Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-574/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Konstanjšek, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Sisku, protiv 1. tuženika JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Sisku i 2. tuženice ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Babić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljanosti ugovora i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja i 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-138/2022-37 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŠĆ kao djelomično neosnovana i žalba 1. tuženika JĆ u cijelosti kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-138/2022-37 od 5. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-138/2022-37 od 5. prosinca 2024. pod točkom IV. izreke i za navedeno sudi:

Nalaže se 1. tuženiku JĆ da nadoknadi tužitelju PĆ troškove postupka u iznosu 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. lipnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja ŠĆ i 1. tuženika JĆ za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je bez pravnog učinka Kupoprodajni ugovor sklopljen 10. travnja 1997. između II. tužene ĆĆ kao prodavatelja i II. tuženog JĆ (ispravno: I. tuženika) na kojem ugovoru je potpis prodavatelja ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Ivana Matleković iz [adresa] pod brojem OV-2069/97 i predmet kojeg ugovora je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 98/600 dijela čest.br. 1011/4 zgrada mješovite uporabe br. 58 u [adresa], čest.br. 1011/3 zgrada mješovite uporabe br. 58 u [adresa] i dvorište od 18 m2 i čest.br. 1011/1 dvorište od 81 m2, s kojim je povezan posebni dio: STAN BROJ 6 – četverosobni stan u potkrovlju koji se sastoji od dva predprostora, kupaonice, kuhinje i četiri sobe, ukupne površine od 94,35 m2 i spremišta u podrumu od 3,50 m2, ili sveukupno od 97,85 m2 (točka I. izreke), utvrđeno je da je tužitelj ŠĆ vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) 98/600 dijela čest.br. 1011/4 zgrada mješovite uporabe br. 58 u [adresa], čest.br. 1011/3 zgrada mješovite uporabe br. 58 u [adresa] i dvorište od 18 m2 i čest.br. 1011/1 dvorište od 81 m2, s kojim je povezan posebni dio: STAN BROJ 6 – četverosobni sta u potkrovlju koji se sastoji od dva predprostora, kupaonice, kuhinje i četiri sobe, ukupne površine od 94,35 m2 i spremišta u podrumu od 3,50 m2, ili sveukupno od 97,85 m2 (na čest.br. 1011/3 i 1011/4), a što su tuženi dužni priznati, te je II-tuženi JĆ (ispravno: I. tuženik JĆ) dužan trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude uknjiži kao vlasnik ove nekretnine (točka II. izreke), preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen (točka III. izreke) te je odlučeno da svaka strana snosi svoj trošak postupka (točka IV. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točaka III. i IV. izreke navedene presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno da se presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanja. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 1.562,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu.

3. Prvotuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I., II. i IV. izreke u kojima nije uspio u sporu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), jer je obrazloženje presude nejasno, nelogično te se presuda ne može ispitati. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti sve uz naknadu troškova postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 1.532,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba 1. tuženika nije osnovana.

6. Neosnovani su žalbeni navodi 1. tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima 1. tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je bez pravnog učinka i ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnine i zahtjev za utvrđenje da je vlasništvo te nekretnine stečeno dosjelošću.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

- da su 2. tuženica ĆĆ, kao vlasnica nekretnine i prodavateljica, i tužitelj ŠĆ, kao kupac, **.**.1997. sklopili Kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bio četverosobni stan u potkrovlju površine 94,35 m2 i podrumska prostorija površine 3,50 m2 kao posebni dijelovi prizemne kuće i kuće br. 50b sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužitelj ŠĆ u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prodavateljici koja mu je predala ključeve nekretnine te je tužitelj stupio u posjed, ali vlasništvo nije upisao u zemljišne knjige,

- da je tužitelj nakon toga nazvao 2. tuženicu ĆĆ i rekao joj da neka sklopi ugovor za prodaju iste nekretnine s 1. tuženikom JĆ te je 10. travnja 1997. sklopljen Kupoprodajni ugovor između 2. tuženice ĆĆ i 1. tuženika JĆ, ali da 2. tuženica nije primila nikakav novac od 1. tuženika,

- da je 1. tuženik odmah nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora u travnju 1997. podnio zahtjev za upis vlasništva u zemljišne knjige koji mu je odobren u lipnju 1997.

- da je tužitelj govorio kako će 1. tuženiku JĆ dati hipoteku na stan potrebnu za kupnju stroja, jer je 1. tuženiku to odbio učiniti njegov otac,

- da je 1. tuženik neposredno nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1997. podigao kredit kod Zagrebačke banke d.d. nakon čega je upisano fiducijarno vlasništvo Zagrebačke banke d.d. na ovoj nekretnini koje je brisano 2014.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, prvostupanjski sud je zaključio da je Kupoprodajni ugovor sklopljen 10. travnja 1997. između 2. tuženice ĆĆ kao prodavateljice i 1. tuženika JĆ kao kupca, prividan ugovor zbog čega primjenom članka 285. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno takav ugovor pravno ne egzistira, on je nepostojeći, pa time ujedno ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, odnosno ništetan. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje da ugovor ne proizvodi pravni učinak, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnosti.

11. Neosnovano 1. tuženik u žalbi navodi da je obrazloženje suda o prividnosti Kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1997. nelogično i u proturječju s namjenom i isplatom kredita koji mu je odobren od strane Zagrebačke banke d.d. Suprotno navodima žalbe 1. tuženika u presudi su dani jasni razlozi za utvrđene činjenice koje se temelje na provedenim dokazima, a isti nisu u suprotnosti sa sadržajem Ugovora o kreditu kojeg je 1. tuženik 18. travnja 1997. sklopio sa Zagrebačkom bankom d.d. budući iz Ugovora o kreditu nije vidljivo kome je isplaćen iznos kredita te 2. tuženica ĆĆ osporava da bi joj 1. tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu što je ujedno potvrdio svjedok IĆ, dok 1. tuženik nije iznio niti jedan dokaz da je iznos kredita iskoristio za plaćanje kupoprodajne cijene nekretnine koja je bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 10. travnja 1997.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava zaključak i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je Kupoprodajni ugovor od 5. ožujka 1997. bez pravnog učinka, ali da ujedno nije ništetan. Naime, nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom, jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

13. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor za koji zakon propisuje da je bez pravnog učinka među ugovornim stranama (članak 285. stavak 1. ZOO-a), kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), takav ugovor ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu članka 322. stavak 1. ZOO-a. Dakle, prividan pravni posao nije ništetan i takav pravni posao ne proizvodi učinke zbog čega se ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje nišetenosti takvog pravnog posla. Za takvo pravno shvaćanje postoji stabilna sudska praksa izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-175/2024 od 11. lipnja 2024., Rev-4130/2019 od 15. prosinca 2022., Rev-1728/2018 od 15. prosinca 2021., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021., Rev-1489/2018 od 7. travnja 2021. i dr.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da je 2. tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu uz obrazloženja da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ali da je tužitelj vlasništvo stekao na temelju pravnog posla.

15. Ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima 1. tuženika koji samo uvodno i paušalno pobija presudu u tom dijelu, dok žalbeni navodi tužitelja nisu od odlučnog značaja budući je tužbeni zahtjev prihvaćen te je utvrđeno vlasništvo tužitelja.

16. U odnosu na troškove postupka osnovano u žalbi navodi tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove dosudio prema članku 154. stavak 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoje troškove uz obrazloženje da je tužitelj uspio s jednim dijelom tužbenog zahtjeva. Prema stavu ovog suda tužitelj nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva (odbijen je sa zahtjevom da je ugovor ništetan), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, zbog čega je o troškovima postupka trebalo odlučiti primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a te tužitelju priznati troškove zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.).

17. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe (Tbr. 7/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 6.12.2022. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 21.9.2023. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 19.12.2023. (Tbr. 9/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 5.3.2024. (Tbr. 9/1-500 bodova) i zastupanja na ročištu 20.11.2024 (Tbr. 9/1-500 bodova), odnosno ukupno 3000 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura, tužitelju je priznat trošak u iznosu 6.000,00 eura.

18. Nasuprot tome, tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer pristojbe nije platio pa mu u tom dijelu troškovi nisu nastali.

19. Ovaj trošak dužni su, sukladno članku 161. stavak 1. ZPP-a, platiti 1. tuženik i 2. tuženica kao suparničari na jednake dijelove, a budući tužitelj trošak potražuje isključivo od 1. tuženika (prema zahtjevu s glavne rasprave od 20. studenoga 2024.), to je naloženo 1. tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu 3.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijene su žalbe tužitelja i 1. tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke (točka I. izreke drugostupanjske presude), dok je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a, valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka iz točke IV. izreke presude (točka II. izreke drugostupanjske presude).

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer njegova žalba nije osnovana glede glavne stvari, a u odnosu na troškove postupka je osnovana, ali zbog toga nisu nastali posebni troškovi. Prvotuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak