Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-126/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić iz Ludbrega, protiv tuženika UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Krunoslavu Vukaloviću, iz Varaždina, radi isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je isplatiti tužiteljici JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 52.956,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 01.01.2020. do isplate, i to: do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. 01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 9.588,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana objave i uručenja presude 17. lipnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4. listopada 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi se navodi da je tužiteljica tijekom 2015. započela s tuženikom prijateljsku vezu koja je prerasla u intimnu vezu i nastavila se do studenog 2019.. U tom razdoblju stranke su osim zajedničkih druženja i putovanja te zajedničkih sudjelovanja na obiteljskim događanjima dogovorili i realizirali nekoliko zajedničkih poslovnih dogovora s obzirom na njihove mogućnosti, budući da su oboje poduzetnici, članovi Obrtničke komore Varaždinske županije. Tužiteljica navodi da je jedan od takvih poslovnih dogovora sklopljen u kolovozu 2017. kada je tuženik kupovao motorno vozilo automobil Mercedes Benz tip E 220 d AMG, broj šasije [broj šasije], od prodavatelja R mobile shop j.d.o.o. Virovitica te je u tu svrhu prodavatelj 30. kolovoza 2017. izdao kupcu ovdje tuženiku ponudu broj P/27/2017 u kojoj su precizno označeni vozilo i karakteristike istog te je navedena cijena u visini 399.000,00 kn. Budući da tuženik u tom trenutku nije raspolagao vlastitim sredstvima za kupnju navedenog vozila, on je kao dužnik prodavatelja s tužiteljicom usmeno dogovorio da će tužiteljica kao ispunitelj u cijelosti ispuniti obvezu tuženika kao dužnika – kupca motornog vozila prema prodavatelju R mobile shop j.d.o.o. kao vjerovniku. U tužbi se navodi da je temeljem navedenog usmenog dogovora sklopljenog na temelju odnosa povjerenja koji su tužiteljica i tuženik međusobno uživali, tužiteljica 1. rujna 2017. sa svojeg tekućeg računa u ime i za račun dužnika – kupca motornog vozila – ovdje tuženika, izvršila uplatu cjelokupne kupoprodajne cijene motornog vozila prema Ponudi broj P/27/2017 u iznosu od 399.000,00 kn na račun prodavatelja R mobile shop j.d.o.o.. U tužbi se navodi da je opisanim ispunjenjem obveze dužnika, ovdje tuženika od strane tužiteljice u ime i za račun tuženika na dan 1. rujna 2017. temeljem usmenog dogovora na dan 1. rujna 2017. nastala subrogacija tužiteljice kao ispuniteljice u prava vjerovnika prema tuženiku kao dužniku odnosno ispunjena tražbina prodavatelja R mobile shop j.d.o.o. je opisanim ispunjenjem od strane tužiteljice 1. rujna 2017. prešla na tužiteljicu sa svim pravima tužiteljice kao vjerovnika. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 90. Zajkona o obveznim odnosima. Tužiteljica ističe da je ponuda izdana na tuženika imenom i prezimenom, no plaćanje je izvršila tužiteljica s privatnog bankovnog računa te faktura broj 95/MA/01 od 18. rujna 2017. na iznos od 399.000,00 kn za predmetno vozilo izdano na tuženika imenom i prezimenom iako on nije izvršio plaćanje motornog vozila. Navodi da je tuženik po zaprimanju fakture i preuzimanju posjeda nad motornim vozilom isto registrirao na svoje ime i prezime s registarskom oznakom [registarska oznaka] pri nadležnoj Policijskoj postaji temeljem navedene fakture koja glasi na njegovo ime i prezime te je preuzeo trajni posjed nad vozilom.

1.2. U tužbi se navodi da stranke nemaju pisani ugovor iz razloga bliskosti i intime njihovog odnosa, uživali su međusobno povjerenje te je tuženik posuđivao novac od roditelja tužiteljice i preuzeo na čuvanje otprilike 50 m3 hrastove drvene građe u vlasništvu oca tužiteljice, što nema izravne veze s konkretnim predmetom.

1.3. Tužiteljica navodi da je 21. svibnja 2021. tuženiku uputila dopis kojim ga poziva da ispuni svoju obvezu i izvrši povrat isplaćenih sredstava tužiteljici u roku od 30 dana od opomene – poziva na plaćanje, a koji poziv je tuženik zaprimio 25. svibnja 2021. te je na isti reagirao putem odvjetnika i u potpunosti negira postojanje bilo kakvog duga i obveze prema tužiteljici. Tužiteljica navodi da nije jasan stav tuženika da ne duguje ništa, a primio je predmetno vozilo Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] temeljem uplate tužiteljice iznosa od 399.000,00 kn za vozilo.

1.4. Budući da je tuženik prisvojio novac i motorno vozilo, tužiteljica je podnijela tužbu kojim od tuženika traži isplatu u iznosu od 399.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2021. do isplate.

1.5. U podnesku od 29. kolovoza 2022. tužiteljica je navela da je između stranaka postignut usmeni dogovor u odnosu na vraćanje navedenog iznosa od 399.000,00 kn, a to je najkasnije prosinac 2019..

1.6. Tužiteljica je podneskom od 2. listopada 2023. specificirala tužbeni zahtjev na način da je novčani iznos iskazala i u valuti EUR - 52.956,40 EUR s tim da potražuje zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 1. siječnja 2020. do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se tužba obije u cijelosti kao neosnovana jer nije motivirana realnim potraživanjem tužiteljice već drugim razlozima.

2.1. Tuženik je naveo da ne osporava da je s tužiteljicom bio u prijateljskoj, a kasnije i u intimnoj vezi koja je okončana u studenom 2019. kad je došlo do nagle promjene ponašanja tužiteljice i njezinih burnih reakcija kojima je narušen njihov odnos. Navodi da su odnosi između stranaka ostali trajno narušeni pa je emocionalno i psihološko stanje tužiteljice najvjerojatnije povod spora jer su svi navodi o bilo kakvom dugovanju tuženika prema tužiteljici u cijelosti neistiniti i paušalni.

2.2. Tuženik navodi da je nesporna činjenica da je tužiteljica uplatom sa svojeg tekućeg računa podmirila predmetni iznos po ponudi prodavatelja R mobile shop j.d.o.o. po ponudi broj P/27/2017 za koji iznos je kasnije od strane istoga prodavatelja izdan račun broj 95/MA/01 od 18. rujna 2017., no stvarna činjenična i pravna podloga predmetnog odnosa razlikuje se od konstrukcije koju implicira tužiteljica.

2.3. Tuženik navodi da je prije stupanja u intimnu vezu s tuženikom tužiteljica prolazila kroz brakorazvodnu parnicu i nakon okončanja iste bivši supružnici rješavali su svoje međusobne imovinskopravne odnose te se je tom prilikom negdje u prvoj polovici 2017. odnosno u travnju ili svibnju te godine tužiteljica obratila tuženiku s molbom da joj pozajmi iznos od 25.000,00 eura radi rješavanja financijskih odnosa s bivšim suprugom. Tuženik navodi da je predmetni iznos posjedovao, ali ga je čuvao za kupnju automobila pa je s tužiteljicom dogovorio da će joj navedeni iznos pozajmiti, a ona će kasnije putem svojeg obrta podići kredit za kupnju automobila. Tuženik navodi da je u travnju ili svibnju 2017. pozajmio tužiteljici iznos od 25.000,00 eura, a s obzirom da su stranke već bile određeno vrijeme u intimnoj vezi i živjele u zajedničkom kućanstvu tuženik je postupajući s povjerenjem prema tužiteljici istoj predao navedeni iznos bez potpisivanja potvrde ili pisanog ugovora. Tuženik navodi da je nakon nekoliko mjeseci pronašao automobil koji je želio kupiti, no cijena je bila veća od iznosa koji je tužiteljica pozajmila od tuženika pa su stranke dogovorile da će tužiteljica putem svojeg obrta podići kredit za cijeli iznos kupoprodajne cijene automobila i platiti automobil, a tuženik će joj preostali dio iznosa (razliku od 25.000,00 eura što je predstavljalo cca 185.000,00 kn do iznosa kredita od 400.000,00 kn) vratiti isplatom na ruke. Tuženik navodi da nema saznanja na koji način je tužiteljica taj kredit prikazala u poslovanju svojeg obrta odnosno kako je prikazala svrhu iznosa koji je koristila za plaćanje automobila tuženika, a povrat kojeg je ostvarila kroz povrat gotovine od strane tuženika. Tuženik navodi da je tužiteljici vratio preostali iznos od 215.000,00 kn u narednom periodu od cca 18 mjeseci, a prilikom vraćanja od tužiteljice nije tražio izdavanje potvrda ili priznanica imajući u vidu međusobni odnos. Navodi da je primijetio da je tužiteljica uredno vodila evidenciju vraćenog iznosa i prilikom svake isplate zapisivala dan i iznos koji je vraćen te je prilikom jedne isplate tužiteljica obavijestila tuženika da je sve riješeno odnosno da su riješili međusobna novčana potraživanja pa da ona može napisati tuženiku potvrdu da je sve riješeno, no tuženik s obzirom na prisni odnos s tužiteljicom predmetno nije smatrao relevantnim ni potrebnim.

