Poslovni broj Psp-5/2024-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Milkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Šilić, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda nekretnine, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te tuženika i punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2025. javno je objavio i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Utvrđuje se da je tuženik ZE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru ZK odjel Zadar i to u zk uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], broj katastarske čestice [katastarska čestica], RTINA MIOČIĆI, DVORIŠTE, KUĆA ZA ODMOR, KUĆA ZA ODMOR, ukupne površine 362 m², na način da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. godine promijenio sve brave na kući te je na taj način spriječio tužiteljicu u uživanju posjeda njezine nekretnine.

II. Nalaže se tuženiku ZE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da preda tužiteljici EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] primjerak svih ključeva za sve brave na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to u zk uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], broj katastarske čestice [katastarska čestica], RTINA MIOČIĆI, DVORIŠTE, KUĆA ZA ODMOR, KUĆA ZA ODMOR, ukupne površine 362 m², sve u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženiku ZE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svako takvo ili slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kuna.“

II. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 1.150,00 Eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EE iz [adresa] (dalje: tužiteljica) 10. studenog 2021. ovom sudu podnosi tužbu protiv tuženika ZE iz [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica suvlasnica i posljednja mirna posjednica nekretnine čest. 904, Rtina Miočići, dvorište, kuća za odmor, kuća za odmor, ukupne površine 362m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. protivno volje posjednice izvršio smetanje posjeda predmetne kuće za odmor na način da je bez pravnog temelja svojevoljno i namjerno promijenio sve brave na kući, a što da je uslijed zavade ranije i najavljivao te za što je imao podršku suvlasnice iste nekretnine ME. Na opisani način da je tuženik samovlasno izvršio smetanje mirnog posjeda tužiteljice i posve je onemogućio u neometanom posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine. Zamjenu brava da je tužiteljica uočila 12. listopada 2021. te je istog dana zatražila policijsku intervenciju te je po dobivenoj telefonskoj uputi pristupila u prostorije II. Policijske postaje Zadar i podnijela prijavu o događaju. Tužiteljica da je u društvu supruga fotografirala pokušaj ulaska u kuću koji joj je bio nemoguć zbog promijenjenih brava, a navedeno da je i snimila. Slijedom navedenog tužiteljica tužbom traži da sud kao prvo, utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine čest. 904, Rtina Miočići, dvorište, kuća za odmor, kuća za odmor, ukupne površine 362m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. promijenio sve brave na kući te na taj način spriječio tužiteljicu u uživanju posjeda nekretnine; kao drugo, da naloži tuženiku uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da preda tužiteljici primjerak svih ključeva za sve brave na nekretnini čest. 904, Rtina Miočići, dvorište, kuća za odmor, kuća za odmor, ukupne površine 362m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; te kao treće, da zabrani tuženiku svako takvo ili slično smetanje pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 50.000,00 kn. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 05. travnja 2022., navodeći da iako nema tužbu, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti obzirom da tuženik nije učinio smetanje posjeda.

