REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-232/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ankice Jakovina kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠO i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠO, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 29. svibnja 2025. broj Kov-160/2025-6, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŠO kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ŠO i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ŠO, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke, okrivljenom ŠO je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 2. travnja 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ŠO podnio dvije žalbe, jednu putem braniteljice Monike Trkulja, odvjetnice u Zagrebu, a drugu osobno.

2.1. U žalbi koju je podnio putem braniteljice, okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i ukinuti okrivljeniku istražni zatvor.

2.2. U osobno podnesenoj žalbi, okrivljenik se žali zbog "bitne povrede kaznenog zakona" i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ukinuti mu istražni zatvor i odrediti mu mjere opreza.

2.3. Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba okrivljenika.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za odluku su izloženi jasni, određeni i dostatni razlozi i to, kako oni koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.

5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako u pobijanom rješenju nisu obrazložene okolnosti koje opravdavaju daljnje lišenje slobode okrivljenika jer se iznose isti razlozi navedeni u ranijim rješenjima. Razloge iznesene u pobijanom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer u njima nema nikakve paušalnosti, te se na iste upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, napominje se žalitelju kako njegovo subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom izloženih razloga, ne opravdava niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.

6. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga, žalbeni prigovori kojima žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje, paušalnim navodima kako osnovana sumnja ne postoji, uz iznošenje vrijednosne ocjene pojedinih do sada prikupljenih dokaza, nisu od utjecaja na pravilan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje. Naime, u ovom stadiju postupka, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu okrivljenika, vodit će se računa tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti i stupnju krivnje okrivljenice, pa tako i o vjerodostojnosti i značaju izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

7. Nasuprot prigovorima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge.

7.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u višestrukoj okrivljenikovoj osuđivanosti. Naime, razvidno je da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 14. rujna 2017. broj K- 321/2017 okrivljenik osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju pet mjeseci, uvjetno na jednu godinu, presudom nadležnog suda u Njemačkoj AG Soltau od 25. siječnja 2021. broj Cs 9103 Js 42462/20 (38/21) je osuđen zbog kaznenog djela vožnje pod utjecajem alkohola ili narkotika, te mu je izrečena novčana kazna i mjera prestanka važenja vozačke dozvole, a presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. siječnja 2025. broj K-2079/2024 je osuđen zbog kaznenog djela skidanja i povrede službenog pečata i znaka iz članka 317. stavka 1. KZ/11., te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, uvjetno na dvije godine. Ujedno, imajući u vidu da je ova presuda pravomoćna 5. ožujka 2025., razvidno je da je okrivljenik kaznena djela za koja je aktualno osnovano sumnjiv počinio za vrijeme provjeravanja iz ranije pravomoćne presude. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o okrivljenikovoj prekršajnoj kažnjavanosti, u dva navrata, tijekom 2024., zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 4. studenog 2024. broj Pp-1516/2024, zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjenog na štetu žrtve ĐO, kažnjen novčanom kaznom, uz izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĐO, u trajanju šest mjeseci, odnosno do 4. svibnja 2025. Kako je okrivljenik osnovano sumnjiv da je sada terećena kaznena djela počinio 1. i 2. travnja 2025. i to prema istoj žrtvi ĐO, tijekom vremena provjeravanja iz uvjetne osude izrečene mu ranijom kaznenom presudom, kao i za vrijeme trajanja zaštitne mjere izrečene mu ranijom prekršajnom presudom, ovakvo njegovo ponašanje upućuje na upornost u protupravnom postupanju te na visoki stupanj kriminalne volje, kao i na njegovu očitu nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od protupravnog postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo pa je, i po ocjeni ovog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.

7.2. Kraj tako utvrđenog stanja stvari, neosnovano žalitelj ponavlja žalbene tvrdnje kako samo postojanje osnovane sumnje nije dovoljno za produljenje istražnog zatvora. Naime, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, koje žalitelj očito neopravdano zanemaruje, nije povrijeđen "dinamički pristup" na koji se poziva žalitelj, jer izložene okolnosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti pukom činjenicom proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a to što se žalitelj "ne slaže" s pozivanjem suda na okrivljenikove ranije kaznene i prekršajne presude nema nikakvog odlučnog značaja na pravilnog i zakonitost pobijanog rješenja.

7.3. Isto tako, ističe se žalitelju kako okolnost da se suokrivljeniku u ovom kaznenom postupku stavljaju na teret ista kaznena djela, a protiv njega nije određen istražni zatvor, nego mjere opreza, ne dovodi u pitanje ocjenu nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u pogledu okrivljenog ŠO. Naime, razlozi za određivanje i produljenje istražnog zatvora utvrđuju se konkretno, zasebno u odnosu na svakog pojedinog okrivljenika, te se ne mogu "preslikati" na ostale okrivljenike.

8. Protivno prigovorima žalitelja, sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će okrivljenik, boravkom na slobodi, ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo, a stoga i na opravdanost za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno otklonio i prvostupanjski sud.

9. Ponovno se ističe žalitelju kako nije utvrđeno da bi okrivljeniku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Naime, odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava okrivljenika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na povredu "percepcije" nevinosti i prekomjerno zadiranje u okrivljenikovo pravo na slobodu. Sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu okrivljenika. Pri tomu, protivno žalbenim prigovorima, razvidno je da je prvostupanjski sud, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

10. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada upire na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, u trajanju nešto dužem od dva mjeseca, za koje smatra da predstavlja povredu načela razmjernosti jer mu je u optužnici predloženo izricanje kazne u trajanju jedanaest mjeseci. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede ovog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti. Pored toga, napominje se žalitelju kako je, prema odredbi članka 417.a stavka 7. ZKP/08., sud "vezan" predloženom vrstom i mjerom kazne samo u slučaju iz stavka 6. istog članka ZKP/08., tj. ako se okrivljenik očitovao krivim i suglasio se s predloženom vrstom i mjerom kazne.

11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Velika Gorica, 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec