Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-147/2025-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zagrebački Velesajam d.o.o., OIB: 95660678441, Avenija Dubrovnik 15, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Marko Smolek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., Jurja Žerjavića 19, Zagreb, protiv ovršenika Sportkart d.o.o., OIB: 20156458678, Avenija Dubrovnik 15/33, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Madirazza, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Madirazza & partneri d.o.o., Masarykova 21, Zagreb, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr- 753/2024-26 od 26. veljače 2025., dana 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika Sportkart d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-753/2024-26 od 26. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika Sportkart d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 eura, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Zagrebački Velesajam d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 226,55 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen 31. svibnja 2024., kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik, u bitnom navodeći da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu. Ističe da bi provedbom ovrhe bio u nemogućnosti nastaviti svoju poslovnu djelatnost, a što bi dovelo do prestanka radnog odnosa za preko stotinu ljudi, nemogućnosti ispunjenja obveze prema vjerovnicima i povrat kredita, nemogućnosti održavanja međunarodne karting utrke, a što sve ukazuje da bi mu nastala nenadoknadiva šteta. Navodi i da je suprotno navodima suda prvog stupnja nemoguće u razumnom roku preseliti navedeno poslovanje na novu lokaciju. Osporava i utvrđenje suda da izvršena ulaganja nisu od utjecaja na predmetni ovršni postupak jer se radi o velikoj investiciji u koju se ovršenik ne bi upuštao da je znao da će zakupni odnos trajati svega pet godina. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 200,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, uz zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 226,55 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje u tekstu: OZ). Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, odnosno da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima.

7. Naime, iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a proizlazi da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

8. Međutim, ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe te sada u žalbi, samo paušalno navodi da bi se šteta sastojala u prestanku njegove djelatnosti, nemogućnosti ispunjenja obveza prema vjerovnicima i otplate kredita, otkazu velikog broja ugovora o radu, kao i nemogućnosti održavanja međunarodne utrke, dok ne dostavlja relevantne isprave kojima bi potkrijepio takve svoje navode. Tako ovršenik nije dostavio službene podatke o svom poslovanju i broju zaposlenih, isprave o postojanju bilo kakvog zaduženja ili kredita, kao i detaljnije informacije o vremenu i načinu održavanja međunarodne utrke.

8.1. Pritom, ovaj sud napominje da kada bi se prihvatili paušalni navodi ovršenika koji se tiču nastanka štete uslijed nemogućnosti obavljanja poslovne djelatnosti, prihvaćanje istih dovelo bi do nemogućnosti provedbe ovrhe na bilo kojem poslovnom prostoru koji zakupcu donosi značajnije prihode ili u kojem na obavljanju djelatnosti radi veći broj radnika. Prema ocjeni ovog suda, radi se o posljedici koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku radi ispražnjenja i predaje nekretnina koji se provodi na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora.

9. Također, pravilno ukazuje sud prvog stupnja da je ovršenik od trenutka isteka ugovora o zakupu pa do danas imao dovoljno vremena za prilagodbu svog poslovanja novonastaloj situaciji i nalaženju zamjenskog poslovnog prostora, kao i da navedeni poslovni prostor sasvim sigurno nije jedina lokacija na kojoj ovršenik može obavljati svoje poslovanje. Pritom, treba istaknuti da ovršenik niti ne obrazlaže zašto svoju djelatnost ne bi mogao obavljati i u nekom drugom poslovnom prostoru na području Zagreba, već samo paušalno navodi da je isto nemoguće.

10. Osim toga, ukazuje se da ovršenik ni na koji način nije učinio vjerojatnim da eventualnu štetu, koja bi mu nastala prestankom obavljanja poslovne djelatnosti, ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi naknađivanje te štete bilo povezano s iznimnim teškoćama, što je nužan uvjet za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a. Dakle, kako je nužna posljedica svake ovrhe radi iseljenja i predaje u posjed i prestanak poslovne djelatnosti u tom prostoru, a što svakako podrazumijeva i gubitak prihoda od te djelatnosti, ovršenik je trebao učiniti vjerojatnim da u situaciji ukoliko bi se prihvatila njegova tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom da njemu nastalu štetu provedbom ovrhe neće moći naknaditi od ovrhovoditelja.

11. Što se tiče tvrdnji ovršenika o značajnim ulaganjima u uređenje i adaptaciju poslovnog prostora, pravilno ukazuje sud prvog stupnja da takva ulaganja nisu relevantna za osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe, već da se o pitanju prava na naknadu tih ulaganja može odlučivati u zasebnom parničnom postupku.

12. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao što je odlučeno u toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen (toč. III. izreke ovog rješenja) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić