REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5529/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CL i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. CL, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 16. travnja 2025., broj: Pp-2495/2021-17, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. CL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CL je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 16. travnja 2025., broj: Pp-2495/2021-17, okr. CL je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
1.1. Istom presudom, okr. BL je, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okr. CL putem branitelja odvjetnika Marja Biondića, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili alternativno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. CL u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer presuda „nema ni riječi obrazloženja“ u odnosu na njegovu tvrdnju da je postupao u nužnoj obrani. Ovi žalbeni navodi nisu osnovani jer je prvostupanjski sud, o tvrdnji obrane okr. CL da je inkriminirane prilike bio napadnut i da se branio od napada okr. ĐL, iznio dostatne i razumljive razloge u odlomku 75 obrazloženja pobijane presude. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, zbog čega je ocijenjeno da žalba okr. CL zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona nije osnovana.
6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ponavljajući navode svoje obrane da je postupao u nužnoj obrani opisuje napad okr. ĐL na koji je on reagirao odgurivanjem i pritom se poziva na iskaz svjedokinje CLF koja je potvrdila dinamiku događaja kako ju je i on prikazao.
7. Suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Po ocjeni ovog suda, osnovano prvostupanjski sud nije povjerovao iskazu svjedokinje CLF, na čiji iskaz se žalitelj poziva, jer je ista bila vrlo nedosljedna u iskazivanju, a osim toga nitko od ispitanih osoba pa tako ni sam žalitelj nije, ni u slobodnom govoru niti na izričite upite, navodio da je ova svjedokinja bila nazočna inkriminiranom događaju na način da bi bila udaljena svega par metara niti da bi sukob prestao na način da je ona stala između okrivljenih, kako to u svom iskazu tvrdi svjedokinja CLF. Dapače, sam žalitelj u svojoj obrani tvrdi da je ova svjedokinja bila na terasi prvog kata kuće s njegovom kćeri i puncem, a ne u njegovoj blizini. S obzirom da ostali izvedeni dokazi, koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim, ne potvrđuju slijed događaja kako ga opisuje okr. CL, žalbeni navodi da je postupao u nužnoj obrani nisu osnovani.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik pobija i činjenicu da se inkriminirani događaj zbio u nazočnosti njegove mlt. kćeri NL. Ovi žalbeni navodi, po ocjeni ovog suda, nisu osnovani i predstavljaju svojevrstan pokušaj manipulacije postupkom u svoju korist, jer je žalitelj u svojoj obrani, iznesenoj na glavnoj raspravi 26. veljače 2025. u nazočnosti svog branitelja, izričito i nedvosmisleno tvrdio da je njegova kćer vidjela događaj, tvrdeći čak i da ga je snimila mobitelom, a sada u žalbi ovu činjenicu osporava. Nije bilo nikakvog razloga da prvostupanjski sud ne povjeruje ovoj tvrdnji obrane okr. CL jer je doista teško povjerovati da bi itko iznosio neistinu na svoju štetu, tim više što okrivljenik nije samo paušalno naveo da je njegova kći vidjela događaj nego je to potkrijepio i tvrdnjom da je ona događaj snimala mobitelom. To što je žalitelj tvrdio da je njegova kći vidjela inkriminirani događaj, a koja činjenica je izvedenim dokazima nedvojbeno utvrđena, dovoljno je za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U navedenom smislu neosnovano se u žalbi pokušava prikazati da izričaj „ispred mlt. kćerke NL“, naveden u činjeničnom opisu djela za koji je žalitelj proglašen krivim, znači da je njegova kći bila u prizemlju a ne na terasi na katu kuće.
9. Pravilno prvostupanjski sud nije izveo dokaz ispitivanja kao svjedoka policijskih službenika koji su po dojavi o počinjenom prekršaju izašli na intervenciju, jer je žalitelj predlagao izvođenje tog dokaza „na okolnost da je predmetnom događaju bila prisutna NL, mlt kćerka CL“ (strana 60 spisa), koja okolnost nije bila sporna pa nije ni bilo razloga izvoditi daljnje dokaze u cilju utvrđivanja ove činjenice.
10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, čak i precijenjene jer je okrivljeniku izrečena novčana kazna uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne i to doista vrlo daleko ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, unatoč tome što je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu proteka vremena koja ne može imati utjecaj na izbor vrste i mjere prekršajnopravne sankcije te unatoč tome što je kao olakotno cijenio činjenicu imovinskih prilika okrivljenika iako u tom pravcu nije izveden ni jedan dokaz a sam okrivljenik je u svojim osobnim podacima naveo da je dobrog imovnog stanja. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema osnove za izricanje blaže novčane kazne jer se ne bi ispunila svrha kažnjavanja.
12. Okrivljenik je u žalbi istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa stoga ista nije niti razmatrana.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu proizlazi ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 60,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.
14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 6 ovjerenih prijepisa za spis, žalitelja, branitelja, žrtvu nasilja, Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.
