Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1344/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka sutkinje izvjestiteljice i Dragica Hranilović Sirovica člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Zagreb, Katančićeva ulica 5, OIB: 18683136487, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5730/2020-16 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5730/2020-16 od 30. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. I IV izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice javnog bilježnika Mirjane Borić, iz Osijeka, br. OV-9983/10 izdane i ovjerene 29. travnja 2010., pokrenuta od strane ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Uprava za upravljanje javnim dugom, OIB: 18683136487.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12.487,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.405,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. listopada 2024. do isplate.
IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.“
2. Protiv dijela navedene presude, pod stavkom I., II. i IV, izreke žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tuženiku dosudi trošak postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice javnog bilježnika Mirjane Borić, iz Osijeka, br. OV-9983/10 izdane i ovjerene 29. travnja 2010., pokrenutu od strane tuženice, te obustaviti sve ovršne radnje u tom ovršnom postupku u cijelosti te nalog FINI da odmah po primitku odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim vratiti sva zaplijenjena sredstva po žiro-računima tužitelja na njegove račune u stanje prije provedbe zaplijene.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno je da bi sud prvoga stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužitelj je upućen u parnicu radi utvrđenja da ovrha (izravna naplata) nije dopuštena iz dva razloga i to iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17.) jer je nastupila zastara i iz čl. 50. st. 1. toč. 7 OZ jer tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten na ovrhu jer nije dokazao da bi tražbina na njega bila prenesena ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis .
7. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.
8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:
- da je Osnovni ugovor zaključen između Slavonske banke d.d. Osijek, u ime i za račun Fonda za razvoj i zapošljavanje, kao Kreditora i P.Z. MAJAŠKE d.o.o., kao Korisnika kredita, te na strani Korisnika kredita, među ostalim, i IJ, kao Sudužnika 2,
- da je tim Osnovnim ugovorom Korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 9.600.000,00 kuna,
- da je Dodatak br. 1/2010 Osnovnom ugovoru, temeljem Odluka Fonda za razvoj i zapošljavanje od 18. veljače 2010. i 30. ožujka 2010., zaključen je između HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., kao pravnog sljednika Slavonske banke d.d. i korisnika Kredita, koji je promijenio naziv u VIŠNJICI d.o.o., te je Osnovnom ugovoru umjesto IJ, kao Sudužnika 2 pristupio, među ostalim, i tužitelj SJ,
- da je temeljem Ugovora o komisionom/mandatnom kreditu br. 9518-95029255/2008 od 2. listopada 2008. i Dodatka br. 1/2010 tom Ugovoru, tužitelj izdao predmetnu bjanko mjenicu kao instrument osiguranja potraživanja HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. iz Ugovora o komisionom/mandatnom kreditu br. 9518-95029255/2008 od 2. listopada 2008. i Dodatka br. 1/2010 tom Ugovoru,
- da je prva od 84 rate duga (čl. 3. Dodatka) dospjela nakon tri godine počeka, dakle prva rata je mogla dospjeti najranije 2. listopada 2011. (3 godine od 2. listopada 2008. kad je sklopljen Osnovni ugovor).
9. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
10. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pri tome pravilno sud prvog stupnja ima u vidu razloge zbog kojih je tužitelj (kao ovršenik) upućen u parnicu (čl. 47. st. 1. toč. 7. i 11. OZ). Naime, u ovakvoj vrsti parnice sud je vezan granicama koje je odredila odredba čl. 51. st. 3. OZ-a, a koja propisuje da se tužba kojom je pokrenuta parnica na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je on istaknuo u žalbi (odnosno u prigovoru) u povodu koje je upućen u parnicu. Stoga isključivo razlozi koje je istaknuo tamo ovršenik ovdje tužitelj, u prigovoru u povodu koje je upućen u parnicu predstavljaju okvir za donošenje odluke u ovoj parnici.
11. Prije svega valja istaći da je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nije nastupila zastara po izdanoj bjanco zadužnici. Naime, iako je navedena bjanko zadužnica izdana 22. travnja 2010. navedeni datum nije odlučan za računanje roka zastare, zastara počinje teći od dospijeća glavne tražbine. Kako je glavna tražbina dospjela 2. listopada 2011. a ovrha je pokrenuta 27. svibnja 2016. (kada je FINA primila zahtjev za izravnu naplatu) nije protekao zastarni rok od 5 godina predviđen odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje to nije nastupila zastara tražbine iz predmetne zadužnice.
12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je zadužnica temeljem koje je pokrenut ovršni postupak pred Općinskim sudom u Kutini, poslovni broj Ovr- 220/2019 privatna isprava jer nije potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku pa nema svojstvo javnobilježničkog akta. Javni bilježnik je samo ovjerio potpis tužitelja potvrdivši time njegov identitet kao izdavatelja zadužnice, a ne i sadržaj zadužnice. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tražbina tuženika zastarijeva u odnosu na tužitelja u općem zastarnom roku od 5 godina, sukladno čl. 225. ZOO.
13. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nije ispunjen razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč 11. OZ.
14. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ostvario drugi razlog iz kojeg je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
15. Naime, iz temeljnog ugovora u čl. 9. st. 1. (list 64 spisa) navedeno je da se kao instrumenti osiguranja potraživanja Banke po osnovi odobrenog kredita izdaje i bjenko mjenica. Dodatkom Ugovora izmijenjen je upravo čl. 9. st. 1. temeljnog Ugovora o kreditu te je navedeno da bjanko mjenicu izdaje i tužitelj koji nije bio obuhvaćen temeljnim ugovorom. Kako je u temeljnom ugovoru navedeno da se osigurava potraživanje banke, neovisno tome što je banka zaključila ugovor o kreditu u ime i za račun prednika tuženika Fonda za razvoj i zapošljavanje, da bi Republika Hrvatska, kao pravni slijednik navedenog fonda mogla temeljem zadužnice pokrenuti ovrhu, mora dokazati da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom (ispravom na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika) preneseno s banke na nju.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik kao ovrhovoditelj nije dokazao da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom (ispravom na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika) preneseno s banke na nju, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se ostvario razlog za proglašenje nedopuštenom predmetnog postupka izravne naplate predviđen odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje: OZ), važećeg 27. svibnja 2016., kada je FINA primila zahtjev tuženika za prisilnu naplatu temeljem predmetne zadužnice, pravilno navodeći da vjerovnik može svoja prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik (čl. 183. st. 4. OZ/08). T emeljem odredbe čl. 183.a st. 3. OZ/08, odredba članka 183. st. 4. OZ/08 primjenjuje se na odgovarajući način i na bjanko zadužnicu.
17. Stoga je pravilno sud prvog stupnja prihvatio zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim predmetnog postupka izravne naplate, neovisno o tome što se nije ostvario i razlog predviđen odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, budući se ostvario razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, a radi kojeg razloga je tužitelj također upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
18. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju njegovo viđenje postupka ovrhe temeljem zadužnice te njenu ocjenu dokaza koja ocjena se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja i ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja, 19. Iako je tuženik naveo da presudu pobija pod stavkom II. Izreke, odnosno u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, stoga je kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
20. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i IV. izreke.
21. Kako je neosnovana žalba tuženika to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka te je s istim odbijen.
22. U ostalom, a nepobijenom dijelu, stavak III. Izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena čl. 365. st. 1. ZPP.
U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