3. U odgovoru na tužbu koji dostavlja 27. lipnja 2024. nakon što mu je tužba uredno dostavljena na odgovor tuženik prvotno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da on nije smetao posjed, da za to ne postoji niti je predložen bilo kakav dokaz, a naročito da tuženik nije promijenio bravu te predlaže sudu da odbije odnosno odbaci tužbu te uputi tužiteljicu da ukoliko je do smetanja posjeda uistinu došlo tužbu podnese protiv osobe koja je to učinila. Podredno, ukoliko sud ne prihvati prigovor pasivne legitimacije i ne odbije odnosno odbaci tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti, kako u visini tako i u osnovi iz svih zakonom dopuštenih razloga, obzirom da tuženik nije učinio smetanje posjeda i da ne postoji osnova za pokretanje ovakvog postupka. Tuženik da nije u mogućnosti smetati posjed obzirom da je suvlasnik idealnog dijela te da zajedno s ostalim suvlasnicima koristi cijelu kuću i da tuženik ne ostvaruje niti je ikada ostvarivao samostalni posjed. Zatim navodi da je životno nelogično da je do smetanja posjeda uistinu došlo i da je takvo stanje održano skoro četiri godine, bez činjenja daljnjih radnji radi osiguranja i zaštite prava. Nadalje, tužiteljica da netočno i neosnovano navodi kako je došlo do smetanja posjeda i to dosta suvereno ističe unatoč tome što ne prilaže niti predlaže niti jedan dokaz kojim bi dokazala navedeno. Iz svega da jasno proizlazi kako nije ispunjena niti jedna zakonska pretpostavka koja bi dovela do čina smetanja posjeda sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakonu o parničnom postupku. Napominje da do smetanja posjeda nije nikada došlo, a naročito ne uz podršku gđe. ME te da tuženik nije promijenio sve brave, stoga da nije jasno kojim ključem tužiteljica uopće pokušava otključati bravu na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica da navodi kako je pristupila u prostorije II. Policijske postaje Zadar, ali dokaze o izlasku na teren policije, datum pristupa policijskoj postaji, očevidu ili zapisnik s istog vezano uz navedeni događaj da ne prilaže tužbi, suprotno zakonskim odredbama koje upravo takvu obvezu nameću tužitelju, čime da i ovaj navod ostaje nedokazan. Isto tako, iz priloženih fotografija da nije jasno o kojim se bravama radi niti nemogućnost otključavanja istih. Tuženik ističe i to kako se niti iz same tužbe, a i zbog nedostatka dokaza ne može iščitati da li je ista podnesena u roku od navodnog smetanja posjeda, poradi čega tuženik predlaže tužbu odbaciti obzirom da se ne može presumirati da je tužba podnesena, a niti da je do smetanja posjeda ikada došlo. Zaključno, tuženik ističe da je opisanim postupanjem tužiteljice povrijeđena i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u članku 1. Protokola br. 1 navodi da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Tuženik smatra kako se ozakonjenjem postupanja tužiteljice odnosno usvajanjem tužbenog zahtjeva, stvara sudska praksa koju bi drugi adresati mogli koristiti na štetu vlasnika te bi se stvorila pravna nesigurnost visokog stupnja. Ovakvim postupanjima tužiteljice da se narušava pravna sigurnost koju jamči Ustav i Zakon, a na koju bi se sve osobe trebale oslanjati, stoga tuženik smatra kako sud ne bi trebao legalizirati ponašanje tužiteljice. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud tužbu odbaci odnosno odbije tužbeni zahtjev te da tužiteljici naloži da tuženiku naknadi parnični trošak prouzrokovan ovim postupkom.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 5-6, 7-8), Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 20. srpnja 2021. (list spisa 9-11), fotografije (list spisa 12-23), snimku zaslona s društvene mreže Facebook (list spisa 24), video zapis (uvezan iza lista spisa 24), e-mail (list spisa 25), potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu (list spisa 26), saslušao je svjedoke AE (list spisa 104), KE (list spisa 105) i ME (list spisa 105-106) te je saslušao tužiteljicu EE (list spisa 110-111) i tuženika ZE (list spisa 111-112). Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĆE budući se ovaj uredno pozvani svjedok nije odazvao pozivu suda za pristup na ročište zakazano radi saslušanja svjedoka, a tužiteljica je po upitu suda da li predlaže da sud izda dovedbeni nalog za dovođenje svjedoka ĆE na ročištu glavne rasprave 12. svibnja 2025. navela da to nije potrebno, što je sud cijenio odustajanjem tužiteljice od ovog dokaznog prijedloga. Valja pri tome istaknuti i to da je tužiteljica u svom iskazu (list spisa 110-111) upitana kada je njezin otac (ĆE) posljednji put koristio predmetnu nekretninu odgovorila da zna da ju je koristio 05. kolovoza 2021. kada je i ona bila na nekretnini, a ne zna da li ju je i ukoliko da kada koristio nakon tog datuma budući da je on kad je vidio da nešto ne štima digao ruke od nekretnine, a iz čega bi proizlazilo da ovaj svjedok niti nema neposrednih saznanja o spornoj činjenici konkretno o osobi koja je promijenila brave ulaznih vrata predmetne nekretnine. Nadalje, sud je odustao i od pribavljanja dokumentacije koju je PU zadarska sastavila po prijavi ovdje tužiteljice izvršene 12. listopada 2021. nakon što PU zadarska tu dokumentaciju nije dostavila sudu niti nakon drugog ponovljenog traženja, ovo jer je tijekom postupka činjenica na koju je predloženo izvođenje ovog dokaza (činjenica promjene brava) prestala biti sporna tj. sam je tuženik sudu iskazivao da su brave promijenjene, a poradi čega bi ponavljanje traženja ove dokumentacije bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti ovog postupka hitne naravi. Konačno, sud nije izveo dokaz očevidom na licu mjesta, izvođenje kojeg su dokaza predlagale obje parnične stranke. Ovo jer je tuženik na glavnoj raspravi 12. svibnja 2025. odustao od ovog dokaznog prijedloga te nadalje jer je provođenje ovog dokaza, a obzirom tužiteljica isti predlaže na okolnost da ključevi kojima tužiteljica raspolaže nakon spornog smetanja više ne otključavaju ulazna vrata predmetne nekretnine i na okolnost koji je točno dio nekretnine ranije bio u posjedu tužiteljice, bilo suvišno obzirom je sud ove okolnosti utvrdio temeljem drugih u postupku izvedenih dokaza poradi čega bi izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta radi utvrđenja ovih okolnosti (koje tužiteljica na ročištu održanom 12. svibnja 2025. (list spisa 109) precizira kao okolnosti na koje predlaže izvođenje očevida), koji dokaz pri tome sud posebno napominje nije preložen za potrebe određivanja tužbenog zahtjeva, bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti ovog postupka hitne naravi.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da sud utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine čest. 904, ukupne površine 362m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. promijenio sve brave na kući, da tuženiku naloži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da preda tužiteljici primjerak svih ključeva za sve brave na označenoj nekretnini te da mu zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće pa je tako predmet ovog spora tužba iz čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

7.2. Odredba čl. 20. st. 1. ZV propisuje da je samovlast zabranjena te da bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed pri čemu st. 2. tog članka propisuje da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno smeta njegov posjed.

7.3. Nastavno, odredba čl. 21. st. 1. i st. 3. ZV propisuje da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te koje se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

7.4. Pri tome, odredba čl. 22. ZV propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu; dok se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

7.5. Dakle, u parnici zbog smetanja posjeda raspravljanje se ograničava samo na dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete, što znači da je ovom sporu na tužiteljici teret dokaza činjenice da je ona posljednji mirni posjednik (obzirom tužiteljica traži zaštitu posjeda, a ne zaštitu suposjeda) čest. 904 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i činjenice da je tuženik promjenom brava na svim ulaznim vratima u kuću (izgrađenu na čest. 904 k. o. [katastarska općina]) neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza do 12. listopada 2021. smetao tužiteljicu u posjedu nekretnine.

8. U postupku među strankama nije sporno da je čest. 904, ukupne površine 362 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u naravi dvojna kuća s dvorištem pri čemu je predmet ovog spora samo jedna lamela te dvojne kuće, a kako to izrijekom sudu pojašnjava tužiteljica na pripremnom ročištu održanom 20. siječnja 2025. navodom da se radi u naravi o dvojnom objektu, drugu polovicu kojeg koristi obitelj jednog suvlasnika KE i ključevi tog dijela da nisu predmet ovog spora. Osim toga, da je čest. 904 k. o. [katastarska općina] u naravi dvojna kuća s dvorištem proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 5-6, 7-8) iz kojeg je razvidno da je čest. 904 u naravi dvorište površine 255m2, kuća za odmor površine 51m2 i kuća za odmor površine 56m2 kao i iz fotografije (list spisa 13) na kojoj je razvidno da lamele kuće izgrađene na čest. 904 k. o. [katastarska općina] imaju i različitu fasadu, a o navedenom sudu uvjerljivo i sukladno sadržaju označenih materijalnih dokaza iskazuju i svjedoci ŠE (list spisa 104) koji iskazuje da je predmetna nekretnina kuća s dvorištem u Rtini, da je sam objekt inače vertikalno podijeljen u dva dijela i da vjeruje da se ovdje u ovom sporu radi samo o jednom dijelu budući su on i supruga (tužiteljica) kao i drugi suvlasnici koristili jedan dio ove kuće te KE (list spisa 105) koji iskazuje da je mu je poznat predmet ovog spora, to da je u naravi nekretnina s dvorištem u Rtini koja je u biti podijeljena na dva u potpunosti odvojena dijela, jedan dio je njegov i on ga koristi, a za ovaj drugi viđa da ga koristi ME.

8.1. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da na lameli kuće na čest. 904 k. o. [katastarska općina] koja je predmet ovog spora postoje troja vanjska vrata, dakle, troja vrata kojima se iz dvorišta može ući u kuću (dalje: ulazna vrata) i ta su vrata nesporno ona koja su vidljiva na fotografijama sa lista spisa 14-23. U svezi navedenog tužiteljica (list spisa 110-111) sudu sasvim uvjerljivo i sukladno fotografijama (list spisa 12-23) iskazuje da predmetna nekretnina u naravi ima podrum i dva kata te da postoje ulazna vrata za podrum i za katove, a što svojim iskazom potvrđuje svjedok ŠE (list spisa 104) koji navodi da su oni imali ključeve od vrata podruma odnosno prizemlja, prvog kata i potkrovlja te o kojim činjenicama ovaj svjedok prema ocjeni suda nema razloga lažno iskazivati budući se radi o fizičkom izgledu nekretnine i stoga trajno postojećem i lako provjerljivom stanju.

8.2. U svezi posjeda predmetne nekretnine, tužiteljica na pripremnom ročištu održanom 31. listopada 2024. na upit suda da li je u vremenu za koje se u tužbi navodi da je u tom periodu smetan posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini tužiteljica bila isključivi posjednik te nekretnine, navodi da su ključevima predmetne nekretnine raspolagali svi upisani zemljišnoknjižni vlasnici kao i njezin otac kao raniji suvlasnik nekretnine, a iz kakvog bi navoda same tužiteljice proizlazilo da tužiteljica u trenutku kada je prema navodima tužbe došlo do izmjene brava troje ulaznih vrata kuće, nije bila isključivi posjednik predmeta spora već suposjednik istog, zajedno s ostalim suvlasnicima i svojim ocem. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice koja sudu iskazuje (list spisa 110-111) da predmetna nekretnina u naravi ima podrum i dva kata koji su ranije svi koristili kao obitelj pri čemu kad kaže svi misli na sebe, brata IE, oca ĆE, majku E, baku ME i ovdje tuženika koji joj je bratić, ne zna da li je svatko od njih individualno imao svoje ključeve ulaznih vrata za sve katove, ali da nikada nije bilo problema oko načina na koji su koristili nekretninu ni razmjene ključeva, da je ona u jednom trenutku izrazila želju za adaptacijom drugog kata, o tome komunicirala sa bakom ME koja se tome nije protivila i čini joj se početkom 2020. s tom adaptacijom i započela, a u tijeku adaptacije u nekretninu da su dolazili i baka i ovdje tuženik i nitko se nije bunio toj adaptaciji već da je prvi problem nastao 05. kolovoza 2021. kada je bila na nekretnini sa suprugom i ocem. Kada sud u svezi s takvim iskazom tužiteljice cijeni kao prvo, iskaz tuženika koji iskazuje (list spisa 111-112) da je točno to što je njegova sestrična EE (tužiteljica) rekla da su svi ranije koristili ovu nekretninu, znači svi koje je ona navela da su ranije koristili cijenu nekretninu; zatim iskaz svjedokinje ME (list spisa 105-106) koja iskazuje da je predmet ovog spora nekretnina u Rtini koju ona koristi i koje je većinski vlasnik; nadalje iskaz svjedoka KE (list spisa 105) koji iskazuje da mu je poznat predmet ovog spora, to da je u naravi nekretnina s dvorištem u Rtini koja je u biti podijeljena na dva u potpunosti odvojena dijela, jedan dio je njegov i on ga koristi, a za ovaj drugi dio viđa da ga koristi ME koja tu ne boravi trajno jer živi u [adresa], ali ju tu viđa budući dolazi na godišnji; te konačno iskaz AE (list spisa 104) koji iskazuje da je predmetna nekretnina kuća s dvorištem u Rtini, da je sam objekt inače vertikalno podijeljen u dva djela i da se u ovom sporu radi samo o jednom dijelu budući su on i supruga (nesporno je da je tužiteljica supruga ovog svjedoka) kao i drugi suvlasnici koristili samo jedan dio ove kuće, dodajući da su oni (nesporno govori o sebi i tužiteljici) imali ključeve od vrata podruma odnosno prizemlja, vrata prvog kata i vrata u potkrovlju, te da su osim njegove supruge ključeve od navedenih vrata u nekretninu imali i drugi suvlasnici pa tako ME, ZE i tast ĆE; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužiteljica do trenutka kada su na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) predmetne kuće u periodu od 05. kolovoza 2021., kao dana kada je tužiteljica posljednji put ključevima kojima raspolaže mogla otključati ulazna vrata kuće, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice i iskaza svjedoka AE koji iskazuju o događaju s tuženikom koji se zbio kada su 05. kolovoza 2021. bili na nekretnini kao i iskaza tuženika koji potvrđuje da je on 05. kolovoza 2021. rekao tužiteljici da se ne slaže s time da ona koristi gornji kat, do 12. listopada 2021., kao dana kada tužiteljica ključevima kojima raspolaže više ne može otključati ulazna vrata, a o čemu u sasvim uvjerljivo iskazuju tužiteljica i svjedok ŠE te što potvrđuje video snimka (list spisa uvezan iza lista 24) cijenjen u svezi s fotografijama ulaznih vrata (list spisa 14-23) iz čega je razvidno da tužiteljica pokušava te ne može otključati upravo troja ulazna vrata predmetne kuće, promijenjene brave bila suposjednica predmetne kuće (jedne lamele kuće izgrađene na čest. 904 k. o. [katastarska općina]), a ne (isključiva) posjednica kako se to navodi u tužbi.

8.3. Kako je međutim sukladno čl. 24. st. 1. ZV i svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili način izvršavanja faktične vlasti, dakle, kako pravo za zaštitu posjeda ima i suposjednik nekretnine, a radnja promjene brava na ulaznim vratima u kuću je nedvojbeno radnja kojom se suposjednika u potpunosti isključuje od dotadašnjeg suposjeda, sud je dalje utvrđivao da li je tuženik taj koji je u periodu od 05. kolovoza do 12. listopada 2021. promijenio brave na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) predmetne kuće i na taj način u potpunosti isključivo tužiteljicu od dotadašnjeg mirnog suposjeda predmetne nekretnine.

8.4. Naime, u ovom postupku nije sporno (budući u svom iskazu sam tuženik izrijekom iskazuje da su brave promijenjene) da su brave na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) nekretnine koja je predmet ovog spora promijenjene, pri čemu sud pregledom video zapisa (uvezan iza lista spisa 24), a usporednom ocjenom kojeg dokaza s fotografijama (14-23) proizlazi da su troja vrata koja se na video zapisu pokušavaju otključati upravo troja ulazna vrata nekretnine koja je predmet ovog spora, kao nedvojbeno utvrđuje da ključevi kojima tužiteljica raspolaže više ne otključavaju brave na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) predmetne kuće, što je uostalom i logično kada sud cijeni iskaz svjedokinje ME (list spisa 105- 106) koja iskazuje da ona nakon promjene brava na vratima tužiteljici nije dala primjerak ključeva niti ju je to tužiteljica tražila. Pri tome sud ocjenom iskaza tužiteljice (list spisa 110- 111) koja iskazuje da je prvi problem nastao 05. kolovoza 2021. kada je bila na nekretnini sa suprugom i ocem i kada ju je tuženik verbalno napao rekavši joj da ona nema što tu raditi, nakon čega da je došla na nekretninu negdje u listopadu 2021. i tada je vidjela da sa ključevima ne može otključati niti jednu bravu ulaznih vrata, onih za podrum i one za katove jer su sve brave na vratima bile nove; u svezi s iskazom svjedoka AE (list spisa 104) koji iskazuje da su oni 05. kolovoza 2021. došli u Rtinu sa namještajem kojeg su trebali unijeti u uređeni dio nekretnine gdje ih je dočekao ZE sa još nekim ljudima i istjerao ih, da su oni imali ključeve od vrata podruma odnosno prizemlja, prvog kata i vrata u potkrovlju, a od listopada 2021. da više s ključevima koje ima njegova supruga (tužiteljica) ne mogu ući u ovaj objekt; a navedeno cijeneći i u svezi iskaza tuženika (list spisa 111-112) koji iskazuje da je on 05. kolovoza 2021. rekao tužiteljici da se on ne slaže s time da ona koristi gornji kat te iskazuje da je baka nakon kolovoza 2021. promijenila brave svih vrata na nekretnini; kao nedvojbeno utvrđuje da je tužiteljica 05. kolovoza 2021. posljednji put ključevima kojima raspolaže mogla otključati troja ulazna vrata kuće te nalazi dokazanim tužbeni navod da to 12. listopada 2021. više nije mogla učiniti budući ključevi kojima raspolaže tada više nisu otključavali troja ulazna vrata kuće, a temeljem čega sud utvrđuje da su brave na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) nekretnine koja je predmet ovog spora promijenjene u periodu od 05. kolovoza 2021. do 12. listopada 2021., kojeg datuma tužiteljica pri pokušaju ulaska u predmetnu nekretninu saznaje za činjenicu promjene brava.

8.5. Međutim, kao sporno se postavilo pitanje da li je upravo tuženik taj koji je izvršio ili po čijem je nalogu izvršena promjena ovih brava.

8.6. U svezi navedenog tužiteljica sudu iskazuje (list spisa 110-111) da je prvi problem nastao 05. kolovoza 2021. kada je bila na nekretnini sa suprugom i ocem, a kada ju je tuženik verbalno napao rekavši joj da ona nema što tu raditi, da će joj on platiti uloženi materijal za adaptaciju i da se on ne slaže s time da se išta gore na katu dira, to da joj je bio prvi znak da nešto ne štima, kako je htjela da se to sve ljudski riješi da mu je poslala poruku i zvala ga kako bi se našli i razgovarali, ali da joj nije odgovarao, nakon toga je došla na nekretninu u listopadu 2021. i tada vidjela da sa ključevima ne može otključati niti jednu bravu ulaznih vrata, onih za podrum i one za katove pa da je istog dana kontaktirala odvjetnika koju ju je uputio da taj događaj prijavi policiji što da je i učinila te je istog dana policiji prijavila da sa ključevima koje ima ne može otključati niti jedna vrata pri čemu je za to direktno prijavila tuženika budući je prije tog dana vidjela da je tuženik na društvenoj mreži tražio nekog za promjenu brava. Sud ovakvom iskazu tužiteljice nema razloga ne pokloniti vjeru, budući ista iskazuje životno, logično i uvjerljivo te takav njezin iskaz potvrđuje i snimka zaslona s društvene mreže Facebook (list spisa 24) iz koje je razvidno da ovdje tuženik TE postavlja upit “jesi ti na Jadranu trebam obit jednu bravu”, a obzirom na kakav sadržaj objave tuženika cijenjen u svezi sa sadržajem komunikacije tuženika s tužiteljicom dana 05. kolovoza 2021., tužiteljica prema ocjeni suda logično pretpostavlja da je upravo ovdje tuženik taj koji je promijenio brave na ulaznim vratima predmetne nekretnine te upravo njega prijavljuje policiji u svezi promjene brava. Međutim, u ovom je sudskom postupku tužiteljica dužna nedvojbeno dokazati da je upravo tuženik taj koji je promijenio brave troja ulaznih vrata i time izvršio čin smetanja posjeda te se utvrđenje suda da je suposjed tužiteljice promjenom brava ulaznih vrata smetao upravo tuženik ne može temeljiti isključivo na činjenici da je tuženik TE na društvenoj mreži postavio upit “jesi ti na Jadranu trebam obit jednu bravu”, postavljanje kojeg upita tuženik u svom iskazu ne osporava, niti kada sud tu činjenicu cijenjeni u svezi sa činjenicom da se tuženik otvoreno protivio tome da tužiteljica za sebe adaptira gornji kat predmetne kuće, u okolnostima kada tuženik negira da je on izvršio promjenu brava troje ulaznih vrata kuće, a treća osoba baka stranaka ME izrijekom, nakon što je od strane suda upozorena da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, pred sudom iskazuje da je ona ta koja je (čak u dva navrata) izvršila promjenu brava ulaznih vrata predmetne kuće te da tuženik nije imao ništa s tom promjenom brava, dok ostali od strane tužiteljice predloženi svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o promjeni brava odnosno osobi koja je tu promjenu izvršila.

8.7. Naime, tuženik u svom iskazu (list spisa 111-112) navodi da on nije promijenio brave na ulaznim vratima ove nekretnine, da je to učinila baka (nesporno je u postupku da je ME baka stranaka) i to iz razloga što je prethodno tužiteljica promijenila ulazna vrata na gornjem katu, stavila tu PVC vrata pa tako ključ kojeg je baka imala od tog kata više nije otključavao ulazna vrata za gornji kat, pojašnjavajući da je on pitao može li otići za vikend na ovu nekretninu u proljeće 2021. i baka mu je dala ključeve, s tim ključevima da je mogao otključati vrata za podrum, ali ti ključevi da nisu otključavali vrata za gornji kat, ova za koja je rekao da je tužiteljica tu stavila PVC vrata, i to da je razlog zašto je nakon toga baka promijenila sva vrata na nekretnini, dodajući da on više nema ključeve za niti jedna ulazna vrata za nekretninu, samo da ih ima baka kao i to da je baka upozorila njegovu sestričnu (ovdje tužiteljicu) da će promijeniti brave, ovo nakon kolovoza 2021., na upit kako je saznao da su brave promijenjene odgovarajući da ga je negdje čini mu se u listopadu 2021. o tome obavijestila baka. Istaknimo pri tome da tužiteljica u svom iskazu (list spisa 110-111) upitana da li je ona osobno vidjela tuženika da mijenja brave ulaznih vrata na predmetnoj nekretnini odgovara da to nije vidjela, a upitana da li joj je neka osoba rekla da je tuženik taj koji je promijenio brave na predmetnoj nekretnini odgovara da joj to nije rekla druga osoba, iz kakvog iskaza proizlazi da tužiteljica nije neposredno vidjela da je tuženik taj koji je promijenio brave na ulaznim vratima predmetne nekretnine kao ni da joj je neka druga osoba (koja o tome ima neposrednih ili posrednih saznanja) rekla da je tuženik taj koji je promijenio brave na ulaznim vratima ili pak dao nalog za promjenu istih. I dok svjedoci KE (list spisa 105) i ŠE (list spisa 104) nisu imali neposrednih saznanja o tome tko je izvršio promjenu brava ulaznih vrata, a budući prvo navedeni svjedok upitan ima li saznanja da bi netko i tko na predmetnom dijelu nekretnine promijenio brave na ulaznim vratima sudu iskazuje da o tome nema neposrednih saznanja jer takvo što nije vidio te da zna samo ono što su mu ovdje stranke rekle, to da su brave promijenjene, dodajući da on takvo što nije ni mogao vidjeti jer se iz njegovog dijela kuće ne visi u njihov jer postoji zid koji dijeli terase dok potonji svjedok upitan da li je on osobno vidio tko je promijenio bravu odnosno angažirao drugu osobu za promjenu brave odgovara da nije, samo da je vidio Kristijanovu (tuženikovu) objavu na Facebooku u kojoj on traži nekog za obijanje brave, pri čemu sud onaj dio njegova iskaza u kojem iskazuje da im je **.**.2021. ZE rekao da će promijeniti brave ne cijeni uvjerljivim niti ga prihvaća kao istinit budući je životno i logično da bi u slučaju da je tuženik **.**.2021. AE i tužiteljici, o kojim osobama svjedok govori kada upotrebljava riječ „mi“ što proizlazi iz činjenice da svjedok ranije iskazuje da su on i supruga 05. kolovoza 2021. došli u Rtinu s namještajem, rekao da će promijeniti brave o toj činjenici sudu iskazivala i sama tužiteljica te jer je životno i logično da bi i takav navod tuženika bio jedna od osnova na kojoj tužiteljica temelji prijavu policiji, međutim, o čemu tužiteljica ne iskazuje sudu; svjedokinja ME (list spisa 105-106) iskazuje da je ona, kada su joj iz nekretnine počele nestajati stvari bila prisiljena na promjenu brave, što da je bilo 2021. ili 2022. godine, vremena se sad ne može točno sjetiti, pojašnjavajući da je promjena brava izvršena na način da je došao majstor i promijenio brave za što mu je ona platila, upitana da li je nakon promjene brava na vratima nekretnine ona tužiteljici dala primjerak ključeva odgovara da nije niti ju je ona to tražila, dodajući da smatra da tužiteljici pravo na ključeve ne pripada dok s njom normalno ne razgovara, a upitana da li ima saznanja da je tuženik promijenio brave na ulaznim vratima ovog objekta odgovara da ni u ludilu on nije promijenio brave, dalje pojašnjavajući da su brave dva puta mijenjane, da je oba puta bravu promijenio majstor, da je oba puta ona angažirala majstora za promjenu brava napominjući da je drugi put bravu promijenio majstor koji je mijenjao vrata - a kakav iskaz sud cijeni životnim i logičnim kada ga cijeni u svezi s kao prvo, činjenicom o kojoj sudu iskazuje sama tužiteljica - tom da ne može sa sigurnošću reći tko od događaja u listopadu 2021. godine koristi predmetnu nekretninu, ali bi rekla da ju koristi baka (ME) i to jer ona nekad prođe uz nekretninu vozilom i vidi da se nekretnina koristi i da bi rekla da ju koristi baka te kao drugo, činjenicom da svjedok ŠE (list spisa 104) nije mogao potvrditi da nakon promjene brava tuženik koristi predmetnu nekretninu dok sud iskaz svjedoka KE (list spisa 105) u dijelu u kojem on iskazuje da ZE (tuženika) u korištenju ovog dijela nekretnine ne viđa zadnje 2 godine ne prihvaća kao uvjerljiv budući u svezi korištenja nekretnine ovaj svjedok sudu iskazuje i to da EE (tužiteljicu) u korištenju ovog dijela nekretnine nije vidio jako dugo, najmanje 7 ili 8 godina, a nesporno je da je tužiteljica predmet spora ne koristi tek od 05. kolovoza 2021. pa sud ocjenjuje da svjedok KE (što je i sasvim životno obzirom na njegovu dob od 85 godina) o vremenu kada su stranke zadnji put koristile nekretninu ne iskazuje uvjerljivo ni vjerodostojno - a budući sud cijeni životnim i logičnim da je brave na ulaznim vratima mijenjala upravo ona osoba koja nakon 05. kolovoza 2021. i koristi nekretninu (ME), a ne osoba (tuženik) koja nakon predmetne promjene brava ne koristi nekretninu; kao drugo, u svezi s činjenicom o kojoj sudu također iskazuje tužiteljica - tom da je ona u svezi promjene brava razgovarala s bakom, da ju je telefonski kontaktirala, ali to da je bio jako čudan razgovor u kojem je baka urlala na nju i poklopila joj, da joj se čini da baka ima nekih psihičkih poteškoća i da je dobila dojam kao da ju je netko napao - koja činjenica sudu ukazuje na to da je tužiteljica smatrala mogućim da njena baka ME ima saznanja o promjeni brava kao i na to da je odnos tužiteljice i ME očito bio narušen, čak u tolikoj mjeri da je ME vikala na tužiteljicu i poklopila joj; te konačno činjenicom da iz iskaza svjedokinje ME (list spisa 105) proizlazi da ona smatra da su njoj iz predmetne kuće počele nestajati stvari zbog tužiteljice i da su tužiteljica i njezin suprug njoj provaljivali u kuću te da je tužiteljica zauzela cijeli kad kuće s čime se ona (svjedokinja) nije slagala i da ona (svjedokinja) nakon što je promijenila brave na vratima tužiteljici nije dala primjerak ključeva jer smatra da joj ne pripada pravo na ključeve dok s njom (svjedokinjom) normalno ne razgovara, a što sve životno i logično ukazuje da je ME, jedna od suposjednica nekretnine koja je predmet ovog spora i to ona koja nakon predmetne promjene brava koristi nekretninu, imala razloge (pri čemu sud ne ulazi u ocjenu da li su ti razlozi stvarni već sud ovdje govori samo o tome da su ti razlozi bili stvarni po shvaćanju ME) za promjenu brave ulaznih vrata predmetne nekretnine. Takvom je ocjenom svih izvedenih personalnih dokaza, kako zasebno tako i u međusobnoj svezi, sud utvrdio da je u periodu od 05. kolovoza do **.**.2021. ME angažirala i platila majstora za promjenu brava na ulaznim vratima podruma (prizemlja), prvog kata i drugog kata (potkrovlja) predmetne kuće, dakle, da su brave ulaznih vrata predmetne nekretnine promijenjene po nalogu ME, a kakvo utvrđenje nije dovela u pitanje niti činjenica da je tuženik TE na društvenoj mreži postavio upit “jesi ti na Jadranu trebam obit jednu bravu”, postavljanje kojeg upita tuženik u svom iskazu ne osporava, obzirom iz takve objave nije razvidna lokacija obijanja brave pa je moguće da se radi o obijanju brave na lokaciji različitoj od predmetne dok je razvidno da se radi o obijanju samo jedne (a ne tri) brave; pa niti kada je sud tu činjenicu cijenio u svezi sa činjenicom da se tuženik otvoreno protivio tome da tužiteljica za sebe adaptira gornji kat predmetne kuće, a budući je sudu ME iskazivala da se i ona protivila tome što je tužiteljica za sebe zauzela gornji kat dok je tuženik sudu uvjerljivo iskazao (list spisa 111-112) da on smatra da je ovo bakina nekretnina i da ona s njom može raditi što hoće, ona da je ovo napravila svojim rukama pa iako dio glasi na njega, da ona (baka) s tom nekretninom može raditi što hoće. Istaknimo pri tome da uvjerljivost iskaza svjedokinje ME nije dovedena u pitanje time što svjedokinja nije znala ime majstora koji je mijenjao brave i što se u trenutku davanja iskaza nije mogla sjetiti kakav je bio oglas preko kojeg je našla majstora, a obzirom navedeno nije niti neživotno niti nelogično kada se uzme u obzir da je od promjene brava do dana iznošenja iskaza 20. siječnja 2025. proteklo skoro 4 godine, a tužiteljica je osoba rođena 1943. godine i stoga osoba starije životne dobi dok je općepoznato iz svakodnevnog života da i osobe relativno mlade dobi teško dugotrajno pamte imena sporednih sudionika u životu. Također, istaknimo ovdje i to da sud iz sadržaja prijave koju je tužiteljica podnijela protiv ovdje tuženika ne bi mogao utvrditi ništa suprotno gore navedenom odnosno ne bi mogao utvrditi da je promjenu brava izvršio ovdje tuženik, ovo obzirom tužiteljica sudu iskazuje (list spisa 110-111) da je ona upravo tuženika prijavila policiji za promjenu brava i da je tražila od policije da joj da neki papir o toj prijavi, ali da joj nisu ništa dali te da nisu ništa dalje po toj prijavi ni postupali već su joj rekli da oni tu ne mogu ništa te da mora s tim ići na sud, u prilog čemu govori i iskaz tuženika (list spisa 111-112) koji upitan da li je njega policija kontaktirala za promjenu brava odgovara na ga nikada nitko u svezi toga od strane policije nije kontaktirao, a iz čega proizlazi da PU zadarska po prijavi tužiteljice nije postupala pa da bi iz dokumentacije kojom PU zadarska raspolaže proizlazilo utvrđenje tog tijela tko je izvršio promjenu brava.

8.8. Utvrdivši tako da je predmetni čin smetanja suposjeda tužiteljice izvršen po nalogu ME, a ne po tuženiku, sud je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da sud utvrdi da je tuženik smetao tužiteljicu u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine čest. 904 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je točno neutvrđenog dana u razdoblju od kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. promijenio sve brave na kući te na taj način spriječio tužiteljicu u uživanju posjeda nekretnine i da tuženiku naloži uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja na način da preda tužiteljici primjerak svih ključeva za sve brave te mu zabrani svako takvo ili slično smetanje ocijenio neosnovanim te ovim rješenjem odbio.

9. Zaključno valja istaknuti da sud, uslijed ovako utvrđenog činjeničnog stanja, za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu (koji je odbijen zbog razloga što tuženik nije osoba koja je izvršila čin smetanja suposjeda tužiteljice) nije cijenio relevantnim navode i dijelove iskaza svjedoka i parničnih stranaka u svezi razloga poradi kojih su brave izmijenjene dok navode i dijelove iskaza u svezi darovanja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine nije cijenio relevantnim budući je sukladno čl. 441. ZPP u ovoj vrsti postupka (zbog smetanja posjeda) raspravljanje i dokazivanje ograničeno samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.

9.1. Što se pak tiče prijedloga tuženika za odbacivanje tužbe jer da ista nije podnesena u prekluzivnom roku, sud ističe da je promjena brava na ulaznim vratima predmetne kuće nedvojbeno izvršena u periodu od 05. kolovoza 2021. do 12. listopada 2021. pa kako je prema nedvojbenom utvrđenju ovog suda tužiteljica za promjenu brava, kojom je radnjom u cijelosti isključena od suposjeda predmetne nekretnine, saznala 12. listopada 2021. to je ova tužba zbog smetanja posjeda koju sudu podnosi 10. studenog 2021. pravodobna u smislu čl. 21. st. 3. ZV.

10. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a temeljem koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice kao stranke čiji je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.250,00 Eura dok je zahtjev tuženika kao stranke koja je uspjela u sporu za naknadu parničnih troškova ocijenio osnovanim, međutim, ne u visini naknadu koje tuženik potražuje već u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa/12) do primjene koje u ovom sporu radi smetanja posjeda pokrenutom 10. studenog 2021. dolazi temeljem čl. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23). Sukladno Tbr. 7. toč. 2. al. 1. Tarife/12 odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak radi smetanja posjeda, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova pa stoga tuženik koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika ima pravo na naknadu troška za zastupanje u dva prvostupanjska postupka i to prvi u kojem je doneseno rješenje zbog ogluhe koje je ukinuto te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje, a u kojem je tuženik poduzimao radnje (podnio je prijedlog za povrat u prijašnje stanje uz koji je podnio i odgovor na tužbu) te drugi u kojem je doneseno ovo rješenje o smetanju posjeda (2 x 200 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 2. al. 1. Tarife/12) i troška sastava žalbe protiv rješenja zbog ogluhe podnesene 05. travnja 2024. (1 x 60 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 10. toč. 2. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 42. Tarife/12 pripadajući PDV od 25% iznosi 1.150,00 Eura. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tuženika za naknadu troškova pojedinih radnji poduzetih u tijeku postupka (pristupa ročištu), povrh naknade troškova jednokratne nagrade za zastupanje u cijelom prvostupanjskom postupku, a obzirom tuženik pravo na naknadu troškova ostvaruje prema odredbama Tarife/12 koja pod jednokratnom nagradom obuhvaća sve radnje poduzete u prvostupanjskom postupku. Nadalje, sud nije priznao kao osnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova za pristup ročištu 12. svibnja 2025. u iznosu od 108,00 Eura za trošak goriva i 36,40 Eura za trošak cestarine obzirom da tuženik nije priložio dokaz da su mu navedeni troškovi nastali i to točno u zatraženoj visini. Konačno, sud nije cijenio osnovanim niti zahtjev tuženika za naknadu troškova koje popisuje kao „eventualne daljnje odvjetničke radnje, troškove postupka, sudskih pristojbi i vještačenja po ocjeni Suda“ budući taj zahtjev za naknadu troškova nije određen, a sukladno čl. 164. ZPP sud o naknadu troškova odlučuje na određen zahtjev stranke pri čemu je stranka u zahtjevu dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu, što svakako podrazumijeva i određeno naznačiti visinu troškova naknadu kojih traži po određenoj osnovi. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zadru, 16. lipnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu odluke, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu odluke, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka odluke. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na ovo rješenje,

2. Tuženiku po punomoćnici.