebi pokrenuti sudski spor radi utvrđenja nedopuštenom i te odluke tuženika, koju također u cijelosti smatra neosnovanom. Nadalje ističe da u očitovanju/odluci o zahtjevu za zaštitu i prigovoru tužiteljice od 2. siječnja 2024., tuženik navodi da tužiteljica navodno ne uživa radnopravnu zaštitu vezano za postupak imenovanja odnosno razrješenja kao pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, već da je istoj dodijeljen mandat, neovisno o njenom radnom odnosu koji prestaje protekom roka ili odlukom ravnatelja tuženika, te kako odluka ne može biti nezakonita zbog pogrešne upute o pravnom lijeku. Tužiteljica smatra kako njen mandat nije neovisan, a budući da imenovanjem tužiteljice na radno mjesto pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, tužiteljica obavlja poslove koji su propisani Pravilnikom tuženika kao posebno radno mjesto s posebnim zadacima i obvezama, dakle radi se o sistematiziranom radnom mjestu za koje su detaljno navedeni uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi na isto mogla biti imenovana i opis poslova koje osoba na tom mjestu obavlja, a što je sve propisano u Popisu sistematiziranih radnih mjesta, koji je sastavni dio Pravilnika. Tužiteljica osporava navode tuženika da ravnatelj ima pravo samoinicijativno, i prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana, bez opravdanih razloga, razriješiti tužiteljicu s mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo
– glavne sestre Doma zdravlja. Naime, takva ovlast ravnatelju nije dana nijednim internim aktom tuženika. Štoviše, nigdje nije propisano da obavljanje poslova navedenog radnog mjesta može prestati prije isteka mandatnog razdoblja na koje je imenovana tužiteljica, niti je isto regulirano odredbama važećeg Zakona o ustanovama. Tužiteljica skreće pozornost da je odredbama Statuta tuženika izričito propisano u kojim slučajevima članu Upravnog vijeća mandat može prestati i prije isteka vremena na koje je imenovan (članak 22. Statuta), te isto tako slučajevi kad ravnatelj može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan (članak 32. Statuta), dok nigdje nije propisano da ravnatelj ima ovlast smijeniti osobu s mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja prije isteka mandatnog razdoblja na koje je ta osoba imenovana. Naime, tuženik je sam donio navedene interne akte, te ima mogućnost iste mijenjati. Upravo zato, u slučaju da je tuženik imao namjeru ravnatelju dodijeliti ovlasti za razrješenje pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, isto bi bio slobodan učiniti izmjenom internih akata. S obzirom da toga nije došlo, odnosno da internim aktima tuženika (a niti zakonskim propisima) nije dana ovlast ravnatelju da samoinicijativno, bez opravdanih razloga, prije isteka mandatnog razdoblja razrješuje pomoćnike, može se iščitati da namjera tuženika nije bila dodijeliti takve diskrecijske ovlasti ravnatelju. Osim toga, u obrazloženju odluke kojom je tužiteljica imenovana na radno mjesto pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, istaknuto je da ispunjava sve uvjete te da je procijenjeno da će poslove obavljati efikasno, kvalitetno i odgovorno. Uzevši u obzir sve navedeno, razvidno je da ravnatelj nema pravo razriješiti pomoćnicu ravnatelja za sestrinstvo – glavnu sestru Doma zdravlja prije isteka mandatnog razdoblja, a pogotovo ne bez ikakvog opravdanog razloga, budući da, kako je prethodno navedeno, tužiteljica osporava razloge koje tuženik u pobijanoj odluci navodi kao razloge za razrješenje, da bi kod tuženika navodno došlo do reorganizacije kadrovskih kapaciteta. Konačno, pogrešni su i navodi tuženika da odluka ne može biti nezakonita zbog pogrešne upute o pravnom lijeku, a iz razloga što se ovdje ne radi o pogrešnom nominiranju, kako to također navodi tuženik. Naime, iz pobijane odluke razvidno je kako se istom, omaškom ili namjerom tuženika, tužiteljici daje potpuno pogrešna uputa o pravnom lijeku, odnosno uputu koja nije u skladu s važećim Pravilnikom o radu tuženika. Naime, Pravilnikom o radu tuženika koji je stupio na snagu 2. studenog 2023., i to odredbom čl. 129. st. 1., propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Slijedom navedenog smatra kako je u uputi o pravnom lijeku pobijane odluke tužiteljicu trebalo uputiti da ima pravo u propisanom roku zahtijevati od tuženika ostvarenje povrijeđenog prava, odnosno da ima pravo tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava, a ne navoditi kako protiv iste može podnijeti prigovor (podnošenje prigovora bilo je propisano ranijim Pravilnikom o radu tuženika koji je bio na snazi do 2. studenog 2023.g. i to odredbom čl. 127. st.1). Predlaže utvrditi nedopuštenima odluku tuženika od 1. prosinca 2023. kojom je razriješena s radnog mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, kao i očitovanje tuženika od 2. siječnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava te njen prigovor kao neosnovani.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu zaprimljenu kod ovog suda pod Poslovnim brojem:
Pr-82/2024, navodi da prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, prigovara stvarnoj nadležnosti ovog suda, budući se u konkretnom slučaju radi se o mandatnoj funkciji odnosno dužnosti koja se obavlja pored i neovisno o radnom odnosu određene osobe odnosno njenom ugovoru o radu, a osim navedenog, tuženik je zdravstvena ustanova, na koju se primjenjuju odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti te supsidijarno, odredbe Zakona o ustanovama. Kako iz historijata tužbe proizlazi da je predmet ovog postupka odluka o razrješenju tužiteljice kao pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre navedeno nikako ne predstavlja radno mjesto u smislu odredaba Zakona o radu, već isključivo funkciju koje obavljaju posebna tijela za to imenovana. Kako se osobu ne može imenovati na radno mjesto, niti joj može radno mjesto trajati određeno mandatno razdoblje, to se na tužiteljicu ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o radu, te je ista funkciju odnosno dužnost pomoćnice ravnatelja obavljala pored i neovisno o ugovoru o radu. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, obzirom je isti neosnovan, iznesene činjenične okolnosti konstruirane ili izvučene iz konteksta. Također, tužbeni zahtjev je nerazumljiv i proturječan sam sebi i historijatu tužbe. Navodi da je odredbom članka 35. Statuta tuženika određeno je da pomoćnike ravnatelja imenuje ravnatelj Doma zdravlja na razdoblje od 4 godine. Isto tako, odredbama članka 6. i 7. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika propisano je da se zamjenici i pomoćnici ravnatelja imenuju na mandatno razdoblje te da ovlasti pomoćnika ravnatelja koje nisu utvrđene zakonom, propisima i sadržajem osnovnog posla iz ugovora o radu, utvrđuje ravnatelj ili osoba koju ravnatelj ovlasti. Iz dikcije takvih odredbi proizlazi da je pomoćnik ravnatelja tek funkcija propisana temeljnim aktom odnosno Statutom Doma zdravlja koja se obavlja pored osnovnog posla iz ugovora o radu. Slijedom navedenog, uz uvažavanje svih prava koja tužiteljici kao radnici pripadaju, ističe se da postupak imenovanja odnosno razrješenja i obavljanje funkcije pomoćnika ravnatelja ne uživa radnopravnu zaštitu propisanu odredbama Zakona o radu već se isključivo imaju primijeniti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o ustanovama. Činjenica što tuženik nije mijenjao Statut jedino i isključivo znači da tuženik nije imao potrebe mijenjati Statut jer je ovlast razrješenja nesporna. Dakle, tužiteljici je dodijeljen mandat, pored odnosno neovisno o njezinom radnom odnosu, koji mandat prestaje ili protekom roka na koji je dodijeljen ili odlukom ravnatelja Doma zdravlja, te svako drugo tumačenje naprosto nije životno ni logično. Jednako tako, pravno nedopustivo je da osoba koja je ovlaštena imenovati određenu osobu na kakvu funkciju ili u članstvo kakvog tijela, nema mogućnosti i ovlaštenja istu razriješiti. Činjenica što nije propisan postupak razrješenja ne lišava prava i ovlasti ravnatelja da donosi odluke o razrješenju i ne može značiti da tako nešto ne bi bilo dozvoljeno, već eventualno da se odluka o razrješenju može donijeti bez određenog razloga. Ističe da je odluka o razrješenju dopuštena i na zakonu osnovana, a ista sadrži valjane, stvarne razloge koje opravdavaju njezino donošenje. Naime, tužiteljica je razriješena dužnosti zbog nesavjesnog i nezadovoljavajućeg obavljanja funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo -glavne sestre ustanove i to na način da nije ili nije adekvatno: 1. surađivala s ravnateljem, zamjenikom ravnatelja, pomoćnicima ravnatelja, rukovoditeljima službi i koordinatorima u organizacijskim jedinicama radi usklađivanja procesa rada; 2. sudjelovala u aktivnostima za osiguranje i unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara/tehničara; 3. organizirala stručne i radne sastanke s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja; 4. upućivala zdravstvene radnike u način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu; 5. organizirala raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara, 6. obavljala druge poslove po nalogu ravnatelja, koji po svojoj naravi spadaju u djelokrug rada glavne medicinske sestre. U odnosu na točku 1. tuženik ističe da tužiteljica nije adekvatno obavljala svoju dužnost, obzirom da je ravnatelj više puta morao obavljati posao same tužiteljice, rješavati međusobne odnose i problematiku rada medicinskih sestara i tehničara, pa se tako primjerice ističe da je na sjednici Upravnog vijeća tužiteljica podržala zamolbu patronažne medicinske sestre ZV za produženje rada nakon navršenih 65 godina života iako je ista ranije obećala gospođi ČV kako će ona obavljati predmetne poslove na predmetnom terenu jer kolegica ZV s krajem godine odlazi u mirovinu. O tim razgovorima i obećanjima nije obavijestila ni ravnatelja niti ikog od članova Upravnog vijeća tako da isti u trenutku održavanja sjednice Upravnog vijeća nisu imali nikakvih saznanja o dogovorima i planovima, već su o istome obaviješteni nakon sjednice Upravnog vijeća, i to od strane same ČV, a ne tužiteljice. Osim što je takvo postupanje protivno Kodeksu medicinske etike i deontologije, isto uvelike utječe na kvalitetu samog rada i radne atmosfere, neosporno šteti ugledu Poslodavca te stavlja u neprimjereni i nezavidan položaj ravnatelja same Ustanove. Tako je ravnatelj, ne po prvi puta, morao rješavati sestrinsku problematiku i poslove organizacije rada u sestrinskoj djelatnosti i djelatnosti patronaže. U odnosu na razlog razrješenja da tužiteljica kao pomoćnica ravnatelja odnosno glavna sestra nije sudjelovala u aktivnostima za osiguranje i unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara/tehničara tuženik ističe da je ista, u svijetlu događaja iz prethodne točke, svojim postupanjem i nezadovoljavajućim radom izuzetno loše utjecala na kvalitetu rada medicinskih sestara/tehničara te bi ista čak očekivala da aktivnosti za unapređenje kvalitete obavljaju same medicinske sestre odnosno tehničari – i to upravo oni s kojima bi ista redovito dolazila u sukob. U prilog svojih tvrdnji, tuženik dostavlja korespondenciju između patronožnog medicinskog tehničara i tužiteljice, koja je u raspravu koja se trebala isključivo ticati predmetnog medicinskog tehničara i tužiteljice kao nadređene mu osobe, uključila nekolicinu osoba, uključujući i samog ravnatelja. Kao što je to iz predmetne korespondencije razvidno, predmetni je radnik zatražio provjeru platnih lista za lipanj 2023. godine, na što je tužiteljica neistinito, neprovjereno, neprofesionalno odgovorila da je Uprava donijela odluku koja glasi da se timske zamjene od 01.06.2023. godine plaćaju isključivo Službi obiteljske medicine, zdravstvene zaštite žena i zdravstvene zaštite djece. Navedeno je nedopustivo radi čega su opetovano morali djelovati svi akteri izuzev tužiteljice koja niti u tom slučaju nije mogla preuzeti vlastitu odgovornost za takvo postupanje. Stav, odluka i praksa tuženika uvijek je bila da se svaki prekovremeni rad plaća i nadoknadi te nikakva odluka o neisplati prekovremenih sati nije donesena. Kako je to vidljivo iz predmetne korespondencije gospodina H i tužiteljice, na izražavanje nezadovoljstva zbog organizacijskih sposobnosti i djelovanja tužiteljice, ista na vrlo neprofesionalan način odgovara ističući „nedostatke“ sebi podređene osobe, upirući prstom i dostavljajući svima na znanje osobni izvještaj radnika iz kojeg bi navodno proizlazilo da navedeni radnik nije obavljao svoj posao, a onda navodeći i da je određenog dana kasnio na posao, što prvenstveno nema apsolutno nikakve veze s predmetom komunikacije u tom slučaju (obzirom da je predmet legitimnog upita radnika bila platna lista za određeni mjesec na što svaki radnik ima pravo), niti se treba ticati osoba koje su bile uključene u korespondenciju, obzirom da se pitanja i nesuglasice oko platnih lista odnosno plaćenih odrađenih sati rješavaju isključivo s nadređenom osobom odnosno tužiteljicom, a onda eventualno sa knjigovodstvenom službom poslodavca ako i kad se ustanovi da se radi o kakvom propustu. Radnik je, već u sljedećem e-mailu potkrijepio svoje navode materijalnim dokazima (da nije bio na radnom mjestu isključivo po zahtjevu nadređenog) i to e- mailom iz kojeg proizlazi da ga je voditeljica tražila preuzimanje terena druge dvije kolegice. I na taj način je ravnatelj, ne po prvi puta, morao rješavati sestrinsku problematiku i poslove organizacije rada u sestrinskoj djelatnosti i djelatnosti patronaže. U odnosu na razlog za razrješenje glede nezadovoljavajućeg organiziranja rasporeda rada u zamjene medicinskih sestara/tehničara, svjedoči nebrojena količina zaprimljenih, što anonimnih što ne anonimnih predstavki glede navedenog problema. Uz navedeno, tužiteljica je premještala patronažne medicinske sestre s jedne na drugu lokaciju bez opravdanih razloga i suprotno sugestijama drugih zdravstvenih radnika na pojedinoj zdravstvenoj stanici. Kao recentni primjer tuženik navodi premještaje patronažnih sestara sa lokacija Nova Ves, Kauzlarićev prilaz 7 i Martićeva 63a, koji su izazvali veliko nezadovoljstvo. Djelatnici zdravstvene stanice Dugave čak su samoinicijativno potpisali peticiju za ostanak premještene patronažne sestre na području koje pokriva njihova zdravstvena stanica jer je svoj posao obavljala profesionalno i na zadovoljstvo svih korisnika. Peticiju je potpisalo 46 djelatnika te ju tuženik dostavlja u prilog ovog odgovora na tužbu. Zbog pojedinih premještaja medicinskih sestara/tehničara, tuženik se morao i očitovati nadležnim institucijama i opetovano se baviti zaglađivanjem i popravljanjem situacije koju je isključivo tužiteljica izazvala. Kad bi do toga došlo, ista nije preuzimala ni najmanju odgovornost za bilo što s čim bi se istu suočilo već je, očekivano, upirala prste u sve druge aktere, kao što je to redovito činila sa svakom problematikom. Tako se redom tuženik na navedenu problematiku morao očitovati Ministarstvu zdravstva, Komori medicinskih sestara, Hrvatskoj liječničkoj komori, Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Kako je jedan od glavnih zadataka pomoćnika ravnatelja – glavne sestre, sukladno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta da organizira i odgovoran je za raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara, radi ispomoći u obavljanju naprijed navedenog zadatka imenovani su i koordinatori medicinskih sestara/tehničara u pojedinim većim službama (obiteljska medicina, dentalna medicina, pedijatrija i ginekologija, specijalistika). Sukladno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, koordinatori u suradnji s pomoćnikom ravnatelja organiziraju i predlažu plan godišnjih odmora, rad i zamjene za vrijeme godišnjih odmora i odsustva radnika za vrijeme bolovanja, dok je tužiteljica bila neposredno i osobno odgovorna za raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara. Problema sa zamjenama je bilo mnogo, a što je pomoćnica za sestrinstvo odbijala prihvatiti kao svoju odgovornost već je prebacivala odgovornost na koordinatore, Odsjek za kadrovske poslove, liječnike itd. Uz to, zabilježeni su slučajevi kada je medicinska sestra upućena u tim na zamjenu, bez da je na vrijeme obaviještena da je u međuvremenu već osigurana timska zamjena. Budući da nije uspijevala pravovremeno organizirati zamjene, sklapani su ugovori o dopunskom radu iz djelatnosti poslodavca sa privatnim zdravstvenim ordinacijama temeljem kojih su medicinske sestre/tehničari iz navedenih ordinacija odrađivali zamjene u ordinacijama tuženika. Radi se o ukupno 8 med. sestara koje nisu zaposlenice Doma zdravlja za rad kojih je isplaćeno cca. 10.000 eura od trenutka kada je tužiteljica stupila na dužnost. Budući da pomoćnica za sestrinstvo nije na vrijeme osigurala zamjene, sklapanje dodatnih ugovora i angažiranje dodatne radne snage preostala je kao jedina mogućnost Domu zdravlja za osiguranje dostupnosti zdravstvene zaštite pacijentima sukladno ugovoru s HZZO-om. U odnosu na neadekvatnost organiziranja stručnih i radnih sastanaka s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja, tuženik je utvrdio kako su u 2022. godini održana samo dva sastanka bivše pomoćnice za sestrinstvo sa medicinskim sestrama/tehničarima, a u 2023. godini 3 sastanka. Sastanci su održani samo sa medicinskim sestrama/tehničarima u službama obiteljske i dentalne medicine, koje jesu najveće u Domu zdravlja Zagreb – Centar, ali ne i jedine. Ustrojeno je još 7 službi u kojima radi 66 medicinskih sestara/tehničara, a sa kojima u 2023. i 2024. godini nije održan nijedan stručni/radni sastanak. U službama u kojima su sastanci održani, a u kojima je zaposleno 199 medicinskih sestara/tehničara, održanih 5 sastanaka u nešto manje od dvije godine mandata ne može se smatrati adekvatnim obavljanjem dijela propisanih poslova radnog mjesta koji se odnose na organizaciju stručnih i radnih sastanaka s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja. U odnosu na razlog za razrješenje glede neadekvatnog upućivanja zdravstvenih radnika u način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu, prilaže se Očitovanje na navodne nepravilnosti vezane za vođenje sestrinske dokumentacije od strane HVP od 29.11.2022. godine iz kojeg jasno proizlazi da pomoćnica ravnatelja nije provodila edukaciju i upućivanje radnice u vođenje izvješća, konkretno rada u MSC programu, koji je, prema navodima drugih radnika imao mnogo poteškoća i nedostataka, o čemu nitko od nadležnih i neposredno nadređenih tužiteljici nije bio obaviješten sve do zaprimanja navedenog Očitovanja kako bi se takvi navodi provjerili, a eventualni nedostaci otklonili. Umjesto navedenog, tužiteljica je po svom nahođenju i volji sazvala sastanak te pred svim prisutnima javno prozvala radnicu uz upućivanje da napusti sastanak, a radi čega je tuženik kao poslodavac i zaprimio pritužbu navedene radnice i još jednom, kao i nebrojeno mnogo puta, rješavao nastali problem, no ovog puta mnogo ozbiljniji, koji se već tiče samog dostojanstva radnika, a što za poslodavca nije dopustivo. Ne ulazeći u činjenične navode iz predmetnog očitovanja, sazivanje sastanka s drugim radnicima s isključivim ciljem upućivanja da radnik taj isti sastanak napusti nakon slušanja kritika (koje čak i mogu biti opravdane) za tuženika kao poslodavca predstavlja ophođenje koje nije niti će ikada biti tolerantno, a čega je i sama tužiteljica svjesna. Ni na jednom od naprijed navedenih sastanaka tužiteljica nije spomenula ni obvezu niti način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu. Tužiteljica je bila i član Stručnog vijeća tuženika te ni u okviru toga kolegijalnog tijela nije potaknula pitanje vođenja izvješća od strane zdravstvenih radnika. Zbog navedenog došlo je do situacije da nekoliko medicinskih sestara/tehničara odradi više od 250 sati prekovremenog rada. Sukladno Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo organizira i odgovoran je za raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara. Također napominje da tužiteljica u okviru svoje dužnosti nije brinula o međuljudskim odnosima u zdravstvenim timovima, što je dovodilo do čestih nesuglasica, zahtjeva za promjenom ordinacije i općenito nemogućnosti timskog rada koji je u zdravstvenoj djelatnosti neophodan. Nije uvažavala nepodudarnost karakternih osobina radnika već je više puta ordinacije organizirala na način da ni liječnik ni medicinska sestra nisu bili zadovoljni, iako je i od strane ravnatelja i voditeljice Službe obiteljske medicine savjetovana da to ne čini jer će izazvati poteškoće u radu Samo kao recentni primjer tuženik ističe ordinaciju opće/obiteljske medicine FV na lokaciji Runjaninova 4 u koju je na zamjenu postavljena medicinska sestra ŠV za koju je od strane svih kolega s kojima bi ista trebala surađivati sugerirano da to ipak ne bude na toj lokaciji uzimajući u obzir karakterne razlike liječnice i medicinske sestre s kojima je ista bila upoznata i od prije. Pomoćnica ravnatelja je, jasno, zanemarila navedeno te postavila u zamjenu navedenu medicinsku sestru što je, očekivano, dovelo do nesuglasica koje su opet morale rješavati druge osobe (ravnatelj i voditeljica Službe obiteljske medicine). Također tuženik na ovom mjestu ističe i činjenicu da je tužiteljica, osim konstantnih problema zbog neprimjerene komunikacije prema svojim podređenim osobama, prouzročila i daljnje probleme tuženiku kao poslodavcu zbog neprofesionalnog „obavještavanja“ radnika o navodnom spajanju Doma zdravlja, uzimajući u obzir da tužiteljica takvu informaciju nije zaprimila od nadležne osobe ili tijela niti je imala ovlaštenje za širenje takve informacije. Navedeno se potkrjepljuje zapisnicima sa sastanka održanim 7.9.2023. godine i 11.9.2023. godine. Navedeno je izazvalo nelagodu među radnicima, što je rezultiralo nebrojenim upitima o mogućnosti prestanka radnih odnosa uslijed navodnog „spajanja“ prema ravnateljstvu te neosnovano i nepotrebno opteretilo rad i radne procese za vrijeme dok se ponovo nije uspostavio red i sigurnost te povjerenje ostalih kolega. Tuženik posebno ističe da su nedugo nakon imenovanja počele pristizati mnoge predstavke, žalbe, očitovanja i upiti glede nezadovoljavajućeg rada tužiteljice, a što bi na početku tuženik kao poslodavac oštro osporavao dajući time tužiteljici šansu i ostavljajući joj prostora da obavlja svoju dužnost vjerujući i oslanjajući se na to da će ipak ista uspješno obavljati dužnosti na kojima je imenovana. Međutim, kako su i nadalje pristizale prijave, predstavke i žalbe sve češće i češće, a opće stanje u sestrinskoj djelatnosti se mijenjalo na nezadovoljstvo većine radnika, to je tuženik jednostavno bio primoran donijeti predmetnu odluku. Pritom se napominje, iako tuženik smatra da se navedene činjenice ne mogu prosuđivati po radnopravnoj materiji i da se odluka o razrješenju, jednako kao i odluka o imenovanju mogu donositi i bez obrazloženja, a čak i da tome nije tako, apsolutno je legitimno pravo tuženika da po zahtjevu za zaštitu prava isti utvrdi djelomično osnovanim i ispravi odluku na način da otkloni „nedostatak“ na koji je upirala i sama tužiteljica – a to je nedostatak obrazloženja. Upravo je i navedeno sama svrha zahtjeva za zaštitu prava. Smatra da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Dodatno se ističe da je tužbeni zahtjev, neodređen, neprovediv i proturječan sam sebi i navodima i dokazima samog tužitelja, te se ni na koji način ne može povezati s činjeničnim supstratom u ovom parničnom postupku. Također, tuženik ovdje ujedno osporava da bi tužiteljica uopće bila legitimirana na pokretanje ovog parničnog postupka, odnosno da bi zatražila zaštitu u roku propisanom člankom 133. ZR-a. Predlaže odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužiteljica naknadi tuženiku troškove postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.
3. Tužiteljica tužbom zaprimljenog kod ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 201/2024 navodi da je 11. siječnja 2024. protiv nove Odluke tuženika od 2. siječnja 2024. Klasa: 106-10/24- 01/001, URBROJ: 251-510-03-20-24-01, u zakonskom roku, podnijela zahtjev za zaštitu prava te da je 6. veljače 2024. zaprimila očitovanje tuženika od 26. siječnja 2024. Klasa: 110-01/24-01/001, URBROJ: 251-510-03-20-24-02, iz kojeg je razvidno da tuženik navode tužiteljice smatra neosnovanim slijedom čega nije udovoljeno zahtjevu tužiteljice da se pobijana Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. poništi, odnosno stavi van snage. Navodi da u obrazloženju citirane pobijane Odluke od 2. siječnja 2024. tuženik obrazlaže da je ranijom Odlukom donesenom 1. prosinca 2023. kojom se tužiteljica razrješuje sa radnog mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, navedeno kako se ista donosi radi reorganizacije kadrovskih kapaciteta tuženika, a budući da je tužiteljica podnijela obrazloženi prigovor na takvu Odluku u bitnom navodeći kako ista nije dovoljno obrazložena, odlučeno je kao u izreci predmetne odluke. Prvenstveno ističe kako pobijana Odluka od 2. siječnja 2024. ne predstavlja ispravak ranije odluke ravnatelja tuženika od 1. prosinca 2023., a imajući u vidu da se istom ne ispravljaju eventualne omaške u pisanju, računanju i slično, već ista predstavlja sadržajno potpuno novu odluku, čija je stvarna svrha naknadno otkloniti nedostatke ranije odluke na koje je Podnositeljica ukazala u zahtjevu za zaštitu prava i prigovoru koje je podnijela tuženiku 14. prosinca 2023. Naime u pobijanoj Odluci od 2. siječnja 2024. tuženik navodi potpuno nove razloge za donošenje ranije odluke, što smatra nezakonitim. Tuženik je očito, nakon zaprimanja zahtjeva za zaštitu prava i prigovora tužiteljice od 14. prosinca 2023., uvidio svoje propuste u ranije donesenoj odluci, pa naknadno donosi novu Odluku u kojoj iznosi novo obrazloženje, odnosno potpuno nove razloge zbog kojih Podnositeljica zahtjeva prestaje obavljati poslove pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo
– glavne sestre tuženika. Tužiteljica smatra kako je tuženik, a ukoliko je prvotni zahtjev za zaštitu tužiteljice smatrao osnovanim, trebao udovoljiti zahtjevu i raniju Odluku tuženika od 1. prosinca 2023. staviti izvan snage te eventualno donijeti novu Odluku, a ne naknadno donositi novu Odluku, kojom se navodno ispravljaju uočeni nedostaci ranije odluke. Navodi da tuženik u novoj Odluci navodi potpuno nove razloge za donošenje ranije odluke koji u prvoj odluci uopće nisu spomenuti, a što je nezakonito. Nadalje, vezano za navode sadržane u pobijanoj Odluci tuženika od 2. siječnja 2024.. kako tužiteljica nije savjesno i zadovoljavajuće obavljala poslove pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo - glavne sestre ustanove, odnosno da navodno nije adekvatno: surađivala s drugim zaposlenicima tuženika, sudjelovala u aktivnostima, organizirala sastanke, ispravno upućivala zdravstvene radnike u način vođenja izvješća o radu, organizirala raspored rada, te obavljala druge poslove po nalogu ravnatelja, ističe kako su isti u cijelosti neosnovani i nedokazani, i samo paušalno navedeni. Navodi da pobijana odluka tuženika od 2. siječnja 2024. uopće ne sadrži nikakvo obrazloženje u kojem bi bili obrazloženi i pojašnjeni razlozi koji se navode u izreci, odnosno osim taksativno nabrojenih navodnih propusta tužiteljice, uopće nije obrazloženo i pojašnjeno - s kojim zaposlenicima tužiteljica navodno nije surađivala, u kojim aktivnostima nije sudjelovala, koje sastanke navodno ne bi organizirala, koje radnike navodno ne bi upućivala u način vođenja izvješća o radu, kada navodno nije organizirala raspored rada, koja druge poslove po nalogu ravnatelja navodno nije obavljala, pa se tužiteljice na takve neistinite navode nije niti u mogućnosti detaljnije očitovati. Ističe kako prije zaprimanja Odluka tuženika od 1. prosinca 2023. i pobijane Odluke od 2. siječnja 2024. nikada od strane tuženika nije bila obaviještena o bilo kakvim problemima vezano za obavljanje poslova pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo. Tužiteljica nadalje ističe kako pobijana Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. uopće ne sadrži uputu o pravnom lijeku, sukladno Pravilnikom o radu Doma zdravlja Zagreb – Centar od 2. studenog 2023. i Zakona o radu. Također ističe da budući da tuženik nije, u skladu s traženjem u zahtjevima za zaštitu tužiteljice, poništio, odnosno stavio izvan snage Odluke kojima je tužiteljicu razriješio s mjesta pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo-glavne sestre tuženika, razvidno je da isti nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, pa tužiteljica svakako ima pravni interes da, u cilju zaštite svojih prava, sporne Odluke pobija pred nadležnim sudom. Potpuno neistinito tuženik navodi kako tužiteljica navodno niti jednom riječju ne osporava konkretne razloge za donošenjem pobijane Odluke od 2. siječnja 2024., a budući da i u zahtjevu za zaštitu podnesenom 12. siječnja 2024., kao i u ovoj tužbi, tužiteljica jasno ističe kako su svi navodi tuženika neosnovani i nedokazani te samo paušalno navedeni. Ovom tužbom tužiteljica predlaže utvrditi nedopuštenim Odluku tuženika od 2. siječnja 2024. kojom se ispravlja Odluka tuženika od 1. prosinca 2023. kao i očitovanje tuženika od 26. siječnja 2024. kojim odbijen njen zahtjev za zaštitu prava.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u predmetu Poslovni broj: 201/2024 ističe da nije razvidno koji je točno pravni interes tužiteljice za vođenjem ove parnice te tuženik zaista ne vidi razlog vođenja čak dva postupka na ime razrješenja određene funkcije. Naime, odluka koja je sadržana u petitu tužbe predstavlja postupovnu odluku, odluku kojom se ispravlja neka druga odluka, koja zajedno s ispravkom tek čini cjelovitu odluku koja sadrži svoj meritum. Smatra da bi se odluka i to upravo ona koja je sadržana u petitu ove tužbe utvrdila nedopuštenom, valjalo bi (prema stavu tužiteljice) raspravljati o njezinom sadržaju (razlozima razrješenja), a što se već čini u parnici Poslovni broj: Pr-82/2024 gdje se zaista i meritorno odlučuje o razrješenju tužiteljice pa stoga nema mjesta paralelnom raspravljanju u dvije parnice o razlozima razrješenja. Smatra da ne postoji pravni interes za utvrđenjem nedopuštenosti odluke kojom se ispravlja neka odluka i to sve iz pukog razloga jer tužiteljica smatra da se „ne radi o ispravku već o novoj odluci“. Ističe da se odluka koja je sadržana u petitu ove tužbe ne može se smatrati „novom odlukom“ obzirom da isto jednostavno nije pravno moguće. Ovo iz jednostavnog razloga što se izreka odluke, sama srž i meritum nije mijenjao donošenjem odluke o ispravku. Tužiteljica je razriješena i činjenica razrješenja se nije promijenila donošenjem bilo koje odluke niti odluke o ispravljanju. Dodatno, ističe da ako bi se odluka o ispravljanju mogla smatrati novom odlukom o razrješenju isto jednostavno predstavlja dvostruku litispendenciju te bi svakako tužbeni zahtjev u ovom predmetu valjalo odbaciti zbog nedostatka procesnih pretpostavki. Upravo zbog navedenog, jasno je da je samim time zadovoljen i subjektivni i objektivni identitet spora, a svako je suprotno tumačenje tužiteljice jednostavno pravno nedopustivo. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu ističe identične navode kao i u odgovoru na tužbu u predmetu Poslovni broj: 82/2024.
5. Procesnim rješenjem od 26. studenog 2024., a na prijedlog tužiteljice, sud je temeljem čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), donio odluku o spajanju parnica pod Poslovnim brojem. Pr-82/2024 i 201/2024 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude jer će se time ubrzati raspravljanje i smanjiti troškovi.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te su saslušani tužiteljica i zz tuženika VV kao stranke u postupku.
7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice iz tužbe zaprimljene kod ovog suda pod Poslovnim brojem:
Pr-82/2024, a naveden pod točkom I. izreke ove odluke u cijelosti neosnovan, dok je tužba zaprimljena kod ovog suda pod Poslovni brojem: Pr-201/2024. sa tužbenim zahtjevom navedenim pod točkom II. izreke ove odluke nedopuštena.
U odnosu na tužbu zaprimljenu kod ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 82/2024:
8. Među stranaka nije sporno da je:
- tuženik 10. ožujka 2022. donio Odluku pod Klasa: 106-10/22-01/002, Urbroj:
251-510-03-20-22-11 kojom je tužiteljica imenovana pomoćnicom ravnatelja tuženika za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja na mandatno razdoblje od četiri godine,
- da je tuženik Odlukom Klasa: 106-10/23-01/001, Urbroj: 251-510-03-20-23-23 od 1. prosinca 2023. stavio izvan snage odluku Klasa: 106-10/22-01/002, Urbroj: 251- 510-03-20-22-11 od 10. ožujka 2022. kojom je tužiteljica imenovana pomoćnicom ravnatelja tuženika za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja te je određeno da sa 1. prosinca 2023. tužiteljica prestaje obavljati funkciju pomoćnice ravnatelja tuženika za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja, s obrazloženjem da je takva Odluka donesena radi reorganizacije kadrovskih kapacitet tuženika,
- da je tužiteljica Odluku tuženika od 1. prosinca 2023. zaprimila istoga dana kada je donesena,
- da je tužiteljica 14. prosinca 2023. protiv Odluke tuženika od 1. prosinca 2023. uložila zahtjev za zaštitu prava kao i prigovor koji su sadržajno i smisleno identični,
- da se tuženik 2. siječnja 2024. očitovao na zaprimljen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava i njen prigovor te je djelomično uvažio navode tužiteljice kojima je istaknula nedostatak obrazloženja Odluke tuženika od 1. prosinca 2023. te je obavijestio da joj u prilogu očitovanja dostavlja Odluku o ispravku Odluke od 1. prosinca 2023, dok je u ostalom dijelu odbio kao neosnovan prigovor i zahtjev tužiteljice za zaštitom prava te Odluku od 1. prosinca 2023. kojom je stavljena izvan snage odluka o imenovanju tužiteljice na funkciju pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo ostavio nepromijenjenu,
- da je tužiteljica 9. siječnja 2024. zaprimila očitovanje tuženika od 2. siječnja 2024. kao i odluku tuženika od 2. siječnja 2024. kojom je ispravljena Odluka tuženika od 1. prosinca 2023.,
- da je tužiteljica 18. siječnja 2024. protiv Odluke tuženika od 1. prosinca 2023. kao i protiv očitovanja tuženika od 2. siječnja 2024. podnijela tužbu ovom sudu (tužba u predmetu broj: Pr-82/2024),
- da je tuženik Odlukom od 2. siječnja 2024. pod Klasa: 106-10/24- 01/001, URBROJ: 251-510-03-20-24-01, pod točkom I. izreke ispravio Odluka tuženika od 1. prosinca 2023. i to: - u obrazloženju odluke, drugi ulomak na način da se između riječi „Radi reorganizacije kadrovskih kapaciteta Doma zdravlja Zagreb – Centar“ i „odlučeno je kao u izreci ove odluke“ dodaju riječi te „radi nesavjesnog i nezadovoljavajućeg obavljanja funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre ustanove i to na način da nije ili nije adekvatno: surađivala s ravnateljem, zamjenikom ravnatelja, pomoćnicima ravnatelja, rukovoditeljima službi i koordinatorima u organizacijskim jedinicama radi usklađivanja procesa rada; sudjelovala u aktivnostima za osiguranje i unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara/tehničara; organizirala stručne i radne sastanke s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja; upućivala zdravstvene radnike u način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu; organizirala raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara; obavljala druge poslove po nalogu ravnatelja, koji po svojoj naravi spadaju u djelokrug rada glavne medicinske sestre.“, dok je pod točkom II. izreke odlučeno da u preostalom dijelu odluka tuženika od 1. prosinca 2023. ostaje neizmijenjena,
- da je tužiteljica 11. siječnja 2024. protiv Odluke tuženika od 2. siječnja 2024. uložila zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik očitovao 26. siječnja 2024. i isti odbio kao neosnovan,
- da je tužiteljica očitovanje tuženika zaprimila 6. veljače 2024. te da je tužiteljica 13. veljače 2024. protiv odluke tuženika od 2. siječnja 2024. Klasa: 106-10/24- 01/001, URBROJ: 251-510-03-20-24-01, kao i protiv očitovanja tuženika od 26. siječnja 2024. podnijela tužbu ovom sudu (tužba u predmetu broj: Pr-201/2024).
9. Među strankama je sporna pravna osnova tužbe, a pri tome je tuženik isticao i prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacija, stvarne nadležnosti ovog suda, nepostojanja pravnog interesa na strani tužiteljice za podnošenje tužbi, kao i prigovor prekluzije.
10. U odnosu na prigovore tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda valja navesti da je isti neosnovan. Naime, radni spor je spor u kojem radnik putem suda ostvaruje zaštitu svojih prava iz radnog odnosa. Odlukom tuženika od 1. prosinca 2023. stavljena je van snage odluka tuženika od 10. ožujka 2022. kojom je tužiteljica bila imenovana pomoćnicom ravnatelja tuženika za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja na mandatno razdoblje od četiri godine čime je tužiteljica opozvana s funkcije pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja. Imenovanjem tužiteljice na funkciju pomoćnika ravnatelja odlukom tuženika od 10. ožujka 2022. tužiteljica je stekla veća materijalna prava i veću plaću, s obzirom da se radi o gotovo dvostruko većem koeficijentu u odnosu na radno mjesto za koje tužiteljica ima zasnovani radni odnos kod tuženika. Stoga se odlukom tuženika od 1. prosinca 2023. odlučilo o pravu radnice koje proistječe iz radnog odnosa, a za što je u svakom slučaju nadležan ovaj sud, koji je i osnovan u svrhu rješavanja radnih sporova
11. Nadalje, iz istog razloga je neosnovan i tuženikov prigovor o nepostojanju pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe. Naime, odredbom čl. 187. ZPP-a propisano je da deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva tužba može se podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Pravo na tužbu uključuje i utvrđenje određenih pravnih posljedica (ovlaštenja i obveza) koje proizlaze iz određenog pravnog odnosa ili njegovog dijela. Tužiteljica je odlukom osporenom u ovom predmetu izgubila određena materijalna prava (veću plaću) u odnosu na materijalna prava koje ima s osnove radnog mjesta na koje je zaposlena kod tuženika te samim time ima i pravni interes za pobijanje predmetne odluke.
12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao svog poslodavca čime su u cijelosti neosnovani prigovori tuženika o promašenoj aktivnoj i pasivnoj legitimaciji.
13. Također neosnovan je i tuženikov prigovor prekluzije. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica Odluku tuženika pod Klasa: 106-10/23-01/001, Urbroj: 251- 510-03-20-23-23 od 1. prosinca 2023. zaprimila istoga dana, 1. prosinca 2023. te da je protiv iste 14. prosinca 2023. uložila zahtjev za zaštitu prava (kao i prigovor), na koji se tuženik očitovao, a koje očitovanje je tužiteljica zaprimila 9. siječnja 2024. te da je tužiteljica u daljnjem roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014, 130/2023, dalje ZR) podnijela tužbu ovom sudu. Stoga je prigovor tuženika u cijelosti neosnovan.
14. Odredbom čl. 85. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj:
100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022, 156/2022, 33/2023, 145/2023, 36/2024) propisano je da ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada. Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove te pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite, a ravnatelj bolničke zdravstvene ustanove i doma zdravlja mora imati pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove.
15. Odredbom čl. 26. Statuta tuženika – pročišćeni tekst od 30. ožujka 2023. propisano je da ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Dom zdravlja i odgovoran je za zakonitost rada. Ravnatelj Doma zdravlja ima zamjenika, a može imati pomoćnike.
15.1. Odredbom čl. 31. Statuta propisano je da je jedan od poslova koje ravnatelj obavlja i ta da imenuje pomoćnike.
15.2. Odredbom čl. 35. Statuta tuženika propisano je da ravnatelj Doma zdravlja može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru Doma zdravlja te pomoćnika za kvalitetu. Pomoćnike ravnatelja imenuje ravnatelj Doma zdravlja na razdoblje od 4 godine. Poslovi pomoćnika ravnatelja i uvjeti koje moraju ispunjavati utvrđuju se Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
16. Odredbom čl. 5. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 30. ožujka 2022. propisano je da domom zdravlja rukovodi ravnatelj u skladu s ovlaštenjima i odgovornostima utvrđenim zakonom i Statutom Doma zdravlja. Ravnatelj Doma zdravlja sa zamjenikom ravnatelja, pomoćnicima i rukovoditeljima. organizacijskih jedinica organizira proces rada i usklađuje cjelokupni rad i poslovanje Doma zdravlja.
16.1. Odredbom čl. 6. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika propisano je da pomoćnike ravnatelja imenuje ravnatelj. Zamjenik ravnatelja i pomoćnici ravnatelja imenuju se na mandatno razdoblje od četiri godine.
16.2. Odredbom čl. 7. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta propisano je da ovlasti zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja, rukovoditelja organizacijskih jedinica i drugih ovlaštenika, koje nisu utvrđene zakonom, propisima donesenim na temelju zakona i sadržajem osnovnog posla iz ugovora o radu, utvrđuje ravnatelj ili osoba koju ravnatelj ovlasti.
17. Iz Popisa sistematiziranih radnih mjesta kod tuženika koji čini sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta proizlazi da je pod točkom 3. naveden opis posla za radno mjesto Pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo - glavna sestra ustanove te je određeno da u opis poslova toga radnog mjesta spada: surađuje s ravnateljem, zamjenikom ravnatelja, pomoćnicima ravnatelja, rukovoditeljima službi i koordinatorima u organizacijskim jedinicama radi usklađivanja procesa rada; predlaže i provodi mjere unapređenja stručnog rada medicinskih sestara/tehničara, unutar i izvan ustanove; surađuje sa sestrinskim udrugama, društvima, zajednicom te HKMS u svrhu stručnog usavršavanja; surađuje sa institucijama za obrazovanje medicinskih sestara/tehničara; organizira stručna predavanja, usavršavanja i seminare za medicinske sestre/tehničare; sudjeluje u aktivnostima za osiguranje i unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara/tehničara; sudjeluje u edukaciji medicinskih sestara/tehničara, posebno pripravnika, te je mentor istima; organizira i sudjeluje u izradi plana trajnog usavršavanja u svrhu stjecanja ili obnove odobrenja za samostalan rad; organizira stručne i radne sastanke s medicinskim sestrama/tehničarima srednjeg i višeg stručnog obrazovanja; upućuje zdravstvene radnike u način i postupak vođenja dnevnih, mjesečnih i godišnjih izvješća o radu; organizira raspored rada i zamjene medicinskih sestara/tehničara; nadzire održavanje čistoće i urednosti radne odjeće, te čistoće radnih prostorija; sudjeluje u planiranju nabavki lijekova i sanitetskog materijala za potrebe ordinacija i patronažnih sestara; obavlja i druge poslove po nalogu ravnatelja, koji po svojoj naravi spadaju u djelokrug rada glavne medicinske sestre.
18. Iz Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2024. sklopljenog između tuženika i tužiteljice proizlazi da se mijenja čl. 2. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2014. tako da glasi: „Radnik će u radnom odnosu obavijati poslove Patronažne medicinske sestre (zdravstveni radnik prvostupnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti 2) navedene u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Doma zdravlja Zagreb - Centar pod rednim brojem XII. /2.".
19. Iz iskaza zz tuženika JV proizlazi da je kao ravnatelj tuženika, sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Statutu tuženika, 10. ožujka 2022. donio odluku kojom je tužiteljica imenovana pomoćnicom ravnatelja tuženika za sestrinstvo - glavnom sestrom Doma Zdravlja. Naveo je da su tijekom 2023. krenule anonimne prijave, potpisane prijave, osobni dolasci nezadovoljnih djelatnika iz službe sestrinstava kao i iz drugih služba koji moraju usko surađivati s službom sestrinstva, a pritužbe su postajale sve češće, radi čega je pozivao tužiteljicu na razgovore. U početku je stao na stranu tužiteljice, istu podržao, međutim kako su pritužbe postajale sve učestalije, morao se u sve više navrata očitovati Gradskom uredu za zdravstvo, Ministarstvu zdravstva i HZZO. Tužiteljica se sve teže nosila sa pritužbama koje su stizale i to je sve utjecalo na kvalitetu obavljanja posla funkcije na koju je imenovana, a također i na njega kao odgovorne osobe tuženika. Stoga je u 12. mjesecu 2023,. donio odluku kojom se stavlja izvan snage odluka o imenovanju tužiteljice pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo - glavnom sestrom Doma zdravlja. Budući da je tužiteljica uložila prigovor te zahtjev za zaštitu prava protiv odluke iz prosinca 2023. navodeći da odluka nije obrazložena donesena je odluka od 2. siječnja 2024. kojom je detaljnije obrazložena odluka iz prosinca 2023. Naveo je da je u najboljoj namjeri odluku od 1. prosinca 2023. vrlo šturo obrazložio jer nije htio iznositi prljavi veš, ali na inzistiranje tužiteljice odluka je dodatno obrazložena odlukom od 2. siječnja 2024. Tužiteljica je i dalje u radnom odnosu kod tuženika te radi na radnom mjestu patronažna sestra. Svaki ravnatelj kada stupa na dužnost ima pravo imenovati svoj tim ljudi pa je tako i on u skladu s ovlastima postavio svoje pomoćnike te odabrao ljude za koje je smatrao da mu javiše odgovaraju, a također iste ima pravo i razriješiti u situaciji kada smatra da ne obavljaju više kvalitetno posao funkcije na koju su postavljeni. Budući da je tužiteljica sporila odluku kojom je stavljena izvan snage odluka o njenom imenovanju na predmetnu funkciju na sjednici upravnog vijeća stavljeno je pitanje na koji način se tumači odredba čl. 35. st. 3. Statuta tuženika. Tuženik ima zaposlenih 977 a od toga preko 300 medicinskih sestara, a bez medicinskih sestara je onemogućeno djelovanje tuženika kao i pružanje zdravstvene zaštite za više od 300.000 osiguranika pa je stoga funkcija glavne sestre jako bitna u hijerarhiji. Tužiteljica je nakon što je razriješena sa funkcije glavne sestre i dalje nastavila obavljati poslove radnog mjesta temeljem sklopljenog ugovora o radu iz 2013. - patronažne sestre. Obzirom je početkom 2024. došlo do izmjena Uredbe o koeficijentima svim zaposlenicima tuženika je ponuđeno sklapanje Aneksa ugovora o radu s izmjenom naziva radnog mjesta pa je tako i tužiteljici ponuđeno sklapanje Aneksa ugovora o radu kojeg je tužiteljica i potpisala. Temeljem sklopljenog Aneksa ugovora o radu tužiteljici se nije ni na koji način promjeno njezin radni status ista i dalje radi na istom radnom mjestu kao i temeljem ugovora o radu iz 2013. a to je patronažna sestra. Tužiteljica je imenovanjem na funkciju glavne sestre imala zadužene i dodatne poslove, a i njena plaća je time bila veća nego plaća koju prima s osnove radnog mjesta patronažne sestre. U samom početku imenovanja tužiteljice na funkciju glavne sestre dobro je surađivao s tužiteljicom, bio je zadovoljan s njom jer je u suprotnome ne bi ni imenovao na tu funkciju. Nije utvrđivao osnovnost zaprimljenih pritužbi u odnosu na tužiteljicu, ali je smatrao da je problem u količini i učestalosti zaprimljenih pritužbi i nezadovoljstvu djelatnika iz kojeg razloga je donio odluku o razrješenju tužiteljice s funkcije glavne sestre. S tužiteljicom nije komunicirao na temu njenog razrješenja s funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo - glavne sestre tuženika nakon što je donesena dopuna odluke od 2. siječnja 2024. pa joj tako nije ni dodatno pojasnio povrede koje su joj tom odlukom dodatno navedene. Statut tuženika je ovlašteno tumačiti upravo upravno vijeće tuženika sukladno statutu. Tužiteljica posao svoga radnog mjesta patronažna sestra sjajno obavlja, a taj posao je sjajno obavljala i prije imenovanja na funkciju glavne sestre. Sa tužiteljicom je imao puno razgovora i sastanaka sve do trenutka kada je pritisak i količina stresa postao prevelik.
20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da kod tuženika radi na radnom mjestu patronažna sestra temeljem sklopljenog ugovora o radu iz 2013. te Aneksa ugovora o radu iz ožujka 2024., a odlukom tuženika od 10. ožujka 2022. bila je imenovana pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo - glavnom sestrom Doma zdravlja. Smatra da je poslove toga radnog mjesta obavljala najbolje što je mogla. Bila je upoznata s pritužbama koje su stizale u odnosu na nju kao glavnu sestru, a smatra da iste nisu bile osnovane jer su bile usmjerene isključivo kako bi se nju diskreditiralo u profesionalnoj karijeri i akademskoj zajednici. Često je razgovarala s ravnateljem kao i njegovim zamjenikom na temu pritužbi koje su stizale protiv nje, imala je apsolutno podršku i ravnatelja i njegovog zamjenika jer su isti odbijali sve pritužbe Zadnje pritužbe protiv nje su stigle krajem listopada, odnosno početkom studenoga 2023., a što se tiče usmenih pritužbi sve su bile na osobnoj razini. Ipak je u konačnici bila iznenađena odlukom tuženika od 1. prosinca 2023. Ravnatelj joj je samo sms porukom poslao informaciju da ovako više ne ide te da je odluka čeka kod pravnice. Budući da je u odluci od 1. prosinca 2023. pisalo da se razrješuje s funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo - glavne sestre radi reorganizacije kadrovskog kapaciteta, a kao glavna sestra je bila dobro upoznata s tim da nije došlo do nikakve reorganizacije u tom smislu je uložila prigovor te zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke pa je stoga uslijedila odluka od 2. siječnja 2024. kojom je nadopunjena odluka iz prosinca 2023. s razlozima njenog razrješenja, protiv koje je također uložila zahtjev za zaštitu prava jer je smatrala da svi razlozi koji su u istoj navedene ne stoje. Svi navedeni razlozi su je povrijedili na osobnoj razini a negativno su utjecali na njenu profesionalnu karijeru i napretku u akademskoj zajednici. Smatra da je ravnatelj trebao i mogao razgovarati sa njom prije nego što su donesene odluke iz prosinca 2023. i siječnja 2024. Također je istaknula da ne smatra da je ravnatelj nije mogao razriješiti jer je to njegova ovlast ali da je trebao s njom prije toga razgovarati. Posebice stoga što su u odlukama paušalno navedeni razlozi koji nisu istiniti te su neobrazloženi. Smatra da je ravnatelj mogao razriješiti s funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavna sestra Doma zdravlja i prije isteka mandata ali s razlozima koji odgovaraju istini. Smatra da niti jedna pritužba koja je stigla nije bila osnovna.
