REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Kmp-80/2015-89
Gundulićeva 27, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom po sutkinji ovog suda Jadranki Luketin kao predsjednici vijeća, te sudaca porotnika Marije Mandić i Milene Komar i uz sudjelovanje ŽČ u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenika LČ, drugookrivljenog ŽČN i trećeokrivljenika LČN zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju i to ad1) LČ i ad2) RČN dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine — iznude — djelo označeno u čl. 243. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode — protupravnog oduzimanja slobode — djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, a ad3) ČČN u stjecaju počinio dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine — pomaganjem u iznudi - djelo označeno u čl. 243. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, u svezi čl. 38. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode — pomaganjem u protupravnom oduzimanju slobode — djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, u svezi čl. 38. Kaznenog zakona, a temeljem optužnice ODO-a Split posl.br. K-DO-518/2015 od 22. svibnja 2015., nakon održanih rasprava od 5. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 9. prosinca 2024., 24. siječnja 2025., i zaključene rasprave dana 17. lipnja 2025., a odluke objavljene u prisustvu ad 3) i njegovog branitelja, odvjetnika Petra Blaževića, te u prisustvu zamjenika ODO-a Split RČ, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
PRVOOKRIVLJENI LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin Ž i L, rođene R, rođen **.**.1993. u [adresa], gdje i prebiva, [adresa], Č, državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom srednjom turističkom školom, po zanimanju i vodoinstalater, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, srednjeg imovnog stanja, bez posebne imovine, neosuđivan
DRUGOOKRIVLJENI FČN, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČČ i F, rođ. H, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], D, državljanin Republike Hrvatske, vozač motornog vozila, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, lošeg imovnog stanja, bez imovine, sa završenom srednjom tehničko-prometnom školom u Splitu, neosuđivan
TREĆEOKRIVLJENI ČČN, OIB [osobni identifikacijski broj], sin A i S, rođene K, rođenog **.**.1993., s prebivalištem u [adresa] i boravištem na adresi [adresa] državljanina Republike Hrvatske 1 Makedonije, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen bez primanja, neoženjen, otac dvoje malodobne djece od 11 i 3 godina, lošeg imovnog stanja, osuđivan
k r i v i s u
I. što su 27. travnja 2015. oko 19.00 sati u Splitu, u Hercegovačkoj ulici 67, ispred Doma za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Split, u nakani da se neosnovano okoriste te oduzmu mogućnost odlučivanja i kretanja djetetu FČ, zajednički i dogovorno mu prišli s leđa LČ i FČN, te ga udarili otvorenim dlanovima po glavi. potom ga uhvatili ispod ruku, odvukli i ugurali u vozilo marke ,,Golf III“, gdje su ga posjeli na stražnje sjedište vozila, gdje je potom odmah do njega sjeo ČČN, kako bi ga spriječio u eventualnom pokušaju bijega i na taj način omogućio i olakšao ostvarenje njihovog nauma, gdje su mu zapovjedili da za njih mora izvršiti krađe i da će ga ubiti, isprebijati i baciti u kanal ukoliko ne udovolji njihovom traženju, kada ga je FČN ponovno udario dlanom po glavi, nakon čega su malodobnog HČ dovezli do trgovine ,,Bipa“ u Splitu, Vukovarska 51-53, gdje su ga sva trojica pratili do ulaza i naredili mu da im iz iste donese parfeme, pa ih je on, bojeći se izrečenih prijetnji, poslušao, uzeo i odnio dva parfema marke ,,Gucci guilty“* od 50 ml i Gucci guilty black“ od 50 ml ukupne vrijednosti 1.039,80 kuna, te im iste predao u vozilu, koje parfeme su zadržali, nakon čega su ga odvezli do trgovine ,DM“ u Splitu, Spinčićeva 2b, gdje su ga također pratili do ulaza, odakle je uzeo i odnio dva parfema marke ,Paco Rabanne 1 Milion“ od 100 ml i ,,Paco Rabanne Black XS“ ukupne vrijednosti 979,80 kuna, koje im je predao u vozilu, koje parfeme su zadržali, potom su ga odvezli do trgovine ,DM“ u Splitu, Obala kneza Domagoja 3, odakle je uzeo i odnio dva parfema marke ,Uomo moschito“ od 75 ml, ukupne vrijednosti 499,80 kuna, ali im iste nije uspio predati, jer ga je u trenutku kada je izišao iz trgovine uhvatio zaštitar, čime su oštetili trgovačko društvo Bipa d.o.o, Zagreb za iznos od 1.039,80 kuna i DM d.o.o. Zagreb za ukupni iznos od 1.479,60 kuna,
II. dakle, I optuženik LČ i II optuženi mlađi punoljetnik RČN s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, uporabivši silu protiv osobe i zaprijetivši joj da će izravno napasti na život i tijelo te osobe, prisilili drugoga da što učini na štetu tuđe imovine, te drugom protupravno oduzeli slobodu kretanja i djelo je počinjeno prema djetetu, a III optuženik ČČN im s namjerom pomogao da sebi pribave protupravnu imovinsku korist, uporabivši silu protiv osobe i zaprijetivši joj da će izravno napasti na život i tijelo te osobe, prisilivši drugoga da što učini na štetu tuđe imovine, te im s namjerom pomogao da drugom protupravno oduzmu slobodu kretanja, a djelo je počinjeno prema djetetu,
III. čime su I optuženik LČ i II optuženik mlađi punoljetnik RČN u stjecaju počinili dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine - iznudom - djelo označeno u čl. 243. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode - protupravnog oduzimanja slobode - djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, a III optuženik ČČN u stjecaju počinio dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine - pomaganjem u iznudi - djelo označeno u čl. 243. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, u svezi čl. 38. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode - pomaganjem u protupravnom oduzimanju slobode - djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, u svezi čl. 38. KZ/11.
IV. Stoga se prvookrivljenom LČ prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim kako slijedi:
- zbog počinjenja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
- zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
Nakon čega se na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, prvookrivljeni LČ
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci
Potom se, na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11, prvookrivljeniku LČ izriče
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
na način da će prvookrivljeni LČ dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci IZVRŠITI, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine NEĆE BITI IZVRŠEN ako isti u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
V. Drugookrivljenom HČN prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim kako slijedi:
- zbog počinjenja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11– utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
- zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11– utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
Stoga se, na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, drugookrivljeni FČN
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, drugookrivljeniku HČN izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako drugookrivljeni u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, koji rok počinje teći od pravomoćnosti presude.
VI. Trećeokrivljenom LČN se prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim kako slijedi:
- zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u iznudi iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 38. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 – utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
- zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u protupravnom oduzimanju slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 38. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11– utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
Stoga se, na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 38. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, trećeokrivljeni ČČN
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, trećeokrivljeniku LČN izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako trećeokrivljeni u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, koji rok počinje teći od pravomoćnosti presude.
VII. Temeljem čl. 54 KZ/11 prvookrivljenom LČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od 28. travnja 2015. pa do 28. prosinca 2015.
VIII. Temeljem čl. 54 KZ/11 drugookrivljenom DČN i trećeokrivljenom LČN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od 27. travnja 2015. pa do 18. svibnja 2015.
IX. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), dužni su prvookrivljeni LČ, drugookrivljeni FČN i trećeokrivljeni ČČN nadoknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) a koji iznos su dužni nadoknaditi svaki ponaosob, a koji iznos predstavlja državnoodvjetnički i sudski paušal.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu posl.br. K-DO-518/2015 od 22. svibnja 2015. protiv prvookrivljenika LČ, drugookrivljenog ŽČN i trećeokrivljenika LČN zbog počinjenja dva kaznena djela u stjecaju i to ad1) LČ i ad2) RČN u dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine — iznude — djelo označeno u čl. 243. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode — protupravnog oduzimanja slobode — djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, a ad3) ČČN u stjecaju počinio dva kaznena djela, od čega je jedno kazneno djelo protiv imovine — pomaganjem u iznudi - djelo označeno u čl. 243. st. 3., u svezi sa st. 1. KZ/11, u svezi čl. 38. KZ/11 te drugo protiv osobne slobode — pomaganjem u protupravnom oduzimanju slobode — djelo označeno u čl. 136. st. 3., u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, u svezi čl. 38. Kaznenog zakona.
2. Na prvoj održanoj raspravi, a kada su se za to stekli procesni uvjeti bila su prisutna sva trojica okrivljenika i njihovi branitelji te su isti bili pozvani na očitovanje o optužbi te na upit predsjednice vijeća kakav stav zauzimaju prema optužbi prvookrivljeni LČ je izjavio kako ne priznaje kaznena djela iz optužnice, a isti odgovor da ne priznaje kaznena djela iz optužnice na isti način se izjasnio i drugookrivljeni FČN te isto tako na upit predsjednice vijeća kakav stav zauzima prema optužbi i trećeokrivljeni je izjavio kako ne priznaje kaznena djela iz iste optužnice. Na istoj raspravi od 5. veljače 2024. su izjavili da će svoje obrane dati na kraju dokaznog postupka.
3. Na zadnjoj raspravi od 17. lipnja 2025. (list 444) koja je zbog proteka vremena morala početi ispočetka okrivljeni su ponovno bili upitani da se izjasne o osnovanosti optužnice pri čemu su njihovi odgovori bili potpuno isti kao i na raspravi gdje su se po prvi put očitovali o samoj optužnici odnosno o krivnji te su isto tako ponovili da obranu da žele dati na kraju dokaznog postupka.
4. Prije nego što je podignuta sama optužnica sva trojica okrivljenika bili su ispitani pred ODO Split te su optuženici LČ i FČN u potpunosti negirali počinjenje kaznenih djela tvrdeći da je maloljetni oštećenik HČ bio dužan LČ određenu svotu novca, a zbog čega da im je isti predložio da ga odvezu na mjesta na kojima bi on mogao pribaviti novac odnosno predmete kojima bi podmirio dugovanje LČ, a što da su i učinili, pri čemu da nisu upotrebljavali bilo kakvu silu prema navedenom maloljetniku i oštećeniku FČ.
Trećeoptuženi ČČN također je bio ispitan prije podizanja optužnice pred ODO Split te je negirao počinjenje kaznenog djela, no iskazuje da predmetne zgode jeste došlo do njihovog počinjenja tereteći pri tome isključivo LČ i HČN, a gdje da je on osobno bio tek očevidac tih događaja te da nije poduzimao radnje koje mu se stavljaju na teret.
5. Na raspravi koja je zaključena 17. lipnja 2025. te i nakon što je pregledan cjelokupni dokazni postupak, a budući su okrivljenici od samog početka zahtijevali svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka te i s obzirom na činjenicu da nije bilo nikakvih daljnjih prijedloga za nastavak dokaznog postupka osim onoga već izvedenog uzeta je njihova obrana na istoj raspravi od 17. lipnja 2025.
6. Tako je u svojoj obrani na raspravi prvookrivljeni LČ ponovno iskazao kako se ne osjeća krivim. Oštećenika HČ da nitko nije oteo, nitko ga nije ništa prisiljavao i nitko ga nije tukao. Tvrdi kako ne poriče da su se našli u autu, ali oštećenik nije bio zarobljen niti mu je bila oduzeta sloboda i mogao je izaći bilo kad iz automobila i otići gdje hoće. U svojoj obrani jasno je odbio dogovarati na pitanja suda te je naveo da se dogovorio sa braniteljem i da će odgovarati samo na upite svog branitelja. Očigledno, a isto proizlazi iz raspravnog zapisnika posebnog pitanja od strane branitelja nije ni bilo jer da su postojala ista bi bila ubilježena. Stoga je u svojoj obrani prvookrivljeni LČ samo iskazivao o svojim obiteljskim prilikama. Navodi kako ne radi trenutačno radi bolova u leđima. Misli da će se oporaviti. Imao je namjeru voziti taksi, ali za tu aktivnost se traži potvrda da se ne vodi kazneni postupak. Ističe i to da od ovih učina koji mu se stavljaju na teret i koje poriče poslije nije imao nikakvih kaznenih postupaka niti prekršajnih. Prekvalificirao se za zanimanje vodoinstalater, ali to ne radi jer je ozlijedio kralježnicu. Živi s majkom i bratom. Kad mu je zdravlje u pitanju ističe i to da ima problema s koljenom i da ga je to zaustavilo, ali se nada da će se brzo oporaviti.
7. U svojoj obrani na raspravi drugookrivljeni FČN htio je ponoviti kako djela iz optužnice nije počinio. Zapravo, navodi čak i to da je od ovog događaja koji se opisuje prošlo toliko godina da se skoro više i ne sjeća. Stoga da sud može uzeti da iskazuje isto onako kako je govorio u prethodnom postupku, odnosno kada je davao iskaz pred ODO Split. Ipak je nešto htio kazati o svojim osobnim i obiteljskim prilikama. Kazuje da živi s majkom, ocem i sestrom. Otac mu je bolestan, imao je dva srčana udara, a sestra je samohrana majka koja ima jedno dijete od 9 mjeseci. Obiteljska situacija nije baš ugodna jer se brine o ocu i preuzima dio posla koji on ne može raditi. Otac sestrinog djeteta se ne brine o djetetu. Nažalost, sestra je bolesna i ima složenu autoimunu bolest, reumatoidni artritis. Na svu sreću, navodi kako majka ipak radi u đačkom domu te ima primanja te da stoga upravo ona i on spašavaju složenu obiteljsku situaciju. Sestra je po struci medicinska sestra, ali je na porodiljnom.
8. Za razliku od prvookrivljenog kao i drugookrivljenog u svojoj obrani od 17. lipnja 2025. mnogo više je iskazivao trećeokrivljeni ČČN.
8.1. Tako navodi da su on FČN i LČ bili na igralištu na Brdima te 2015. Igrali su košarku i tenis. Nakon toga došli su na ideju da nabave marihuane. On da nije htio častiti ostale sa svojih 50 kn misleći na FČN i LČ. Nakon toga LČ uzima mobitel i piše neke poruke, tada da nije znao kome. Sjeli su u auto od FČN i krenuli prema Domu za nezbrinutu djecu na Brdima. Parkirali su iza Doma te su zvali malog HČ da izađe ispred Doma. Do Doma je FČN vozio. Izašli su iz auta i tada je prvi put vidio HČ u svom životu. Nije mu znao ni ime. Vjerojatno su njih dvojica znali HČ jer mu je LČ slao poruke. Nakon toga je LČ zagrlio FČ. Po njemu su LČ i FČN htjeli da HČ vrati tih 200 kn što je dugovao. Pri odlasku prema autu nije bilo velikog nasilja. HČ da je bio prepadnut. Po pogledu da je vidio da je prepadnut. Bio je povučen u sebe. U jednom momentu se počeo opirati da ne bi ušao u auto. Nakon toga misli da su ga obojica "strišali" po glavi. Nije bilo nasilja, ali misli da je moment presudio da HČ pristane na njihove zahtjeve. Po njemu nije dobrovoljno ušao nego zbog ovog događaja je rekao da će mu majka poslati neke novce. Nakon toga su svi sjeli u auto, on je sjedio odostraga do HČ i tješio ga je govoreći "ajde ukradi taj jedan parfem, neš ti 200 kn, neće ništa biti, nemoj se bojati". Navodi da ga je oštećenik HČ pogledao s povjerenjem pa se i malo smirio. Onda su krenuli put Gripa prema parfumeriji Bipa. LČ da je primarno pričao o parfemima pa je mislio da će ukrasti jedan parfem. Čuo je i da mu je LČ naredio da ukrade taj parfem. FČN mu nije naređivao krađu parfema. FČN je vozio automobil i ništa mu nije rekao. Nakon toga je HČ izašao iz auta, a prije se u autu pričalo o parfemima, markama, kako će uzeti i sl. Prije nego što su došli do Bipe, da je LČ rekao da ga ostavi doma da on ne želi sudjelovati. Nakon toga mi je LČ rekao: "Ne, ne, ti si s nama". Nije mogao izići iz auta jer je imalo troja vrata.
Prvi put kad je išao u Bipu, HČ je donio jedan parfem i dao ga je LČ. Nakon toga su se vratili na Brda i onda je LČ rekao I da mu sada nije dužan 200 kn nego 2000 kn, a on da je opet rekao LČ da ga vozi doma i on mu ništa nije odgovorio. Bila je neka hladna atmosfera. Opet se krenulo prema Bipi na Gripama. Tada HČ krade još 2 parfema koliko se sjeća. Nakon toga krenuli su prema garaži kraj Tommya. U garaži nije ništa govorio, šutio je. Samo se čudio. Kada je prvi put HČ krao parfem, tvrdi ga je LČ pratio. Izašao je iz auta i pratio ga da ovaj ne bi slučajno pobjegao. Kada je zašutio shvatio je da je sve prešlo mjeru.
Kad su došli do te garaže, išao je krasti u DM. Tu je ukrao misli 3 ili 4 parfema. Misli da je sveukupno bilo ukradeno 12-13 parfema. Zadnja prodavaonica je bila u trajektnoj luci i to isto DM. FČN je parkirao gdje se ukrcavaju brodovi, točno nasuprot DM-a. HČ je izašao. Prije izlaska iz auta je HČ zvonio mobitel. Zvala ga je odgajateljica na Brdima. Bio je prisiljen lagati i rekao je da je na nekom igralištu, da je po kvartu. Nakon toga je krenuo u DM. Čekali su ga, ali on se nije vraćao. LČ je postao zabrinut i išao je provjeriti gdje je i u tom trenutku on je uhvatio priliku i izašao je iz vozila, digao je sic od suvozača i izašao iz vozila. Napravio je nekih 12 koraka put rive, a nakon toga je čuo kako FČN tuče po vratima od auta i meni naređuje da se vrati u auto. On da je bio u panici, nije znao kako će reagirati da ne ispadne cirkus. On da se mimo volje vratio u to vozilo. Nakon toga LČ se vraća u auto i govori da bježe i na zavoju je opet rekao da ga puste, a oni nisu. Negdje ispred II PP ih je dočekalo 10 policajaca i sve ih priveli. Završio je u zatvoru. U zatvoru je nastao još veći cirkus jer je LČ svima na šetnji rekao da bi on bio druker jer je tada na sudu rekao istinu. Zato je doživljavao šokove, pljuvali su ga na šetnji itd. Tvrdi da je doživio veliki psihički kolaps od velike nepravde. Završio je u bolnici u Zagrebu. Tvrdi da ni sam ne zna kako bi opisao svoje ponašanje. Trenirao je i borilačke sportove i bio snažan. Ne kaže da nije mogao drugačije postupiti nego što je postupio, ali ako je u autu sve bilo "uzavrelo" smatrao je da ne smije biti agresivan i da ne smije postupiti na drugi način jer bi se mogla "zapaliti cijela vatra". Uvijek da su mu treneri govorili da ne smije zloupotrebljavati sport itd. Po njegovoj procjeni LČ i FČN su dominirali nad njim. Tvrdi da je pogriješio kada je zaista rekao HČ: "Ajde ukradi taj jedan parfem". Smatrao je da to nije ni krađa nego prekršaj.
Posebno upitan iskazuje kako misli da je HČ radio ovo iz straha od LČ i FČN. Čak da je oštećeniku dao cigaru jer mu je duša bila ugrožena. Čak mu je rekao da je to prekršaj i da će sve dobro završiti.
U obrani navodi i da nije završio srednju školu. Ostala su mu 3 predmeta. Ima eto samo osnovnu. Trenutno je u istražnom radi sumnje na počinjenje kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi. Koliko zna optužnica nije još podignuta.
Inače živi sam u [adresa] u obiteljskoj kući. Otac mu ima karcinom i više ne radi. Imaju apartman koji se iznajmljuje. Nešto radi na crno oko auta. Majka mu pomogne jer ima nekretninu koju iznajmljuje stranim radnicima pa mu da mjesečno oko 300, 400 eura, a i on pomognem njoj.
Na poseban upit branitelja ad1) odgovorio je da nije tjerao HČ da krade parfeme. HČ mu nije bio dužan dati nikakav parfem. Samo se nadao da će FČN i LČ vratiti dug na bilo koji način. Nekih 50-100 kn. Nisu ga interesirali parfemi da bi se naplatio za dug koji su imali prema njemu LČ i FČN. Niti zna koji su niti ih koristi niti je podržavao ovu akciju. Također posebno upitan zašto je ušao u automobil kada je vidio da je oštećeni HČ u strahu, odgovorio je da zato što je smatrao da je HČ ugrožen i da mu olakša tu traumu. Isto tako na upit branitelja iskazao je da je HČ mogao pobjeći i sl. ali smatra da to nije učinio iz straha jer LČ i FČN znaju gdje prebiva. Drugim riječima, da se oštećenik usudio pobjeći, opet bi ga pronašli u Domu na Brdima.
9. U dokaznom postupku sud je donio rješenje te je temeljem čl. 431. st. 3. ZKP/08 izdvojio iz spisa: službena bilješka I PP Split od 27. travnja 2013. (list 13) o obavljenom obavijesnom razgovoru sa oštećenikom HČ, službena bilješka I PP Split od 27. travnja 2015. (list 14) o obavljenom obavijesnom razgovoru sa DČ, službena bilješka I PP Split od 28. travnja 2015. (list 37) o obavljenom obavijesnom razgovoru sa LČ (list 37-38), službena bilješka I PP Split od 28. travnja 2015. o obavijesnom razgovoru sa HČN (list 39-40), ), službena bilješka I PP Split od 28. travnja 2015. o obavijesnom razgovoru sa LČN (list 41-42), službena bilješka PP Dubrovnik od 28. travnja 2015. o obavljenom obavijesnom razgovoru sa AČ (list 126), a s obrazloženjem da službene bilješke policijskih službenika ne predstavljaju nezakonit dokaz u smislu čl. 10. ZKP/08, ali se odnose na obavljene obavijesne razgovore službenih osoba sa presumptivnim svjedocima i osumnjičenicima te se na njima ne može temeljiti sudska odluka. Izdvojeni dio spisa zatvoren je u poseban omot koji će biti prilog spisu, a stranke su izjavile da neće ulagati žalbu te se odmah nastavilo s raspravom.
10. U nastavku dokaznog postupka pročitana je službena zabilješka I PP Split od 27.04.2015. (list 3-4), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 934665 (list 5), zapisnik o krađi t.d. DM d.o.o. od 27.04.2015 (list 6), službena bilješka II PP Split od 27.04.2015. (list 9), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 910596 (list 31), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 910597 (list 32), zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta (list 33-36), zapisnik o prvom ispitivanju II optuženika FČN s audio-video snimkom (list 60-64), zapisnik o prvom ispitivanju I.optuženika LČ s audio-video snimkom (list 72-76), zapisnik o prvom ispitivanju III optuženika ČČN s audio-video snimkom (list 84-88), zapisnik o ispitivanju svjedoka DČ (list 123), zapisnik o ispitivanju oštećenika — žrtve HČ (list 156-157), zapisnik o ispitivanju svjedoka SČ (list 158-159), zapisnik o ispitivanju svjedoka KČ (list 162-163), izvješće Centra za socijalnu skrb u Splitu od 21.05.2015.g. (list 175-182), nadalje pregledano je mišljenje sudskog socijalnog pedagoga AČN od 15. siječnja 2016. (list 240-243) zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika- HČ od 5. veljače 2024. (list 375) temeljem čl. 431. st, 7. ZKP/08, temeljem čl. 431. st. 7. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka SČ na raspravi od 11. ožujka 2024. list (381-384), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka DČ na raspravi od 9. prosinca 2024. (list 417-420), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka IČ od 24. siječnja 2025. putem audio video konferencije (list 425-428), rješenje o određivanju istražnog zatvora za ad3) LČN (list 435-437).
11. Stranke nisu imale primjedbi na pregledanu i pročitanu dokumentaciju kao ni prijedloga za nastavak dokaznog postupka.
12. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za okrivljenike od 28. svibnja 2025.
13. Nakon provedene rasprave te svih izvedenih dokaza na raspravi smatramo kako je u potpunosti dokazano da su okrivljenici počinili predmetna kaznena djela na štetu djeteta-oštećenika HČ upravo onako i na način kako im se to stavlja na teret. Dakle, iako su okrivljenici LČ i FČN sadržajno negirali počinjenje predmetnih kaznenih djela, suprotno proizlazi dijelom iz iskaza trećeokrivljenika LČN, ali u prvom redu iz detaljnih i okolnosnih iskaza svjedoka SČ i KČ (Gavrilović) te iskaza tada maloljetnih i to oštećenika HČ i svjedoka DČ, a koji su dati na dokaznom ročištu pred sucem istrage i koji iskazi su, nasuprot obranama okrivljenika logični, smisleni i uvjerljivi te su kao takvi potkrijepljeni ostalim dokazima pobliže navedenim u optužnici, a koji su izvedeni tijekom dokaznog postupka.
14. Kao glavni dokaz da bi se djela počinila na način na koji je opisano u izreci ove presude ponajprije proizlazi iz iskaza ispitanog oštećenika-žrtve HČ i to iz iskaza njegovog kazivanja kojeg je dao prije podizanja optužnice. (list 156-157)
14.1. HČ iskazivao je po prvi puta 18. svibnja 2015. i to pred sucem istrage (Kir-d-8/15). Ispitivanju pred sucem istrage bio je prisutan tada zamjenik ODO-a Split, ali također i trojica branitelja u to vrijeme koje su angažirali okrivljeni. Bili su prisutni branitelji pok. Franceschi, Ć i Đ i kao osoba od povjerenja bila je prisutna majka mal. HČ. Ovo ističemo s razlogom što držimo da se radi o procesno valjanoj formi ispitivanja svjedoka-žrtve gdje su prisustvovali branitelji i sam svjedok, oštećenik koji je davao iskaz te je na taj način u svakom slučaju prilikom davanja iskaza bilo zadovoljeno načelo kontradiktornosti budući su svi prisutni branitelji, a bilo ih je troje bili u mogućnosti pred sucem istrage postavljati pitanja oštećeniku mal. FČ.
14.2. Tako u svom iskazu od 18. svibnja 2015. navodi da se događaj zbio koncem travnja 2015. dok je bio u Domu za odgoj djece i mladeži Split i to upravo poslije večere kada je izašao vani. Sjeo je na zidić ograde, s leđa su mu pristupili okrivljenici od kojih je poznavao LČ i SČN dok ovog trećeg nije poznavao. Pristupili su mu na način da su mu došli s leđa, udarili su ga po glavi, dlanom otvorene ruke. Misli da su ga udarili upravo LČ i RČN. Ovaj treći je bio iza njih i on mu nije prilazio. Poslije tih udaranja uzeli su ga za ruke i ubacili u automobil. Automobil je bio parkiran iza Doma, udaljen od tog mjesta negdje oko 10-ak metara. Ubacili su ga u vozilo govoreći da ide za njih krasti parfeme, a RČN ga je u autu još udario dlanom otvorene ruke dva do tri puta sjedeći na prvom mjestu dok je on sjedio iza njega. Nakon toga su ga odvezli do Bipe na Gripama i naložili mu da uđe u Bipu i ukrade dva parfema i to neke Guccijeve, a što je on učinio. Uzeo je dva parfema dok su ga oni čekali u vozilu. Donio je parfeme u vozilo i dao ih njima. Nakon toga je ušao u vozilo i odvezli su ga na područje Gripa i naložili da uđe u DM i Bipu i iznese po dva parfema što je učinio i ponovno ih dao njima. Nakon toga su ga odveli autom u trajektnu luku i tada mu naložili da iz tog DM uzme dva parfema i to marke "Moschino" što je on i učinio, a kojom prilikom ga je uhvatio zaštitar DM. Stavio ga je u svoju kancelariju i pozvao je policiju. Policija ga je odvela u policijsku postaju i on je sve ovo kazao djelatnicima policije. U svom iskazu također je naveo da ne zna zašto su njega oteli, a da inače zna da hvataju maloljetnike iz Doma i sve ih maltretiraju. Tvrdi da im ništa nije bio dužan. Od okrivljenika ništa nije uzimao, ni novac ni cigarete niti bilo što drugo.
Sve ovo da je vidio i DČ, posebno da ga je vidio kad su ga odvozili do vozila i kako je otrčao do odgajateljice da joj kaže što se s njime događa. Ponavlja u iskazu kako poznaje LČ i ĆČ jer se stalno motaju oko Doma i maltretiraju ih, ali ovog trećeg da nije poznavao. Zna također da je odgajateljica često zvala policiju kada bi ih vidjela jer bi i druge hvatali i prisiljavali ih na ove radnje. Ovaj treći okrivljeni da je bio nazočan, ali nije ništa poduzimao, šutio je. Okrivljenici su ga stavili u vozilo marke "Golf III", a upravljao je RČN. Na mjestu suvozača je bio LČ, a s njime odostraga je sjedila ova treća osoba koju nije poznavao.
Kada su mu naložili da uzima parfeme, tvrdi da mu je RČN rekao da je bolje da ukrade parfeme i da ih da njima nego da ga negdje išaketaju i bace. Iz vozila da nije mogao izaći jer je bilo zaključano, a zaključao ga je upravo FČN. LČ je davao parfeme koje je krao. Posebno ističe da je bio prisiljen krasti ove parfeme kako je kazao i to prisiljen upravo od strane okrivljenika. U sva tri dućana kada je ulazio sva tri okrivljenika sjedili su u vozilu i čekali njega da donese parfeme za koje su naložili da ukrade i njima preda. Kada je bio upitan na ročištu od strane branitelja izjavio je da nije smio obavijestiti zaštitara kada je ulazio u ovu trgovinu da bi ukrao parfeme jer da su mu zaprijetili da ukoliko počne bježati da će ga naći i istući i baciti negdje. Također kada je ušao u drugi dućan slučajno ga je nazvala njegova majka na mobitel, pitala ga gdje je, on da je rekao da je otet i da joj dalje ne može više ništa reći te da je prekinuo razgovor. Nakon što ga je majka zvala isključio je svoj mobitel tako da ona više ne zove, a on nju nije smio zvati. Nijedan od okrivljenika nije ulazio u dućan niti su izlazili iz vozila. Isto tako u svom iskazu precizno navodi da je siguran da ga je prvi udario LČ jer je prvi pristupio njemu, a za drugi udarac nije siguran je li ga udario SČN iako mu je prišao. Da je vozilo bilo zaključano primijetio je na način da kada je SČN ušao u vozilo i kada su svi drugi ušli pritisnuo je neku tipku i on je čuo klik, a ta tipka stoji kod upravljača. Onda je vidio da su se na vratima spustile brave za zaključavanje. Pokušao je otvoriti ta vrata kad su stali na Gripama, ali nije uspio. Nakon njegovog pokušaja otvaranja vrata tvrdi da ga je udario RČN dlanom otvorene ruke po glavi.
14.4. Za napomenuti je kako je obrana inzistirala na tome da se oštećenik žrtva HČ pozove na raspravu i ponovno ispita. Drugim riječima, obrana se nije suglasila sa čitanjem iskaza oštećenika-žrtve HČ pa je stoga sud uložio ogroman trud kako bi uopće saznalo gdje se svjedok-oštećenik nalazi tako da su bila poslana pismena službenicima policije i drugim institucijama kako bi se došlo do ispravne adrese gdje se isti nalazi.
Ipak uz ogromne poteškoće svjedok-oštećenik pristupio je na raspravu 5. veljače 2024. i tada zaista što bi dramaturškim rječnikom kazali dolazi do teatralnog obrata u sadržaju iskaza samog HČ.
14.5. Sam sud imajući dovoljno iskustva ni u najgorem scenariju nije mogao predvidjeti da će svjedok-oštećenik sada na raspravi dijametralno suprotno iskazivati od onoga što je detaljno iskazivao pred sucem istrage u prisustvu suca, branitelja okrivljenika i njegove majke. Ukratko, iz razloga koji se mogu samo pretpostavljati, iskazivao je sasvim suprotno navodeći da se tek ponešto sjeća događaja. Sjeća se da je jednome dugovao novac, a tada su bile kune i to LČ. Također se sjeća da je jednu večer ispred Doma došao LČ i RČN koji su mu rekli da ide s njima u automobil. Ne sjeća se čiji je bio automobil niti su mu kazali razlog zašto bi bio u automobilu. U svakom slučaju da su isti bili dobri prema njemu, a da su bili dobri i prije na način da su mu često pomagali, a i tijekom samog događaja. To je bilo jedno prijateljstvo. Na raspravi pred svima tvrdi da ga nitko, pod time misli na LČ i RČN da ga nitko nije na išta prisiljavao. Nitko ga nije udarao po glavi dlanovima od njih dvojice. Nitko mu nije prijetio smrću, teškim zlom i sl. Misli da se zaista ne bi radilo o nikakvoj iznudi. Tvrdi da je dobrovoljno ušao u auto., Nije imao osjećaj da bi bio zatočen, otet, da mu je protupravno oduzeta sloboda i sl. Odlučio je sam da ode u DM i na taj način pokuša vratiti dug LČ te je ušao u DM i ukrao parfem. Njih dvojica da su znali zašto izlaze iz auta. Tvrdi da ako bi itko od saslušanih svjedoka govorio drugačije u smislu da je bio uplašen, da je tvrdio da je otet i sl. odmah može kazati da ne zna zbog čega bi oni tako iskazivali. Nakon što je na raspravi saslušan HČ upravo predsjednica vijeća pitala je svjedoka da li se sjeća što je iskazivao pred sucem istrage te je isti odgovorio da se ne sjeća pa da bi bilo dobro da mu se taj zapisnik pročita u cijelosti. Nakon toga iskaz pred sucem istrage pročitan mu je u cijelosti te nakon toga bio je precizno upitan zbog čega njegovo kazivanje pred raspravnim sudom se u bitnome razlikuje od onoga što je upisano u samom zapisniku pred sucem istrage, svjedok je odgovorio "ne sjećam se kada sam davao iskaz, kome sam davao iskaz i gdje sam davao iskaz". Nakon ovakvog stanja stvari, prisutan predstavnik optužbe odmah je naveo kako u cijelosti prigovara iskazu oštećenika datog na raspravi koji je u potpunosti u suprotnosti sa iskazom kojeg je dao pred sucem istrage. Bez obzira na ovakav prigovor i suočavanja oštećenika sa dva različita teksta svjedok oštećenik nije promijenio svoj iskaz.
14.6. Ovaj sud drži da se može pokloniti vjera isključivo iskazu koji je dat pred sucem istrage ŽS Split. Naime, radi se o iskazu koji je dat neposredno nakon samog događaja i zbog tako kratkog vremenskog razdoblja za povjerovati je i razumno je vjerovati da se u tom momentu svjedok dobro sjećao svega što se dogodilo te da je u toj fazi postupka u cijelosti govorio istinu. Stoga taj iskaz koji je dat i citiran na raspravi oštećenika smatramo u cijelosti neosnovanim, neuvjerljivim i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenika. HČ je osoba koja je dugo vremena bila u Domu na Brdima, očigledno zbog različitih problema te je evidentno i nastavo imati problema koji se tiču pravosuđa. Očigledno je sam naučio da tako kažemo kako se može ponašati na sudu, a to je da se može iskazivati istina, prikrivati istina, da se može u potpunosti lagati i u svojstvu okrivljenika pa i u svojstvu žrtve-oštećenika. Držimo stoga da zapravo iskaz koji je dao pred ŽS Split je istinit i odgovara onome što se dogodilo.
15. U prilog teze da je dokazni postupak uspio završiti na način je dokazano da bi sva trojica okrivljenika počinili utežena kaznena djela proizlazi također i iz iskaza saslušanog svjedoka DČ.
15.1. Svjedok je saslušan ponajprije pred ŽS Split dana 14. svibnja 2015. Saslušan je pred sucem istrage i to u istom sastavu kao što je bio i tijekom saslušanja žrtve. Tako je naveo kako okrivljenike i to LČ i HČN poznaje dok trećeokrivljenog LČN da ne poznaje. Prvu dvojicu da poznaje zato što žive na Brdima i oni su često oko Doma i druže se sa mlađim maloljetnicima iz Doma. Oštećenika i ml. HČ da poznaje jer da su zajedno bili u Domu za odgoj djece i mladeži u Splitu. Dalje navodi da je negdje oko 19,30 sati gledao kako su ispred Doma prvookrivljeni i drugookrivljeni gurali HČ u vozilo koje je bilo parkirano iza Doma, a isto tako da je vidio i LČN koji je bio ispred auta te da su HČ ugurali u vozilo, i tada da su sva trojica ušli uvozilo, a nakon što su ga ugurali udaljili su se u njemu nepoznatom pravcu. Također kazuje da zna da su okrivljenici tražili HČ jer im je dužan neke novce, a koje i koliko novaca da ne zna. Kada su počeli gurati oštećenika HČ prema vozilu da nije htio ići za njima već se popeo na drugi kat doma i gledao što se događa i da je svojim očima vidio kako je LČ udario dlanom otvorne ruke HČ koji se otimao i nije želo ući u vozilo te da je čuo i to kako se protivi ulasku u vozilo. Čuo je da prvookrivljeni viče HČ naređujući mu "ulazi u auto", ovaj se opirao, nije želio ući i nakon toga ga je LČ udario triskom po licu i uhvatio ga za ruku i naknadno ubacio u vozilo. Također svjedoči o tome da kada su pristupili oštećeniku koji je sjedio na jednom zidiću i pušio da su mu prišli sleđa. Pristupili su mu prvookrivljeni i drugookrivljeni i uhvatili ga za mišice ruku, oborili ga sa zidića, nisu mu dali da padne nego su ga odvukli prema vozilu koje je bilo po njegovoj procjeni udaljeno nekih 20-30 metara od mjesta gdje je oštećeni sjedio. Događaj da je odmah prijavio odgajateljici KČ koja je odmah zvala policiju.
15.2. Stranke ni u slučaju DČ nisu bile suglasne sa čitanjem njegovog iskaza te je obrana zahtijevala da se sasluša na raspravi.
15.3. Od saslušanja svjedoka DČ na raspravi sud nije imao nikakve koristi u smislu utvrđivanje materijalne istine. Svjedok je bio kratak, rezolutan, tvrdeći da se s obzirom na protek vremena jednostavnu nije u stanju sjetiti događaja pa je zamolio sud da mu se iskaz prethodno dat pročita. Bez obzira što mu je iskaz pročitan i dalje je vrlo uporno ostao pri stavu kako se uz najbolju volju nije u mogućnosti prisjetiti nikakvog detalja osim što zna da je bio štićenik Doma i da se sjeća oštećenika HČ jer je s njim bio u tom Domu u to vrijeme.
16. Prije podizanja optužnice u svojstvu svjedoka pred ODO Split saslušan je svjedok SČ **.**.2015. U svom iskazu naveo je kako je zaposlen u zaštitarskoj tvrtki Clem security na radnom mjestu zaštitara u td. Dm u Splitu, obala kneza Domagoja 3. Dana 27. travnja u poslijepodnevnim satima je primijetio mlađu mušku osobu kako hitno ulazi u prostorije trgovine, isti je doslovno uletio unutra te se odmah uputio na predio gdje se nalaze izloženi parfemi. Sve mu se odmah učinilo sumnjivim, djelovao mu je prestrašen. Stoga je odlučio stati na izlaznim vratima trgovine, kako bi provjerio da li je isti što otuđio. Tako se i ispostavilo, budući je istog zaustavio na izlazu gdje je utvrdio da je otuđio dva parfema, vrijednosti oko 500,00 kuna. Sjeća se da je kasnije sačinjen zapisnik o krađi. Kada je istoga uhvatio opirao se te tražio da ga pusti, što je odbio. Kazuje da se radi o mlađoj muškoj osobi godina oko 15-16. Sjeća se da je isti govorio "barba, nemoj zvati policiju, oteli su me, rekli su mi da će me ubit i bacit". Svjedok se sjeća da je također razgovarao putem mobitel s njemu nepoznatim osobama, te da im je kazao: "uhvaćen sam, zvati će policiju". On da nije vidio te osobe koje bi navodno otele ovog mladića za kojeg je tek kasnije saznao da se zove HČ. Otuđene parfeme HČ je predao prije dolaska policije. Djelovao je prilično prestrašeno. Misli da je u jednom trenutku čak počeo i plakati. U više navrata je ponavljao da je otet te da je za to u biti bio prisiljen krasti parfeme. Voditelj poslovnice trgovine Dm koje se zove ČČN je potom zvao policiju koja je došla na lice mjesta kroz nepune tri minute.
16.1. Svjedok i zaštitar SČ bio je pozvan na raspravu i svoj iskaz je dao 11. ožujka 2024., a opet poradi činjenice jer je obrana zahtijevala njegovo raspravno saslušanje. Nakon što mu je predsjednica vijeća, a na njegov zahtjev pročitala iskaz kojeg je dao prethodno 18. svibnja 2015. na raspravi je naveo da se prisjetio događaja u cijelosti te da zaista ostaje pri tom iskazu. Ponavlja da je zaista radio kao zaposlenik u Clem security. Tvrdi da je sve točno kako je navedeno u zapisniku. Ponavlja činjenicu, odnosno apostrofira činjenicu kako je ovaj momak zaista bio uznemiren te ga je zaista uhvatio u krađi, a da se on opirao i pitao da ga pusti što je on odbio. Bio je ponovno posebno upitan može li potvrditi ponovno pred sudskim vijećem da mu je oštećenik govorio : "barba, nemoj zvati policiju, oteli su me, rekli su mi da će me ubiti i baciti" , rekao je da može potvrditi takvo kazivanje oštećenika. Isto tako na raspravi je potvrdio da je oštećenik počeo plakati u trgovini te da je više puta ponavljao da je otet i bio prisiljen krasti parfeme. Nakon što je došla policija ista ga je preuzela te je naknadno sastavljen zapisnik o krađi, a što je dalje bilo da ne zna.
17. U prilog činjenici da se događaj odvio na način na koji su iskazivali dosadašnji svjedoci i to DČ, SČ pa i dijelom trećeokrivljeni ide i iskaz ispitane svjedokinje KČ koja je dala iskaz pred ODO Split 19. svibnja 2015.
17.1. Pred ODO Split iskazala je kako je zaposlena u Domu za odgoj djece u Splitu kao socijalni radnik. Na taj način da je ujedno bila i matični odgajatelj mal. FČ. Sjeća se da je 27. travna 2015. nešto iza 19,00 sati u kancelariju došao također korisnik doma DČ te joj kazao što se dogodilo s FČ. DČ da je bio prilično uznemiren kada joj je ujedno opisao da su tri muške osobe uhvatile HČ, odvukle ga u vozilo marke "Golf III" bijele boje te da se HČ opirao takvom njihovom postupanju. Kazala je također da pozna dvojicu od njih i to LČ te drugog po nadimku FČN. Ona da je odmah pozvala policiju i ispričala što joj je kazao DČ. Nakon toga je nazvala Anđelovu majku AČ te je zamolila da pokuša kontaktirati FČ budući to prethodno nije uspjela jer joj se on nije javljao. Kasnije da joj je majka kazala da je uspjela dobiti FČ koji da joj je kazao kako se nalazi u trgovini Bipa, da je plakao iz razloga što su ga druge osobe prisilile da krade parfeme te da se boji za sebe jer da ga oni čekaju ispred trgovine. Kasnije ju je ponovno nazvala i kazala da je FČ zadržao zaštitar u drugoj trgovini. Odmah je javila policiji koji su joj kazali kako raspolažu informacijama glede ovog slučaja te da poruči majci da se ne brine. Nekoliko dana nakon i u dogovoru s CZSS Dubrovnik odučili su FČ uputiti u obitelj u Dubrovnik. Ovo stoga što joj je majka FČ kazala da je dobila poziv na mobitel kojom prigodom da bi joj nepoznata muška osoba prijetila na način da HČ nije nigdje siguran, te da povuče tužbu protiv osumnjičenih. Također da je od drugih kolega saznala da je skupina mladića dolazila pred Dom tražeći FČ zahtijevajući ponovno da povuče tužbu protiv osumnjičenih. Voditelj odjela da je o svemu obavijestio policiju.
17.2. U konkretnom slučaju kada je svjedočki iskaz KČ u pitanju, a dakako radi se o iskazu kojeg smo citirali i kojeg je dala prije podizanja optužnice ni u njezinom slučaju obrana se nije htjela suglasiti sa čitanjem iskaza nego je zahtijevala njen dolazak na sud. Njen dolazak na sud je sud teško mogao ostvariti jer se radi o svjedoku koja je nedugo prije rodila dvoje blizanaca koje ne može ostavit same, a inače prebiva u [adresa] i radi toga je njen dolazak otežan, pa su se stranke suglasile da se njen iskaz uzme uspostavom veze sa svjedokinjom uz pomoć sudskog informatičara putem tehničkog uređaja. Dakako i ova svjedokinja kada je čula da bi trebala svjedočiti o događaju od 27. travnja 2015. u Domu navela je da se zbog velikog proteka vremena ne sjeća što se dogodilo pa je zamolila sud da joj se prethodni iskaz pročita. Nakon toga rekla je da se sjeća HČ, a sve što je prethodno iskazala nakon događaja da ostaje pri tom iskazu jer da je govorila istinu o tome što je tada znala. U svakom slučaju da je ovakvih događaja znalo biti u instituciji u kojoj je radila jer se radi o ustanovi gdje postoji tzv. "koncentracija ludosti", ali da su svi takvi događaji bili prijavljeni policiji kao i ovaj.
18. Kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1. govori o tome da tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka počinitelj uporabio silu protiv osobe ili je zaprijetio da će izravno napasti na život ili tijelo osobe, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
19. Ovaj sud nalazi temeljem cjelokupnog dokaznog postupka te koncentrirajući se na bitna obilježja djela iz čl. 243. st. 3. da su prvookrivljeni i drugookrivljeni tada mlađi pun upravo ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11. Da je tome tako u svom iskazu tj. obrani ističe i sam trećeokrivljeni ČČN, ali isto tako u prilog toj tezi idu iskazi saslušanih svjedoka DČ, SČ te i IČ. Radnja ovog kaznenog djela sastoji se u prisiljavanju nekog drugog da nešto učini, ne učini ili trpi s ciljem, a počinitelj time ostvari protupravnu imovinsku korist bilo za sebe ili neku drugu osobu. Sila ili ozbiljna prijetnja koju počinitelj primjenjuje usmjerena je na drugu osobu koju želi prisiliti da nešto učini, nešto propusti učiniti ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine. U konkretnoj kaznenopravnoj stvari evidentno je, a po sudu i dokazano, da su prvookrivljeni te tada ml.pun drugookrivljeni upravo uporabili silu protiv oštećenika, a da je sila upotrijebljena proizlazi iz istih kazivanja svjedoka pa i samog oštećenika koji je naveo i bio vrlo precizan u svom iskazu prije podizanja optužnice da su ga prvookrivljeni i drugookrivljeni udarili otvorenim dlanovima po glavi, potom ga uhvatili ispod ruku, odvukli i ugurali u vozilo marke "Golf III" te mu naknadno zapovjedili da za njih mora izvršiti krađu jer će ga ubiti, isprebijati i baciti u kanal ukoliko ne udovolji njihovom traženju. Isto tako iz dokaznog postupka jasno proizlazi da ga je naknadno i FČN ponovno udario dlanom po glavi te ga naknadno dovezli do trgovine Bipa u Splitu gdje su ga pratili do ulaza i naredili da im iz prodavaonica donese parfeme te je on bojeći se prijetnju poslušao, uzeo i odnio dva parfema, a naknadno na isti način iz drugih prodavaonica isto parfeme.
20. Tijekom cijelog postupka i iskazivanja žrtve zaista proizlazi da isti nije dobrovoljno upao u automobil, da je iz njega morao izlaziti da bi krao i time ostvario imovinsku korist za prvookrivljenog i drugookrivljenog, da je bio isti vidno uznemiren i da je plakao kako to iskazuje sam zaštitar koji je naknadno i pozvao samu policiju.
21. Sve ove tvrdnje proizlaze ponajprije iz vjernog kazivanja same žrtve, ali također i iskazivanja DČ iz čijeg proizlazi da su prvookrivljeni i drugookrivljeni doslovno odvukli HČ do vozila te da se HČ tome izričito protivio te da su mu tom prigodom zadali više udaraca rukama po glavi.
22. Ponovno ćemo citirati iskaz SČ koji je bio zaštitar u prodavaonici dm u Splitu jer upravo iz njegovog iskaza proizlazi da je mal. oštećenik bio zatečen u krađi spornih parfema i bio poprilično uznemiren i plakao, a pored toga da je u više navrata ponavljao kako su ga oteli te da će ga ubiti i baciti. Drugim riječima, sve radnje koje su se maloprije spominjale, udaranje po glavi, prijetnja da ukoliko ne ukrade da će biti većih problema, prijetnje da će mu se dogoditi zlo te da će ga se ubiti i baciti zaista u svojoj ukupnosti predstavljaju upotrebu sile u najširem smislu riječi pa stoga se može zaključiti samo to da je zaista kada su u pitanju prvookrivljeni i drugookrivljeni svojim ponašanjem ostvarili obilježja kaznenog djela iz čl. 243. st. 3. KZ/11. U cijeloj priči kad je iznuda u pitanju interesantna je i po mišljenju suda značajna obrana trećeokrivljenika koji je već ispitan i pred ODO Slit negirao kazneno djelo kad je on u pitanju, ali već tada je iskazivao da je predmetne zgode došlo do počinjenja radnji koje su loše po oštećenika, tereteći pri tome isključivo LČ i HČN, ali je on sebe osobno stavio samo u poziciju očevica tih događaja, a ne pomagača kako je naknadno zaključeno u izreci same presude. Tako trećeokrivljeni je u obrani mnogo detaljnije i sam opisivao događaj tvrdeći da je bio u automobilu zajedno sa prvookrivljenim i drugookrivljenim te i oštećenikom te da je u jednom momentu čak i on sam oštećeniku kazao da ide ukrasti jedan parfem tvrdeći da to nije ni krađa nego samo prekršaj. Isto tako je kazao da pri odlasku prema autu nije bilo velikog nasilja, a postavljajući logično pitanje ispalo bi da je nasilja bilo, ali ne velikog. Također je naveo da su obojica, a pod time misli na LČ i HČN da su obojica "strišali" po glavi oštećenika HČ.
23. Kako sud svoju tvrdnju da se radi o kaznenom djelu iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11 tj. da su prvookrivljeni i drugookrivljeni upotrijebili silu protiv oštećenika u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi proizlazi i iz u spisu priloženih POPOP iz kojih je vidljivo da je ostatak otuđenih predmeta pored oduzetih od HČ, okrivljeni FČN dragovoljno izručio iz osobnog vozila marke "Golf III" reg. oznake [registarska oznaka] u kojem vozili su u trenutku uhićenja i predaje tih predmeta s njime zajedno bila preostala dva okrivljenika. Isto tako da bi se radilo o ostvarenju bića kaznenog djela pri čemu je potrebno da pri počinjenju kaznenog djela iz st. 3. istog čl. treba upotrijebiti silu protiv osobe ili zaprijetiti da će izravno napasti na život ili tijelo te osobe proizlazi upravo iz iskaza svjedoka-oštećenika koji je rekao da je ponavljao da su ga oteli i prijetili da će ga ubiti i baciti. Upravo ta prijetnja da će ga ubiti i baciti zaista predstavlja prijetnju da će se izravno napasti na život ili tijelo te osobe, a u konkretnom slučaju radi se o isključivo oštećeniku FČ.
24. Zaključno, a kada je u pitanju kazneno djelo počinjeno od strane LČ i FČN i to kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 za kazati je da sud drži dokazanim da su njih dvojica inkriminirano kazneno djelo, a tako i djelo o kojem će biti riječi, a to je protupravno oduzimanje slobode, izvršili zajednički, u cijelosti sudjelujući u radnjama njegovog izvršenja. Obojica su odvlačili žrtvu kaznenog djela u vozilu, prema njemu primjenjivali fizičku silu, prijetili mu, preuzimali od njega ukradene predmete koje im je ovaj donosio iz straha za svoj život. Iz takvog njihovog sveukupnog ponašanja poglavito onog koje je neposredno prethodilo samom aktu oduzimanja slobode, a potom i upotrebe sile i prijetnje izravnim napadom na život žrtve, po objektivnoj procjeni nedvojbeno proizlazi zaključak da su kod obojice postojali elementi svijesti i volje da zajednički djeluju čime su manifestirali vlast nad djelom, odnosno zajednički umišljaj na zajedničko kriminalno djelovanje.
25. Kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. čini onaj tko drugoga protupravno zatvori, drži zatvorenim, ili mu na neki način oduzme ili ograniči slobodu kretanja. U čl. 136. st. 3. propisan je kvalificirani oblik temeljnog čl., a to je da se kazneno djelo iz čl. 136. st. 3. čini ili prema djetetu, osobi s težem invaliditetom, bliskoj osobi ili je počinjeno oduzimanje slobode trajalo dulje od 15 dana ili je počinjeno na okrutan način ili je osobi kojim je protupravno oduzeta sloboda prouzročena teška tjelesna ozljeda, ili je počinjeno od strane službene osobe u obavljanju službe ili odgovorne osobe u obavljanju javne ovlasti.
26. Kako se radi o oštećeniku koji je u vrijeme učina bio dijete, odnosno mlađi od 18 godina, to su se u ponašanju prvookrivljenog i drugookrivljenog ostvarilo biće kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. KZ/11. Za potrebe postojanja kaznenog djela, a to je već poznato iz sudske prakse dovoljno je i kraće oduzimanje slobode, ali u konkretnom slučaju čak to nije trajalo relativno kratko vrijeme nego ipak određeno vrijeme dok su prvookrivljeni i drugookrivljeni držali protupravno u osobnom vozilu i svojim ponašanjem sprečavali da isti izađe iz istog, pobjegne i sl. Zbog navedenog, sud drži da su prvookrivljeni i drugookrivljeni upravo u realnom stjecaju počinili odnosno u cijelosti ostvarili obilježja utuženih kaznenih djela i to dva kaznena djela, od čega je jedno iz čl. 243. st. 3. KZ/11 te 136 st. 3. KZ/11 te su i proglašeni krivima.
27. Imajući na umu sadržaj obrane trećeokrivljenog sud može zaključiti da je sama nazočnost trećeokrivljenog kroz cijelo vrijeme izvršenja kaznenih djela radi eventualnog sprječavanja bijega žrtve u krajnjoj liniji njegovo zastrašivanje te davanja osjećaja sigurnosti prvookrivljenom i drugookrivljenom pri počinjenju kaznenih djela, koje njegovo postupanje istina ne obuhvaća aktivno izvršenje kaznenih djela na odlučujući način, no u najmanju ruku je olakšalo njihovo počinjenje od strane prvookrivljenog i drugookrivljenog Trećeokrivljeni po mišljenju suda nije tek slučajni očevidac predmetnog događaja, on je po mišljenju suda dogovorno bio s ostalim okrivljenicima, kako to i sam navodi u cilju da "izbiju" novac od žrtve prethodno ga prisilivši da krade za njih parfeme po trgovinama kako bi na taj način prvookrivljeni i drugookrivljeni namakli svoj dio novca za kupovinu marihuane ili nečeg drugog, koju bi kasnije najvjerojatnije sva trojica skupa konzumirali. Dakle, sud je zauzeo stav da nesporno postoji njegov kauzalni doprinos, budući je trećeokrivljeni odnosno ČČN djelovao za cijelo vrijeme kaznenih djela od strane glavnih počinitelja, pri tome pri potpunom sviješću da glavne počinitelje podupire odnosno pomaže u njihovim radnjama, pa je evidentno da je ostajući s njima sve do samog trenutka uhićenja to i htio, dakle djelovalo s namjerom. Trećeokrivljeni imao je prilike izaći iz vozila, zaštiti na drugi način samog oštećenika, eventualno pomoći istome u bijegu i sl., ali to nije učinio. Cijelo vrijeme je sam stajao u automobilu, i sam je svojim prisustvom pa čak i rekavši u jednom momentu oštećeniku i da ode ukrasti predmete i njega poticao da to isto i učini. Stoga su po stavu suda neosnovani navodi njegove obrane da bi on kritične prigode bio sam puki promatrač cijelog ovog slučaja, jer da je tome tako, zasigurno bi bio u najmanju ruku napustio ostale optužene i prijavio cijeli slučaj policiji. Upravo suprotno, on je cijelo vrijeme bio uz njih, sve do trenutka kada su svi skupa bili uhićeni. Stoga sud doprinos ovog trećeokrivljenika procjenjuje kao pomaganje u izvršenju kaznenog djela iznude i protupravnog oduzimanja slobode.
27.1. Institut pomaganja je obrazložen u čl. 38. KZ/11. Čl. 38. KZ/11 navodi da tko drugome s namjerom pomogne počinjenju djela da će se kazniti kao da ga je sam počinio, ali da se može i blaže kazniti. Pomaganje je namjerno pružanje pomoći počiniteljima kaznenog djela, a može biti primjerice u obliku davanja savjeta ili uputa kako da se djelo počini, u pribavljanju sredstava za počinjenje djela, u micanju prepreka koje ometaj počinjenje ili unaprijed obećano prikrivanje tragova djela ili predmeta koji su pribavljeni ostvarenjem djela. Drugim riječima, pomaganjem u smislu naprijed rečenog smatra se svako podupiranje izravnog počinitelja u počinjenju djela, poduzimanje radnji kojima se izvršenje olakšava ili ubrzava. Upravo držimo da je tako i bilo da je svojim prisustvom u automobilu i način kako se ponašao trećeokrivljeni zapravo podupirao izravne počinitelje u počinjenju kaznenih djela i takvim ponašanjem olakšao izvršenje istih od strane glavnih počinitelja.
28. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona tijekom postupka nije nikada bila dovedena u pitanje niti od strane optužbe niti od strane obrane pa ih sud drži ubrojivim počiniteljima, odnosno sud drži da su bili svjesni svog protupravnog ponašanja i htjeli posljedice takvog ponašanja.
29. Nakon što je sud utvrdio da su sva tri okrivljenika djelovali upravo na način kako je to ponajprije bilo opisano u samoj optužnici, a sada i u izreci presude te nakon što je utvrđena njihova kaznenopravna odgovornost trebalo je krenuti ka određivanju kaznenopravne sankcije za same učine i to za svakog počinitelja ponaosob.
30. Kada je prvookrivljeni LČ u pitanju sud se odlučio da istome izrekne djelomičnu uvjetnu osudu, a do koje je sud došao na način da mu je prethodno utvrdio kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Tako mu je zbog počinjenja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga je na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, prvookrivljeni LČ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a potom je, na temelju čl. 57. st. 1. KZ/11, prvookrivljeniku LČ izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će prvookrivljeni LČ dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršen ako isti u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
30.1. Od olakotnih okolnosti na strani LČ sud je pronašao činjenicu urednog i korektnog držanja pred sudom, a ponajprije činjenicu što je, dok se sud trudio pronaći adrese i prebivališta svjedoka, stalno požurivao završetak ovog kaznenog postupak te je uvijek bio uredan i dolazio na zakazane rasprave kada su za to bilo složeni procesni uvjeti. Također od olakotnih okolnosti uzeta je u obzir njegova trenutačna situacija i zdravstveno stanje gdje je u obrani kazao da trenutačno ne može aktivno raditi zbog bolova u leđima. Cijelo vrijeme je požurivao završetak ovog kaznenog postupka htijući dobiti dozvolu a vožnju taksija u profesionalne svrhe, ali nije mogao jer se vodi kazneni postupak. Također je trebalo cijeniti činjenicu da je isti dosada neosuđivana osoba, odnosno nije nikada do sada odgovarao pred kaznenim ni prekršajnim sudom. Trebalo je cijeniti činjenicu što se u međuvremenu prekvalificirao za zanimanje vodoinstalater iako to ne može raditi jer je ozlijedio kralježnicu. Živi s majkom i bratom. Također od olakotnih okolnost ne samo za njega nego i ostale nužno je trebalo cijeniti činjenicu da se radi o spisu iz 2015. odnosno da je optužnica podignuta 25. svibnja 2015. Drugim riječima od počinjenja djela prošlo je više od 10 godina pa se ovom sudu zaista čini nesvrhovitim u krajnjoj liniji i neprimjerenom izricati klasičnu bezuvjetnu kaznu zatvora. Također treba imati na umu vrlo važnu činjenicu koja se odnosi na LČ, a to je da je u fazi prije podizanja optužnice te nakon bio dugo vremena u istražnom zatvoru. Tek naknadno je nakon podizanja optužnice istražni zatvor zamijenjen sa mjerama opreza koje su također dugo vremena trajale i kojih se uredno pridržavao pa su na kraju i ukinute. Upravo je iz tog razloga sud držao da je za njega primjereno izreći djelomičnu uvjetnu osudu i to na način da se 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, dok preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće biti izvršen ako isti u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Dakako da je vrijeme koje je isti proveo u istražnom zatvoru, a temeljem čl. 54. KZ/11 istome uračunato u izrečenu djelomičnu kaznu zatvora i to vrijeme od 28. travnja 2015. pa do 28. prosinca 2015. (Upravo osam mjeseci koliko ima izvršiti djelomične uvjetne osude).
30.2. Nekih posebno otegotnih okolnosti sud nije pronašao.
31. U odnosu na drugookrivljenog HČN i njemu su prethodno utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim tako da je zbog počinjenja kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 istome utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te zbog počinjenja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Nakon toga je na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, drugookrivljeni FČN osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu je potom na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako drugookrivljeni u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, koji rok počinje teći od pravomoćnosti presude.
31.1. Kada je u pitanu FČN i izbor kaznenopravne sankcije za učine, treba napomenuti da je isti u vrijeme izvršenja terećenih kaznenih djela isti imao status mlađeg punoljetnika. Ovom činjenicom hoćemo kazati da je suđenje teklo brže ili odmah neposredno nakon samog učina, a što bi značilo da je isti po ZSM imao daleko povoljniji procesno pravni status. To je kod istog uzeto kao olakotna okolnost. I drugookrivljeni FČN je jedno vrijeme proveo u istražnom zatvoru i to od 27. travnja 2015. pa do 18. svibnja 2015. Također kao olakotna okolnost kad i kod prvookrivljenika, sud je cijenio činjenicu dugotrajnosti trajanja ovog postupka. Činjenica takve dugotrajnosti kaznenog postupka, a zbog čega je postupak toliko dugo trajao razvidno je iz samog spisa. Kao olakotna okolnosti cijenjena je i činjenica što isti živi s majkom, ocem i sestrom, te da se nalazi u izrazito zahtjevnoj obiteljskoj situaciji. Otac mu je teško bolestan – pretrpio je dva srčana udara i zbog toga više nije sposoban za rad. FČN svakodnevno preuzima većinu obveza i poslova koje otac više nije u mogućnosti obavljati, čime doprinosi normalnom funkcioniranju obitelji. Dodatno, sestra mu je samohrana majka s djetetom starim svega devet mjeseci, a i ona sama boluje od reumatoidnog artritisa, kronične i iscrpljujuće bolesti koja je značajno ograničava u svakodnevnom životu. U tim okolnostima se zasigurno nalazi pod stalnim pritiskom, brinući o više članova obitelji koji ovise o njegovoj pomoći, što dodatno otežava njegovu svakodnevicu. Osim ovoga, cijenjena je kao olakotna okolnost njegove neosuđivanosti.
31.2. Nekih posebno otegotnih okolnosti sud nije pronašao.
32. U odnosu na trećeokrivljenog LČN sud je istome također prethodno utvrdio kazne zatvora za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Tako je istome zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u iznudi iz čl. 243. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 243. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 38. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u protupravnom oduzimanju slobode iz čl. 136. st. 3. KZ/11, na temelju čl. 136. st. 3. KZ/11 u svezi sa čl. 38. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđena se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga je na temelju čl. 243. st. 3. i čl. 136. st. 3. KZ/11 uz primjenu čl. 38. KZ/11 u svezi sa čl. 51 KZ/11, trećeokrivljeni ČČN osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ako trećeokrivljeni u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, koji rok počinje teći od pravomoćnosti presude.
32.1. Što se tiče olakotnih okolnosti na strani LČN sud je ponajprije cijenio njegove obiteljske prilike jer je u obrani naveo kako mu otac boluje od karcinoma i više nije radno sposoban dok mu majka iznajmljuje apartmane i na taj način osigura sredstva za život, a i njemu pomogne. On i sam da radi na crno pa sebi tako uprihodi dodatna sredstva. Od olakotnih okolnosti je cijenjena i činjenica što je i on u istražnom zatvoru proveo skoro mjesec dana, odnosno od 27. travnja 2015. pa do 18. svibnja 2015. Od olakotnih okolnosti sud nije mogao zanemariti ni činjenicu da je trećeokrivljeni ipak pomagao prvookrivljenom i drugookrivljenom u izvršenju kaznenih djela, odnosno cijenjena je činjenica što nije imao glavnu ulogu u izvršenju djela – nije on taj koji ga je osmislio ni odlučio da se kazneno djelo počini. Njegov doprinos je manji, sporedan, ali ne do tolike mjere da ga sud anulira već je samo cijenjen kao olakotna okolnost temeljem koje se okrivljenik može blaže kazniti, a što je i učinjeno. Radi se o osobi koja je djelovala kao pomagač, a pomaganje kao institut je opisan u čl. 38. KZ/11 koji već uključuje da sud može blaže kazniti pomagača za doprinos kaznenom djelu, odnosno radi se o zakonskom ublažavanju kazne.
32.2. Za razliku od ostalih okrivljenika, trećeokrivljeni ČČN je osuđivana osoba što proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije od 28. svibnja 2025. iz kojeg proizlazi da je isti osuđen presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. Kzd-79/21 od 10. veljače 2022. koja je postala pravomoćna dana 13. travnja 2022. a zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ11 povrede dužnosti uzdržavanja na način da mu je izrečena uvjetna kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine uz dodatni uvjet da u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti presude isplati oštećenika. Navedeno je sud smatrao otegotnom okolnošću dok nekih drugih sud nije našao.
33. Radi svega navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, a ovaj sud smatra da će se izrečenim kaznenopravnim sankcijama ispuniti svrha generalne i specijalne prevencije odnosno poslati jasna poruka svim članovima zajednice da kaznena djela neće biti tolerirana, čime se nastoji odvraćanje mogućih počinitelja od počinjenja novih kaznenih djela i očuvanje pravnog poretka, a i utjecati na okrivljenike da više ne čine nova kaznena djela.
34. Temeljem čl. 54 KZ/11 prvookrivljenom LČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od 28. travnja 2015. pa do 28. prosinca 2015.
35. Temeljem čl. 54 KZ/11 drugookrivljenom DČN i trećeokrivljenom LČN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od 27. travnja 2015. pa do 18. svibnja 2015.
36. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), dužni su prvookrivljeni LČ, drugookrivljeni FČN i trećeokrivljeni ČČN nadoknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) a koji iznos su dužni nadoknaditi svaki ponaosob, a koji iznos predstavlja državnoodvjetnički i sudski paušal.
37. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 17. lipnja 2025.
SUTKINJA
JADRANKA LUKETIN
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u 4 primjerka.
DNA:
1. Okrivljenicima
2. Braniteljima
3. ODO-u Split
4. U spis