REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2226/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasni Peroš Nikolić, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice PJ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 20, protiv tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, Zagreb, Jurjevska 34, radi izdavanja uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, nakon održane javne rasprave, dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-200-04/23-01/284, URBROJ: 50439-

03/43-24-17 od 8. travnja 2024

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: OGR-833-05/23-05/23, URBROJ: 521-VII-01-01-23-1 od 25. siječnja 2023. za izdavanjem uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri za tužiteljicu, iz razloga postojanja sigurnosnih zapreka utemeljenih na članku 18. stavak 6. Zakona o tajnosti podataka.

2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnome navodeći da je tuženik donio rješenje bez ijednog konkretnog navoda i obrazloženja temeljem kojih je to navodnih okolnosti donio odluku sadržaja kakva je donesena da bi je ona mogla osporavati. Poziva se na članak 98. Zakona o općem upravnom postupku, te ističe kako tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja nije naveo činjenice na temelju kojih je zaključeno da ona predstavlja sigurnosni rizi, a iste nemaju oznaku tajnosti pa bi trebale biti naveden u obrazloženju rješenja. Navodi da je zaposlena u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova te je prema ocjenama izvrsni radnik i do sada je prolazila sve sigurnosne provjere te se protiv nje ne vodi kazneni postupak i nije osuđivana.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje, te naloži tuženiku da joj naknadi trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu poziva se na članak 18. Zakona o tajnosti podataka, koja odredba između ostalog kao sigurnosnu zapreku pristupu klasificiranim podacima propisuje i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima, a koje su detaljno propisane člankom 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere. Tuženik nastavno navodi kako je nakon zaprimanja izvješća o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja i izvješća o nadopuni sigurnosne provjere II. stupnja, zatražio od SOA-e djelomičnu deklasifikaciju podataka iz izvješća, te je nakon deklasifikacije dijela podataka pozvao tužiteljicu da se upozna i izjasni o predočenim joj činjenicama. Deklasificirani dio izvješća SOA-e sastavni je dio zapisnika od 21. ožujka 2024., sastavljenog u razgovoru s tužiteljicom koja je potvrdila istinitost i točnost činjenica, ali je navela da su izvedeni pogrešni zaključci. Ističe da je osim o navedenim činjenicama, tužiteljica bila upoznata i sa propisima temeljem kojih tuženik postupa. Po završetku razgovora, zapisnik je tužiteljici pročitan, te ga je ona i potpisala. Navodi da nije točno da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži sve zakonom propisane elemente te da su činjenice temeljem kojih tuženik smatra da tužiteljica predstavlja sigurnosni rizik, obzirom da nemaju oznaku tajnosti, morale biti sadržane u pobijanom rješenju. Tuženik pojašnjava kako je, a što je već detaljno opisano, na traženje UVNS-a, SOA deklasificirala ključne dijelove svog Izvješća čime su predmetni podaci, sukladno članku 2. stavku 1. alineji 5. Zakona o tajnosti podataka postali neklasificirani s ograničenom uporabom samo u službene svrhe. Činjenica je da neklasificirani podaci nemaju utvrđeni stupanj tajnosti, no budući su označeni oznakom NEKLASIFICIRANO sukladno članku 7. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti (Narodne novine, broj: 46/08), za razliku od podataka koji su bez oznake i za koje nema ograničenja uporabe i pristupa osoba, isti podaci se koriste samo u službene svrhe i mogu biti dostupni isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koje imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga. Dakle, oznaka NEKLASIFICIRANO nije oznaka stupnja tajnosti, ali jest oznaka o ograničavanju distribucije tako označenih podataka isključivo onim osobama koje imaju nužnost pristupa takvom podatku radi obavljanja poslova iz djelokruga radnog mjesta na koje su raspoređene/imenovane. Poštujući citirane odredbe propisa koji uređuju područje informacijske sigurnosti, uz naglasak da pobijano rješenje tuženika nema nikakvu oznaku, odlučne činjenice, budući da iste predstavljaju podatke označene oznakom NEKLASIFICIRANO, nisu sadržane u obrazloženju rješenja tuženika, već tuženik u obrazloženju rješenja konstatira da je kod imenovane (ovdje tužiteljica) utvrđeno postojanje činjenica koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke b.) i m.) Pravilnika, citirajući predmetne odredbe te da iste predstavljaju sigurnosnu zapreku za izdavanje certifikata iz članka 18. stavka 6. Zakona o tajnosti podataka. Stoga odlučne činjenice koje imaju karakter neklasificiranih podataka nisu mogle biti ni navedene u obrazloženju pobijenog rješenja te se slijedom navedenog ne mogu prihvatiti navodi iz tužbe da pobijano rješenje tuženika ima formalnopravne nedostatke. Pri tome tuženik naglašava kako su, s kojom svrhom je uostalom i zatražena deklasifikacija dijela Izvješća, odlučne činjenice za donošenje odluke o postojanju osnove za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost tužiteljice za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke b.) i m.) Pravilnika u cijelosti predočene tužiteljici u provedenom postupku te se tužiteljica o istima izjasnila, a tuženik ih dostavlja, kao sastavni dio preslike Zapisnika, KLASA: 200-04/23-01/284, URBROJ: 50439-03/43-24-16 od 21. ožujka 2024. godine, NEKLASIFICIRANO, u prilogu primjerka ovog odgovora na tužbu koji se dostavlja Naslovnom sudu, te omogućava uvid u isti kako Naslovnom sudu, tako i punomoćniku tužiteljice na njegov zahtjev. Tuženik ističe kako nadležna sigurnosno-obavještajna agencija na temelju provedene sigurnosne provjere izrađuje Izvješće o provedenoj sigurnosnoj provjeri koje sadrži mišljenje o postojanju sigurnosnih zapreka izrađeno temeljem činjenica utvrđenih te spoznaja do kojih je nadležna sigurnosno-obavještajna agencija došla u postupku sigurnosne provjere. Tako je i u ovom konkretnom slučaju SOA u svom izvješću, nakon što je provela sigurnosnu provjeru II. stupnja za tužiteljicu i nadopunu sigurnosne provjere, a na osnovi činjenica utvrđenih u konkretnoj sigurnosnoj provjeri, dala mišljenje o postojanju sigurnosnih zapreka. Tuženik je na temelju Izvješća SOA- e o rezultatima sigurnosne provjere II. stupnja i Izvješća o dopuni sigurnosne provjere II. stupnja provedene za tužiteljicu, uzevši u obzir navode tužiteljice u odnosu na činjenice utvrđene u postupku sigurnosne provjere, ocijenio da postoje sigurnosne zapreke te rješenjem odbio izdavanje certifikata. Tuženik napominje i kako je za tužiteljicu temeljem predmetnog zahtjeva za izdavanje certifikata, nakon skoro 10 godina, ponovno provedena sigurnosne provjere II. stupnja za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti TAJNO, a koja provjera je opsežnija od sigurnosne provjere III. stupnja koju je tužiteljica prolazila 2017. godine prilikom izdavanja joj posljednjeg certifikata za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti POVJERLJIVO. Tuženik naglašava kako je u postupku provedenom sukladno zakonu i podzakonskim propisima, poštujući sva načela ZUP-a, a osobito načelo jednakosti oružja i načelo kontradiktornosti, potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje zatraživši prvo provođenje sigurnosne provjere II. stupnja, a zatim i nadopunu sigurnosne provjere II. stupnja, te, nakon što je od SOA-e ishodio djelomičnu deklasifikaciju njezinog Izvješća o sigurnosnoj provjeri, predočavajući tužiteljici konkretne odlučne činjenice i omogućavajući joj da se izjasni o istima, pri čemu je tužiteljica potvrdila istinitost i točnost u Izvješćuj utvrđenih činjenica te nakon što je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o postojanju sigurnosnih zapreka za izdavanje certifikata iz članka 18. stavka 6. Zakona o tajnosti podataka. Slijedom iznijetog, tuženik smatra kako je pobijano rješenje doneseno sukladno propisanom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom zakona.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu i usmenu raspravu. Također Sud je izvršio uvid u spis Sigurnosne obavještajne agencije Republike Hrvatske (dalje SOA), označen stupnjem tajnosti.

7. Strankama je, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Člankom 18. stavkom 1. Zakona o tajnosti podataka (Narodne novine, broj 79/07 i 86/12), propisano je da pravo na pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat).

10. Stavkom 2. toga članka Zakona određeno je da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji bi u okviru svog djelokruga trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima.

11. Stavkom 5. toga članka Zakona propisano je da certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija.

12. Stavkom 6. toga članka Zakona određeno je da su sigurnosne zapreke u smislu ovoga Zakona: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima 13. Konkretan upravni postupak iniciran je na temelju traženja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kao osobnosti iz članka 18. stavak 2. Zakona, a koje tijelo je izdavanje certifikata zatražilo od tuženika u korist tužiteljice, budući je takav certifikat tužiteljici nužan za obavljanje poslova iz njegovog djelokruga.

14. Temeljem provedenog postupka, odnosno temeljem rezultata sigurnosne provjere, utvrđeno je da za izdavanje certifikata tužiteljici postoje sigurnosne zapreke propisane citiranim člankom 18. stavak 6., odnosno da postoje „druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima", a koje okolnosti su propisane člankom 22. Pravilnika o standardima sigurnosne provjere KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-11- 01 od 1. ožujka 2011. i KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-13-02 od 30. prosinca 2013. Navedeni Pravilnik propisuje da su činjenice koje predstavljaju osnovanu sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podatcima i to točke b) namjerno davanje neistinitih ili nepotpunih podataka tijekom razgovora a ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno-obavještajne agencije i točke m) očitovanje nepoštenja, neodgovornosti, nepovjerljivosti ili indiskrecije, ponašanjem ili govorom, te iste predstavljaju sigurnosnu zapreku za izdavanje certifikata iz članka 18. stavka 6. Zakona.

15. Pravilno tuženik navodi da je na traženje tuženika, SOA deklasificirala dijelove svog Izvješća, čime su predmetni podaci, sukladno članku 2. stavku 1. alineji 5. Zakona, postali neklasificirani s ograničenom uporabom samo u službene svrhe. Činjenica je da neklasificirani podaci nemaju utvrđeni stupanj tajnosti, no budući su označeni oznakom NEKLASIFICIRANO sukladno članku 7. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti (Narodne novine, broj: 46/08), za razliku od podataka koji su bez oznake i za koje nema ograničenja uporabe i pristupa osoba, predmetni podaci se koriste samo u službene svrhe i mogu biti dostupni isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koje imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga. Dakle, oznaka NEKLASIFICIRANO nije oznaka stupnja tajnosti, ali jest oznaka o ograničavanju distribucije tako označenih podataka isključivo onim osobama koje imaju nužnost pristupa takvom podatku radi obavljanja poslova iz djelokruga radnog mjesta na koje su raspoređene/imenovane.

16. Poštujući citirane odredbe propisa koji uređuju područje informacijske sigurnosti, uz naglasak da pobijano rješenje tuženika nema nikakvu oznaku, odlučne činjenice, budući da iste predstavljaju podatke označene oznakom NEKLASIFICIRANO, osnovano nisu sadržane u obrazloženju rješenja tuženika, već tuženik u obrazloženju rješenja konstatira da je kod tužiteljice utvrđeno postojanje činjenica koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke b.) i m.) Pravilnika, citirajući predmetne odredbe te da iste predstavljaju sigurnosnu zapreku za izdavanje certifikata iz članka 18. stavka 6. ZTP-a.

17. Kako odlučne činjenice koje imaju karakter neklasificiranih podataka nisu mogle biti ni navedene u obrazloženju pobijenog rješenja, neosnovani je prigovor tužiteljice da osporavano rješenje ima formalno-pravne nedostatke. Pri tome se napominje da su, s kojom svrhom je i zatražena deklasifikacija dijela Izvješća, odlučne činjenice za donošenje odluke o postojanju osnove za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost tužiteljice za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke b.) i m.) Pravilnika, u cijelosti predočene tužiteljici u provedenom postupku te se tužiteljica o istima izjasnila.

18. Što se pak tiče pristupa klasificiranim podatcima, ono nije svakodobno pravo fizičke osobe (iz kojeg razloga ona i nije podnositelj zahtjeva) te dopuštenje takvom pristupu ovisi o sigurnosnoj procjeni na čije rezultate mogu utjecati i okolnosti izvan spoznaje osobe za koju se izdavanje certifikata traži, a svakako i okolnosti koje nisu navedene u kaznenim evidencijama. Sukladno smislu Zakona, dopušteno je uskratiti pristup povjerljivim informacijama osobi koja i ne zna razlog zbog kojeg bi joj takav pristup bio ograničen. Takav zaključak proizlazi iz smisla tajnosti podataka, kao uostalom i Zakona kao specijalnog propisa, a koji smisao traži da se tajan podatak ostavi tajnom. Izlaganjem javnosti tajnog podatka u cijelosti se poništava njegova tajnost, a što je automatizmom narušavanje smisla zakona. Stoga je upravo Sudu, kao garantu zakonitosti, dano ovlaštenje ispitati pretpostavke na temelju kojih je odlučeno o zahtjevu i bez omogućavanja uvida strankama u takve podatke, a radi postojanja drugog, specijalno propisanog javnog interesa, sadržanog u članku 8. Zakona.

19. Sud je tijekom spora izvršio uvid u klasificirane podatke, a sukladno kojim podacima proizlazi kako je tuženik osnovano zaključio da na strani tužiteljice postoje činjenice koje predstavljaju osnovanu sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podatcima i to točke b) namjerno davanje neistinitih ili nepotpunih podataka tijekom razgovora a ovlaštenom osobom iz nadležne sigurnosno-obavještajne agencije i točke m) očitovanje nepoštenja, neodgovornosti, nepovjerljivosti ili indiskrecije, ponašanjem ili govorom, a koje predstavljaju sigurnosnu zapreku za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri.

20. Cijeneći sadržaj pregledanih podataka, Sud zaključuje kako je tuženik osnovano odbio zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (Certifikatu), iz kojeg razloga se osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.

21. Imajući u vidu navedeno, a osobito činjenicu da je u postupku prije donošenja osporavane odluke tuženik proveo postupak na način da su tužiteljici izneseni podaci, o čemu je sastavljen zapisnik i tužiteljica se imala mogućnosti izjasniti o svim činjenicama važnim za donošenje odluke, Sud osporavano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim.

22. Valjalo je stoga na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Mate Knezović, Zagreb, Frana Vrbanića 20

2. Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, Zagreb, Jurjevska 34

3. U spis