REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6703/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 (OIB:84397956623), protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska ulica 13a (OIB: 75665455333), kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rašica & Partneri, Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 15.238,18 eura sa zateznom kamatom od 7.8.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 1.250,00 eura sa zateznom kamatom od 18.6.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12.11.2024. podnio regresnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja motornog vozila koje je 18.1.1996. skrivilo prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja HJ, kojem je radi posljedica ove nesreće rješenjem tužitelja od 11.10.2004. priznato pravo na invalidsku mirovinu, s time da je uzrok nastale invalidnosti djelomično, 50% ozljeda na radu iz štetnog događaja od 18.1.1996. Tužitelj navodi kako isplatom predmetne mirovine trpi štetu, koja za razdoblje od 1.7.2022. do 30.6.2024. iznosi 43.537,66 eura. Kako je na invalidnost štetni događaj utjecao u omjeru od 50%, to bi razmjerno iznosilo 21.768,83 eura, a s obzirom na utvrđenu suodgovornost osiguranika tužitelja od 30%, tužitelj od tuženika potražuje 15.238,18 eura i predlaže donošenje presude citirane u izreci.
2. Tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, doprinos osiguranika tužitelja ni činjenicu da je tužiteljevom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu priznato u omjeru od 80% zbog ozljede na radu koja je posljedica prometne nezgode od 18.6.1996., a 50% zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali osporava osnovu i visinu zahtjeva pozivajući se na čl. 27.st.1. do 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu iz kojih proizlazi da tužitelju u konkretnom slučaju nije nastala stvarna šteta pa predlaže zahtjev odbiti.
3. Sud je tijekom postupka pročitao rješenje tužitelja od 11.10.2004. i drugu dokumentaciju u spisu, te ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
4. Predmet je postupka regresni zahtjev tužitelja za isplate koje je na ime invalidske mirovine isplaćivao u razdoblju od 1.7.2022. do 30.6.2004. svome osiguraniku HJ, nastradalom u štetnom događaju od 18.1.1996. krivnjom osiguranika tuženika.
5. Nije sporan nastanak navedene prometne nesreće od 18.1.1996. ni doprinos osiguranika tužitelja za njegov nastanak u omjeru od 30%. Nesporno je, a proizlazi i iz obračuna isplata i izvatka iz banke podataka tužitelja u spisu, da je u utuženom razdoblju tužitelj svom osiguraniku uplatio ukupno 43.537,66 eura, od čega tužbom potražuje razmjerni iznos od 50%, umanjen za 30% zbog suodgovornosti osiguranika tužitelja, čime njegov zahtjev iznosi 15.238,18 eura.
6. Sporna je osnova i visina zahtjeva.
7. Tužitelj tužbu podnosi pozivajući se na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21). S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, postojanje, opseg i visina tuženikove obveze moraju se utvrđivati primjenom odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme isplata mirovina koje tužitelj u ovom postupku potražuje (1.7.2019. do 30.6.2021.). Ovo je pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 470/22, Rev 12/22, Rev-5292/19, Rev-x 388/20 od 25.8.2020.
8. Naime, tuženikova pasivna legitimacija izvire upravo iz odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojih je nesporno i sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za vozilo kojim je izazvan predmetni štetni događaj. Na temelju odredaba ZOOP-a tuženik je sklopio ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i odgovara u okviru odredaba toga zakona i preuzetih ugovornih obveza propisanih tim Zakonom. Po čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzeti iz ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Ovo znači da obveza tuženika postoji ako je razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja koji se isplaćuje veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu.
9. Razmjerni iznos mirovine određuje se po čl. 27. st. 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
10. Prema tome, prema citirani zakonskim odredbama obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
11. S obzirom da je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja HJ zbog posljedica povređivanja u štetnom događaju rješenjem tužitelja sa 11.10.2004. priznato pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu je uzrok invalidnosti u omjeru od 50% ozljeda na radu kako posljedica ranije navedenog štetnog događaja, primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP proizlazi da ne postoji razlika mirovine koja bi predstavljala štetu koja je nastala tužitelju pa je sud, ocijenivši druge dokaze u spisu neodlučnima, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
12. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1., 155. i 156. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 11.6.2025. po 500,00 eura (tbr 8/1, 9/1), što uvećano za PDV 25% od 250,00 eura iznosi 1.250,00 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 17. lipnja 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku po pun.
