Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-42/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice PBE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Moreni Lekan, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika PB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Boženku Lozi, odvjetniku u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici IB, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 49/2024-23 od 26. siječnja 2025, u sjednici vijeća 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice PBE kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob- 49/2024-23 od 26. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom II., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Razvodi se brak koji su PBE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i PB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklopili **.**.2020. u [adresa], a koja činjenica sklapanja braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2020. pod rednim brojem 00019.

II. Roditelji PBE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PB OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će roditeljsku skrb u odnosu na dijete mlt. ZB OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2021., ravnopravno, zajednički i sporazumno.

III. Mlt. ČB OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s majkom PBE OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi prebivališta majke.

IV. Otac PB ostvarivat će osobne odnose sa sinom mlt. TB na slijedeći način:

- dva dana u tjednu, utorkom i četvrtkom u trajanju od 3 sata, na način da otac preuzme dijete iz vrtića te ga vrati na parkiralište ispred vrtića gdje ga preuzima osoba ovlaštena od strane majke (roditelji majke), a ukoliko su oni spriječeni ili sukladno dogovoru, primopredaju mogu vršiti tuženikovi roditelji ili sestra, na način da dijete vrate na adresu majke ili u slučaju kad dijete ne ide u vrtić da isti mogu preuzeti i vratiti dijete na adresu majke. Ovaj način ostaje na snazi sve doka traje mjera opreza, a ukoliko se mjera

opreza ukine, tada otac preuzima dijete te ga vraća na adresu majke

- svaki drugi vikend od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro, na način da otac u petak preuzme dijete iz vrtića te ga vrati u ponedjeljak u vrtić;

- naizmjenično svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, s time da će za Uskrs 2025. dijete biti s majkom 20. travnja 2025. (nedjelja), a otac će preuzeti dijete 21.travnja 2025. u 8:00 sati i vratiti ga majci u 18:30 sati;

- dva tjedna u srpnju ili kolovozu ovisno o godišnjim odmorima roditelja koji su dužni najkasnije do 1.lipnja tekuće godine dogovoriti o terminima godišnjih odmora;

- pola zimskih praznika na način da parnim godinama otac koristi prvi dio, a neparnim drugi dio praznika.

V. Nalaže se tuženiku PB da za uzdržavanje mlt. KB, doprinosi iznos od 300,00 EUR mjesečno, do 20-og dana u mjesecu za tekući mjesec, počev od dana donošenja presude pa nadalje, dok god za to budu postojale zakonske pretpostavke, i to uplatom na račun tužiteljice, otvoren kod Erste & Steiermärkische Bank d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], s tim da je dospjele, a neplaćene mjesečne obveze, nastale do donošenja presude, dužan isplatiti odjednom, u roku od 15 (petnaest) dana od donošenja presude, nakon čega se obračunava zakonska zatezna kamata po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

VI.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II., IV. i V. izreke žalbu je izjavila tužiteljica PBE zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači prvostupanjska presuda na način da se odredi samostalno skrbništvo tužiteljice te osobni odnosi tuženika s mlt. djetetom sukladno kako je to zatraženo tužbom, podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice, tuženik predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi te onoga što stoji u zapisnicima i podnescima, te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tužiteljice, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP a sve primjenom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

6. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da u izreci presude nije dovoljno precizno određeno na koji način će se održavati susreti i druženja tuženika (oca) sa mlt. ZB. Pravilno je sud prvog stupnja odredio da će mlt. ZB provoditi sa svojim ocem svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, s time da će za Uskrs 2025. dijete biti s majkom 20. travnja 2025. (nedjelja), a otac će preuzeti dijete 21. travnja 2025. u 8:00 sati i vratiti ga majci u 18:30 sati. Iz same stipulacije navedenog stavka izreke prvostupanjske presude nesporno proizlazi da je Uskrs prvi blagdan koji će provesti s majkom, a slijedeći će provesti s ocem i tako naizmjence.

7. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer nije navedeno iz kojeg razloga je sud prvog stupnja odredio da će otac nakon provedenog vikenda dijete vratiti u ponedjeljak u vrtić, umjesto majci. Naime, iz spisa proizlazi da otac ima zabranu prilaska majci pa je stoga pravilno sud prvog stupnja odlučio da će otac dijete dovesti u vrtić.

8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a u vezi s čl. 346 ObZ ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

9. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužiteljica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

10. Pravilno je sud prvog stupnja, uvažavajući nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad primijenio materijalno pravo kada je odredio druženja mlt. ZB s ocem na način da će dva dana u tjednu, utorkom i četvrtkom u trajanju od 3 sata, otac preuzeti dijete iz vrtića te ga vratiti na parkiralište ispred vrtića gdje ga preuzima osoba ovlaštena od strane majke (roditelji majke), a ukoliko su oni spriječeni ili sukladno dogovoru, primopredaju mogu vršiti tuženikovi roditelji ili sestra, na način da dijete vrate na adresu majke ili u slučaju kad dijete ne ide u vrtić da isti mogu preuzeti i vratiti dijete na adresu majke. Ovaj način ostaje na snazi sve doka traje mjera opreza, a ukoliko se mjera opreza ukine, tada otac preuzima dijete te ga vraća na adresu majke svaki drugi vikend od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro, na način da otac u petak preuzme dijete iz vrtića te ga vrati u ponedjeljak u vrtić; naizmjenično svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, s time da će za Uskrs 2025. dijete biti s majkom 20.travnja 2025. (nedjelja), a otac će preuzeti dijete 21. travnja 2025. u 8:00 sati i vratiti ga majci u 18:30 sati; dva tjedna u srpnju ili kolovozu ovisno o godišnjim odmorima roditelja koji su dužni najkasnije do 1. lipnja tekuće godine dogovoriti o terminima godišnjih odmora; pola zimskih praznika na način da parnim godinama otac koristi prvi dio, a neparnim drugi dio praznika.

11. Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na nalaz i mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad predstavlja njenu ocjenu dokaza koja nema temelje u provedenom postupku već izražava nezadovoljstvo odlukom, odnosno izražava nezadovoljstvo zašto nije u cijelosti prihvaćen njezin prijedlog o načinu održavanja kontakata mlt. ZB s ocem, te ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

12. Vezano uz žalbene navode tužiteljice koji se odnose na zajedničku skrb majke i oca s mlt. ZB valja istaći da je tužiteljice tijekom postupka izrijekom izjavila da želi zajedničku skrb (list 128 i 139 spisa pa čak i protiv savjeta svoje punomoćnice. I u tom trenutku je imala saznanja o eventualnim postupcima protiv tuženika, ali je i nadalje inzistirala na zajedničkoj skrbi. Osim toga, stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad je naveo da se kod oba roditelja ne nalaze kontraindikacije koje bi bitno utjecale na ostvarivanje roditeljske skrbi (list 125 spisa). Stoga nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da sud izjednačuje nasilnika i žrtvu.

13. Naime, u ovom postupku je potrebno razlikovati međusobni odnos bivših bračnih drugova (u kojem slučaju se može govoriti o žrtvi i nasilniku) od odnosa roditelja prema svojem mlt. djetetu. Pri tome je sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o susretima i druženju mlt. ZB s ocem imao u vidu prije svega dobrobit djeteta. Naime, u interesu je mlt. djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja te redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi, odnosno da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi te da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Prema odredbi čl. 84. st. 4. ObZ dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje. Odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, sukladno odredbi čl. 417. st. 2. ObZ, mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom, kao što je to pravilno i odredio sud prvog stupnja.

14. Pravilno je sud prvog stupnja u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, cijenio spremnost svakog roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem te je imao u vidu da su odnosi između roditelja i nadalje konfliktni te onemogućavaju dogovor roditelja vezan uz kontakte.

15. Nadalje, sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizičkom razvoju i pravilnom formiranju njegove ličnosti, posebno kad je dijete privrženo jednom i drugom roditelju.

16. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (NN 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. (NN 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti oba roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

17. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, a imajući u vidu mišljenje nadležnog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pravilno je, rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta stranaka, budući da su stranke suglasno odlučile da će mlt. ZB stanovati s majkom odlučio o susretima i druženjima maloljetnog zajedničkog djeteta s ocem te je time pravilno primijenio konvencijsko pravo i odredbe ObZ.

18. Ostali žalbeni navodi tužiteljice predstavljaju njezinu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja. Pri tome još valja ukazati tuženici da nezadovoljstvo sa sadržajem odluke ne dovodi niti do bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Iako je tužiteljica u žalbi navela da pobija i stavak V. izreke koji se odnosi na određeno uzdržavanje mlt. Tome u žalbi ne obrazlaže u čemu se sastoje njezini žalbeni razlozi na taj dio. Ovo tim više što su stranke tijekom postupka postigle dogovor oko visine uzdržavanja, kao što je to i naveo sud prvog stupnja pod točkom 6. obrazloženja. Stoga je pravilno sud prvog stupnja prilikom određivanja uzdržavanja mlt. Tome odluku temeljio na odredbi čl. 288. i čl. 426. ObZ, pa s obzirom da su stranke postigle sporazum u pogledu visine uzdržavanja, za koju je sud ocijenio da je u skladu s dobrobiti djeteta i u okviru Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (''Narodne novine'', broj49/24).

20. Još valja istaći da je tijekom postupka tuženik postavio protutužbeni zahtjev, a odnosi se isključivo na održavanje kontakata mlt. ZB s ocem. Kako je u svemu ostalom suglasan s tužbenim zahtjevom tužiteljice, a imajući u vidu odredbu čl. 409. st. 2. ObZ da sud nije vezan uz tužbene zahtjeve stranaka, nije bilo potrebe da se odluči o protutužbenom zahtjevu tuženika.

21. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP a u vezi s čl. 346. ObZ valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II., IV. i V. i izreke.

22. U ostalom a nepobijanom dijelu (stavak I., III. i VI. Izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP primjenom čl. 346. ObZ)

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina