REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4610/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja ADVIRA d.o.o. iz Čakovca, Ulica Ruđera Boškovića 28, OIB: 28521206581, zastupanog po opunomoćeniku Šimi Bogoviću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 191 E, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10, OIB: 36162371878, radi dozvole za boravak i rad, dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-216-02/24-09/199035, URBROJ: 511-14-04-24-2 od 3. listopada 2024. II Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za EE, državljanina Filipina.
2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da tuženik ne navodi iz kojeg razloga smatra da bi bile ispunjene pretpostavke iz članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima niti navodi zbog čega je odbio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Također ističe da sve i da prekršaj iz članka 88. stavka 1. i 4. predstavlja neprijavljeni rad i/ili nezakonito zapošljavanje u smislu članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima, a on smatra da se ne radi o takvom prekršaju, rješenje je nezakonito jer je doneseno arbitrarno, budući da nisu navedeni razlozi za ovakvu odluku. Naime, navodi da članak 93. stavak 1. točka 8. Zakona o strancima propisuje da tuženik može odbiti zahtjev, a ne i da će odbiti zahtjev u slučaju da su ispunjeni neki od taksativno pobrojanih slučajeva. Tuženik odlučuje hoće li ili ne udovoljiti zahtjevu u slučaju da je podnositelj zahtjeva počinio prekršaj koji bi bio u domeni nezakonitog i/ili neprijavljenog rada, ali mora obrazložiti razloge odbijanja.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje, uz nadoknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tijekom upravnog postupka zatražena terenska provjera za tužitelja, a kojom je utvrđeno da je nad tužiteljem 16. studenoga 2023. otvoren predstečajni postupak, kao i da su tužitelj i odgovorna osoba tužitelja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Pp-1677/2022 od 15. ožujka 2023. proglašeni krivim i kažnjeni zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. i 4. Zakona o strancima, te da postoje osnove za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad sukladno članku 93. stavku 1. točki 8. Zakona o strancima zbog nezakonitog zapošljavanja državljana trećih zemalja. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj zaposlio ukupno 16 državljanina Filipina i ustupio ih drugoj tvrtki na poslove prerade ribe, iako im je bila izdana dozvola za kožarskog radnika. Premda je tužitelj imao mogućnost u prekršajnom postupku osporavati činjenična i pravna utvrđenja, pa tako i tužbeni navod da ustupanje radnika za radno mjesto za koje mu nije izdana radna dozvola da se ne radi o neprijavljenom i /ili nezakonitom radu, priznao je počinjenje prekršaja
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Prema odredbi članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može odbiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ako je poslodavac sankcioniran zbog neprijavljenog rada i/ili nezakonitog zapošljavanja.
10. Prema odredbi članka 88. stavka 1. toga Zakona državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
11. Prema odredbi članka 88. stavka 4. toga Zakona poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
12. Prema podacima spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj i odgovoran osoba tužitelja pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču, poslovni broj: Pp -1677/2022 od 15. ožujka 2023. proglašeni krivim i kažnjeni zbog počinjenja prekršaja iz članka 88. stavka 1. i 4. Zakona o strancima jer kod tužitelja u svojstvu poslodavca inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je privremeno zapošljavao ukupno 16 državljana trećih zemalja u tvornici prerade ribe S.I.C. d.o.o. u Višnjanu temeljem ugovora o ustupanju sa tom tvrtkom, na poslovima prerade ribe, za koju vrstu poslova im nije izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada u RH, već da im je dozvola za boravak i rad za poslodavca tužitelja za druge poslove (poslovi kožarskog radnika, krojitelja).
13. Slijedom navedenog, a imajući pri tome u vidu odredbu članka 93. stavka 1. točke 8. Zakona o strancima, unatoč tome što je dostavljeno pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tuženik je imao osnove obiti zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za NE, državljanina Filipina, što je i obrazložio pa je u tom smislu neosnovan prigovor tužitelja da je rješenje doneseno arbitrarno, jer da nisu navedeni razlozi za ovakvu odluku.
14. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani i ostali prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
15. Naime, neosnovano tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o prekršajima zbog neprijavljenog i/ili nezakonitog zapošljavanja. Ovo stoga jer su u konkretnom slučaju tužiteljevi radnici radili na poslovima za koje nisu imali izdane dozvole za boravak i rad, što se kvalificira kao nezakonito zapošljavanje, a osim toga radili su i izvan perioda na koji im je izdana dozvola za boravak i rad, što predstavlja neprijavljeni rad. Konačno, tužitelj je u prekršajnom postupku imao mogućnost osporavati činjenična i pravna utvrđenja, međutim, priznao je počinjenje prekršaja za koji je i kažnjen.
16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
17. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Šime Bogović, Zagreb, Ilica 191 E
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava varaždinska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, Varaždin, Ivana Milčetića 10
3. U spis