REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5905/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RG, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1693/2023-4 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. RG te prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. RG se obvezuje naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 40,00 (četrdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. RG proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora 20 dana te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka od 39,82 eura u roku od 15 dana od primitka pravomoćne presude.
1.1. Istom presudom je okr. RG na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 6 mjeseci koja će se izvršavati po pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude je okrivljenik pravodobno podnio žalbu uvodno ističući razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija samo zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti odnosno preinačiti presudu kako u pogledu kazne zatvora tako i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. RG u žalbi prije svega navodi zakonske odredbe koje se odnose na mogućnost oslobađanja okrivljenika od kazne, na opće uvjete izricanja kazne zatvora te mogućnost primjene uvjetne osude, ističući da je osoba starije životne dobi (rođ. 1959.), lošeg zdravstvenog stanja, boluje od epilepsije zbog čega često završi na bolničkom prijemu, a kći ĐG, žrtva, mu je sve oprostila zbog čega je i koristila blagodat ne svjedočenja te se s njom pomirio. Zbog toga predlaže osloboditi ga od kazne ili smanjiti trajanje kazne zatvora na zakonski minimum 3 dana, odnosno primijeniti uvjetnu osudu ili kaznu zatvora zamijeniti novčanom kaznom, a zaštitnu mjeru mu odobriti kao izvanbolničko liječenje i njeno kraće trajanje.
6. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora u trajanju 20 dana, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.
6.1. Naime, već sama težina i način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (okrivljenik je čekao trenutak kada će izaći iz kuće kći ĐG, koja ga je do tada sprječavala da napada njenu majku, svoju suprugu NG, ne bi li ju ponovno pod utjecajem alkohola napao, a kada se kći vratila jer je čula da napada njenu majku, i prema kćeri je primijenio fizičku silu) u korelaciji s činjenicom da se, prema podacima Potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, radi o osuđivanoj osobi za prekršaj nasilja u obitelji, u svojoj ukupnosti ukazuju na upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodna osuda kojom je također izrečena kazna zatvora, nije polučila svrhu specijalne prevencije. Iz navedenih razloga, otklonjena je bilo kakva mogućnost izricanja blaže vrste kazne (novčane kazne ili primjene uvjetne kazne zatvora), jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a u konkretnom slučaju ne bi mogla postići drugom vrstom kazne, bez obzira na navod žalbe da mu je kći ĐG „sve oprostila“, što nema utjecaja na izrečenu kaznu zatvora.
6.2. Žalbeni navodi okrivljenika o njegovom lošem zdravstvenom stanju (prema vlastitim navodima boluje od epilepsije) i visokoj starosnoj dobi (rođ. 1959.) ne utječu na pravilnu odluku o kazni zatvora budući da se svakom okrivljeniku obavlja primarni zdravstveni pregled prije početka izdržavanja kazne zatvora sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/2021) slijedom čega mu se u zatvoru pruža sva potrebna medicinska skrb.
6.3. Nadalje, okolnost koju okrivljenik navodi u žalbi, a tiče se navoda da se pomirio s kćeri zbog čega smatra da postoje uvjeti za oslobođenje od kazne (čl. 38. st. 2. t. 3. PZ-a), po ocjeni ovog suda nije takvog značaja da bi rezultirao oslobođenjem od kazne. Prije svega, za postojanje mogućnosti sudskog oslobođenja od kazne nužno je uz činjenicu pomirenja s oštećenikom, ispuniti i drugi zakonski uvjet, a taj je i „naknada štete oštećeniku“, što po prirodi stvari kod tjelesnog nasilja u obitelji nije niti primjereno niti životno ostvarivo imajući u vidu upravo emocionalni značaj i posljedice koje tjelesno nasilje jednog člana obitelji ostavlja prema drugim članovima, odnosno oca prema supruzi i kćeri, neovisno o eventualnoj činjenici da su okrivljeniku „sve oprostile“ i što su obje žrtve koristile blagodat ne svjedočenja pred sudom, koja situacija ne znači nužno i pomirenje s okrivljenikom.
6.4. Stoga, razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne okr. RG, kao i trajanje izrečene kazne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te nije našao potrebnim preinačavati odluku o kazni. Pritom se naglašava da se radi o kazni zatvora koja je izrečena u primjerenom trajanju za specijalnog povratnika, budući da je za predmetno nasilje u obitelji zakonom propisana kazna zatvora i do 90 dana, što ukazuje koliko su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja kod ovakvih prekršaja te u konkretnom slučaju nema niti jednog razloga za izricanje kraćeg trajanja kazne zatvora od izrečene.
6.5. U odnosu na prijedlog žalbe da je „spreman platiti novčanu kaznu umjesto izdržavanja kazne zatvora“, ističe se da odredbama PZ-a nije propisana mogućnost zamijene kazne zatvora novčanom kaznom.
6.6. Iz navedenih razloga je odbijena žalba okrivljenika te potvrđena odluka o izrečenoj kazni zatvora kao pod t. I. izreke ove presude.
7. Nadalje, u odnosu na žalbeni prijedlog (molbu) o načinu izvršavanja izrečene zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u smislu da se „odobri kao izvanbolničko liječenje“ i smanji njeno trajanje, ističe se da će prvostupanjski sud u postupku izvršavanja zaštitne mjere postupiti sukladno čl. 53. PZ-a i odredbama Pravilnika o načinu provedbe zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti („Narodne novine“ broj: 110/18), te će odlučiti o vrsti zdravstvene ustanove u kojoj će se mjera provoditi ovisno o rezultatima individualnog terapijskog postupka doktora medicine. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do jedne godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja žrtava u obitelji.
7.1. Iz navedenih razloga je odbijena žalba okrivljenika i u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru te je presudu u tom dijelu trebalo potvrditi kao pod t. I. izreke.
8. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna u protuvrijednosti u eurima, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 40,00 eura izražen predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem mogućem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtve i tužitelja.
