REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-4589/2018-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja VL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Škulić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika NOVA MODA d.o.o. OIB: 33750486829 Zagreb, Preobraženska 2, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mušić, odvjetnik iz Zagreba, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Frane Škulića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Martina Oreča, odvjetnika, dana 17. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao, odnosno nejednako postupao prema tužitelju u odnosu na druge radnike i to na način da je istog optuživao da vrši niz kriminalnih radnji da je član kriminalne organizacije, oduzeo mu sredstava rada, auto laptop, kreditne kartice te zabranio pristup informatičkom sustavu tuženika, dakle, zabranio i onemogućio obavljanje radnih zadataka i poslova u odnosu na koje je zasnovan radni odnos.

Nalaže se tuženiku da na ime neimovinske štete isplati tužitelju iznos od 1.327,23 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate kao i da nadoknade troškove postupka s zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 2.472,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. kolovoza 2018. podnio tužbu protiv tuženika radi diskriminacije. U tužbi je naveo da s tuženikom ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelj prodaje. U lipnju 2018. tuženik je okrivio tužitelja i druge zaposlenike da vrše kriminalne radnje na štetu tuženika te da su isti kriminalna organizacija. Tuženik je pokušao iznuditi priznanja u odnosu na obavljanje kriminalnih radnji. Nakon navedenih optužbi tuženik u sjedište tvrtke i dućane šalje radnike iz drugih zemalja, koji rade za tvrtku osnivača tuženika, a koji zabranjuju tužitelju usmeno i fizički pristup informatičkom sustavu kako ne bi mogao obavljati svoje radne zadatke. Tužitelj je 06. srpnja 2018. sukladno nalogu tuženika predao tuženiku sredstva rada i to službeno vozilo, laptop i kreditne kartice čime je tužitelju onemogućeno obavljanje radnih zadataka. U daljnjem periodu nastavlja se optužbama posredno ili neposredno da je tužitelj vrši kriminalne radnje zajedno s drugim zaposlenicima. Nakon toga tužitelj je saznao da je tadašnji direktor tuženika AL dobio nalog osnivača tuženika da mora odmah svim navedenim radnicima dati izvanredni otkaz zbog nepostojanja povjerenja između poslodavca i radnika. U srpnju 2018. tužitelj je s drugim radnicima pozvan u Odvjetničko društvo Gugić i Kovačić na sastanak na kojem je bio prisutan odvjetnik iz Republike Srbije koji je tužitelju i ostalim radnicima u usmenom obliku ponudio otpremninu. Tužitelj je u srpnju 2018. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava usmjeren na činjenicu da se tužitelju omogući rad s obzirom da nije dobio nikakvu odluku o suspenziji. Tuženik je 27. srpnja 2018. odbio tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Tužitelj se radi velikog pritiska vršenog od strane poslodavca na način da ga se optužuje da vrši kriminalne radnje, da su mu oduzeta sredstva rada, usmeno i fizički mu je zabranjen pristup podacima tuženika, čime tehnički ne može obaviti niti jedan radni zadatak, obratio liječniku psihijatru 09. srpnja 2018. koji je tužitelja uputio na bolovanje. Tužitelj tvrdi da se nad njim provodi diskriminacija i uznemiravanje na način da ga se optužuje da vrši kriminalne radnje, da su mu oduzeta sva sredstva rada, zabranjuje mu se pristup svim informatičkim sustavima tuženika, sve bez ikakve odluke o suspenziji ili otkaza, a čime je kod tužitelja nastao psihijatrijski poremećaj u obliku dijagnoze i nemogućnosti rada.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. studenog 2018. i na ročištu 18. travnja 2023. tužitelj predlaže da sud utvrdi da je tuženik diskriminirao, uznemiravao odnosno nejednako postupao prema tužitelju u odnosu na druge radnike na način da ga je optuživao da vrši niz kriminalnih radnji, da je član kriminalne organizacije, oduzeo mu sredstva rada, auto, laptop, kreditne kartice te zabranio pristup informatičkom sustavu tuženika, dakle zabranio i onemogućio obavljanje radnih zadataka i poslova u odnosu na koje je zasnovan radni odnos te da su naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.327,23 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj ni na koji način nije bio uznemiravan ni diskriminiran za vrijeme trajanja radnog odnosa te da su navodi iz tužbe paušalni i neosnovani. Tuženik je naveo da je s društvom TEDDY S.P.A. iz Italije imao sklopljen ugovor o pružanju usluga od 25. veljače 2013. kojim je tuženik preuzeo niz obveza, a izvršavali su ih tuženikovi radnici među kojima je bio i tužitelj. Za izvršavanje tih obveza tužitelju je društvo TEDDY S.P.A. predalo na korištenje vlastitu opremu. Navedeno društvo otkazalo je ugovor s tuženikom dana 28. lipnja 2018. pa je tužitelj uslijed toga bio dužan navedenom društvu vratiti opremu. Tuženik je naveo da je tužitelju 16. kolovoza 2018. uručen poslovno uvjetovani otkaz.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 01. siječnja 2006. i aneks ugovora o radu od 01. siječnja 2010. (list 6-8 spisa), zahtjev za zaštitu prava (list 9), odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 27. srpnja 2018. (list 10, 34), primopredajni zapisnik (list 11), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 12-17, 58), odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 13. kolovoza 2018. (list 29- 30), ovjereni prijevod isprava (list 41-49, 63-99, 118-202, 203-418), izvadak s računa Zagrebačke banke (list 100), katalog poslova (list 101-107), odluku tuženika od 27. srpnja 2018. (list 108-110). U postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika OL, koji je saslušan uz sudjelovanje sudskog tumača za talijanski jezik Goranke Mišerić (list 481-485) i svjedoka KL (list 490-493). U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Lani Mužinić Marinić (list 508-511), koja je dopunski saslušana na ročištu 15. svibnja 2025. (list 522-523).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Na ročištu održanom 05. listopada 2023. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj prodaje, a nadređeni RL i SL su ga optužili da vrši kriminalne radnje i da je član kriminalne organizacije. U srpnju 2018. s navedenim osobama bio je na sastanku u Italiji u sjedištu osnivača tuženika te su mu imenovani rekli da su njegove kolege dobile otkaz, da oni znaju da su svi dio kriminalne organizacije, da tužitelj mora reći neke stvari i ispitivali su ga o poslovanju. Rekli su mu da ako ne želi reći ono što oni žele čuti, tada će i tužitelj biti bivši radnik. Nisu mu direktno rekli što žele čuti, a pitanja koja su mu postavljali bila su dvosmislena, npr. što misli od kuda stan ĐL, da li je ikada tužitelj nosio velike svote novca preko granice, da li je imao pristup kasama, šiframa, skladištu i ključevima dućana, ispitivali su ga o bivšim kolegama i o njihovom imovinskom stanju. Nakon povratka iz [adresa] AL pokazao je tužitelju e-mail od uprave u kojem je bilo navedeno da tužitelju mora dati izvanredni otkaz i oduzeti mu sve alate za rad. Tužitelj je naveo da je tuženik nejednako postupao prema njemu i ostalim zaposlenicima u Hrvatskoj u odnosu na zaposlenike iz drugih država i to Češke, Slovačke, Bugarske i Srbije jer je sa zaposlenicima iz tih država postignut sporazumni raskid radnog odnosa i dogovorene su otpremnine, a prema tužitelju i drugih zaposlenicima iz Hrvatske tuženik je postupio tako što im je na sastanku u odvjetničkom društvu predočio izrađene sporazume o raskidu ugovora o radu i odvjetnik im je tom prilikom rekao da ako ih ne prihvate, "ganjat ćemo se po sudovima, slijedit će kaznena prijava i kazneno ćemo vas goniti". Tužitelj je tražio da pročita sporazum ali mu odvjetnik to nije dao pa ga tužitelj nije potpisao. U ponuđenom sporazumu nije bila navedena otpremnina. Naveo je da nije pročitao sporazum, ali navedeno mu je poznato jer mu je odvjetnik rekao da u sporazumu piše da se radnici obvezuju da neće kazneno goniti tuženika, a tuženik se obvezuje da neće kazneno goniti radnike. Naveo je da ga je poslodavac uznemiravao tako što dok je tužitelj sjedio u uredu, na njegovo radno mjesto su dolazili zaposlenici iz Italije, što je za tužitelja bilo ponižavajuće. Nakon toga tužitelj se vratio na posao, a nakon reorganizacije dobio je poslovno uvjetovani otkaz. Izjavio je da ne zna da li su usporedni radnici iz drugih država koje je spomenuo u iskazu, bili zaposlenici tuženika. Izjavio je da su u srpnju 2018., osim njemu, oduzeti alati za rad ĐL, BL, PL i IL. Naveo je da su osim njega ispitani i drugi radnici Nove mode i to desetak radnika, AL, BL, PL, IL i HL.

7. Zakonski zastupnik tuženika OL je izjavio da u utuženom razdoblju nije poznavao tužitelja, nikada nije vidio da bi tužitelj podnio pritužbu za zaštitu dostojanstva te da o tome nema traga u arhivi poduzeća. Nema nikakvih saznanja da bi tužitelj bio uznemiravan na radnom mjestu niti da bi tuženik nejednako postupao prema tužitelju u odnosu na druge radnike. Naveo je da je tuženik izgubio važan komercijalni ugovor u iznosu od 700.000,00 eur godišnje zbog čega je tuženik pristupio reorganizaciji te su zbog reorganizacije i gubitka tog ugovora tužitelju oduzeta sredstva za rad i onemogućen mu je pristup informatičkom sustavu. Izjavio je da tuženik nije nikada optužio da je član kriminalne organizacije i da vrši kriminalne radnje na štetu tuženika.

8. Svjedok AL je prilikom saslušanja izjavio da je do kolovoza 2018. godine bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor, bio je nadređen tužitelju i svakodnevno je s njim komunicirao. Naveo je da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2018. do otkaza bio diskriminiran i uznemiravan na radnom mjestu, odnosno postojalo je nejednako postupanje prema tužitelju u odnosu na druge radnike. Naveo je da se promijenila struktura u Teddyiju te su direktori iz Italije održali pojedinačne sastanke u lipnju 2018. sa svjedokom, tužiteljem, BL, IL i PL. Direktori su svjedoku rekli da su zaposlenici kriminalna organizacija, tražili su da jedni o drugima govore nešto što bi ih okrivilo, a ukoliko nekoga okriviš, ostat ćeš na poslu. Na razgovoru su rekli da tužitelj radi nekakav sistem i da nosi novac preko granice te su pitali svjedoka da li nešto još zna o tužitelju. Isti sastanak ponovio se kasnije u odvjetničkom društvu Gugić gdje je od svjedoka i tužitelja traženo da potpišu bianco papir i u tom slučaju ostat će na poslu. U lipnju ili srpnju 2018. svjedok je dobio e-mail od ZL koji je tražio da svjedok tužitelju i ostalim zaposlenicima oduzme sredstva za rad, a nakon toga nadređeni su tražili svjedoka da tužitelju i ostalim navedenim zaposlenicima da otkaz. U slijedećem razdoblju od oko 30 dana tužitelj i ostali zaposlenici su dolazili na posao, ali nisu mogli obavljati svoje poslove jer nisu imali sredstva za rad. Izjavio je da je tužitelj tuženiku podnio pritužbu za zaštitu dostojanstva, pritužba je podnesena poštom, a tužitelj nije dobio odgovor na pritužbu. Svjedok je tužitelju zabranio pristup informatičkom sustavu tuženika i to prema zapovjedi osnivača iz Italije. Izjavio je da je tužitelj za vrijeme suspenzije izjavio da ne zna za što ga se optužuje, bojao se za svoju egzistenciju, nije znao da li će dobiti plaću, a imao je kredit i dijete. Naveo je da je tužitelj 20. lipnja 2018. u kafiću u Arena centru optužen da radi neki sistem i da nosi novac preko granice.

9. Sud je ocijenio da je svjedok AL pristran jer je navedeni svjedok dobio otkaz u isto vrijeme kao i tužitelj, također vodi radni spor protiv tuženika radi nedopuštenosti otkaza, a tužitelj je u svom iskazu naveo da je tuženik i navedenom svjedoku oduzeo sredstva za rad i ispitivao ga kao i tužitelja. Stoga je sud zaključio da je svjedok AL bio u istoj poziciji kao i tužitelj pa njegov iskaz nije objektivan.

10. Radi utvrđenja činjenice da li kod tužitelja postoje psihičke tegobe navedene u tužbi i da li su iste u uzročno-posljedičnoj vez s tužiteljevim radom kod tuženika, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Lani Mužinić Marinić koja je u svom nalazu i mišljenju od 21. siječnja 2025. navela da je tužitelj uslijed štetnog događaja razvio reakciju na stres te je psihijatrijski liječen ambulantno od srpnja do rujna 2018. godine. Prilikom vještačenja vještak nije dobio na uvid zdravstveni karton tužitelja. Psihijatrijsko ispitivanje tužitelja u svrhu vještačenja provedeno je 17. listopada 2024. i tužitelj je tijekom ispitivanje iznio radnu problematiku kojom je bio opterećen zbog koje je osjećao pritisak, nezadovoljstvo, smetnje spavanja i raspoloženja. Posljedično štetnom događaju tužitelj je razvio simptome reakcije na stres zbog koje je liječen prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, tri mjeseca, od srpnja do rujna 2018. godine. Psihijatrijskim vještačenjem nisu utvrđene trajne psihičke smetnje posljedično štetnom događaju.

11. Povodom prigovora tužitelja vještak dr. Lana Mužinić Marinić saslušana je na ročištu 15. svibnja 2025. kada je izjavila da je vještačenjem utvrđeno da nema trajnih psihičkih posljedica štetnog događaja. Tužitelj je razvio simptome reakcije na stres zbog koje je liječen od srpnja do rujna 2018. godine. U navedenom razdoblju tužitelj je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta tri tjedna te slabijeg intenziteta šest tjedana. Tužitelj je razvio simptome reaktivnog stanja posljedično stresnoj reakciji, što je objektivizirano medicinskom dokumentacijom psihijatrijskog liječenja te je došlo do privremenog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 7%.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, tuženik nije prigovorio medicinskom vještačenju, a vještak se na ročištu dopunski očitovao na prigovore tužitelja i detaljno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

13. Člankom 1 stavak 1 i 2 Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine 85/08 i 112/12) propisana je zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po navedenim osnovama.

14. Člankom 3 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1 stavak 1 ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

15. Da bi neželjeno ponašanje predstavljalo uznemiravanje u smislu članka 3 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije potrebno je dokazati da se radi o ponašanju koje je uzrokovano nekim od osnova iz članka 1 stavak 1 tog Zakona (a tužiteljica nije navela temelj diskriminacije) te da se radi o ponašanju koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe koje uzrokuje strah te neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

16. Tužitelj nije naveo temelj diskriminacije u smislu članka 1 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije.

17. Tužitelj tvrdi da je diskriminiran i uznemiravan na način da ga je poslodavac optužio da vrši kriminalne radnje, da mu je poslodavac oduzeo sredstva rada i zabranio mu pristup svim informatičkim sustavima, sve bez ikakve odluke o suspenziji ili otkazu ugovora o radu.

18. Tužitelj tvrdi da su uznemiravanje i diskriminacija vršeni u razdoblju od lipnja do kolovoza 2018., a iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik 13. kolovoza 2018. redovito otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

19. Prema ocjeni ovog suda činjenica što je tuženik tužitelju oduzeo sredstva za rad i onemogućio mu pristup informatičkom sustavu, ne predstavlja uznemiravanje ni diskriminaciju jer je poslodavac ovlašten raspolagati sa sredstvima za rad i ovlašten je radniku dodijeliti ili oduzeti sredstva za rad kao i pristup informatičkom sustavu pa oduzimanje sredstava za rad i zabrana pristupa informatičkom sustavu, ne predstavlja protupravnu radnju poslodavca. Sud je pri tom imao u vidu da su tužitelju, kao i ostalim zaposlenicima, oduzeta sredstva za rad u srpnju 2018., a tužiteljev ugovor o radu otkazan je 13. kolovoza 2018., što ukazuje na činjenicu da oduzimanje sredstava za rad i onemogućavanje pristupa informatičkom sustavu nije izvršeno s ciljem uznemiravanja tužitelja, zlostavljanja tužitelja i nejednakog postupanja poslodavca prema tužitelju, posebno iz razloga što je tuženik na isti način postupio i prema drugim zaposlenicima kojima je u isto vrijeme otkazao ugovor o radu.

20. Sud je zaključio da tužitelj nije bio diskriminiran niti uznemiravan od strane tuženika u smislu članka 1 i 3 Zakona o suzbijanju diskriminacije jer na navedeno na upućuje niti jedan dokaz proveden u postupku. Prema ocjeni ovog suda tuženikovo ponašanje nije predstavljalo povredu dostojanstva tužitelja s ciljem uzrokovanja straha, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog poniženja u smislu članka 3 stavak 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije.

21. Prema mišljenju ovog suda, postupanje tuženika nema niti obilježja mobinga. Mobing predstavlja specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina osoba sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

22. Tužitelj tvrdi da se uznemiravanje događalo od lipnja 2018. do otkaza ugovora o radu 13. kolovoza 2018. godine. Da bi se postupanje poslodavca smatralo mobingom, mora se raditi o učestalom i sustavnom postupanju poslodavca, što u ovom slučaju sud nije utvrdio jer se radilo o relativno kratkom razdoblju.

23. U slučaju mobinga radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca prema općim propisima obveznog prava, a za takvu štetu poslodavac odgovara po načelu krivnje. To znači da će poslodavac odgovarati radniku za štetu zbog mobinga ukoliko postoji protupravna radnja poslodavca, šteta na strani radnika i uzročno-posljedična veza između štete i štetne radnje.

24. S obzirom da u postupanju poslodavca sud nije našao elemente mobinga, tuženik nije odgovoran za štetu jer ne postoji protupravna radnja poslodavca. Okolnost što su na sastanku u Italiji u srpnju 2018. RL i SL tužitelja ispitivali o poslovanju, ne ukazuje na protupravno postupanje poslodavca jer je poslodavac ovlašten od radnika zahtijevati obrazloženje o poslovanju i poslovima koje radnik obavlja za poslodavca pa se takvo postupanje poslodavca ne smatra mobingom niti uznemiravanjem. Tužitelj je naveo da su ga navedene osobe optužile da vrši kriminalne radnje i da je član kriminalne organizacije, ali nije naveo za koju kriminalnu radnju su ga konkretno optužili i nije dokazao da je poslodavac protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu zbog određenog kaznenog djela.

25. Iako je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio opterećen radnom problematikom uslijed čega je razvio simptome reakcije na stres zbog koje je liječen tri mjeseca te da je tužitelj trpio strah i kod njega je došlo do privremenog smanjenja životnih aktivnosti za 7%, sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti naknadu neimovinske štete jer tužitelj nije dokazao da je tuženik odgovoran za navedenu štetu s obzirom da iz dokaza provedenih u postupku ne proizlazi da je tužitelj uznemiravan i diskriminiran na poslu od strane tuženika, odnosno da je tuženik psihički zlostavljao i ponižavao tužitelja s ciljem da naruši njegovo ljudsko dostojanstvo, ugled, čast i integritet.

26. Iz navedenog razloga sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 11.02.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 26.02.2020. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 18.04.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 05.10.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 12.12.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 07.02.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 21.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 15.05.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

29. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.800,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 450,00 eur, troška sudskog tumača na ročištu 05. listopada 2023. u iznosu od 222,50 eur, pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 2.472,50 eur.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

31. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

32. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 19. kolovoza 2022. i 28. svibnja 2024. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155 ZPP-a. Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude 17. lipnja 2025., jer punomoćnik tuženika nije pristupio na navedeno ročište.

33. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćnik tužitelja

- Punomoćnik tuženika