21. Imajući u vidu odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti te odredbe o Statutu tuženika kojima se definira način imenovanja pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo proizlazi da je pomoćnik ravnatelja tek funkcija propisana temeljnim aktom odnosno Statutom Doma zdravlja koja se obavlja pored osnovnog posla iz ugovora o radu. U konkretnom slučaju tužiteljica je sa tuženikom imala sklopljen Ugovor o radu za radno mjesto patronažna sestra te je nakon razrješenja s funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja i dalje ostala u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu patronažna sestra temeljem sklopljenog Ugovora o radu. Imenovanjem tužiteljice za pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja istoj je dodijeljen je mandat, pored odnosno neovisno o njezinom radnom odnosu, koji mandat prestaje ili protekom roka na koji je dodijeljen ili odlukom ravnatelja Doma zdravlja te svako drugo tumačenje naprosto nije životno ni logično. Naime, pravno je nedopustivo da osoba koja je ovlaštena imenovati određenu osobu na kakvu funkciju ili u članstvo kakvog tijela, nema mogućnosti i ovlaštenja istu razriješiti. Činjenica što nije propisan postupak razrješenja ne lišava prava i ovlasti ravnatelja da donosi odluke o razrješenju i ne može značiti da tako nešto ne bi bilo dozvoljeno, već eventualno da se odluka o razrješenju može donijeti bez određenog razloga.
22. Stoga je ovaj sud stava da ravnatelj tuženika, koji donosi odluku o imenovanju pomoćnika ravnatelja, ima pravo donijeti i odluku o razrješenju takve dužnosti i da takvu odluku nije potrebno posebno obrazlagati. Naime, tijelo koje donosi odluku o razrješenju dužnosti, mora biti upravo ono koje je donijelo odluku o imenovanju, a to je u konkretnom slučaju upravo ravnatelj tuženika. S obzirom da Statutom tuženika nije propisan posebni postupak donošenja rješenja o razrješenju navedene dužnosti, ima se smatrati da takvu odluku ne treba posebno obrazlagati.
23. Pri tome se napominje da je ovaj sud stava da je Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. sastavni dio Odluke tuženika od 1. prosinca 2023. jer je Odlukom od 2. siječnja 2024. tuženik ispravio, odnosno nadopunio obrazloženje svoje Odluke od 1. prosinca 2023. s razlozima iste te je Odluka od 1. prosinca 2023. kojom je tuženik stavio izvan snage Odluku kojom je tužiteljica imenovana na funkciju pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja u cijelosti ostala na snazi.
24. Iako je tuženik Odukom od 1. prosinca 2023. naveo razlog razrješenja tužiteljice sa funkcije pomoćnika ravnatelja – glavnom sestrom, a razloge razrješenja nadopunio i Odlukom od 2. siječnja 2024., sud je mišljenja da tuženik isto nije ni trebao napraviti jer prema mišljenju ovog suda takvu odluku nije trebalo posebno obrazlagati jer isto nije propisano kao obavezno nijednim važećim propisima, iako time tuženika nije postupio na način koji protivan važećim Zakonima i propisima kao i Statutu tuženika.
25. Iz tog razloga sud nije cijenio dokumentaciju koju su stranke priložile u spis koja se tiče razloga za razrješenje tužiteljice sa mjesta pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo jer isto smatrao nepotrebnim.
26. Nadalje, razlozi za razrješenje tužiteljice sa mjesta pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre Doma zdravlja, a koji je tuženik naveo u osporenoj Odluci od 1. prosinca 2023., ispravljenoj Odlukom 2. siječnja 2024. (u kojoj su nadopunjeni razlozi za razrješenje tužiteljice) proizlaze i iz iskaza zz tuženika koji je u svom iskazu naveo da je zbog učestalih pritužbi na rad tužiteljice istu u više navrata pozivao na razgovor te je u konačnici donio odluku da se stavlja izvan snage Odluka o imenovanju tužiteljice pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja, bez da je utvrđivao osnovanost pritužbi. Isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice koja je također navela da je upoznata sa time da su protiv nje stizale razne pritužbe za koje smatra da su bile neosnovane, kao i da ju je ravnatelj tuženika pozivao na razgovore povodom zaprimljenih pritužbi. Stoga je sud iskaze zz tuženika i tužiteljice prihvatio jer su sukladni u bitnim dijelovima. Sud nije posebno cijenio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da su pritužbe protiv nje bile neosnovane jer je isto irelevantno za ovaj postupak.
27. Sud je odbio preostale dokazne prijedloge tužiteljice i tuženika jer je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke te bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.
28. Stoga je ovaj sud ocijenio da je Odluka tuženika od 1. prosinca 2023. kojom je stavljena izvan snage odluka tuženika kojom je tužiteljica imenovana na funkciju pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavna sestra Doma zdravlja dopuštena i na zakonu osnovana te je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se takva odluka utvrdi nedopuštenom, a samim time i zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi nedopuštenim očitovanje tuženika na uloženi prigovor tužiteljice te njen zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke.
U odnosu na tužbu zaprimljenu kod ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 201/2024:
29. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika, od 2. siječnja 2024. kojom je ispravljena Odluka tuženika od 1. prosinca 2023.
30. Kao što već navedeno ovaj sud je stava da je Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. sastavni dio Odluke tuženika od 1. prosinca 2023. jer je Odlukom od 2. siječnja 2024. tuženik ispravio, odnosno nadopunio obrazloženje svoje Odluke od 1. prosinca 2023. s razlozima donošenja iste te je Odluka od 1. prosinca 2023. kojom je tuženik stavio izvan snage Odluku kojom je tužiteljica imenovana na funkciju pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja u cijelosti ostala na snazi.
31. Odredbom čl.133. ZR propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.
32. U konkretnom slučaju ne postoji pravni interes tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke kojom se ispravlja neka odluka jer se ne radi o novoj odluci. Naime, Odlukom tuženika od 2. siječnja 2024. je nadopunjeno obrazloženje Odluke od 1. prosinca 2023. te se donošenjem Odluke od 2. siječnja 2024. kojom je ispravljena Odluka od 1. prosinca 2023. nije mijenjala izreka te Odluke, odnosno sama srž i meritum iste. Tužiteljica je razriješena s funkcije pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavnom sestrom Doma zdravlja i činjenica razrješenja se nije promijenila donošenjem odluke o ispravljanju.
33. Naime, u konkretnom slučaju Odluka tuženika od 2. siječnja 2024. ne predstavlja o odluku koja sama za sebe proizvodi negativan učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice, odnosno uskraćuje joj neko pravo koje joj pripada po ZR-u. Stoga se opravdanost takve odluke ne može neposredno pobijati pred sudom, već se neosnovanost takve odluke može dokazivati u eventualnom sporu protiv odluke o njenom razrješenju, a koji je tužiteljica i pokrenula u predmetu broj: Pr-82/2024.
34. Slijedom navedenog, budući da je nesporno utvrđeno da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ove parnice, to je sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 133. ZR-a, valjalo odbaciti tužbu tužiteljice podnesenu u predmetu ovog suda broj: Pr-201/2024.
35. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Sud je priznao tuženiku troškove prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) i to prema Tbr. 7/2 OT jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova za svaki prvostupanjski postupak zasebno, dakle ukupno 500 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25%, sveukupno trošak tuženika bi iznosio 1.250,00 eura. Kako je tuženik na ročištu održanom 8. svibnja 2025. na kojem je glavna rasprava zaključena zatražio trošak za svaki spojeni postupak po 450,00 eura, dakle ukupno 900,00 eura, to je sud obvezao tužiteljicu na nadoknadu troškova postupka tuženiku upravo u zatraženom iznosu od 900,00 eura.
35.1. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.
36. Budući da je tužiteljica izgubila parnicu, njen zahtjev za naknadom parničnog troška je u cijelosti odbijen.
37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. lipnja 2025.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćnici tužiteljice
2. punomoćniku tuženika