2.4. Navodi da je, nakon povrata predmetnog iznosa od strane tuženika, tužiteljica uredno vraćala kredit i isplatila ga tijekom 2019., a stranke su u rujnu 2019. nakon povrata sa zajedničkog godišnjeg odmora zajednički planirale kupiti motorni čamac, no nedugo nakon toga odnosi između stranaka postali su trajno narušeni te je tuženik u studenom 2019. iselio iz kućanstva u kojem je živio s tužiteljicom. Nakon toga, tužiteljica je tijekom dužeg perioda pokušala kontaktirati s tuženikom i nagovoriti ga da se pomire i ponovno uspostave vezu, no tuženik joj je dao do znanja da se s njom više ne želi emocionalno vezati. Tuženik pretpostavlja da je njegovo odbijanje da se ponovno upusti u intimnu vezu s tužiteljicom povod ovog spora kao i dopisa koji je tužiteljica prethodno dostavila tuženiku putem punomoćnika. Navodi da je ostao zaprepašten postupanjem tužiteljice te da nije vjerovao da bi tužiteljica pokrenula sudski postupak kreirajući tužbeni zahtjev na neistinitom činjeničnom supstratu.

3. Sud je rješenjem broj P-126/2023-54 od 24. rujna 2024. odbio prijedlog tuženika za prekid ovog parničnog postupka do okončanja kaznenog postupka koji se vodi povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO- 356/2023-1 od 13. rujna 2023. Rješenje je postalo pravomoćno.

3.1.Iz priloženih isprava proizlazi da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu protiv tuženika u vezi naprijed navedenog, te je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu protiv ovdje tuženika kao okrivljenika broj KO-DO-356/2023-1 od 13. rujna 2023., radi kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano po čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, dakle da je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim dijelom je pribavljena znatna imovinska korist. Kazneni postupak povodom predmetne optužnice nije okončan.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom postupka saslušani su tužiteljica i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci JĆU i PĆ, pročitane su priložene isprave: Ponuda broj P/27/2017 od 30. kolovoza 2017. R mobile shop j.d.o.o. (str. 6-7), Račun broj 95/MA/01 od 18. rujna 2017. R mobile shop j.d.o.o. (str. 8), Uvjerenje PP Novi Marof od 25. svibnja 2021. (str. 9), izvršen je uvid u prilog tužiteljice (str. 10-11), uvid u priloge (str. 12-22), pročitan je dopis od 21. svibnja 2021. upućen tuženiku u predmetu: povrat sredstava u iznosu od 399.000,00 kn… (str. 23), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 25-26), izvršen je uvid u dopis upućen punomoćniku tužiteljice od 10. lipnja 2021. (str. 27-), izvršen je uvid u priloge tuženika (str. 63-69), pročitana je presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-136/15-6 od 28. rujna 2015. (str. 75-76), prijedlog mirnog rješenja od 2. veljače 2016. (str. 77-78), prilog (str. 79-80), dopis odvjetnice JĆU od 11. lipnja 2019. upućen UĆU (str. 81-82), dopis od 27. lipnja 2019. (str. 83-85), izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj ugovora / partije 5010640406 od 25. kolovoza 2017. zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i JĆ kao vlasnika obrta Obućarski, galanterijski i trgovački obrt [obrt] – JĆ kao korisnika kredita (str. 86-91), plan otplate (informativni) od 1. kolovoza 2022. (str. 92), izvršen je uvid u priloge tužiteljice (str. 93-96), uvid u kaznenu prijavu od 20. lipnja 2022. (str. 97-98 i 99-101), izvršen je uvid u priloge tuženika - izvadak o stanju i prometu po tekućem računu (str. 107-112, 113-121, 122- 124, 125-129) te izvadak o stanju i prometu po računu [obrt] (str. 130, 131- 132, 133,134-167).

5. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, jer sud smatra da se provođenjem vještačenja poslovnih knjiga obrta tužiteljice [obrt], galanterijski i trgovački obrt " [obrt]", koji je dokazni prijedlog neodređen, ne bi utvrdile nove relevantne činjenice za predmet spora, niti bi se te činjenice utvrdile vještačenjem na okolnost jesu li tužiteljičina vraćanja iznosa u obrt uslijedila nakon podizanja gotovog novca s tuženikovog privatnog i žiro računa obrta, osobito jer je tuženik u iskazu naveo da iznose za koje je na ročištu glavne rasprave pokazao na izvadcima o stanju i prometu po računima svojeg obrta [obrt] i one koje je označio na izvadcima o stanju i prometu po tekućem računu nije u cijelosti predavao tužiteljici, već je istima samo htio pokazati da je imao sredstva za povrat tužiteljici iznosa od 215.000,00 kn. Također, podacima o plaći koja je isplaćivana tužiteljici, kao ni podacima o dobiti koju je ostvarivao njezin obrt u vrijeme vraćanja kredita PBZ-u ne bi se utvrdile relevantne činjenice za predmet spora.

6. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

7. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele do zaključenja prethodnog postupka i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a te čl. 299. ZPP-a.

8. Nesporna je činjenica da su stranke od 2015. bile u prijateljskoj vezi koja je prerasla u intimnu vezu, a veza je prestala u studenom 2019. godine.

9. Nesporna je činjenica da je u vrijeme dok su stranke bile u vezi tuženik kupio motorno vozilo automobil Mercedes Benz tip E 220 d AMG, broj šasije [broj šasije], od prodavatelja R mobile shop j.d.o.o. Virovitica na temelju ponude broj P/27/2017 od 30. kolovoza 2017..

10. Nesporno je da je prodavatelj za predmetno vozilo izdao račun broj 95/MA/01 od 18. rujna 2017. naslovljen na ovdje tuženika, a na istog je naslovljena i ponuda za kupnju predmetnog vozila.

10.1. Nesporno je da je prodavatelj predmetnu ponudu i račun izdao na iznos od 399.000,00 kn.

11. Također je nesporna činjenica da je navedeni novčani iznos iznos od 399.000,00 kn prodavatelju podmirila tužiteljica uplatom sa svojeg tekućeg računa dana 1. rujna 2017., prema dogovoru stranaka, s tim da je prethodno kao vlasnica obrta sklopila Ugovor o kreditu s kreditorom Privrednom bankom Zagreb d.d. .

12. Tužiteljica navodi da je postupala na temelju usmenog dogovora s tuženikom kao dužnikom odnosno da su stranke prije ispunjenja dogovorile da tužiteljica u ime i za račun tuženika izvrši navedenu isplatu. U tužbi tužiteljica navodi da je na nju kao ispuniteljicu prešla tražbina prodavatelja kao vjerovnika prema tuženiku kao dužniku te se poziva na odredbu čl. 90. Zakona o obveznim odnosima. U nastavku postupka tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju tuženiku pozajmila iznos od 399.000,00 kn, koji iznos joj je tuženik trebao vratiti do kraja 2019. godine.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava činjenicu da je tužiteljica prodavatelju vozila R mobile shop j.d.o.o. Virovitica isplatila iznos od 399.000,00 kn za vozilo čiji je kupac bio tuženik, koji je vozilo preuzeo i prenio na sebe. No, tuženik osporava postojanje bilo kakve novčane obveze prema tužiteljici.

14. Nije sporno da novčani iznos od 399.000,00 kn tužiteljica nije darovala tuženiku.

15. No, tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da ne postoji tražbina tužiteljice prema njemu jer je ista prestala. Tuženik navodi da je imao iznos od 25.000,00 eura, koji je čuvao za kupnju automobila, a u travnju ili svibnju 2017. pozajmio ga je tužiteljici radi isplate bivšeg supruga tužiteljice s osnova bračne stečevine, a kad je našao vozilo koje je htio kupiti stranke su dogovorile da će tužiteljica putem svojeg obrta podići kredit za cijeli iznos cijene automobila te platiti automobil, a tuženik će preostali dio iznosa odnosno razliku od 25.000,00 eura do pune cijene vratiti tužiteljici isplatom na ruke te tuženik tvrdi da je on tužiteljici vratio preostali iznos od 215.000,00 kn u razdoblju od 18 mjeseci.

16. Tužiteljica osporava da bi joj tuženik pozajmio iznos od 25.000,00 eura. Također, tužiteljica tvrdi da joj tuženik od iznosa koji je ona isplatila prodavatelju za kupnju tuženikovog vozila nije vratio ništa.

17. Tuženik je predložio da se na okolnost načina rješavanja imovinskih odnosa po pitanju bračne stečevine sasluša kao svjedok bivši suprug tužiteljice ŠĆ.

17.1. Iz iskaza svjedoka LĆ proizlazi da je bio u braku s tužiteljicom od 2005. do 2015. te da u pogledu zahtjeva za isplatu iz bračne stečevine postoji korespondencija između njega i tužiteljice, koja je i priložena u spisu, no tužiteljica njemu ništa nije isplatila s osnova bračne stečevine u mirnom postupku, a on je nakon odgovora tužiteljice i promišljanja zaključio da ne želi pokretati sudski spor protiv tužiteljice zbog zajedničkog djeteta. Također, svjedok navodi da mu tužiteljica nakon razvoda braka nije pozajmljivala novac. Svjedok nema saznanja da bi tužiteljica rekla tuženiku da je njemu isplatila 25.000,00 eura.

18. Iz iskaza svjedoka JĆU proizlazi da ju je kao odvjetnicu angažirao ŠĆ radi rješavanja bračne stečevine GĆ i tužiteljice, te je PĆ potraživao od tužiteljice 50.000,00 eura s osnova bračne stečevine i tužiteljici je upućen dopis od 11. lipnja 2019., na koji je tužiteljica odgovorila, na što je PĆ rekao da vjerojatno protiv bivše supruge neće pokretati nikakav postupak kako bi ostali u dobrim odnosima.

19.Tuženik je u svrhu dokaza predložio uvid u izvatke o stanju i prometu po njegovom tekućem računu na kojima je označio pojedine isplate, te izvatke o stanju i prometu po računu obrta [obrt], na temelju kojih je prilikom saslušanja na ročištu glavne rasprave navodio pojedinačne novčane iznose za koje je tvrdio da ih je podizao s računa obrta radi povrata duga tužiteljici. No, zaključno je tuženik u iskazu naveo da navedene iznose nije u cijelosti predao tužiteljici, već je istima htio pokazati da je imao novčana sredstva za povrat duga tužiteljici u cijelosti.

20. Nije sporno da su stranke bile u intimnoj vezi u vrijeme kad je tužiteljica prodavatelju vozila isplatila 399.000,00 kn, za vozilo koje je tuženik odmah prenio na sebe.

21. U smislu odredbi čl. 219. ZPP-a na tuženiku je teret dokaza da je iznos od 25.000,00 eura pozajmio tužiteljici u travnju ili svibnju 2017. i da je taj iznos trebalo prebiti s dijelom njegove obveze prema tužiteljici te da je preostali dio odnosno iznos od 215.000,00 kn tužiteljici isplatio. Teret dokaza navedenih činjenica odnosno da je tražbina tuženika prema tužiteljici prestala je na tuženiku, jer navedene činjenice tužiteljica osporava.

22. No, kritički analizirajući sve provedene dokaze, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužiteljici pozajmio 25.000,00 eura niti da je nakon što je ista isplatila prodavatelju vozila 399.000,00 kn izvršio bilo kakvu isplatu tužiteljici s osnova povrata predmetnog duga. Činjenica je da tuženik ne raspolaže pisanim ugovorom o zajmu, kao ni potvrdom o isplatama novčanih iznosa, niti je okolnost zajma i povrata sredstava dokazao bilo kakvim ispravama ili svjedocima, a sud u navedenom dijelu ocjenjuje iskaz tuženika neuvjerljivim. Naime, s obzirom na opis odnosa između stranaka iz odgovora na tužbu, gdje tuženik navodi da se 2019., kad je zbog neočekivane i nagle promjene ponašanja tužiteljice te njezinih burnih reakcija narušen odnos stranaka, nije radilo o izdvojenom ekscesu, već je tuženik slična neugodna iskustva doživio i ranije, a u iskazu tuženik navodi da je tužiteljica napravila eksces 2015. kad su i prekinuli vezu koju su kasnije obnovili, bilo bi životno očekivati da je tuženik tražio sastav pisane isprave vezano uz navodni zajam tužiteljici od 25.000,00 eura te pisanu ispravu odnosno potvrde o povratu duga tužiteljici, osobito jer tuženik navodi da je tužiteljica o povratu vodila evidenciju. U konkretnom slučaju, iako između stranaka ne postoji ni pisanim sporazum vezano uz novčani iznos od 399.000,00 kn koji je tužiteljica (nesporno) platila prodavatelju vozila, tužiteljica raspolaže ispravom kojom tu činjenicu i dokazuje, dok tuženik ne raspolaže nikakvom ispravom iz koje bi proizlazilo da je imao potraživanja prema tužiteljici niti da je tužiteljici vratio dug.

23. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza; iskaza stranka i svjedoka te sadržaja priloženih isprava, sud je utvrdio da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 52.956,40 eur (kao protuvrijednost iznosa od 399.000,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 kn za 1 eur), jer je sud utvrdio da je tuženik navedeni novčani iznos na temelju dogovora stranaka bio dužan vratiti tužiteljici, a prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok tuženik nije dokazao da je njegov dug prema tužiteljici prestao na zakonom propisani način.

24. Činjenica da je Ugovor o kreditu broj ugovora / partije 5010640406 od 25. kolovoza 2017. zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. kao kreditora i JĆ kao vlasnika obrta [obrt], galanterijski i trgovački obrt [obrt] kao korisnika kredita te na koji je način kredit prikazan u obrtu tužiteljice nije od utjecaja na obvezu tuženika da tužiteljici isplati iznos od 52.956,40 eur (kao protuvrijednost iznosa od 399.000,00 kn prema fiksnom tečaju konverzije od 7,5345 kn za 1 eur), jer je utvrđeno da je Banka isplatila tužiteljici kao vlasnici obrta kredit u iznosu od 400.000,00 kn, a tužiteljica je taj novac prebacila na svoj osobni tekući račun te je tužiteljica sa svojeg računa izvršila isplatu prodavatelju vozila u iznosu od 399.000,00 kn prema dogovoru stranaka i prodavatelja, a tuženik je, prema utvrđenju suda, na temelju sporazuma stranaka taj iznos trebao vratiti tužiteljici.

25. Sud je na temelju analize provedenih dokaza utvrdio da stranke nisu ugovorile kamatu na pozajmljeni novčani iznos.

26. Na temelju kritičke analize provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke usmeno ugovorile da će tuženik navedeni iznos od 399.000,00 kn vratiti tužiteljici do kraja 2019. godine.

26.1.Ugovorena otplata kredita po Ugovoru o kreditu od 25. kolovoza 2017. bila je u 23 mjesečne rate od kojih zadnja dospijeva 31. srpnja 2019.. Tužiteljica je navela da joj je tuženik navedeni novčani iznos trebao vratiti u cijelosti do povrata kredita Banci. S obzirom na činjenicu ugovorene otplate kredita, sud smatra da je tužiteljica priloženim ispravama i uvjerljivim iskazom dokazala dospijeće tražbine prema tuženiku.

27. Stoga je sud utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici na iznos od 52.956,40 eur platiti zakonsku zateznu kamatu primjenom odredbi čl. 183. ZOO-a st. 1. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze.

27.1.Budući da je tuženik zajam trebao vratiti do kraja 2019., tuženik je dužan platiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na dužni iznos glavnice od 1. siječnja 2020. godine do isplate.

28. Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljičine tražbine na ročištu glavne rasprave 13. svibnja 2025., no primjenom odredbi čl. 299. ZPP-a tuženik je taj prigovor mogao iznijeti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

28.1.No, i u slučaju da je prigovor bio pravovremen, utvrđeno je da tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine nije osnovan. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a na temelju kritičke analize provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik iznos od 399.000,00 kn trebao vratiti tužiteljici do kraja 2019., a tužba je podnijeta 4. listopada 2021. pa nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

29. Iz obrazloženih razloga tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 52.956,40 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2020. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to presuđeno u točki I. izreke ove presude.

30. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

31. Parnični troškovi tužiteljice utvrđeni su u iznosu od 9.588,01 eura, prema priloženom troškovniku (str. 303 i 305) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), a obuhvaćaju nagradu punomoćniku odvjetniku tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), za zastupanje na ročištima 3. listopada 2023., 15. studenoga 2023. i 13. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 29. kolovoza 2022. i 24. listopada 2022. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 1.750,00 eura (Tbr. 46.), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 288,01 eura i pristojbu na presudu u iznosu od 550,00 eura.

32. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u cijelosti.

33. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

34. Iz obrazloženih razloga odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Koprivnica, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Dušanka Kuharić, Ludbreg

2. Odvjetnik Krunoslav Vukalović, Varaždin