REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. GZ, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2025., broj: Pp-9603/2022-14, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. GZ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. GZ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 EUR (petnaest eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2025., broj: Pp-9603/2022-14, proglašen je krivim okr. GZ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koje mu je, nakon utvrđivanja novčanih kazni za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna 800,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 50,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji s prijedlogom da se žalba prihvati. Uz žalbu, okrivljenik je dostavio medicinsku dokumentaciju.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenik u žalbi navodi da se u vrijeme počinjenja prekršaja za koja je proglašen krivim nije liječio, a da mu je sada postavljena dijagnoza u vezi čega dostavlja medicinsku dokumentaciju te ističe da ima jako malu mirovinu.

5. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

6. U odnosu na okolnost niskih primanja po osnovi mirovine koja se ističe u žalbi, treba navesti da okrivljenik ovu okolnost nije ni na koji način dokazao niti učinio izvjesnom. Nadalje, iz medicinske dokumentacije priložene uz žalbu proizlazi da je okrivljeniku dijagnosticirana nespecificirana neorganska psihoza, zbog čega je bio liječen u PB Ugljan od 9. rujna 2024. do 12. studenog 2024. Međutim, uz puno uvažavanje činjenice da je okrivljenik narušenog zdravstvenog stanja ovaj sud smatra da unatoč tome u ovom prekršajnom predmetu nema osnove za izricanjem blaže novčane kazne ili neke druge blaže prekršajnopravne sankcije. Ovo iz razloga što je, prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske od 6. ožujka 2025., okrivljenik do sada već dva puta pravomoćno osuđivan zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i jednom zbog prekršaja iz čl. 61. st. 1. Zakona o zaštiti od požara pa je evidentno da se radi o višestrukom specijalnom povratniku te da je okrivljenik doista pokazao naročitu upornost u istom protupravnom ponašanju. Iz navedenih razloga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio toliko lošeg imovnog stanja da bi plaćanjem troška žalbenog postupka 15,00 eura, dakle izrazito blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.