Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-14/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i Dragice Sirovica Hranilović, članice vijeća u parničnom postupku tužiteljice CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Vesni Žic, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja da ne postoji izvanbračna zajednica, odlučujući o žalbama tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-313/2023-22 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice IZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-313/2023-35 od 2. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenoga postupka kao neosnovan.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice IZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-313/2023-22 od 31. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja ispravljeno je rješenje istog suda poslovni broj P Ob- 313/2023-23 od 31. listopada 2024. na način da je u drugom redu iza riječi „U ime Republike Hrvatske“ umjesto Rješenje ispravno glasi „PRESUDA“, u dvanaestom redu, umjesto riješio je, ima ispravno glasiti „presudio je“ te je ispravljena uputa o pravnom lijeku na način da je umjesto riječi „ovog rješenja“ pravilno treba stajati „protiv ove presude“.

1.1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da IZ nije izvanbračna supruga pok. MZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženici IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 731,18 € u roku 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se žalba uvaži te ukine pobijano rješenje i obveže tužiteljicu na naknadu troškova žalbenoga postupka u iznosu od 125,00 Eur.

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice na rješenje nije osnovana.

3.1. Žalba tuženice na presudu nije osnovana.

U odnosu na žalbu na rješenje

4. Izreka pobijanog rješenja ne proturječi razlozima rješenja, rješenje se može ispitati te stoga prilikom donošenja navedenog rješenja sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP a sve primjenom čl. 381. ZPP.

5. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženice da je ispravkom navedenog rješenja sud ustvari ispravio grešku u suđenju, a ne grešku u pisanju. Naime, sud prvog stupnja je samo ispravio naziv odluke (umjesto rješenja pravilno je ispravio na presudu), a nije ispravljao izreku odluke čime bi se ustvari ispravljalo suđenje. Pri tome valja istaći da žalitelj ni u čemu nije oštećen time što je sud prvog stupnja, primjenom čl. 342. ZPP ispravio svoju odluku na način da je umjesto „rješenje“ sada odluku nazvao „presuda“.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi sa čl. 347. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice. Naime, čl. 347. ZPP propisano je da se određene odredbe ZPP na odgovarajući način primjenjuj i kod rješenja. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se radi o grešci u pisanju te je pravilno primjenom čl. 342. ZPP ispravio svoju odluku, pravilno je nazvavši presuda. Naime, ovaj postupak je započeo podnošenjem tužbe, vođen je parnični postupak po pravilima ZPP te stoga odluka donesena u tom postupku se naziva „presuda“, kao što je to ispravno i učinio sud prvog stupnja svojim rješenjem.

7. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U odnosu na presudu

8. Predmet ovog postupka je utvrđenje da nije postojala izvanbračna zajednica između tuženice IZ i pokojnog MZ.

9. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te stoga u postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP na koju ukazuje tuženica jer je sud prema svojem uvjerenju, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio koje činjenice će uzeti kao dokazane.

11. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je pokojni MZ bio u izvanbračnoj zajednici s KZ, majkom tuženice,

- da je TZ umrla 2011. godine,

- da je nakon smrti majke tuženica nastavila živjeti u istoj kući sa pokojnim MZ,

- da u ostavinskom postupku iza smrti iza pokojne KZ, koja je preminula **.**.2011., njenim nasljednicima su proglašeni MZ, izvanbračni suprug i tuženica IZ, kći, svaki u ½ dijela,

- da je nakon smrti pokojnog MZ, koji je preminuo **.**.2022. vođen ostavinski postupak te je nasljednikom proglašena tuženica kao njegova izvanbračna supruga,

- da tužiteljica sestra pokojnog MZ, nije bila pozvana na ostavinsku raspravu niti je sudjelovala u ostavinskom postupku,

- da je tuženica, opisala pokojnog MZ, da je bio "jako dobar, duhovit, nemam riječi za njega, njegove ruke su bile zlatne, jako dobar" bez vlastitog emocionalnog određenja prema njemu,

- da je prijateljica tuženice PZ tuženoj da se s MZ dogovori o prirodi njihovog odnosa, i to nakon što joj je tužena rekla da su druge žene počele dolaziti u kuću u kojoj su zajedno živjeli, sa ciljem da sačuva kuću,

- da je sin tužene NZ, saslušan kao svjedok izjavio da nije čuo ni vidio da bi tuženica i pokojni MZ bili u izvanbračnoj vezi te da je MZ smatrao „svojim drugim ocem“, volio ga je i podmirio je trošak njegova pogreba,

- da tuženica nije dokazala odlučnu činjenicu postojanja zajednice života s MZ, koja je u emocionalnom i ekonomskom smislu odražavala takvu zajednicu koja bi proizvela posljedice braka.

12. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

13. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženica i pokojni MZ, iako su nakon smrti majke tuženice, nastavili živjeti u istoj kući nisu bili u izvanbračnoj zajednica, u smislu odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ) kojom je propisano da se odredbe ovoga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

15. Pravilan je stav suda prvog stupnja da bi se određena zajednica muškarca i žene smatrala izvanbračnom zajednicom potrebno je da se pored uvjeta propisanih zakonom, odnosno zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca i trajanje najmanje 3 godine, ispune i drugi uvjeti koji ukazuju da se ne radi samo o zajedničkom stanovanju u istoj kući već o emocionalnoj i gospodarskoj vezi koja ima sve karakteristike braka i proizvodi iste pravne učinke kao i brak. Sa stavom suda prvog stupnja suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

16. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da zajednički život tuženice i pokojnog MZ ne predstavljala životnu zajednicu kojoj se, u smislu odredbi ObZ može priznati status izvanbračne zajednice. Naime, tuženica nije dokazala postojanje svoje emocionalne i ekonomske zajednice s MZ takvog stupnja da bi takva zajednica mogla proizvesti osobne i imovinsko pravne posljedice. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se isto očituje iz iskazivanja same tuženice, koja na upit suda da opiše kakav je bio MZ, odgovara da je bio "jako dobar, duhovit, nemam riječi za njega, njegove ruke su bile zlatne, jako dobar" bez vlastitog emocionalnog određenja prema njemu, te zaključka suda prvog stupnja da je tuženica doista imala intimni emocionalni odnos s MZ te ga smatrala svojim nevjenčanim suprugom, to zasigurno dala do znanja i bez postavljanja posebnih pitanja od strane suda.

17. Vezano uz žalbene navode tuženice da sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženica dostavila uz podnesak od 2. svibnja 2024. valja istaći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio Osim toga, iz navedenih dokaza ne proizlazi postojanje emocionalne veze tuženice i pokojnog MZ te stoga ne navođenje navedenih dokaza nije dovelo do bitne povrede odredaba parničnog postupka niti do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Naime, tuženica je tijekom postupka dokazala postojanje djelomične ekonomske zajednice s pokojnim MZ, međutim isto ne dovodi do zaključka da su tuženica i pokojni MZ bili u izvanbračnoj zajednici, kao što to pravilno navodi i sud prvog stupnja.

19. Ostali žalbeni navodi tuženice predstavljaju njezinu interpretaciju činjenica te njene osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, ne mogu se prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tuženica u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

20. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe čl. 157. ZPP jer je tužiteljici priznao trošak sastava podneska od 10. svibnja 2024. te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 53,09 Eur.

21. Naime, temeljem čl. 155. ZPP kao trošak koji je bio potreban tužiteljici pravilno je priznat trošak sastava podneska od 10. svibnja 2024. u iznosu od 100,00 bodova. Naime, isti podnesak je pravovremeno predan u spis i bio je potreban tužiteljici. Jednako tako i trošak sudske pristojbe je bio potreban budući je sud svojim rješenjem pozvao tužiteljicu na platež sudske pristojbe.

22. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina