Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-46/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. KM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. mlt. RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po posebnoj skrbnici JM iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka i 3. GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, radi izmjene odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, osobnih odnosa i visine doprinosa za uzdržavanje, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-92/2021-48 od 30. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-92/2021-48 od 30. prosinca 2024. u točkama IV. i V. izreke.
II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-92/2021-48 od 30. prosinca 2024. u točkama I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je izmijenjen način ostvarivanja roditeljske skrbi koji je određen rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob- 101/2019 od 14. studenog 2019. na način da će tužiteljica GM samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb za mlt. KM i mlt. RM. U točki II. izreke je izmijenjen način održavanja osobnih odnosa djece i oca, tuženika, određen istim rješenjem suda prvog stupnja na način da će se osobni odnosi ostvarivati dva tjedna u kontinuitetu tijekom ljetnih školskih praznika i tjedan dana u kontinuitetu tijekom zimskih školskih praznika, s tim što će otac preuzimati djecu na adresi stanovanja i po isteku susreta ih vraćati na adresu stanovanja te neizravno putem komunikacijskih sredstava subotom između 18,00 i 19,00 sati. U točki III. izreke je naloženo tuženiku plaćati doprinos za uzdržavanje mlt. KM i mlt. RM za svakog po 200,00 eura mjesečno od 12. ožujka 2021. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, u točki IV. izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za uzdržavanje do iznosa od 398,17 eura mjesečno za svako dijete te je u točki V. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Protiv presude su žalbe podnijele sve stranke, tužitelji protiv presude u točki IV. i V. izreke, a tuženik protiv presude u točkama I., II. i III. izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
3. Tužitelji u žalbi osporavaju odluku suda u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za uzdržavanje djece i odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Ističu da je iz presude razvidno kako je sud prvog stupnja ocijenio da ukupne potrebe za svako dijete iznose 400,00 eura mjesečno te da iznos koji je određen odlukom istog suda iz 2019. nije ni približno primjeren za pokriće njihovih potreba, međutim, istovremeno je naložio tuženiku plaćati doprinos za svako dijete od 200,00 eura mjesečno, uzimajući u obzir da djeca ostvaruju pravo na dječji doplatak u Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj. Takav zaključak da je protivan utvrđenim činjenicama, budući da tuženik više ne živi u [adresa], već u Švicarskoj pa zbog tog proturječja smatraju da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ukazuju da je tuženik u podnesku od 24. travnja 2023. izričito naveo da je s danom 14. travnja 2023. odjavio boravak u Njemačkoj, dok je 18. listopada 2023. dostavio iskaznicu o boravištu iz koje slijedi da ima boravište u [adresa]. Uz žalbu dostavljaju obavijest nadležnog suda iz koje proizlazi da je odluka o dodjeli dječjeg doplatka za tužitelje ukinuta od travnja 2023., s obzirom na promjenu prebivališta tuženika. Pored toga navode da nisu primali dječji doplatak za razdoblje od podnošenja tužbe 12. ožujka 2021. do 24. svibnja 2022. kad im je odlukom nadležnog tijela u Njemačkoj to pravo utvrđeno. Ističu da tuženik nije nezaposlen, da ostvaruje zaradu te da je tijekom postupka pokušao na sve način otežati ili onemogućiti sudu i svojoj djeci uvid u stvarno stanje prihoda, da o djeci isključivo brine majka koja je 60%-tni invalid te da su potrebe djece pravilno utvrđene u iznosu od po 400,00 eura za svako dijete. Osporavaju i zakonitost odluke o trošku, budući da su uspjeli u parnici pa da im pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tuženika.
4. Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti, podredno presudu u pobijanom dijelu ukinuti i obvezati tuženika na nadoknadu troškova žalbenog postupka.
5. Tuženik u žalbi navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, u čemu nalazi povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, da je odluka o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi donesena isključio na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, bez ocjene ostalih dokaza, prije svega iskaza stranaka, pri čemu ukazuje na iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nije imala problema s upisom djece u školu, izvanškolske aktivnosti te izradom osobnih dokumenata. Navodi da je naknadno tužiteljica inzistirala na tvrdnji o teškoj komunikaciji, iako u naravi nije bilo problema u zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi pri čemu smatra neodlučnom činjenicu što živi u inozemstvu. Tvrdi da je način određivanja susreta putem komunikacijskih sredstava nepraktičan i neživotan, a u preostalom dijelu da je nepošten, jer da se njemu nameće obveza preuzimanja i vraćanja djece na adresu njihovog stanovanja, što da iziskuje veliki gubitak vremena i značajne materijalne izdatke.
6. Glede doprinosa za uzdržavanje, ističe da nisu pravilno sagledane objektivne okolnosti na njegovoj strani, da je tužba podnesena u tijeku pandemije Covida-19, a kako je bio zaposlen u ugostiteljskom sektoru, da je u to vrijeme bilo otežano ostvarivanje zarade, o čemu da svjedoči i dokaz o njegovom osobnom stečaju. Napominje da nije zaposlen, da ne ostvaruje prihode, da njegove mogućnosti nisu bile jednake tijekom cijelog utuženog razdoblja pa da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ukazuje na primjenu čl. 105. st. 4. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ), prema kojem propisu je tužiteljica bila dužna dokazati da zajednička skrb roditelja nije za dobrobit djece. U tom dijelu da nije proveden potrebiti dokazni postupak, da nisu saslušavani svjedoci te da se o dobrobiti djece ne može zaključivati bez provođenja kvalitetne socijalne anamneze. Naglašava da u razdoblju od zaključenja glavne rasprave do donošenja presude nije ostvarivao zaradu, već je nad njime proveden osobni stečaj.
7. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
8. Žalbe stranaka nisu osnovane.
9. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odlučio o tome da će majka maloljetne djece samostalno ostvarivati roditeljsku skrb, zatim o načinu održavanja osobnih odnosa djece i oca te o izmjeni odluke o uzdržavanju djece od strane oca.
10. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:
-da je 14. studenog 2019. sud prvog stupnja donio rješenje poslovni broj R1 Ob- 101/2019 kojim je odobrio Plan predlagatelja GM i ĆM o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, kojim su roditelji postigli sporazum da će mlt. KM rođen **.**.2012. i mlt. RM rođen **.**.2013. živjeti s majkom te da će otac s djecom održavati susrete i druženja, kada je na radu izvan Republike Hrvatske najmanje četiri puta godišnje u trajanju od 15 dana te polovinu svih školskih praznika i plaćati uzdržavanje za mlt. KM u iznosu od 1.197,00 kn mjesečno od veljače 2019. pa nadalje, a mlt. RM u iznosu od 1.017,00 kn s istim dospijećem,
-da su tužitelji tužbom od 12. ožujka 2021. zatražili izmjenu odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, osobnih odnosa s ocem i plaćanja doprinosa za uzdržavanje,
-da su se okolnosti od dana donošenja narečene odluke bitno izmijenile te je u lipnju 2021. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podignulo optužnicu protiv tuženika zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, dva kaznena djela povrede djetetovih prava i dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja,
-da je Centar za socijalnu skrb Rijeka izrekao tuženiku mjeru pisanog upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o maloljetnoj djeci,
-da je komunikacija roditelja maloljetne djece iznimno otežana, da otac vrijeđa majku djece, što čini pred njima, a zbog čega je u kaznenom postupku i izrečena mjera opreza u odnosu na tužiteljicu GM,
-da tuženik živi u inozemstvu, a tužiteljici GM je onemogućen kontakt s njim, budući da je tuženik njezine pozive blokirao,
-da iz nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb Rijeka proizlazi da zbog narečenih okolnosti, prije svega izostanka komunikacije roditelja, podržavaju prijedlog da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb za djecu,
-da je održavanje kontakata između djece i oca putem telefona bilo izvor stresa za djecu, budući da bi se tuženik ljutio na djecu ukoliko se ne bi odmah javili,
-da KM i RM pohađaju školu i izvanškolske aktivnosti te imaju uobičajene troškove kao i njihovi vršnjaci, s tim što su u proteklih pet godina njihove potrebe narasle zbog činjenice što sada pohađaju školu i zbog porasta troškova života,
-da potrebe za svako dijete iznose oko 400,00 eura mjesečno, da je tijekom postupka tuženik zarađivao oko 900,00 eura mjesečno, nakon čega je ostao nezaposlen, da stanuje s novom partnericom u iznajmljenom stanu te da partnerica ostvaruje plaću od 1.700,00 eura mjesečno.
11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je zbog izostanka komunikacije između roditelja mlt. KM i mlt. RM opravdano izmijeniti odluku o roditeljskoj skrbi na način da majka djece ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, a glede odvijanja susreta djece i njihovog oca je cijenjena okolnost da tuženik živi u inozemstvu, zbog čega su susreti određeni tijekom školskih praznika, dok je određeno i vrijeme kontaktiranja putem telefona kako bi se izbjegle stresne situacije za djecu. Odluka o povišenju iznosa uzdržavanja je donesena primjenom čl. 285. ObZ-a, pri čemu su potrebe djece utvrđene primjenom čl. 311. st. 1. ObZ-a. Ocijenjeno je da iznos koji je određen za uzdržavanje djece još 2019. nije niti približno dovoljan za pokriće njihovih potreba, a da će tuženik moći izdvajati po 200,00 eura mjesečno za svako dijete, budući da je radno sposoban te djeci mora osigurati dostojan život. Cijenjena je i okolnost da djeca ostvaruju pravo na dječji doplatak u Njemačkoj u iznosu od 350,00 eura mjesečno i u Republici Hrvatskoj od 50,00 eura mjesečno. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a, s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u sporu.
12. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je donio odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi majke mlt. KM i mlt. RM te izmijenio odluku o ostvarivanju osobnih odnosa oca s djecom i o uzdržavanju.
13. Prema čl. 105. ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (stavak 1.). Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i 3. ObZ-a (stavak 3.). Roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi dužan je dokazati da takva skrb nije za dobrobit djeteta (stavak 4.).
14. U nazočnom slučaju je tužiteljica dokazala da su ispunjene pretpostavke za izmjenu odluke o zajedničkoj skrbi roditelja o djeci, mlt. KM i mlt. RM, pri čemu sud ocjenjuje da su razlozi koji su u tom smislu izneseni utemeljeni na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza. Naime, nakon što su stranke 2019. postigle sporazum o zajedničkoj skrbi nad djecom, bitne okolnosti su se izmijenile utoliko što su odnosi roditelja djece narušeni do te mjere da je izostala komunikacija između njih, štoviše da je tuženiku izrečena mjera zabrane približavanja tužiteljici te je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podignulo optužnicu protiv tuženika zbog kaznenog djela nasilja u obitelji, dva kaznena djela povrede djetetovih prava i dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja, a Centar za socijalnu skrb Rijeka je tuženiku izrekao mjeru pisanog upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o maloljetnoj djeci. S obzirom na narečene okolnosti, valja zaključiti da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djece pa je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev.
15. Glede izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika i djece, treba naglasiti da je sud prvog stupnja cijenio sve bitne okolnosti slučaja, prije svega činjenicu da tuženik živi i radi u inozemstvu (prvotno Njemačkoj potom u Švicarskoj), što determinira i način održavanja osobnih odnosa, budući da se susreti ne mogu održavati kao što bi to bio slučaj da tuženik živi u [adresa], dakle tijekom tjedna i vikenda, pa je sud, imajući u vidu te okolnosti, pravilno odlučio o održavaju osobnih odnosa tijekom školskih praznika djece i godišnjeg odmora oca, kada je realno da se ti susreti mogu ostvarivati. Glede definiranja kontakata putem komunikacijskih sredstava, treba navesti da je i prema stajalištu ovog suda to bilo nužno, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja o učestalosti i načinu komunikacije tuženika putem telefona, a što izaziva nepotreban stres kod djece. Na žalbene navode tuženika u tom dijelu, treba navesti da sud prvog stupnja nije odluku temeljio samo na mišljenju nadležnog Centra za socijalnu skrb, već na rezultatu svih provedenih dokaza pa tako i iskazima stranaka. Na ostale žalbene navode o nepraktičnosti neizravnih susreta i troškovima koji će nastati tuženiku zbog toga što mora putovati da bi ostvario kontakte s djecom nije potrebno posebno odgovarati. Naime, pravo je, ali i dužnost roditelja brinuti o maloljetnoj djeci, o zaštiti njihovih osobnih prava, pri čemu to ne bi trebala biti samo zakonska obveza.
16. Glede povišenja iznosa uzdržavanja, treba navesti da je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice, između ostalog i na temelju isprava koje su bile dostupne, kako bi utvrdio materijalne mogućnosti tuženika i potrebe za uzdržavanje djece, u smislu čl. 311. i 313. ObZ-a. Treba navesti da roditelj koji je sposoban za rad ne može biti oslobođen obveze plaćanja uzdržavanja za maloljetnu djecu, pa u situaciji kada ostvaruje niže prihode, mora uložiti dodatne napore kako bi osigurao djeci dovoljna sredstva za pokriće njihovih potreba. Utoliko su neodlučni žalbeni navodi tuženika da je sud trebao cijeniti okolnost da je u pojedinom vremenskom razdoblju na koje se odnosi povišeno uzdržavanje ostvarivao niže prihode te da njegove mogućnosti nisu bile jednake tijekom cijelog utuženog razdoblja.
17. S druge strane, tužitelji ukazuju na činjenicu da je tuženik promijenio prebivalište te više ne živi i ne radi u Njemačkoj, već u Švicarskoj i to od travnja 2023., zbog čega djeca nakon tog razdoblja ne primaju dječji dodatak iz Republike Njemačke. Treba navesti da je do zaključenja glavne rasprave tuženik priložio isprave iz kojih proizlazi da mu je izdana boravišna iskaznica koja vrijedi za cijelu Švicarsku te je priložio medicinsku dokumentaciju o zdravstvenim tegobama pa obzirom na narečene isprave je sud prvog stupnja pravilno odlučio i o uzdržavanju djece ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, tim više što u odnosu na utvrđenje tih činjenica nisu predlagani neki drugi dokazi (osim dokaza saslušanjem tuženika, koji nije pristupio na sud opravdavajući izostanak lošim zdravstvenim stanjem). Treba ukazati na odredbu čl. 285. ObZ-a kojom je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile u odnosu na razdoblje koje je prethodilo donošenju prijašnje ovršne isprave pa su tako i stranke ovlaštene tražiti izmjenu odluke o uzdržavanju ukoliko se za to ispune zakonske pretpostavke. Još treba dodati da je odluka o parničnom trošku donesena pravilnom primjenom čl. 366. ObZ-a, cijeneći sve okolnosti slučaja i ishod postupka.
18. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama IV. i V. izreke potvrditi te žalbu tuženika odbiti i istu presudu u točkama I., II. i III. izreke potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 17. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov Kozomara
