REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2490/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog OŠ, zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11 i 114/22) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o. iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 27. veljače 2023., broj: 74. Pp-4905/2023, na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog OŠ i preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da okrivljeniku za djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), izriče novčana kazna 260,00 EUR (dvjesto šezdeset eura). Na temelju članka 40. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 2 (dva) dana zatvora odnosno kao 79,64 EUR (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) novčane kazne, tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 180,36 EUR (sto osamdeset eura i trideset šest centi) novčane kazne.

II. Preostalu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku 1 (jednog) mjeseca od dana primitka ove odluke. Ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne iz točke I. ove odluke u navedenom roku, računajući od dana primitka ove odluke, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

III. U ostalom dijelu žalba okrivljenog OŠ odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog okrivljeni OŠ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena novčana kazna 339,64 eura, dok je na temelju članka 138. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura, a od okrivljenika su oduzeti i predmeti pobliže opisani u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00230306 od 26. veljače 2022.

1.1. Nadalje, okrivljeniku su izrečene dvije zaštitne mjere, i to na temelju članka 32. stavka 1. podstavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama HNK “Hajduk“ na području RH u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju, a na temelju članka 32. stavka 1. podstavak 3. istog Zakona mu je izrečena zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu i to na nogometne utakmice na kojima sudjeluje HNK “Hajduk“ s obvezom javljanja u policijsku postaju i obavezom predavanja putne isprave u trajanju od jedne godine.

2. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanj, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Žalitelj navodi u bitnom, da nije kriv i da činjenična i pravna utvrđenja nisu pravilna i zakonita, da je presuda u cijelosti nezakonita jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude i sama sebi, te nema uopće razloga niti su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i potpuno proturječni. Ukazuje da je kazna restroga i nije u skladu s praksom, da je i sam tužitelj predložio nižu kaznu, pa je nejasno zbog ega je izrečena redmetna kazna koja nije valjano obrazložena s obzirom na olakotne okolnosti. Žalitelj detaljno analizira provedeni postupak, ističući da je su izrekao dvije zaštitne mjere iako u optužnom aktu uopće nije specifirana mjera koja se traži, pa sud nezakonito „uređuje“ predloženu mjeru umjesto da je odbaci kao nepodobnu za raspravljanje, pri čemu se posebno ukazuje da zakon propisuje da sud može „izreći mjeru“ što je jednina. Žalitelj prilaže odluku Visokog prekršajnog suda broj Ppž-1408/2022 kao dokaz sudske prakse, predlažući da se iz navedenih razloga žalba prihvati i presuda ukine, podredno odluka preinači novčana kazna ublaž, te ukinu zaštitne mjere.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a.

5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u odluci o kazni pobijane presude, okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu 339,64 eura, obrazlažući pritom da mu je izrekao minimalnu novčanu kaznu propisanu zakonom za to djelo. No, za navedeni prekršaj iz članka 39. stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana je novčana kazna u rasponu od od 260,00 do 1990,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

5.1. Slijedom iznesenog, ovaj sud je preinačio pobijanu presudu te izrekao kaznu u visini donje granice za to djelo prekršaja, cijeneći pritom kao olakotne okolnosti one koje je cijenio i prvostupanjski sud, odnosno, okrivljenikovu nezaposlenost, priznanje prekršaja i izraženo žaljenje te dosadašnju nekažnjavanost, a kojom će se ostvariti, kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Pprekršajno zakona. Stoga je presuda preinačena u pobijanom dijelu odluke o novčanoj kazni kao pod točkom I. izreke.

6. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, temelji se na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljeniki upoznat s optužnim prijedlogom, da mu je omogućeno da angažira branitelja i da iznese svoju obranu, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i sudjeluje u postupku.

6.1. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane, dakle da angažira branitelja, upozna se s optužbom, iznese obranu ako želi i u obliku u kojem želi te sudjeluje u postupku, te ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka niti povredu jamstva obrane predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Što se tiče utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju obrane žalitelja i čitanja dokumentacije u spisu. U odnosu na žalbene navode, ističe se da je sud prvog stupnja svoju odluku prvenstveno temeljio na žaliteljevoj obrani koji je priznao djelo i krivnju. Prvostupanjski sud je upravo na temelju takve obrane, imao dovoljno osnova kako za zaključak o krivnji žalitelja, te je za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

8. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da bi uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnim sankcijama, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor sankcija, kako na novčanu kaznu, tako i na zaštitne mjere.

10.1. Nadalje, ovaj sud nije našao opravdanje za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer sve olakotne okolnosti u ukupnosti ne predstavljaju posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih bi sud mogao okrivljeniku ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma propisanog za to djelo prekršaja. Također treba istaknuti da se u skladu s člankom 43. Prekršajnog zakona, opomena kao prekršajnopravna sankcija može prema počinitelju prekršaja primijeniti samo za onaj prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna u visini do 660,00 eura, pa za primjenu opomene niti nije bilo zakonskih mogućnosti.

10.2. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. U odnosu na žalbene navode koji se tiču zaštitnih mjera, ističe se da Prekršajnim zakonom sud nije vezan prijedlogom tužitelja o vrsti i visini sankcija. Priložena presuda Visokog prekršajnog suda broj Ppž-1408/2022 (kojom je odbijena žalba tužitelja koji se žalio zbog neizricanja predložene zaštitne mjere), odnosi se na situaciju u kojoj je tužitelj u optužnom aktu predložio izricanje zaštitne mjere, a sud je nije izrekao niti je dao razloge. Visoki prekršajni sud je zauzeo stajalište da se radi o zaštitnoj mjeri koja nije predviđena zakonom (tužitelj je nije pravilno opisao), pa prvostupanjski sud u svojoj odluci nije počinio povredu time što ničim nije obrazlagao zbog čega takvu predloženu mjeru nije izrekao. No, u ovom predmetu radi se o drukčijoj procesnoj situaciji: tužitelj predlaže dvije zaštitne mjere (točka 6. optužnog prijedloga) navodeći;

„– zabrana prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju od 12 mjeseci,

– zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvu s obvezom javljanja i obvezom predavanja putne isprave od 12 mjeseci.“

11.1. Sud prvog stupnja je izrekao predložene zaštitne mjere i pritom ih pravilno precizirao u odnosu na vrstu natjecanja i klub na koji se odnose (nogometne utakmice HNK „Hajduk“). Sud je dužan sankciju izreći na pravilan i zakonit način pazeći pritom da obveza počinitelja bude jasna i izvršiva, a da, pritom nije vezan prijedlogom tužitelja, dakle zaštitnu mjeru može izreći i bez prijedloga u tom smislu. Kada Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u članku 32. stavku 1. nabraja zaštitne mjere, ne uvjetuje da sud smije izreći samo jednu od njih te u stavku 2. istog članka propisuje „…zaštitne mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se izreći u trajanju…“, a niti Prekršajni zakon kao „lex genaralis“ za prekršajnopravno područje ne propisuje da se počinitelju smije izreći samo jedna zaštitna mjera.

11.2. U odnosu na izrečene mu zaštitne mjere, ovaj sud je utvrdio da su iste opravdano izrečene, te će se njihovom primjenom otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na žalitelja u eventualnom činjenju novih prekršaja.

11.3. Naime, objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, čiji je legitimni cilj prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način spriječilo pojedinca da ugrožava sigurnost i onemogućava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju, pri čemu iz pozicije načela razmjernosti javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa su takve zaštitne mjere razvidne legitimnom cilju - zaštititi prava drugih pojedinaca na mirno gledanje ili učestvovanje u športskom natjecanju.

11.4. Sud prvog stupnja je mjere izrekao u najkraćem mogućem trajanju te je za svoju odluku dao razloge, a cijeneći težinu i način počinjenja djela, uzimajući u obzir činjenicu da se radi o pokušaju unošenja na utakmicu pirotehničkog sredstva koje je veliki rizik za sigurnost gledatelja, navedeno u konkretnom slučaju daju težu dimenziju i veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Stoga je ovaj sud utvrdio da je bilo nužno izreći zaštitne mjere čije trajanje je primjereno težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja djela.

12. Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju sankcije, uzimajući u obzir ukupnost svih okolnosti u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, ovaj sud drži da će upravo ovako izrečenim zaštitnim mjerama u kombionaciji s novčanom kaznom postići kako opća svrhu prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

13. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 60 eura predstavlja iznos paušalne svote bliže minimalnom, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.