Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-34/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf u Zagrebu, protiv tuženika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Jukić u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku RG iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, radi razvoda braka s mlt. djecom, protiv dijela presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 700/2024-43 od 26. veljače 2025, u sjednici vijeća 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice LG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 700/2024-43 od 26. veljače 2025.u pobijanom dijelu pod stavkom II., IV. I V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice LG kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 700/2024-43 od 26. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

'' I. Razvodi se brak zaključen **.**.2017. u [adresa], koji je upisan u maticu vjenčanih ABC za matično područje [adresa] za 2017., pod rednim brojem 209, između:

PG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1995. u Zagrebu

i LG, rođene L, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1997. u Zagrebu.

II. Zajedničko dijete stranaka, mlt. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će s ocem PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi njegova stanovanja u [adresa].

III. Roditelji, LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PG, OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati će zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete CG, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Osobni odnosi mlt. CG i majke LG ostvarivati će prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane:

- svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka, na način da majka preuzima mlt. dijete u petak nakon škole ili na adresi stanovanja oca u 16:00 sati ako dijete ne pohađa nastavu, te je u ponedjeljak do 08:00 sati odvede u školu ili na adresu stanovanja oca ako dijete ne

ide u školu. Ukoliko majka u ponedjeljak radi jutarnju smjenu osobni odnosi će se ostvarivati do nedjelje u 20:00 sati kada će mlt. dijete odvesti na adresu stanovanja oca;

- u tjednu kada mlt. dijete nadolazeći vikend provodi s majkom: ponedjeljkom i srijedom od završetka nastave do 20:00 sati na način da majka preuzima mlt. dijete nakon škole i po završetku osobnih odnosa je vraća na adresu stanovanja oca;

- u tjednu kada mlt. dijete nadolazeći vikend provodi s ocem: srijedom od završetka nastave do četvrtka u 20:00 sati na način da majka preuzima dijete nakon završetka nastave, a otac u četvrtak i po završetku osobnih odnosa preuzima mlt dijete na adresi stanovanja majke;

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni u Republici Hrvatskoj od 10:00 do 20:00 sati na način da majka preuzima mlt. dijete na adresi stanovanja oca i vrati je na istu adresu po završetku osobnih odnosa;

- polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika na način da majka s mlt. djetetom u neparnim godinama provodi prvi dio praznika, a u parnim godina drugi dio praznika.

V. Nalaže se majci LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 229,60 EUR mjesečno počevši od 01. srpnja 2024. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve na tekući račun oca i zakonskog zastupnika PG, OIB: [osobni identifikacijski broj].''

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„I. Odbija se prijedlog tužiteljice od 11. lipnja 2024. za donošenje privremene mjere.

II. Odbija se prijedlog tuženika od 01. srpnja 2024. za donošenje privremene mjere.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom II., IV. i V. izreke te protiv rješenja pod stavkom I. i III. Izreke žalbu je izjavila tužiteljica LG zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine pobijana presuda i rješenje u pobijanom dijelu, odnosno da se preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice te da se prihvati prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere te obveže tuženika na naknadu troškova postupka.

3. Žalba tužiteljice na presudu i rješenje nije osnovana.

U odnosu na žalbu na presudu

4. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su jasni i neproturječni te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP a sve primjenom čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

5. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da je počinjena bitna povreda jer je sud u tijeku postupka nepravilno primijenio odredbe ZPP što je bilo ili moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, tužiteljica nije navela koju bi to odredbu ZPP sud prvog stupnja povrijedio u tijeku postupka, a koji je utjecao na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a u vezi sa čl. 346. ObZ ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama.

7. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužiteljica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjele dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

8. Nije osnovan niti žalbeni navod tužiteljice da je sud odluku o tome s kojim od roditelja će mlt. CG nakon razvoda braka živjeti donio suprotno izraženom mišljenju Zavoda za socijalni rad. Točno je da je Zavod za socijalni rad u svom prvom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2024. naveo da bi mlt. CG trebala živjeti s majkom. Međutim, tijekom postupka, nakon daljnjih obrada cijele obitelji, u svom nalazu i mišljenju stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 9. siječnja 2025. je naveo da nema zapreke da mlt. CG stanuje s ocem. Pravilno je sud prvog stupnja uvažavajući nalaz i mišljenje Zavoda za socijalni rad da oba roditelja posjeduju roditeljske kvalitete temeljem kojih mogu biti primarni skrbnici djeteta te u svim segmentima ostvarivati roditeljsku skrb za dijete, da su roditelji doista angažirani u skrbi za dijete i da su svjesni potrebe prisutnosti drugog roditelja u životu djeteta te ulogu i značaj drugog roditelja ne umanjuju, da mlt. djevojčica ima razvijenu sigurnu privrženost za oboje roditelja i da iznosi pozitivne stavove i prema majci i prema ocu, ali uzimajući u obzir protek vremena od davanja prvog mišljenja te promijenjene okolnost da sada mlt. CG ide u školu te je stekla svoj krug prijatelja i time socijalnu mrežu, odlučio da će mlt. CG stanovati s ocem, na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište još od svog rođenja. Sa navedenim zaključkom suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

9. Pravilno je sud prvog stupnja uvažavajući nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad primijenio materijalno pravo kada je odredio druženja mlt. CG s majkom na način da će se odnosi mlt. CG i majke LG ostvarivati prema dogovoru roditelja, a ako dogovor izostane, svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka, na način da majka preuzima mlt. dijete u petak nakon škole ili na adresi stanovanja oca u 16:00 sati ako dijete ne pohađa nastavu, te je u ponedjeljak do 08:00 sati odvede u školu ili na adresu stanovanja oca ako dijete ne ide u školu. Ukoliko majka u ponedjeljak radi jutarnju smjenu osobni odnosi će se ostvarivati do nedjelje u 20:00 sati kada će mlt. dijete odvesti na adresu stanovanja oca; u tjednu kada mlt. dijete nadolazeći vikend provodi s majkom: ponedjeljkom i srijedom od završetka nastave do 20:00 sati na način da majka preuzima mlt. dijete nakon škole i po završetku osobnih odnosa je vraća na adresu stanovanja oca; u tjednu kada mlt. dijete nadolazeći vikend provodi s ocem: srijedom od završetka nastave do četvrtka u 20:00 sati na način da majka preuzima dijete nakon završetka nastave, a otac u četvrtak i po završetku osobnih odnosa preuzima mlt. dijete na adresi stanovanja majke; svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni u Republici Hrvatskoj od 10:00 do 20:00 sati na način da majka preuzima mlt. dijete na adresi stanovanja oca i vrati je na istu adresu po završetku osobnih odnosa; polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika na način da majka s mlt. djetetom u neparnim godinama provodi prvi dio praznika, a u parnim godina drugi dio praznika

10. Žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na odluku o tome s kojim od roditelja će mlt. CG stanovati te posljedično tome i o kontaktima mlt. CG s majkom predstavljaju njenu ocjenu dokaza koja nema temelje u provedenom postupku već izražava nezadovoljstvo odlukom, odnosno izražava nezadovoljstvo zašto nije u prihvaćen njezin prijedlog da mlt. CG stanuje s njom te o načinu održavanja kontakata mlt. CG s ocem, te ne utječu na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja.

11. Nadalje, sud prvog stupnja je prilikom donošenja odluke s kojim od roditelja će mlt. dijete stanovati te o susretima i druženju mlt. CG imao u vidu prije svega dobrobit djeteta. Naime, u interesu je mlt. djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja te redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi, odnosno da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi te da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj. Prema odredbi čl. 84. st. 4. ObZ dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje. Odluka suda o ostvarivanju osobnih odnosa s roditeljem, sukladno odredbi čl. 417. st. 2. ObZ, mora sadržavati detaljne podatke o načinu, vremenu i mjestu preuzimanja, odnosno povratka djeteta, a po potrebi i troškovima ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s djetetom, kao što je to pravilno i odredio sud prvog stupnja.

12. Pravilno je sud prvog stupnja u postupku odlučivanja o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom cijenio spremnost svakog roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa s drugim roditeljem, te je imao u vidu da su odnosi između roditelja i nadalje konfliktni te onemogućavaju dogovor roditelja vezan uz kontakte.

13. Nadalje, sukladno čl. 18. st. 1. Konvencije o pravima djeteta oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta te imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom, jer prisutnost i angažiranje oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizičkom razvoju i pravilnom formiranju njegove ličnosti, posebno kad je dijete privrženo jednom i drugom roditelju.

14. Još valja istaći da Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo je obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (''Narodne novine'' broj 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. (''Narodne novine'', broj 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, koji svakako uključuju i donošenje odluke s kojim će od roditelja dijete nastaviti živjeti u slučaju njihovog razvoda, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

15. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda, a imajući u vidu mišljenje nadležnog stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pravilno je, rukovodeći se načelom najboljeg interesa maloljetnog djeteta stranaka, odlučio da će mlt. CG stanovati s ocem te je odlučio o susretima i druženjima maloljetnog zajedničkog djeteta s majkom te je time pravilno primijenio konvencijsko pravo i odredbe ObZ.

16. Vezano uz žalbene navode tužiteljice da sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke s kojim od roditelja će mlt. CG živjeti nije uzeo u obzir da majka, iako CG stanuje s ocem, vodi i tijekom ovog postupka, pretežitu skrb o njoj, vala istaći da je pravomoćno odlučeno da će roditelji roditeljsku skrb vršiti zajedno te da zajednička roditeljska skrb nije vezana uz to s kojim od roditelja će mlt. dijete stanovati.

17. Ostali žalbeni navodi tužiteljice predstavljaju njezinu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja. Pri tome još valja ukazati tužiteljici da nezadovoljstvo sa sadržajem odluke ne dovodi niti do bitne povrede odredaba parničnog postupka, a niti do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Iako je tužiteljica u žalbi navela da pobija i stavak V. izreke koji se odnosi na određeno uzdržavanje mlt. CG u žalbi ne obrazlaže u čemu se sastoje njezini žalbeni razlozi na taj dio. Stoga je pravilno sud prvog stupnja prilikom određivanja uzdržavanja mlt. CG odluku temeljio se na odredbi čl. 288. i čl. 426. ObZ-a, pa s obzirom za koju je sud ocijenio da je u skladu s dobrobiti djeteta i u okviru Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (''Narodne novine'', broj 49/24 ).

19. Još valja istaći da je tijekom postupka tuženik postavio protutužbeni zahtjev sud prvog stupnja je imajući u vidu odredbu čl. 409. st. 2. ObZ, kojim je propisano da sud nije vezan uz tužbene zahtjeve stranaka, nije bilo potrebe da se odluči o tužbenom zahtjevu tužiteljice u dijelu koji se odnosi na to s kojim od roditelja će mlt. CG stanovati.

20. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP a u vezi sa čl. 346. ObZ valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II., IV. i V. i izreke.

21. U ostalom, a nepobijanom dijelu (stavak I., III. i VI. Izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP primjenom čl. 346. ObZ).

U odnosu na žalbu na rješenje

22. Pobijano rješenje nema nedostataka i može se ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su jasni i neproturječni te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ZPP, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP, a sve primjenom čl. 346. ObZ.

23. Vezano uz žalbene navode tužiteljice koji se odnose na trajanje ovog postupka te na odgode ročišta za glavnu raspravu, valja istaći da ovaj sud nije ovlašten u žalbenom postupku ispitivati trajanje postupka niti razloge odnosno broj odgoda ročišta već o tome isključivo odlučuje sud prvog stupnja, koji upravlja postupkom. Osim toga, rješenja kojima se odgađaju ročišta su procesna rješenja kojima se upravlja postupkom, a protiv kojih nije dopuštena žalba.

24. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da je prelaganjem i odgodom ročišta učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

25. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer okolnost da u rješenju nisu navedeni razlozi zašto je sud odbio prijedlog tužiteljice za donošenjem privremene mjere. Naime, privremena mjera ima svrhu da se privremeno urede odnosi stranaka dok se sudskom odlukom isti odnosi ne urede trajno. Kako je sud prvog stupnja donio presudu u kojoj je odlučio o svim zahtjevima kako tužiteljice iz tužbenog zahtjeva tako i tuženika iz protutužbenog zahtjeva to nije bilo mjesta za donošenjem privremene mjere.

26. Vezano uz žalbene navode tužiteljice da je pravovremeno podnijela prijedlog za donošenjem privremene mjere, a da sud o tome nije odlučio sve do donošenja presude, valja istaći da ovaj sud nije ovlašten u žalbenom postupku ispitivati zašto sud prvog stupnja nije o prijedlogu za donošenje privremene mjere odlučio već o tome isključivo odlučuje sud prvog stupnja, koji upravlja postupkom. Nadalje, valja ukazati žaliteljici da su joj na raspolaganju stajala pravna sredstva (požurnice ili zahtjev za suđenje u razumnom roku) da bi potaknula i ubrzala donošenje odluke o njenom prijedlogu za privremenom mjerom.

27. Što se tiče žalbenog navoda tužiteljice da je sud prvog stupnja prilikom donošenja oluke s kojim od roditelja će mlt. CG stanovati uzeo u obzir upravo okolnost da je učenica prvog razreda i to škole koja je blizu mjesta stanovanja oca, valja istaći da sud odluku donosi prema stanju spisa u trenutku zaključenja glavne rasprave, kao što je to pravilno i učinio sud prvog stupnja.

28. Iako je tužiteljica navela da rješenje pobija pod stavkom III. Izreke, odnosno u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku tužiteljica posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, je stoga uzeta kao pravilna odluka suda prvog stupnja da svaka stranka snosi svoje troškove.

29. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

30. Kako je neosnovana žalba tužiteljice to je neosnovan i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te je s istim odbijena.

31. U ostalom, a nepobijenom dijelu, pod stavkom II. Izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 381. ZPP).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina