24 P-1870/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB:29399232217, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste BB, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jošku Atlagiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 6. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženika, po objavi odluke dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. OIB: 87939104217, da tužitelju LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.538,37 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 8,80 EUR-a od 1. listopada 2007. godine pa do isplate,

- 0,71 EUR-a od 1. prosinca 2007. godine pa do isplate,

- 2,47 EUR-a od 1. veljače 2008. godine pa do isplate,

- 2,63 EUR-a od 1. ožujka 2008. godine pa do isplate,

- 4,04 EUR-a od 1. travnja 2008. godine pa do isplate,

- 2,70 EUR-a od 1. srpnja 2008. godine pa do isplate,

- 0,98 EUR-a od 1. listopada 2008. godine pa do isplate,

- 7,25 EUR-a od 1. studenog 2008. godine pa do isplate,

- 5,98 EUR-a od 1. prosinca 2008. godine pa do isplate,

- 7,65 EUR-a od 1. siječnja 2009. godine pa do isplate,

- 20,90 EUR-a od 1. veljače 2009. godine pa do isplate,

- 21,57 EUR-a od 1. ožujka 2009. godine pa do isplate,

- 19,93 EUR-a od 1. travnja 2009. godine pa do isplate,

- 19,68 EUR-a od 1. svibnja 2009. godine pa do isplate,

- 17,03 EUR-a od 1. lipnja 2009. godine pa do isplate,

- 14,70 EUR-a od 1. srpnja 2009. godine pa do isplate,

- 15,52 EUR-a od 1. kolovoza 2009. godine pa do isplate,

- 17,24 EUR-a od 1. rujna 2009. godine pa do isplate,

- 18,94 EUR-a od 1. listopada 2009. godine pa do isplate,

- 17,96 EUR-a od 1. studenog 2009. godine pa do isplate,

- 20,20 EUR-a od 1. prosinca 2009. godine pa do isplate,

- 22,33 EUR-a od 1. siječnja 2010. godine pa do isplate,

- 24,56 EUR-a od 1. veljače 2010. godine pa do isplate,

- 23,97 EUR-a od 1. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- 27,74 EUR-a od 1. travnja 2010. godine pa do isplate,

- 26,77 EUR-a od 1. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- 28,66 EUR-a od 1. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- 39,32 EUR-a od 1. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- 36,89 EUR-a od 1. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- 45,99 EUR-a od 1. rujna 2010. godine pa do isplate,

- 41,19 EUR-a od 1. listopada 2010. godine pa do isplate,

- 37,58 EUR-a od 1. studenog 2010. godine pa do isplate,

- 48,56 EUR-a od 1. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- 55,35 EUR-a od 1. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- 50,43 EUR-a od 1. veljače 2011. godine pa do isplate,

- 51,15 EUR-a od 1. ožujka 2011. godine pa do isplate,

- 47,61 EUR-a od 1. travnja 2011. godine pa do isplate,

- 48,71 EUR-a od 1. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- 60,72 EUR-a od 1. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- 62,41 EUR-a od 1. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- 75,71 EUR-a od 1. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- 70,88 EUR-a od 1. rujna 2011. godine pa do isplate,

- 63,36 EUR-a od 1. listopada 2011. godine pa do isplate,

- 63,16 EUR-a od 1. studenog 2011. godine pa do isplate,

- 62,34 EUR-a od 1. prosinca 2011. godine pa do isplate,

- 65,07 EUR-a od 1. siječnja 2012. godine pa do isplate,

- 68,08 EUR-a od 1. veljače 2012. godine pa do isplate,

- 68,17 EUR-a od 1. ožujka 2012. godine pa do isplate,

- 66,28 EUR-a od 1. travnja 2012. godine pa do isplate,

- 67,05 EUR-a od 1. svibnja 2012. godine pa do isplate,

- 68,17 EUR-a od 1. lipnja 2012. godine pa do isplate,

- 66,96 EUR-a od 1. srpnja 2012. godine pa do isplate,

- 67,06 EUR-a od 1. kolovoza 2012. godine pa do isplate,

- 65,94 EUR-a od 1. rujna 2012. godine pa do isplate,

- 63,87 EUR-a od 1. listopada 2012. godine pa do isplate,

- 66,40 EUR-a od 1. studenog 2012. godine pa do isplate,

- 67,31 EUR-a od 1. prosinca 2012. godine pa do isplate,

- 66,95 EUR-a od 1. siječnja 2013. godine pa do isplate,

- 63,25 EUR-a od 1. veljače 2013. godine pa do isplate,

- 65,81 EUR-a od 1. ožujka 2013. godine pa do isplate,

- 66,40 EUR-a od 1. travnja 2013. godine pa do isplate,

- 65,25 EUR-a od 1. svibnja 2013. godine pa do isplate,

- 61,85 EUR-a od 1. lipnja 2013. godine pa do isplate,

- 59,73 EUR-a od 1. srpnja 2013. godine pa do isplate,

- 61,60 EUR-a od 1. kolovoza 2013. godine pa do isplate,

- 62,90 EUR-a od 1. rujna 2013. godine pa do isplate,

- 66,19 EUR-a od 1. listopada 2013. godine pa do isplate,

- 64,38 EUR-a od 1. studenog 2013. godine pa do isplate,

- 65,19 EUR-a od 1. prosinca 2013. godine pa do isplate,

- 65,86 EUR-a od 1. siječnja 2014. godine pa do isplate,

- 67,12 EUR-a od 1. veljače 2014. godine pa do isplate,

- 68,45 EUR-a od 1. ožujka 2014. godine pa do isplate,

- 67,77 EUR-a od 1. travnja 2014. godine pa do isplate,

- 66,44 EUR-a od 1. svibnja 2014. godine pa do isplate,

- 65,84 EUR-a od 1. lipnja 2014. godine pa do isplate,

- 66,11 EUR-a od 1. srpnja 2014. godine pa do isplate,

- 67,78 EUR-a od 1. kolovoza 2014. godine pa do isplate,

- 70,76 EUR-a od 1. rujna 2014. godine pa do isplate,

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine; od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje; od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje; od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.981,84 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik (tuženik je dana 18. siječnja 2013. promjenio tvrtku iz Volksbank d.d. u Sberbank d.d.) zaključili dana 05. rujna 2007. godine ugovor o kreditu, broj: 210945., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.865,59 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom da je ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 240,76 CHF. Predmetni ugovor o kreditu da nije konvertiran u valutu EUR.

1.1.Tužitelj navodi da je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva „po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“, a koja se sa početnih 5,30 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.2. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu da nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu da je skočio tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

1.3. Tuženik tako da je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

1.4. Tužitelj navodi da su navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.5. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli da su protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

1.6. Tužitelj navodi da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude:

- Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede da traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna,

- Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.7. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01. siječnja 2004. - 31. prosinca 2008. godine, to da je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina.

1.8. Nadalje, tužitelj navodi kako prema shvaćanju revizijskog suda (Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05., te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

1.9. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115 ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“.

1.10. Tužitelj da je do potraživanog iznosa došao na način da je zbrojio sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu (uz primjenu početnog tečaja CHF) za cijelo vrijeme otplate kredita (uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su bile na štetu tuženika).

1.11. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju da će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl 6. st 3. Zakona o sudovima (NN 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno, izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom bi se tuženik obvezao da mu isplati iznos od 26.663,13 kuna/3.538,80 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos do konačne isplate, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate.

1.12. Podneskom od 2. travnja 2025. godine tužitelj je sukladno Financijsko- računovodstvenom vještačenju stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, dipl. oec. od 25. ožujka 2025. godine, uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu 3.538,37 EUR / 26. 659,84 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa.

1.13. Budući je tužena banka Sberbank d.d. 2022.godine postala Nova hrvatska banka, a da je 3. srpnja 2023. pripojena Hrvatskoj poštanskoj banci, to je tužitelj na ročištu od 24. rujna 2024. zbog navedenih statusnih promjena tužene banke, naznačio kao tuženika Hrvatsku poštansku banku d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217.

2. Tuženik je zaprimio tužbu tužitelja, te smatra kako je ista u cijelosti neosnovana iz slijedećih razloga:

- potraživanje tužitelja da je u zastari;

- utvđenja iz Parnice Potrošač da nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe;

- sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;

- sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost da nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;

- tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;

- ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96 ZZP /07);

- prigovor načinu postavljanja tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovor o kreditu br. 210945, plana otplate u jednakim anuitetima, otplatne tablice po kreditu, prometa kartice po kreditu br. 210945 na ime LB, informativne ponude br. 004939 Citroena Auto centra Ivančić d.o.o. u Splitu, Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića od 25. ožujka 2025.

4.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5.Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od listopada 2007. do rujna 2014. godine.

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku.

8.1. Naime, za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na tuženika, zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine

8.2. Valja istaći da je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8. rujna 2021. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 11. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

9. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 5. rujna 2007. stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj: 210945, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 16.865,59 CHF prema srednjem tečaju banke kreditora važećem za CHF devize na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora).

9.1. Predmetnim Ugovorom je ugovoren rok otplate kredita na 7 godina (84 mjeseca) otplatom jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednost u iznosu od 240,76 CHF, kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan otplate.

9.2. Nadalje, nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.4. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 5,30 % godišnje.

9.3. Kako je kamatna stopa ugovorena u Ugovoru o kreditu određena kao promjenjiva, ista da se s početnih 5,30% godišnje, tijekom otplate kredita mijenjala odlukom tuženika. Redovna kamata da se obračunavala i naplaćivala na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća, do dana naplate.

9.4. Člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 6. uređen način otplate tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF valutu važećem na dan dospijeća.

9.5. Također, ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Anuiteti da dospijevaju na svakog 1. u mjesecu u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta 1. listopada 2007.

9.6. Kredit da je u cijelosti otplaćen i nije konvertiran.

10. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

11. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

12. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

13. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao prednik tuženika u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

15. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

16. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

17. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

18. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

19. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

20. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

21. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

22. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

23. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

24. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

25. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

26. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razliku anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Željku Dekoviću mag. oec.

26.1. Pri izračunu i nalazu u vještačenju vještak se koristio sljedećom dokumentacijom, odnosno pregledom zakonskih odredaba: Ugovor o kreditu broj 210945, Plan otplate jednakim anuitetima u CHF - Otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, od 5. rujna 2007. godine, Stvarni plan otplate u CHF - Otplatna tablica po kreditu, Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595, od 2. rujna 2021. godine, Prometna kartica Nova hrvatska banka d.d., Varšavska 9, Zagreb, OIB: 78427478595 za korisnika kredita LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zakon o obveznim odnosima - ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18, 126/2021, 114/2022 i 156/2022.); Zakon o potrošačkom kreditiranju - ("Narodne novine", br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016 i 128/2022.); Anuitetske i kamatne tablice.

26.2. Na osnovi navedene dokumentacije da je napravljena analiza i izračun razlike u obračunu i otplati anuiteta predmetnog kredita banci kreditoru od strane korisnika kredita po osnovi utjecaja primjene valutne klauzule zbog obračuna mjesečnih anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke kreditora za devize CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u obračunskom razdoblju u odnosu na početni plan /prema fiksnom početnom srednjem tečaju CHF-a u odnosu na kunu na dan korištenja kredita/ uključujući i razlike u obračunu i otplati anuiteta predmetnog kredita koje su se nastale u obračunanim i plaćenim kamatama izmijenjenih anuiteta zbog promjene kamatnih stopa u odnosu na početni plan, od dana isplate tog kredita pa do konačne otplate kredita, te su doneseni zaključci koji su obrazloženi u nastavku teksta vještačenja. Svi izračuni da su napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor (cjelokupna dokumentacija prileži Spisu).

26.3. Vještak je sukladno postavljenom zadatku suda u nalazu napravio usporedbu stvarnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu br. 210945 iskazanog u CHF valuti i na osnovi mjesečnih anuiteta tužitelja izračunatih u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju banke kreditora na dan dospijeća anuiteta, te promjenjivim kamatnim stopama sukladno odlukama kreditora, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita i početnog otplatnog plana po Ugovoru o kreditu br. 210945 izračunatog u kunskoj protuvrijednosti CHF valute po srednjem tečaju Banke kreditora na dan isplate kredita 13. rujna 2007.g. u paritetu 1 CHF = 4,459205 HRK i početnoj, ugovorenoj kamatnoj stopi, sve od dana isplate kredita tužitelju do dana konačne otplate kredita banci kreditoru.

26.4. Vještak Deković navodi da su svi izračuni napravljeni isključivo na osnovi dokumentacije koju je izdala banka kreditor i koja prileži Spisu. Iz svega navedenog u tekstu vještaka vještakovo mišljenje je kako slijedi:

26.5. Razlika između plaćenih mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan dospijeća plaćanja obveza i mjesečnih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan isplate kredita 13. rujna 2007. godine u razdoblju od dana isplate kredita do dana konačne otplate kredita, te uslijed promjene kamatnih stopa koji su plaćani banci kreditoru /tuženiku/ od strane korisnika kredita /tužitelja/ u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu u utuženom razdoblju, iskazana u tablici 3 da iznosi ukupno 26.659,84 HRK /3.538,37EUR/, specifikacija po mjesecima u tablici 3.

26.6. Stalni sudski vještak računovodstveno-financijske struke Željko Deković navodi da podaci iskazani u tablici 3 u vještačenju su izračunate razlike u kunskim iznosima plaćenih anuiteta po osnovi primjene valutne klauzule /primjena srednjeg tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan dospijeća plaćanja obveze/, te promjene kamatnih stopa od strane banke kreditora i to mjesečno po svakom anuitetu, sve zbrojno u obračunskom razdoblju u odnosu na plaćene anuitete banci kreditoru u kunama obračunatih po fiksnom srednjem tečaju banke kreditora za CHF valutu na dan isplate kredita i početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju, a nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kada je tijekom razdoblja otplate kredita otplaćeni mjesečni anuitet banci kreditoru bio manji od početno ugovorenog. U ukupnom izračunu u tablicama 3, 4 i 5 u vještačenju da su prikazani su više i manje obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene kamatnih stopa odlukama tuženika u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu i početni am. plan otplate kredita u otplatnom razdoblju. Ukupno pretplaćeni iznos plaćenih anuiteta u korist tužitelja /mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku/ i završni prikaz izračuna u mišljenju vještaka se nastavno prikazuje u tablici 6.

26.7. Više obračunati iznosi u mjesečnim anuitetima uslijed primjene valutne klauzule – srednji tečaj banke kreditora za CHF valutu u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita korisniku i promjene visine kamatne stope odlukama banke kreditora u odnosu na početnu, ugovorenu kamatnu stopu u obračunskom razdoblju da su međusobno prebijani s negativnim razlikama kada je mjesečni anuitet bio manji od početnog, s time da je u specifikaciji u tablici 6 u završnom mišljenju u vještačenju prikazano izračunato mjesečno i ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kojim su podmirena najstarija potraživanja /negativni iznosi za tužitelja se ne mogu iskazati u tužbenom zahtjevu, iz istih razloga su prebijani s pozitivnim potraživanjima tuženika /.

26.8. Na kraju svog pisanog nalaza i mišljenja sudski vještak Željko Deković navodi da ukupan dug tuženika prema tužitelju po osnovi pretplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 210945, u odnosu na početni plan po osnovi primjene valutne klauzule u CHF i promjene kamatnih stopa sukladno odlukama kreditora u otplati predmetnog kredita, iznosi ukupno 26.659,84 HRK /3.538,37 €.

27. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Željka Dekovića, te u odnosu na zaprimljeno vještačenje uredio tužbeni zahtjev.

28. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Željka Dekovića, valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, a na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi.

29. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.538,37 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.

31. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP.

32. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 27. listopada 2022, 24. rujna 2024. i 6. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav podneska od 10. listopada 2022. godine i 2. travnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 EUR, prema Tbr. 8.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 1.500,00 Eura, te za sudske pristojbe tužbe u iznosu 81,84 Eura, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 Eura jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 1.981,84 Eura.

Šibenik, 17. lipnja 2025.

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku